IMPRESSUM UVODNIK

ROK ZA SLANJE MATERIJALA ZA 34. BROJ KRUVENICE JE l. RUJNA 2015.

Drogi vi ea tij ete! ovo Tijelovo smo malo poremetili raspored, pok su misa i precesjun ujutro, a ne popodne, kako je dosle bila uonca. To se ucinilo kako bi televizija mogla prinosit misu iz Fora. Ma stariji se spominjedu da je pri Drugega rata precesjun od Tijelova bi jedini koji ni bi navecer, nego oko podne posli vele mise koja je bila u ll urih (tad je jo vridila ona: Kasno je popodne na misu). A to je radi tega ea je to liturgijon predvieni precesjun koji tuko bit povezan sa mison. Tukalo bi ovemu precesjunu pristupat pobonije i radi tega ea se tote, kako mi katolici virujemo, pod baldakin u lipu monstrancu nosi som Isukarst. Iza Parvega rata Dalmaciju su okupirali Talijonci i, kako je veina popih bilo kontra njih, oni su zabranili nike precesjune. Tako se u Varbosku dogodilo da su zabranili precesjun na Tijelovo. Oko dvo miseca iza tega - bie sve skupa ilo malo u bonacu - u tu istu Varbosku dozvolili su precesjun sa kip on sv. Lovrinca na l O. agusta (njega tamo slavidu kako mi sv. Stipana). Ma, precesjun ni izoa iz crikve. Onda su Talijonci jidni zvali popa, don Kekota da odma dojde u Jelsu na "obavijesni razgovor". I: da zoe ni izoa precesjun, da zoe cini dipete, da to on hoe posvadit svit sa Talijancima ... Onda in je don Keko odgovori: Na Tijelovo niste dali da precesjun izajde iz crikve. A ako Gospodar ne srni iz crikve, onda ne srni ni njegov sluga Lovrinac. Toliko obo Tijelovu - svetkovini Tila i Karvi Isukarstove - za koju se ufon da vi, drogi ea tijete, znote ea hoe re (a ne kako ono kad su pitali saborske zastupnike uru posli nego ea su oni odlu cili da je Tijelovo praznik). A Kruvenica je po uonci obilata, ufomo se i interesantna, a Bome, ako dountat,

\ l /

- ce:=J>~

~ Ve me dugo mui pitanje onoga to smo tradicionalno zvali vjeronauk. Od demokratskih promjena, s kojima je konfesionalni (katoliki) vjeronauk postao kolski predmet, poelo se govoriti o kolskom vjeronauku i upnoj katehezi.

M a koliko se prialo o tome daje kola obrazovno-odgojna ustanova, samo postojanje dvaju vjeronauka jasno svjedoi da Crkva ne misli tako. Jer, kad bi drala da kolski vjeronauk nudi jedan kompletni odgojno-obrazovni sklop, ne bi poticala upnike da svakako odre upnu katehezu. Dodue, pokuava se nai model primjeren situaciji, ali to dosta teko ide. Pod utjecajem raznih suvremenih ideolokih i pedagokih strujanja kolski vjeronauk je sveden na maksimalno obrazovni i eventualno opeljudski odgojni predmet. Da se razumijemo, nemam nita protiv obrazovanja. Smatram nedopustivim toliko neznanje koje katolici iskazuju glede sadraja svoje vjere. Nije mi jasno kako se netko usudi tvrditi da je kranin/katolik, a ne zna to njegova vjera sadri. Ukoliko kolski vjeronauk na tom planu pomae, pozdravljam ga. Naravno da nemam nita protiv ni da kola, u nekom smislu, i odgaja. Odgoja nikad dosta. Samo drim da je prvenstveni zadatak kole obrazovanje. Odgojna komponenta je ukljuena, ali se ne moe stavljati na istu razinu s obrazovanjem. To bih uporno tvrdio i kad bi sav pedagoki establiment tvrdio suprotno. upnu katehezu zadravamo jer se kola ne bavi odgojem za vjeru. Ona to svjesno ne eli (zbog tzv. lainosti).

Logino mjesto odgoja u vjeri je kranska obitelj i upa (tzv. upna zajednica). No, ak ni upnoj katehezi nije mogue pripisati iskljuivo odgojnu dimenziju. Rupe u znanju vjeronaunih sadraja kod naih uenika su

3

zastraujue (usprkos kolskom vjeronauku). To nas sili da mnoge sadraje, koji po logici stvari spadaju na kolski vjeronauk, u nekom obliku ponavljamo i na susretima za upnu katehezu. Ali, u upnoj katehezi bi svakako vei naglasak trebao biti na odgojnom aspektu. Konkretno: na "kolsko" znanje spada usvojiti "priu" o Abrahamu, a na odgoj prepoznati vjerniki "naboj" cijele te "prie".

Skoro sve je rezultat odgoja Na satovima kolskog vjeronauka je zabranjeno pitati uenike jesu li bili na misi; kad su se zadnji put ispovjedili; potaknuti ih da povodom nekog blagdana budu na misi, da se ispovjede; voditi neku evidenciju o njihovoj

vjernikoj praksi. Na susretima upne kateheze to je samo po sebi razumljivo.

Oito je da sve vei broj nominalno kranskih roditelja koji su, po definiciji, duni brinuti se za vjerski odgoj svoje (krtene) djece dri daje vjeronauk u koli vie nego dovoljan za formalno ispunjavanje preuzete obaveze. Neto je manje oito, ali nije teko naslutiti: da kojim sluajem nema sakramenata prve priesti i krizme i, vezano uz njih, dodatno ojaanog zahtjeva za izborom kolskog vjeronauka,

veliki dio naih uenika - uz svesrdnu podrku svojih "kranskih" roditelja - ne bi izabrao vjeronauk u koli. Osnovcima bi roditelji vjerojatno sugerirali da taj "prostor" popune jo jednim stranim jezikom, jer e to znanje negdje u budunosti moi unoviti, a srednjokolcima da upiu etiku koja im ostavlja slobodu moralnog relativizma. Jasno je da postoje roditelji kojima je stalo. Postoje roditelji koji se mue s otporom vlastite djece ukljuivanju u upnu katehezu, ali ne znaju to bi trebali initi. Govore mi da im djeca ne ele sudjelovati u upnoj katehezi jer ne ide "nitko od njihovih kolega ili kolegica". Djeca lau, jer nije istina da ne ide nitko, to svaki roditelj moe lako provjeriti. Ali je istina da se postupno iri ignoriranje upne kateheze. Mnogi roditelji djece koja su primila prvu svetu priest dre kako im je dijete sada slobodno do pred krizmu pa se ne treba muiti jo i obavezom upne kateheze. Ako tako i ne misle, svejedno nisu sposobni djeci objasniti zato je takav stav neprihvatljiv. Tako uvelike doprinose irenju te "naftne mrlje" koja zagauje na vjerski upni okoli i oteavaju posao onima koji bi eljeli odgojiti svoju djecu u vjeri. Sve me ovo navodi da se pitam: imaju li roditelji koji ele da ih se smatra KRANSKIM roditeljima neku ideju o tome to je KRANSKI ODGOJ? Netko bi zloesto mogao primijetiti: A imaju li ikakvu ideju o tome to je odgoj uope? Znam da ovakva pitanja izazivaju ljutnju, jer djeluju kao podcjenjivanje roditelja. Pa ipak su pedagozi/praktian, makar i sami roditelji, esto vrlo kritini prema roditeljima djece koja su im povjerena i ne libe se koristiti frazu: "Naa su djeca neodgojena!" to je indirektna "optuba" na raun roditelja dotine djece. to kau kompetentne osobe o odgoju? Tko zna, ponovit e gradivo. Tko ne zna, dobro e mu doi. Vjerojatno je jedna od kompetentnijih osoba na tlu Hrvatske umirovljeni profesor dr. Ante Vukasovi, iji sam lanak "Odreenje i glavna obiljeja odgoja" naao u elektronikom izdanju "Zovarodnihognjita"listaupe Kuite. U uvodnom dijelu lanka profesor pie: ovu malu raspravu posveujem struno-pedagokom odreenju odgoja i njegovih bitnih obiljeja. ini se dostatno relevantan tekst za ovo to elim

rei. Odgoj je proces izgraivanja i oblikovanja ljudskog bia sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. To je vrlo sloen proces u komu djeluju brojni initelji. . . . Prati ovjeka na putu njegova oovjeenja i drutvenoga napretka . . . Ima fundamentalno i bitno znaenje u razvitku svakog pojedinog ovjeka: razvitku njegovih tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih sposobnosti,

4

razvitku racionalne, emocionalne i voljne sfere ovjekove osobnosti. Stoga odgoj i jest proces izgraivanja,

oovjeenja ovjeka kao humanog ljudskog bia. Moemo rei da su naa znanja, umijea i navike, nae sklonosti i sposobnosti, na pogled na svijet, na osjeajni i voljni ivot, naa osobnost i karakter (znaaj) - u velikoj mjeri rezultati odgoja. Temeljni smisao odgoja je u prihvaanju svih tekovina ljudske kulture i civilizacije. Mladi narataji, u relativno kratkom razdoblju, usvajaju bogatstvo ljudske spoznaje ali i bogatstvo vrijednosnih opredjeljenja, uvjerenja i stavova o dobru i zlu, o smislu ovjekova ivota, o ljudskim tenjama i idealima, pravima i dunostima, o biti

ovjenosti i ljudskoga dostojanstva. U procesu odgajanja pojedinac upoznaje i prihvaa ljudske vrijednosne kriterije i tako se izgrauje kao osobnost. Time se odgoj manifestira kao proces personalizacije, ali i socijalizacije, odnosno kao proces moralnoga sazrijevanja pojedinca. Odgoj mora teiti najviim i uzvienim ljudskim idealima. ... Zato su odgojna nastojanja usmjerena prema razvijanju svih ovjekovih sposobnosti, postizanju svih njegovih stvaralakih mogunosti, prema ostvarivanju mnogostrana razvijene linosti. Konana svrha uvijek mora biti ovjek, bogatstvo uljuene osobnosti ... Odgojem elimo utjecati na izgraivanje i oblikovanje osobnosti tako da u skladu s ovjekovim dostojanstvom obavlja svoje ljudske dunosti. To je dugotrajan i vrlo slojevit proces. Zbiva se u svim manifestacijama ivota: u obitelji i koli, u drugim odgojnim ustanovama i izvan njih. Na njega djeluje nain ivota, drutvena shvaanja i odnosi, literatura, sredstva javnog obavjetavanja,

kulturne ustanove, ali i ukupna angairanost odgoj enika, njegovi osobni stavovi, razliite aktivnosti, djelovanje u slobodnom vremenu. Odgoj nije ni svemoan ni nemoan, ima svoje granice i mogunosti. Ovisan je o prirodnim dispozicijama, drutvenim uvjetima i o odnosu odgojenika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrjednotama i odgojiteljima. Uz pretpostavku da nasljeem i nepovoljnim drutvenim okolnostima nisu postavljena

vea ogranienja, odgoj ima velike mogunosti u izgraivanju ljudske osobnosti i u oblikovanju ovjeka. On je imanentno vrijednosna kategorija i od presudne je vanosti za sve ljude. Bez njega se ne moe ni zamisliti

ovjekov ivot. Nikada nije postojalo, ne postoji i nikada ne e postojati ljudsko drutvo bez odgojne funkcije. Odgoj je sastavni dio ivota. Stoga mu u ljudskoj zajednici i u svakom konkretnom drutvu pripada izuzetno vano mjesto i znaenje.

Pitanje dostojanstva Svakome je jasno da tzv. "kranski" odgoj nije sav odgoj. On je dio cjelokupnog odgojnog procesa, jedan od brojnih initelja u sloenom procesu razvitka svakog pojedinog ovjeka. Pa ipak bih se usudio rei: uvjeren sam daje vjerski odgoj vaniji od nekih drugih initelja odgoja, jer je na poseban nain odgovoran za formiranje pogleda na svijet l svjetonazora. Biti kranin je stvar svjetonazora. Citiram prof. Vukasovia: Moemo rei da su naa znanja, umijea i navike, nae sklonosti i sposobnosti, na pogled na sviiet, na osjeajni i voljni ivot, naa osobnost i karakter (znaaj) - u velikoj mjeri rezultati odgoja. Naime, pogled na svijet uvelike oblikuje izgradnju

5

osobnosti i karaktera, a utjee i na druge aspekte kao npr. na formiranje navika, sklonosti, moralnih nazora. Profesor kae: Mladi narataji, u relativno kratkom razdoblju, usvajaju bogatstvo vrijednosnih opredjeljenja, uvjerenja i stavova o dobru i zlu, o smislu ovjekova ivota, o ljudskim tenjama i idealima, pravima i dunostima, o biti

ovjenosti i ljudskoga dostojanstva. U procesu odgajanja pojedinac upoznaje i prihvaa ljudske vrijednosne kriterije i tako se izgrauje kao osobnost. Time se odgoj manifestira kao proces personalizacije, ali i socijalizacije, odnosno kao proces moralnoga sazrijevanja pojedinca. Tko razuman moe odrei vjerskom odgoju presudnu ulogu u procesu moralnoga sazrijevanja pojedinca? Istina, moe se govoriti o injenino slabom utjecaju vjerskog odgoja na moralno sazrijevanje pojedinca (ukoliko se uzima zdravo za gotovo da kranske obitelji primjenjuju vjerski odgoj u podizanju svoje djece), ali razlog tome nije unutarnja slabost ili nesposobnost vjerskog odgoja, nego upravo nepostojanje istinskog vjerskog odgoja. Ono s ime se ne bih sloio u definiranju ciljeva odgoja kako ih prikazuje prof. Vukasovi je tvrdnja: Temeljni smisao odgoja je u prihvaanju svih tekovina ljudske kulture i civilizacije. Naime, brojne su tekovine ljudske civilizacije i kulture neprihvatljive sa pozicije vjerskog odgoja, pogotovo kad je rije o moralnim standardima pojedinih civilizacija. Ne mislim da bi vjerski odgoj trebao djeci zabraniti pristup informacijama o moralnim devijacijama u tijeku razvoja ljudskih civilizacija i kultura, nego da bi ih trebao nauiti vrednovati, a time odbacivati i prezirati odreene oblike ponaanja koji su, vrlo esto, na kraju doveli do propasti pojedinih civilizacija. Profesor je iznio svoje gledite o konanoj svrsi odgoja: Konana svrha uvijek mora biti ovjek, bogatstvo ulju ene osobnosti... Odgojem elimo utjecati na izgraivanje i oblikovanje osobnosti tako da u skladu s ovjekovim dostojanstvom obavlja svoje ljudske dunosti. Zadrao bih se na ovome da ne odem u pretjeranu irinu. Jo jednom istiem s profesorom Vukasoviem: Odgojem elimo utjecati na izgraivanje i oblikovanje osobnosti tako da u skladu s ovjekovim dostojanstvom obavlja svoje ljudske dunosti.

Ono to bi trebalo davati usmjerenje itavom odgojnom procesu, ako se slaemo da je cilj odgoja ovo to kae prof. Vukasovi, jest jasnoa oko pojma OVJEKOVO DOSTOJANSTVO.Ma koliko to djelovalo podcjenjivaki, recimo otvoreno: najvei broj roditelja nemao tome nikakav jasan pojam, nikad o tome niti razmilja, niti govori, niti se o tome pita. To je za njih isto (nepotrebno) teoretiziranje i/ ili filozofiranje. Veina ima neko svoje (privatno) shvaanje ljudskog dostojanstva. Vrlo esto se dogaa da tata ima svoje, a mama svoje; djed i baka opet svoje shvaanje pa se oko djetetovog odgoja dogaa klasino povuci/potegni. Kranski odgoj polazi od kranskog shvaanja ljudskog dostojanstva. Ne moe se dijete odgojiti kranski, ako roditelji kao polazite uzimaju liberalno odreenje ljudskog dostojanstva (pogreka koju danas ini povei broj tzv. kranskih roditelja). Ukoliko pripadamo vjernikoj zajednici (Crkvi) koja se trudi, uz pomo Bojeg Duha kojoj je povjerena od Isusa, "dozivati u pamet sve to je Isus rekao", onda bismo trebali uti do ega je Crkva dola u tom procesu i to o tome kae. Crkva je svoj nauk o ljudskog dostojanstvu iznijela vrlo jasno na II. vatikanskom koncilu. Dokument Koncila, tzv. pastoralna konstitucija Gaudium et spes (o Crkvi u suvremenom svijetu) u I. dijelu, u I. glavi govori o "Dostojanstvu ljudske osobe" (br. 12-22) te u deklaraciji O VJERSKOJ SLOBODI ije poetne rijei glase: "Dostojanstvo ljudske osobe ... "

Nunost re-evangelizacije Svoj stav o ljudskom dostojanstvu Crkva gradi polazei od tzv. biblijske antropologije iji temelji su dani u Knjizi postanka, u izvjetaju o stvaranju svijeta i ovjeka (prva tri poglavlja Knjige postanka). Tako u GS itamo kao se i vjernici i nevjernici slau da sve na zemlji treba biti ureeno prema ovjeku kao svom sreditu i vrhuncu, ali se razilaze oko pitanja to je ovjek? Ljudski je rod na to pitanje tijekom povijesti davao razliite odgovore: po jednima ovjek je sebe uzvisivao dotle da je sebe smatrao apsolutnim mjerilom (dobra ili zla); po drugima ovjek se sniavao do oaja to je raalo tjeskobom i smetenou. A Crkva Pouen a boanskom objavom nastoji na to bitno pitanje dati svoj odgovor kojim bi se ocrtao pravi poloaj

ovjeka, da bi se obrazloile njegove slabosti i da bi se ujedno moglo priznati pravo njegovo dostojanstvo i poziv. Sveto pismo, naime, ui da je ovjek stvoren "na sliku Bofju", sposoban da spozna i ljubi svoga Stvoritelja, da

6

je od njega postavljen za gospodara nad svim zemaljskim stvorenjima, da njima upravlja i njima se slui slavei Boga. Predaleko bi me odvelo sada prepriavati sve naglaske teksta spomenutih koncilskih dokumenata makar i u saetom obliku. Svatko ih moe proitati u cjelini na internetu ako za to ima volje. Novozavjetna objava potvruje starozavjetnu glede

ovjekovog dostojanstva s tim da ide korak dalje. Budui da je ovjek izvornim grijehom opasno naruio svoje dostojanstvo, Bog alje svoga Sina na svijet da ovjeku vrati narueno dostojanstvo (Isus kao restaurator), ali i da postavi sebe sama kao uzor ovjenosti. Druga boanska osoba, postavi ovjekom Isusom, postaje mjerilom

ovjenosti. Isus svoje uenike poziva: Doi i slijedi me! Ui od mene! Ljubite kao ja! I vi trebate jedni drugima prati noge kao to sam ja uinio! To e navesti Ivana da u svojoj prvoj poslanici napie: Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ii putom kojim je on hodio (l Iv 2,6). Isus daje do znanja svima koji u njega vjeruju da su oni loze na njemu trsu i da se od njih oekuje da raaju rod sukladno svojoj boanskoj naravi. Isus e zato rei i to da njegov uenik po njemu ivi, to se moe shvatiti dvostruko: ivi po onome to sam ga ja nauio rijeima i vlastitim primjerom ili pak ivi iz povezanosti sa mnom, tj. mojom snagom (milou, Duhom Svetim) koja u meni djeluje. Dakle, odgajati dijete kao "sliku Boju" ili odgajati dijete kao kranina, tj. kao kristolikog, Kristu suoblienog

ovjeka temeljni je zadatak kranskog odgoja djeteta. Oko toga nema rasprave. Rasprava se moe voditi jedino oko pitanja kako u suvremenim okolnostima ivljenja taj zadatak ostvarivati? To je ono to Crkva oekuje od

kranskih roditelja kad donose dijete na krtenje i to im viestruko ponavlja u samom obredu krtenja i na to ih posebno upozorava u pripravi za krtenje. Svakome je jasno da vjera/religija mora biti stvar osobnog odabira i da krtenje dolazi na podlogu vjere, a ne obratno. Tko uzvjeruje i pokrsti se, govorio je Isus i ponavljali su njegovi uenici. Praksa krtenja djece povijesna je batina i trebala bi biti podlona premiljanju i revidiranju. Opravdana je jedino pod uvjetom roditeljskog odgoja svoga (krtenog) djeteta u vjeri, odnosno sasvim besmislena ako roditelji nisu sposobni (ili voljni) time se baviti. Nemam nita protiv onih koji se pitaju treba li dijete krstiti, ali ne mogu se nauditi onima koji poto-poto hoe krstiti dijete, a posve su svjesni da dijete ne mogu/ne ele odgajati u vjeri jer ili osobno uope nemaju veze s Crkvom ili posve svjesno zauzimaju pozicije koje nisu u skladu s naukom Crkve. Ako nisu svjesni ...

Slaem se s prof. Vukasoviem kad pie: Odgoj nije ni svemoan ni nemoan, ima svoje granice i mogunosti. Ovisan je o prirodnim dispozicijama, drutvenim uvjetima i o odnosu odgojenika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrjednotama i odgojiteljima ... Na odgoj djeluje nain ivota, drutvena shvaanja i odnosi, literatura, sredstva javnog obavjetavanja, kulturne ustanove, ali i ukupna angairanost odgojenika, njegovi osobni stavovi, razliite aktivnosti, djelovanje u slobodnom vremenu. Pa ipak Uz pretpostavku da nasljeem i nepovoljnim drutvenim okolnostima nisu postavljena vea

ogranienja, odgoj ima velike mogunosti u izgraivanju ljudske osobnosti i u oblikovanju ovjeka . ... Bez njega se ne moe ni zamisliti ovjekov ivot. Nikada nije postojalo, ne postoji i nikada ne e postojati ljudsko drutvo bez odgojne funkcije. Odgoj je sastavni dio ivota. Stoga mu u ljudskoj zajednici i u svakom konkretnom drutvu pripada izuzetno vano mjesto i znaenje. Ne treba se zavaravati: ovo je vrijeme nepovoljnih drutvenih okolnosti za odgoj u vjeri, usprkos tome to su novije drutvene promjene omoguile vjeronauk u koli. Vjeronauk u koli se moe smatrati svojevrsnom pobjedom demokracije (iako ima mnogo onih koji e tvrditi suprotno i koji bi, u ime demokracije, duu dali da se vjeronauk ponovno izbaci iz kole), ali on po sebi ne mijenja nepovoljne drutvene okolnosti za odgoj u vjeri.

Dapae, i sam se s njima suoava. Vjeronauk bi mijenjao nepovoljne drutvene odnose kad bi uspijevao odgojiti

krane, ljude kranskog svjetonazora, koji bi onda i osobnom i drutvenom ivotu pristupali kroz prizmu svoje vjere i teili organiziranju ivota na temeljima vjere. Svjesna nemoi aktualnih krana da preokrenu nepovoljne drutvene okolnosti u povoljne Crkva govori o nunosti re-evangelizacije (na to je smjerala i nuncijeva propovijed u katedrali na blagdan sv. Propera). No, Crkva e tek morati

pronai metodu kako vjeronauk (naravno upski, jer laika kola to nee dopustiti sa kolskim) uiniti sredstvom re-evangelizacije. isto sumnjam da se to moe izvesti s vjeronaukom na razini osnovne kole. Zapravo je nuan vjeronauk za odrasle, a nai odrasli krani su uvjereni da su oni svoje odradili i tako se vrtimo u zaaranom krugu ili "tapkamo na mjestu". elim unaprijed rei da ne prihvaam "kruveniku" polemiku o ovoj temi. Mislim da sam iznio temeljne stavove Crkve o odgoju u vjeri i ne elim na stranicama Kruvenice objavljivati tekstove koji bi dodatno zbunili ljude kontrapozicijama. Za "zbunjoze" imaju mnogo prilika u svakodnevici u kontaktu sa medijima. No, rado u prihvatiti razgovor sa svakim upljaninom koji bi smatrao potrebnim razgovor o ovoj temi.

7

Pie:Tin Kolumbi

Planinarski krini put koji je ove godine odran na sredinjem dijelu otoka Hvara izmeu naselja Jelsa, Vrboska, Stari Grad, Dol, Svire i Vrbanj znakovito je i poticajno posvjedoio da mladi narataj, kojemu se nasilnom promidbom od strane komercijalno-

konzumeristikih struktura nude raznovrsni isprazni sadraji, ipak olako ne prihvaa tzv. "vrijednosti" koje ovjeka samo trenutano privuku i zadovolje, a nakon prolaznog i ispraznog uitka u dui ostaje praznina i pusto.

8

Vie od devet stotina sudionika sudjelovalo je u obredu krinoga putakojije sadrajno bio ispunjen religioznim osjeajima i razmiljanjima, koji su zacijelo mogli duhovno oplemeniti svakog sudionika koji su hodali za kriem pod geslom "Htjeli bismo vidjeti Isusa". Sudionici krinog puta uz domaine s otoka Hvara stigli su iz raznih dijelova Hrvatske, te iz Viteza u BiH, aobred je zapoeo u Jelsi u subotu 21. oujka u crkvi Gospe od zdravlja. Prigodni znak (logo) predstavljao je zmiju probodenu kriem i u tom duhu na poetku slavlja proitan je biblijski tekst o mjedenoj zmiji koju je Mojsije po Bojoj zapovijedi podigao na stup da svatko tko s vjerom pogleda u zmiju bude izlijeen od zmij skog otrova. Nakon molitve u crkvi Gospe od zdravlja upnik Jelse i generalni vikar hvarske biskupije mons. Stanko Jeri pozdravio je sudionike obreda zaeljevi im dobrodolicu, a potom se pjevalo nekoliko duhovnih pjesama i himna "Znak pobjede". Druga postaja mo ljena je takoer u Jelsi u upnoj crkvi, a potom preko Trga hvarskih krionoa, na kojemu e uskoro dominirati bronani

KRUVENicA

i i i i i i i i i DOGAANJA i i i i i i i i i

spomenik "Krionoa", rad akad. kipara Kuzme Kovaia, silo se do morske obale, te je kri simboliki sputen u more uz molitvu i blagoslov. Put je potom vodio do Vrboske, i to do povijesne crkve-tvrave (Sv. Marija od milosti) i upne crkve sv. Lovre, u kojima su moljene 3. i 4. postaja.U upnoj crkvi bijae izloeno povijesno raspelo koje je prije etiri stoljea proplakao krvavim suzama, o emu je govorio upnik Vrboske don Emil Pavii, koji je sudionike upoznao i sa znamenitim likovnim blagom u crkvi. Nakon molitve pred crkvom je posebno znakovito i poticajno bilo predstavljanje rada SKAC-a iz Splita, odnosno predstavljena su trojica mladia iz "komune", a Ivan iz Bosne svjedoio je o svom ivotu ovisnika o drogi koja ga je odvela i u kriminal, ali ozdravio je i naao pravi put zahvaljujui boravku i djelatnosti u "komuni", u emu je bitnu ulogu imala vjera i Isusov putokaz.

Predvoeni kriem korizmeni hodoasnici krenuli su prema Starome Gradu, te hodajui u tiini i "molitvenoj utnji" stigoe do poljske crkvice Gospe alosne, koju mjetani zovu "Gospojica", gdje se molila 5. postaja. U Starom Gradu u upnoj crkvi sv. Stjepana nakon izmoljene 6. postaje domain je bio upnik don Ante Matuli, koji je hodoasnike upoznao s crkvom i upom. U 20 sati naveer sudionici su se okupili u crkvi dominikanskog samostana sv. Petra Veronskog, u kojoj je skupina mladih uprizorila scensku igru na temu "Posljednje veere", a nakon izvedbe starogradski crkveni pjevai ,,Faroski kantaduri" pjevali su vie stoljea stare velikotjedne napjeve uz prigodno scensko uprizorenje s tematikom pasionske batine. Nakon pjevanja "Faroskih kantadura" hvarski upnik don Mili Plenkovi

9

sudionicima je izloio raskono bogatstvo tradicije vezane uz Veliki tjedan s posebnim naglaskom na viestruke procesije "za kriem", koje se odravaju po itavom otoku Hvaru. Potom je don Ante Matuli u koncelebraciji s ostalim sveenicima slavio sv. misu koju je glazbom pratio

domai sastav mladih uz instrumentalnu pratnju sudionika tamburaa i gitarista. Krini put se nastavio u nedjelju ujutro u dominikanskoj crkvi, u kojoj je moljena 7. postaja, a zatim se krenulo prema Dolu, gdje je domain bio upnik don Mario Zelanovi. U Dolu se molilo u trima crkvama: u crkvici "Gospe od sela" (8. postaja), u upnoj crkvi sv. Mihovila (9. postaja) i u crkvisv. Ane (10. postaja). Iz Dola se ilo prema Svirima, gdje je na trgu ispred crkve Bezgrene moljena ll. postaja. I u Svirima je domain bio don Mario Zelanovi, koji je u upnoj crkvi sv. Marije Magdalene doekao i pozdravio hodoasnike i zajedno s njima molio 12. postaju. Planinarski krini put zavrio je u Vrbanju. Pred ulazom u ovo selo mo ljena je 13. postaja, a potom se proslijedilo do upne crkve Duha Svetoga u kojoj je sudionike doekao upnik don Ivica Babi. Nakon moljenja 14. postaje i kraeg odmora u upnoj crkvi hvarski biskup mons. Slobodan tambuk u koncelebraciji sa upnicima predvodio je sveanu svetu misu, kojom je uz nadahnutu propovijed hvarskog biskupa zakljuen, iskrenom duhovnou ispunjen, obred krinoga puta kojim su sudionici posvjedoili da su nali istinski ivotni put koji e ih na kraju dovesti do Krista koji je "put, istina i ivot". Hvarski planinarski krini put ivo je svjedoanstvo o onima koji su u naem vremenu trke za materijalnim dobrima krenuli teim i zahtjevnijim "putem kria", ali koji jedini vodi do cilja, koji ima smisao i svrhu- spas due.

KRUVENicA

t t t i t t t i t DOGAANJA t i t t i t t t t

lO

KRUVENlCA

t + ) t t t ) t t DOGAANJA ~ t t t ~ ~ t t

HV ARSKA BISKUPIJA HODOASTILA Gospi Sinjskoj

Pie: fia Stipo Marinkovi

Upovodujubilarne, ttistote obljetnice milosne Gospine pobjede nad Osmanlijama, koja se dogodila 1715. godine pod Sinjem, u subotu 25. travnja, hvarski biskup Slobodan tambuk, uz pomo generalnog vikara don Stanka J eria te dekana Hvara, Braa i Visa don Ante Matuli a, don Tonija Plenkovia i don Paulina Bjaevia te veine upnika, predvodio je hodoae svoje biskupije udotvornoj Gospi Sinjskoj.

ll

Sveenici, redovnici, redovnice i vjernici, a s njima i dva ovogodinja mladomisnika, stigli su u Sinj u etrnaest autobusa i iskrcali se na alkarskom trkalitu. Doekali su ih sinjski gvardijan i upravitelj Gospina svetita fra Petar Klape, upnik fra Ante Bilokapi i framai. U procesiji i s pjesmom hodoasnici su stigli do Gospina svetita u kojemu ih je pozdravio gvardijan. Nakon slobodnog vremena, u kojemu su imali prigodu za ispovijed, pjevajui i molei krunicu, krenuli su na Gospin Grad gdje im je sinjski profesor Velimir Borkovi govorio o gradu Sinju, njegovoj povijesti i Gospinu svetitu. Nakon povratka s Gospina Grada u svetitu je biskup tambuk u koncelebraciji s dvadesetak sveenika predvodi o euharistijsko slavlje. Gvardijan Klape u pozdravnom govoru istaknuo je daje to prvi dolazak Hvarske biskupije u Sinj i stoga je ovo povijesni dan za Sinj i Hvarsku biskupiju.

KRUVENicA

t t t i i i i i i DOGAANJA i i i i i i i i t

Istaknuo je tri znaajne oznake Gospinih svetita; gdje god je Gospa dotakla Zemlju, gdje god se ukazala, ostavila je znak pokore i obraenja, poziv na molitvu i poruku da se grade crkve na mjestu njenih ukazanja, osobito da se grade ive Crkve, zajednice istinskih vjernika. Biskup je zahvalio gvardijanu te pozdravio grad Sinj i Sinjane, osobito Gospu Sinjsku koju je zamolio za molitvu i zagovor kod Boga za Hvarsku biskupiju. Liturgijsko pjevanje predvodili su

lanovi upnih zborova iz Puia, Pastira, Supetra, Milne, Jelse, Hvara i Komie pod ravnanjem Margarete Vukojevi i uz orguljsku pratnju Marina arga iz Pastira. Biskup je u propovijedi proitao pjesmu Braanina Vladimira Nazora o Gospi kao vezi izmeu Neba i Zemlje i poelio da ona bude veza, "sveti most", izmeu Neba i otoka Hvarske biskupije, to jest njihovih stanovnika koji moraju ploviti i more moliti da im bude milostivo. Potom je biskup citirao rijei himne "0, Gospe Sinjska", kako je ona pomogla svome puku kad je pod Sinjem bjesnio boj. Istaknuo j e da se Gospa na otocima Hvarske b isku pij e lijepo i dolino tuje, a njeni blagdani tamo se naveliko slave. Zahvalio je Gospi za svu njenu pomo kroz svu povijest drevne Hvarske biskupije, osobito onda kad je hrvatski narod tamo bio u neprilikama zatiranja i istrebljivanja -nestanka. U tim i takvim trenucima tamo je bila Gospa, kao majka koja voli i moli te suosjea sa svojim narodom. Zamolio ju je da i danas pomogne njegovu biskupiju i njene vjernike, ,jer smo jo uvijek u boju, u ratu", rekao je biskup

12

tambuk i zavrio citatom spomenute himne: "Teko je breme naih jada, u Tebe pomo itemo svi! ivot i radost sviju si nas, o, Gospe Sinjska, budi nam spas!" Na kraju misnog slavlja biskup tambuk i sveenici kod Gospina oltara predmolili su posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj u kojoj stoje rijei: "Zatiti svojim rukama nae otoke i njihove stanovnike od sve izraenijeg zaborava Boga i sebinog ivljenja". Potom je gvardijan Klape zahvalio svim hodoasnicima na dolasku, a biskupu tambuku, kao znak spomena darovao je sliku Gospe Sinjske. Nakon mise hodoasnicima je omogueno da razgledaju samostanski muzej i pro eu kroz Sinj.

KRUVENicA

i i i i i i i i i DOGAANJA i i i i i i i i i

13

KRUVENICA

t t t t t t t + t DOGAANJA t t t t t + t t t APOSTOLSKI NUNCIJ D'ERRICO

NA SLAVLJU SV. PROPERA

Preuzeto s ika.hr

Na slavlju sv. Propera, koji se zbog poklapanja s vazmenom nedjeljom slavio dan ranije, 9. svibnja, nazoio je apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico. Po dolasku u hvarsku katedralu, na uonicu, 8. 5., nuncij D'Errico u pratnji biskupa tambuka zadrao se kratko u molitvi pred grobom sv. Propera. U Vaoj osobi pozdravljam Svetoga Oca Franju, elei izraziti potovanje i ljubav prema Petrovu nasljedniku. Budite nam dobri

tuma pape Franje - rekao je biskup Slobodan u pozdravnoj rijei nunciju. Sveevu raku otvorio je upnik don Mili Plenkovi, nakon

ega j e nuncij iskazao poast zemnim ostacima toga sveca. U ast sv. Propera biskup tambuk predvodio je sveanu Veernju na kojoj su asistirali po pet bratima sv. Nikole i sv. Kria.

14

Nakon veernje uprilien je prigodni program u katedrali. U ime vjernika upe sv. Stj epana I. nuncija D'Errica pozdravila je uenica Ope gimnazij e Marina Petrievi . U glazbenom programu nastupili su katedralni zbor Sv. Cecilije, VIS Stvoreni te klape Galenik i Bodulke. Pred kraj programa nastupila su djeca, polaznici 4. razreda Osnovne kole u Hvaru. Osnov ce j e predvodila Tina Radai koja je darovala nuncija D'Errica ruom . Nuncij je, zatim,

pojedinano blagoslovio djecu. Poslije prigodnog programa Gradska glazba Hvar nastupila je pred Katedralom s nekoliko skladbi.

-

KRUVENicA

i i i i i i i i i DOGAANJA i i i i i i i i i

Hvarski gradonaelnik Rino Budrovi primio je u subotu 9. svibnja u Loi apostolskog nuncija. Izraavajui zahvalnost na primanju, nuncij je rekao kako je to njegov prvi dolazak na Hvar. Obraajui se predstavnicima gradske vlasti, D'Errico je rekao: Jako mi je drago da su ovdje sveenici blizu ljudima. Primjeujem da biskupa po gradu svi pozdravljaju i da se biskup zaustavlja meu ljudima. Na jueranjem programu u katedrali primijetio sam dobru suradnju, te povezanost kulture i vjere koje se u ovome gradu spajaju. Nuncij je posebno pokazao zanimanje za razvoj hvarskoga turizma, s ime ga je upoznao voditelj marketinga Turistike zajednice Georges Buj. Predsjednik GV Fabijan Vueti ukratko je upoznao apostolskoga nuncija s radom vijea. Potom je nuncij pohodio samostan benediktinki, gdje ga je

doekala asna Majka s. Ana Vukas. Doao sam donijeti vam posebni papinski blagoslov. Raunam na vae molitve. elim vas podsjetiti da papa Franjo rauna posebno s kontemplativnim redovima kao to je i va - rekao je D'Errico. Poruio je benediktinkama da papa Franjo nastoji voditi Crkvu prema jednostavnosti Evanelja i dinamizmu

svjedoenja. S. Ana ukratko je upoznala nuncija sa ivotom i poslanjem hvarskih benediktinki. Posebno je izdvojila da se redovnice u samostanu bave runom izradom ipki od agave, koja je kulturno dobro pod zatitom UNESCO-a. S. Vukas darovala je nunciju ipku s motivom kria.

Sveanim euharistijskim slavljem koje je predvodio apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D'Errico

15

KRUVENicA

t + t t t t t + t DOGAANJA t t t t + + t + t i procesijom sa sveevim monikom proslavljena je zavjetna svetkovina sv. Propera. Svean je dan, dan suzatitnika naega grada i Hvarske biskupije. S ovoga mjesta pozdravljam visokoga gosta koji nam dolazi u ime Gospodnje, zastupajui naega dragoga papu Franju rekao je biskup tambuk u pozdravnoj rijei.

Zahvaqujem vaemu biskupu, vaemu pastiru koji je moj predragi prijatelj ve nekoliko godina, i prema kojemu

osjeam posebno potovanje. Jako sam zahvalan to mije dao priliku da budem s vama u ovoj prekrasno} i povtfesnoj katedrali. elja je Svetog Oca da iz ovoga slavqa mogu proizii dobri plodovi u ovo vrijeme u koje svi osjeamo potrebu milosti Boje, kao i kranska zauzetost nasuprot

razliitim izazovima - u uvodu u misno slavlje poruio je nunciJ.

U propovijedi je meu ostalim istaknuo: Mislei na radost ovoga posjeta Hvarskoj biskupiji, postavio sam si osobito ovo pitanje: to moemo mi danas nauiti od sv. Propera? On koji je dao najvie svjedoanstvo vjere svojom krvlj"u, poziva i nas da budemo svjedoci vjere, dosljedni i hrabri, iznad svega u tekim trenucima. Primjer ovoga sveca poticao je ljude stolj.eima. Primjer sv. Propera treba i danas poticati qude u Hvaru... Uvijek su vane posljednje

rijei drage nam osobe. Jo vie nam moraju biti vane one naega Uitelja, prije nego se vratio na nebo: "Idite po svem svijetu, navjeujte Radosnu vijest svim narodima". Isus trai od nas da idemo. To znai da ne moemo ostati nepokretni. Treba ii, izlaziti na putove svijeta, misionarskim duhom. Ukratko, moramo se zalagati svi kako bismo gradili Crkvu koja izlazi ususret drugima. Tu Radosnu vijest moramo nositi i onima koji su se udalj"ili od vjere, onima koji su ostali bez kue i doma, onima bolesnima i bez mjesta u bolnicama, jednostavno svima. Papa trai brigu za siromane i one koji su daleko, kojima je vie potrebna rije utjehe i potpore. Nema smisla, kae Papa, vidjeti tune krane, vicfjeti ih s licima kao da idu na sprovod Naa radost je velika, dolazi od sigurnosti da je Isus uskrsnuo, dolazi od uskrsloga Krista. Isto tako, ne moemo se zadovoljiti priopavanjem te radosti samo onima koji su nam dragi ili su nam blizu. Isus od nas trai da idemo i da navjeujemo Radosnu vijest svim narodima. Dragi vjernici, povjeravam nade i projekte Crkve Bo~je koja je na Hvaru, majinskoj zatiti Marije, i one sv. Propera, koji- svojim primjerom- poziva da ga slijedimo irom svijeta, revnom i ustrajnom dunou svjedoenja. Neka oni izmole za vaega vrijednoga Pastira, biskupa tambuka, i za itavi narod Boji ove krasne Biskupije, obiqe blagoslova i milosti; i osobito puno svjetla i puno snage kako bi mogli prihvatiti i ostvarivati smjernice Svetoga Oca Franje u novom razdoblju evangelizacijskoga

svjedoanstva Crkve.

N akon euharistijskoga slav lj a uslijedila j e sv e ana procesij a po Trgu sv. Stjepana u kojoj j e sudj elovalo vjemiko mnotvo. Ve tradicionalno, procesiju su predvodili bratimi hvarskih bratovtina sv. Nikole i sv. Kria, uz pjevanj e katedralnog zbora. Nuncij D'Errico blagoslovio j e u tijeku sveanoga ophoda monikom sv. Propera grad i sve njegove stanovnike. Hvala Vam to ste nam predstavili papu Franju i njegovu poruku. Neka dobri Bog prati vae korake, i neka Vas Duh nadahne kako bi Vae odluke za nau mjesnu Crkvu bile korisne -rekao je biskup Slobodan u zahvalnoj rij ei apostolskom nunciju. Na kraju liturgijskoga slavlja apostolski nuncij udijelio je okupljenim vjernicima papinski blagoslov s mogunou potpunoga oprosta uz ispunjenje odreenih uvjeta.

16

"' ZASTO SLAVITI BOGA? Pie: don Milan ari

"Ne nama, Gospodine, ne nama, ve svom imenu slavu daj, zbog ljubavi i

vjernosti svoje" (Ps 115)

Vjerojatno smo vie puta uli ili proitali ovaj ~salam, modane razmiljajui o njegovu sadraju. Cesto nam se dogodi da mnoge stvari inimo i ponavljamo i ne mislei o njihovu sadraju, maenju i smislu. Ovaj psalam, u svom nastav ku, Bogu Izraelovu suprotstav lj a

razliita boanstva okolnih naroda koja niti vide, niti uju, iako imaju i oi i ui. To nisu bogovi, to su izmiljotine, djela ljudskih ruku - kumiri, idoli. Samo Bog Izraelov je pravi i jedini Bog. On je tit i pomonik svoga naroda. On usliava, blagoslivlja i umnaa svoj narod. On se uvijek spominje svoga naroda. To je Bog koji nikada ne naputa svoj narod i ne ogluuje se na njegove molitve. Ali zato On to ini? Koji je razlog Izraelovog slavljenja i hvaljenja Boga? Ili jo vanije zato bi ja trebao slaviti Boga? Moe to biti i zbog njegove svemogunosti 1 nJegova svemanja, nadprostomosti i svih ostalih atributa koji se Bogu pridoda ju. Moda zbog straha da me Bog ne kami, pa ga je bolje za svaki sluaj slaviti da mu se ne zamjerim? Ali sve te razloge i oznake kojima govorimo o Bogu nadilaze dvije stvari koje se nalaze u prvom retku ovoga psalma: ljubav i vjernost Boja. Bog Izraelov, Bog Isusa Krista e Bog koji je ljubav. On je Bog koji se uvijek ~ea svoga Saveza. Onje vjeran Bog, pa i onaa kada smo mi nevjerni. I zbog toga molimo ponavljajui rijei ovoga psalma: Ne nama gospodine, ne vama. ve SV01JJ'Wnenu slavu daj.

Mi nismo dos ~m tvoje slav spomeni nas se-.Gspodine i blagoslovi nas. Mi ljudi 4 krani, pozvam smo s'laviti Boga svim svojim ivotom. kao to se mou grijeiti milju, rijeju i djelom isto tako se moe, a i to je nain borbe protiv grijeha, slaviti Boga; i milJu i rijeju i djelom. I dok god ga tako budemo slavili znat emo da smo ivi jer: Ne, Gospodina mrtvi ne hvale (. . .) Mi ivi, mi Gospodina slavimo sada i dovijeka.

Tko Boga ne slavi nije iv.

,, e; .,..~ ~

f~~ LJUBAV PREMA BUDUNOSTI

Pie: don Ivica Huljev

M zda do tamo (otok Hvar- op. a.)jo nije doao al 'naprednjatva : koje je danas jednako ezbotvu, pa zato neki i ne osjeaju potrebe kakva proturada i otpora, ali. nesumnjivo je, da e taj val zahvatiti i taj otok. A svaki nasrtaj red je spravno doekati i navalu radom odbiti. Sveenstvo je doi.stine i dosada radilo, pa ste to inili. i vi, brao. Taj rad bi. o je obino privezan uz koju politiku stranku, koja je u naim prilikama uvijek nosila i stranarsko obilj"eje. Takvo sudjelovanje u vie prigoda motela je neto koristilo hrvatskoj stvari, alije mnogo puta nakodilo ugledu sveenstva, a time nadola i teta za vjeru. Jer puk, kao takav, ne lui vjeru od sveenika. Mi, draga brao, ne mislimo tom sveenikom organizacijom, da Vam slobodno ne [jubiti i ne raditi za dobro, procvat i sreu svojega hrvatskoga naroda, pae uprav sveenika organizacija nije kakva staleka organizacija, nego je namijenjena svrsi., da jedan drugoga savjetujemo, pomatemo, kako emo neto dobro uiniti za svoj narod A kako dobra nema amije, gqje nema kranskog temeqa, to se zna, da se moramo najprije brinuti za duevno prosvjetljenje naroda, a usput i za svako dobro drugo njegovo tjelesno. Mi. to moemo balje uiniti udruteni. po sebi., nego li samo da vojujemo u pojedinim politikim grupama. One su nas dosad veinom izrablj.ivale za svoje svrhe, a kad nije bilo toga, bilo je neto gorega: Tko se ne

sjea nedavnih i prijanjih {.jutih okraja po izboritima, gdje se sveenstvo izlotilo preko svoga dostojanstva, a to donesoe te borbe i ta izlaganja? Za vjeru, koju zastupamo,

bar po koju tetu; za na narodni napredak nita. U emu napredovasmo svojim borbama i izlaganjima? Zar vlastodrci. dre do nas Hrvata u Dalmaciji. vie sada nego li u vrijeme jednoga Pavlinovia? Da bi. bar nae stranarstvo donijelo sreu i slobodu naoj izmuenoj

otabi.ni? Vremena su, brao, takva, da mi. motemo u svojem radu, da radimo za Hrvatsku, ali taj rad mora biti skopan s vjerom. To jest mi. moramo na prvom mjestu da

istiemo vjerske ideale, a uz njih i domovinske, jer jedni drugima n!fesu protivni.. Prama tome mi nesmijemo, nemoemo slobodni biti u tome radu, ako se privetemo samo uz stranke, koje batale vjersko-moralni uzgoj naroda, a ne radimo oko vlastite organizacije. U ostalom ugledajmo se u tome u nae 'naprednjake ': I u njihovom je programu patriotizam, to jest rad za hrvatski narod, ali i.m je na prvom mjestu borba protiv klerikalizmu, to danas svaki jasno vidi., daje ta borba proti klerikalizmu = borba protiv vjeri. Pa i mi radimo za svoj narod; ali u prvom smo redu zvani. po svojoj misiji., da ga branimo od otrovi, to ga poinje trovati ruenjem vjere i svakoga auktoriteta. Ovakav rad ne moe da uspjeno i.zvagja pojedinac: hoe se skupnoga rada, a za takav hoe se organizacije. Kako se nijedna stvar ne moe u jedanput provesti za c!felu pokrajinu, tako ni. naa sveenika organizacija. Amo na Brau se neto zapoelo; nastavite vi, brao, tamo na Hvaru. Malene organizacije stvorit e malo po malo veliku za cijelu pokrajinu. Svega toga ne mate biti bez rada, a rad opet mora imati neku direktivu. Na se rad ne smije

18

KRlNENicA

t t t t t t t t t AKTUALNO t t t t ts t t t t ograniiti na izborne agitacije. Mi moramo najprije stvoriti laikat, te po mogunosti sebe iskljuiti a naprijed nositi dobre Hrvate, ali jo bolje Katolike, kojima se nee moi predbaciti, da brane vjeru radi svoga stalekog interesa. Otvara vam se iroko polje: socijalno i literarno i kod puka i kod inteligencije. Sve se neda ujedanput postii. Iz poetak emo jedan drugoga savjetovati, nutkati u radu, a onda e ve samo po sebi doi natjecanje u radu, i njegova kruna: uspjeh. Deder; brao, zaponite, pa da tako budemo svi u jednom kolu: za vjeru i dom!

Kad se proita ovo pismo iz 1909. g., lako se mogu uoiti slinosti sa sadanjim trenutkom. Rije je tekstu, zapravo veem dijelu pisma, koje su sveenici nereikog i milnarskog (vice)dekanata uputili sa svog sastanka u listopadu 1909. g. sveenicima starogradskog dekanata. Dakako, premalo je rei da se prilike podudaraju. Slinosti nas mogu dovesti do povrnog pristupa i do krivih

zakljuaka. :Mnogo toga je odonda drugaije. Uoavanje slinosti i razlika izmeu nekih onodobnih i sadanjih drutveno-vjerskih kretanja ponekad djeluje zamorno, posebno u klimi zaborava prolosti, ali nam moe ukazati na to da nismo mi prvi koji se susreemo s tekoama i lZaZOVlma. Stoga valja imati na umu da se Crkva uvijek suoavala s novim izazovima koji su neke ostavljali ravnodunima, a drugi su traili nain kako odgovoriti izazovima vremena i prepoznati prijetnje u nadolazeim strujanjima u drutvu. Ipak, preporuam da se pismo barem nekoliko puta pozorno

proita, jer ono, kao i drugi povijesni dokumenti, nude i vie od onoga to na prvi pogled moemo uoiti.

Pismo ,judih od svita" Gledano s povijesnog odmaka, bilo bi bolje da se nekim pojavama trjemije i odmjerenije pristupilo, no svako vrijeme ima svoje nagone i zaborave. Znam, netko e rei: Zato se uope baviti jednim pismom iz nae zaviajne prolosti? Kao prvo iz iste matielje, a potom da bi se moglo u irem kontekstu iitavati dananja nastojanja u Crkvi i drutvu. Pismo mi se ini izrazito pogoeno za razumijevanje sadanjeg trenutka. Naime, apostolska pobudnica pape Franje iz 2013. g.- a bit joj se prepoznaje u naslovu Radost evanelja - istie kako se s Isusom Kristom radost uvijek iznova raa. Papa u tom dokumentu koristi zanimljive i snane slike. Kao i inae u svojim nastupima, nudi obilje usporedbi i povemica koje nisu dio uobiajenog

naina govora s mjesta vrhovnog autoriteta u Crkvi. Govor u slikama daje vie prostora. Otvara irini. Sve u svemu u poetrlim reenicama dobivamo uvid da je nakana ovog Papinog teksta poziv na novu etapu evangelizacije. Govorei o stanju suvremenih krana

Dokumetzti ~63

Papa Franjo --- ~ ---

EVANGELII GAUDIUM RADOST EVANELJA

------- KRSANSKA SADASNJOST _______ ..

papa Franjo kae: Razvija se psihologija groba, koja malo-pomalo pretvara krane u mumije iz muzeja. Razoarani

stvarnou, Crkvom ili sami sobom, ive u stalnoj napasti da se prepuste sladunjavoj melankoliji, beznau, to obuzima srce kao 'najdragocjeniji eliksir zloduha'. Ima u toj pobudnici jo snanih mjesta, ali dovolj an j e ovaj

isjeak da uoimo duh Papinih stremljenja i da nas to trgne iz nae opijenosti bezbrinou. Sve to sam naveo stremi prema jednome, a to je uoiti kako Papa naglaava potrebu misionarske preobrazbe Crkve. Uostalom, to je prvo naglaeno u pobudnici. No, to bi to

znailo? Crkva uvij ek sebe shvaa kao navjestiteljicu koja je poslana Krista navijetati svim ljudima. Ipak, nije rije o tome. To se samo od sebe podrazumijeva. Radi se o tome da zbog promijenjenih povij esnih prilika i nestanka drutvene

oitosti vjere, Crkvu treba misionirati. Kad kaem Crkvu, onda m islim na in j enicu da j e Crkva postala more na koj em nas Krist alje bacati mree. Crkvu, hijerarhijski ustrojenu, tvore krteni, ali krteni su veinom krani po primljenim sakramentima, ali ne i ivotom po sakramentima. ive u blizini crkava, ali im j e srce daleko od Krista. Nastanio se rastui poganski mentalitet i on oblikuje kulturu koja se

19

KRlNENicA

t t t t t t ~ t t AKTUALNO t t t t t t t t t ve desetljeima vidi na Zapadu. Poganski mentalitet se dobrano hrani rastuim liberalizmom i ravnodunou u drutvu. Socijalni katekumenat, bilo onaj obiteljski, bilo zaviajni - kakav je trajao stoljeima, a kod nas jo ponegdje preivljava - postoji jo samo u krhotinama. Dakle, ne moemo rei da ne znamo to nam slijedi i to se krije u pozadini naih statistika. Vie-manje slijedi stanje slino onom u Njemakoj, Austriji ... Velika je veina krana sakramentalizirana, ali nisu evangelizirani. Primili su sakramente, ali ih sakramenti nisu uveli u ivot po vjeri. To, uostalom, nije novost. Ima ve dosta vremena da je tomu tako. Kod dijela najodgovornijih u Crkvi to pobuuje

osjeaj beznaa i nepovjerenja, a i oaj nam ponekad nije nepoznat. Ne znam kako, alije sigurno daje Crkva pozvanamisionirati one koji su krteni kao djeca, a onda su odrastanjem preli u praktini zaborav Boga i nemaju s njim nikakve veze. Ovo ne znai da postoji stroga granica izmeu pravih i lanih krana, nego se eli uoiti ime je uzrokovana elja za novom etapom evangelizacije. Iako e uvijek biti kanjenja, na kanjenje nemamo pravo. Sporost i tromost nisu odlike vjere. Drugo, posuu jui jedno miljenje, smatram da nam je ovo vano kako ne bismo okriv ljavali sebe i druge za ono za to nismo krivi. I sve ovo nije retorika vjeba. Iako nemamo recepata, moramo nadii opijenost tobonjom steevinom koja e nam omoguiti da se u budunosti nastavi kako je ilo do sada. I zato je oito posrijedi velika zabuna. Naime, kod nas se umnaa i promie katehizacija djece, a ve je Ivan Pavao II. govorio o potrebi re-evangelizacije. Moda mnogi nisu svjesni da katehizacija i evangelizacija nisu isto. Ovo ostavljam namjerno nedovrenim kako bi bilo poticaj da se uoi to znai jedno, a to drugo. Stoga u ovdje preuzeti rijei pokojnog fra pira Marasovia: Kako to da se u j ednoj ivoj Crkvi, uz tako veliku ?fubav prema prolosti, ni izbliza ne nazire oekivana ljubav prema

budunosti? Kako to da se meu brojnim simpozijima, koji se odravaju u okviru biskupija, redovnikih zajednica i crkvenih znanstvenih ustanova, jo ni jedan jedini nije organizirao na temu koja bi se odnosila neposredno na ono to nas po svoj prilici eka? Moda se odgovor krije u potonjim rijeima zamiljenog pisma papi Franji kao odgovoru na njegovu pobudnicu Radost evanelja.

Dragi Papa,

da nam ju je i UNESCO zatitio. Zna svijet to vr ijedi. Ne brini se, mi emo im se oduiti. Neka naih! Mi smo ionako "judi od svita", a tako e nam biti lake doi do fondova . U vrijeme krize, novca nikad dosta. Nego, ovo Ti govorim u etiri oka. Ne moraju svi znati o emu nasamo govorimo. Mi smo nai pa emo se lako razumjeti. Krasni su i poticajni Tvoji tekstovi. Prava milina. Samo pii! Nemoj da te Kurija pokoleba. Otro! Sad je momenat. Uvijek ima onih kojima e to dobro doi. Neka se Tvoja rij e uj e . Mi smo uvijek na tvojoj strani.

uli smo da si i ti online. Onda bi mogao vidjeti da se i nai sunarodnjaci sa sjevera oduevljavaju naom tradicijom. I oni bi - oprosti to uzimam tvoje rijei - tradicijsku preobrazbu svojih upa. Ma k'o e nas dat'! E da se ustati naima pa da vide koliko nas je bilo Za krien, a i ponuda je bila bolja.

Doi, dragi Papa, kad budu fete. Ubrzo e ljeto, a onda feta jedna za drugom. Ostavi se Saraj eva. Nije to za nj ih. To je Bosna. Ne daj, Boe, nereda, ode nam sezona! Ovdje, ovdje treba doi. Ma da vidi nae procesije. Priznaj, gdj e to jo na svijetu ima takvih katolika. Mi smo narod sv. Petra. Naslijedili smo dobre strukture u kojima se osjeamo lijepo i- moram ti rei- ini nam se da nas ne razumije kad govori o reformi struktura. Na ti svijet ne razumije strane

rijei. Mi smo ti obini ljudi i volim o kad nam rije dotakne srce i izmami suze. E da samo zna kako je prije bilo kad bi cijela crkva plakala. To su bile propovijedi! Ni muha se nij e

ula. Nije ga bilo tko ne bi proplakao. uo si da nam i Ministarstvo pomae u obnovama. Jo da nam je imati koju dobru vezu u Zagrebu, ali i ovako je dobro. Polako, ma ide . Za koju godinu sve e biti k'o novo. Ali nismo mi takvi od sada. Tako su radili i nai stari. Uvijek spremni. Ni psalme nisu dali mijenjati. Uvijek su govorili: "Pop je za kratko, mjesto ostaje! " Nikoga se nisu bojali. To ti je, dragi Papa, vjera. Za to se gine. Tradicija. Bez nje nema vjere! A tradicija ne moe biti u minusu. Bolje da propadne selo nego obiaj. Evo, skoro sam zaboravio da je svibanj. Ovo ti spominjem, jer bi trebao vidjeti nae priesti i krizme, i ona krtenj a

izmeu dva trajekta. Istina, ne zamjeri, ali u restoranu nam je poslije komotnij e. Neka nas barem jednom drugi slue. Dosta nam je guve preko lj eta, a i neka nam djeca vide iz koje su kue. To je nj ihov dan. Neka gutaju kad im moe bit>.

Ve je poela sezona pa u skratiti. Sada emo svi bit u guvi. Jo mi je skela na kui, a i sam zna da metri uvij ek kasne ... Uvijek neto fali. Ako stigne, j avi se iza Svih Svetih!

srce nam ustitra i suze nam poteku kad se poJavi na Adio! televiziji. Na licu Ti se vidi da voli ljude. Svijet Te voli. I ovi prije Tebe nisu bili za bacit', ali Ti, takvog smo ekali. (PS. Sve smo rekli i nita nismo rekli!) Zbog Tebe smo ponosni. Svaka ti je rije na mjestu. Nego, rei u Ti u neto u povjerenju: nemoj nam govoriti o reformi. Nama to ne treba. Mi imamo svoju tradiciju. Vidi

20

v

TESKOJEKAD SU LJUDI ZVIJERI

Pie: s. Metilda Ore, koludrica

Misionar fra Ilija Barii javio se iz Ngengere/Butem ba 2: travnja. Jo uvijek traje pokolj i strava. Slijedi njegovo p1smo:

DOGAAJ JEDNOG DANA, dogaa se svakog dana ... Svakog dana se Raa u qjece pre punim kolibama, naih susjeda. Izbjeglica si i Prognanik, dan i no, trai sklonite i aziL U onima koji nisu uspjeli pobjei, kao Tvoji roditelji, Masakriran si maetama i sjekirama; Kidnapiran si i u umu odveden. .. Komadie Tvojih Udova bacaju u rijeke i masovne grobnice. Nekad si umnaao Kruh, a danas Te humanitarna hrani. Rekao si, Tko u Te Vjeruje, ako i umre, ivjet e'. A ta sa nama malovjernima i onima koji ivotare a u Te ne vjeruju ... Objavio si nam, Bog je Milosrdna Ljubav. Po Uskrsnuu, Ti si Radosna V1jest. A moja nemilosrdnost prema ovjeku kojega mi Ti dade za susjeda i brata ... A oni koji "misle" da Boju slavu ire tamanei one koji ne "misle" kao oni ... Ti si i za njih molio:" Oe, oprosti im, ne znaju to ine l" "Ja sam uskrsnue i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet e. Vjeruje li ovo? Da, gospodine/ Sretan Uskrs! Uz trqjni MEMENTO i bratski pozdrav, odani i zahvalni Fra Ilija Barii, ofm misionar Hvala Bogu do sada mi nismo bili napadani niti imali kakvih problema.

21

Ubrzo e i svretak kolske godine, kada se djeca obino javljaju. Nekim a od nj ih su roditelji pobijeni. Teko je kada ljudi postanu zvijeri. Ako se jo tko eli zauzeti za koje siroe da ga koluje i ako moe sebi neto uskratiti, moe se javiti. A sada neto radosnije i ljepe. Na blagdan sv. Marka

evanelista, 25. travnja, u naoj crkvi proslavili su svoj zlatni jubilej braka gospodin Marko i gospoa Lena Bibi. Bila je prisutna njihova obitelj, rodbina i prijatelji. Zaista im treba estitati toliko godina sloge i ljubavi. A to je jo lijepo i zasluuje svaku pohvalu je njihova nevjesta Marijana koja ivi skupa s njima. Markica je sin i to nije problem za njega, ali da je Marijana naopaka, sigurno da bi mu bio. Bogu hvala da ima danas i takvih premda su rjei. Papa Pio XII. u nagovoru branim parovima j e rekao: Obitelj ima svoje sunce -to je ena. Sveto pismo govori isto: Mila je ena radost muu svom. A milina je na milinu ena stidljiva i sveta. Kao to sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne ene u urednosti kue njezine. Papa nastavlja i kae: Jest, supruga je sunce obitelji. Ona je sunce svojom velikodunou i svojim predanjem trajnom spremnou i svojom budnom i brinom zauzetou u svemu to moe obradovati ivot mua i qjece. Ona oko sebe iri svjetlost i toplinu. Premda se

obino kae daje brak uspio ako brani drugovi ne trae svaki svoju sreu, nego sreu drugoga, taj plemeniti

osjeaj i ta odluka spada na oboje, ali poglavito je vrlina ene: ona spada na njezino majinstvo, na njezino srce. Ona je razborita i mudra, pa i kad prima prigovore, ona uzvraa veseljem; kad joj se i uvrede nanose, ona

odvraa dostojanstveno i s potovanjem; ba kao i sunce koje oblano jutarnje nebo razveseljuje zorom i zlatnim zrakama obasjava oblake o svome zalazu. Pa evo zaista moemo estitati cijeloj obitelJi da ive tako skladno u slozi, razumijevanju i ljubavi. Danas kad mladi openito ne trpe star ije, onda se sjetim jedne pjesme iz kalendara "Dobri pastir" koja glasi ovako: Oeni se i dovede lajku, prvo jutro opsova mi majku, ja joj kaem ajde skuhaj kavu ona mene ezvicom uglavu,jajojvelim hajd'donesi drva ona mene cipljicom zahrva. Sigurno da ima i svekrva svakakvih. I onda sve krive vremena. Vremena su takva. Ma nemojte, vremena su takva kakvi su ljudi.

Razgovarala Zorka Bibi

Afrika u nama izaziva podvojene osjeaje -istodobno je smatramo predivnim, ali i vrlo opasnim kontinentom. I ovdje, na stranicama Kruvenice, esto itamo o misionarima koji se bore sa brojnim izazovima u afrikim zemljama. No kako je uistinu tamo? Naa sugraanka Ivana Tudor ostvarila je svoju ivotnu elju i dva mjeseca je provela kao volonterka u jednom sirotitu u Tanzaniji. U razgovoru proitajte njezino iskustvo" Crnog kontinenta", njihove radosti, strahove i nade.

Kruvenica: Nedavno ste se vratili iz Tanzanije, gdje ste proveli tri mjeseca u okviru udruge Kolajna ljubavi, koja se brine za siroad u mjestu Songea. Kako su tekle pripreme za odlazak u daleku Afriku? Kako ste se odluili na tu, usudit emo se rei, hrabru misiju?

22

Ivana Tudor: Pripreme su poele dosta prije mog odlaska, s obzirom da nisam imala iskustva rada sa djecom. Tako sam zimu prije odlaska volontirala u naem vrtiu Vanela Boitkovi, uila swahili i prolazila kroz ostale pripreme za Tanzaniju. Vjerujem da je mnogima oduvijek bila elja

otii volontirati u daleku Afriku ili Aziju, ba kao to je bila i meni, ali esto sve ostane samo na prii i planovima. Mene je neto guralo jo korak dalje.

Kruvenica: Kako je izgledao Va "radni dan" u Tanzaniji? to su bile Vae aktivnosti i zadaci? Koji su bili Vai dojmovi? Moete li nam ispriati koju anegdotu ili neto to Vas je dojmilo, potreslo? Ivana Tudor: Kada sam stigla, taman je bio poetak nove kolske godine pa sam bila zaduena za dijeljenje kolarina, tj. odraivanje kumstava. Drago mi je da sam imala priliku vidjeti danovci uplaeni u tu svrhu zaista i idu za kolovanje te djece. ak sam vidjela nekoliko djece koju koluju nai sugraani i to mi je bilo posebno drago. Imala sam priliku i otii u susjednu regiju u nekoliko mjesta i kola

KRUVENicA

i i i i i i i RAZGOVOR S POVODOM i i i i i i i

zbog kolarina gdje sam u jednoj od srednjih kola vidjela koliko je jedna djevojka zahvalna na primljenoj kolarini i malom (a njoj velikom) novanom poklonu od kume. Ona je svoju priliku prihvatila objeruke i odlina je u koli, nakon ega e sigurno imati bolju budunost. Kasnije mi je jedan ovjek rekao da je cura iz jako siromane obitelji i da ponekad nemaju ni za hranu, a kamo li za kolovanje. Kad nije bilo kolarina, onda se pratio dnevni ritam djece. Od ustajanja, doruka i odlaska u kolu/vrti do uenja i igranja nakon povratka iz kole. Zatim veera, priprema za novi kolski dan i spavanje. Subotom se generalno isti sirotite i ponekad se odlazi u polje, a nedjeljom je oputeno i lagano druenje, odlazak na misu i kuhanje ruka/veere. Djeca su ve toliko samostalna da sami spremaju nedjeljne obroke. Jedan tjedan cure, a drugi deki.

Kruvenica: Koliko je siroadi bilo u mjestu gdje ste bili? Kako ive djeca? Moete li nam ispriati malo o tome? Ivana Tudor: U sirotitu je 36 djece. Oni su prekrasna, uhodana ekipa. Stariji pomau mlaima u svakodnevnim obavezama, prate ih do vrtia/kole i natrag, ue sa njima i ue ih poslovima oko i u kui. Uvijek su zahvalni za ono to dobiju, radilo se o hrani ili nekim drugim materijalnim stvarima. Kao i sva druga djeca na svijetu eljni su ljubavi i panje. Bistre su to glavice kojima nije potreban poseban povod da bi zapjevali ili zaplesali. Uvijek e rado pomoi i razveseliti vas osmijehom u svakom trenutku. S obzirom na ivotne uvjete odrastaju dosta rano pa sam se znala uhvatiti

kako razmiljam - oni su samo djeca, a vidi kako su se primili posla, ko veliki! Kruv enica: to ste ponijeli sa sobom iz Afrike, koje dojmove i iskustva? emu Vas je Afrika nauila i ime Vas je oplemenila? Ivana Tudor: Afrika je prekrasan kontinent prepun kontrasta. Kad god sam se vozila u autobusu, osjeala sam duboko potovanje prema toj zemlji, kontinentu i onome tko je sve to stvorio. Bilo mi je nevjerojatno vidjeti kako nigdje nema urbe i koliko su ljudi u stanju ekati i ekati.

udno kako se ovjek naui na sve. Moji prvi dojmovi bili su puni uenja. Sve mi je bilo novo - od niskih kuica od cigle i prua do hrane, tempa i naina ivota. Nakon malo vremena mi j e sve postalo toliko normalno da sam i prestala

uoavati nama neke neobine stvari i pojave. Prije nego to sam otila, netko mi je rekao da se treba uklopiti u novoj sredini, ne isticati se. isto zbog sigurnosti. Nauila sam da se u Tanzaniji ne moe uklopiti ako si bijelac. Pogotovo u Songei. Tamo tako rijetko zalaze bijelci da ne moete proi neopaeno. I jo uz to iskaemo naom "zapadnjakom" kulturom odijevanja i ponaanja, iako smo zapravo samo jednu vremensku zonu zapadnije od njih.

Kruvenica: esto sluamo o velikom siromatvu i preteki m uvjetima ivota u Tanzaniji. Kako je tamo? Kako ljudi ive, to ih veseli, to ih plai i brine? S kojim se sve tekoama suoavaju, a koje ne uspijevamo vidjeti iz nae perspektive?

23

KRUVENlcA

t t t t t t t RAZGOVOR S POVODOM t t ts + t t + Ivana Tudor: Za nae pojmove veina ljudi je jako siromana. Egzistencija im dosta ovisi o vremenskim uvjetima zbog poljoprivrede. Prehrana im uglavnom nije previe raznovrsna jer puno ljudi ne moe priutiti skuplje namirnice. Na svakom koraku se moe nai neto za jesti. A ako odluite neto kupiti, onda vam to lijepo serviraju u novine! Na prvu sam rekla- nema anse, ali nakon mjesec i po dana sam i ja skoro svakodnevno ila po svoju porciju. Raznorazni zanati su jo jako ivi i ljudi vam dolaze na vrata pitati treba li vam popravak cipela, otrenje noeva, cijepanje drva .. Jedna jaka crta koja je izraena kod ljudi je praznovjemost. Jako vjeruju u uroke, kletve i sl. Tako, na primjer, postoji vjerovanje da albino djeca donose nesreu ljudima i

kui gdje se rodi, dok onima koji ih ubiju donose veliku sreu. Njima se zapravo ivot i smrt dogaaju puno ee i prirodniji su im nego nama. Oni puno lake prihvaaju ivot i nose se s njegovim iznenaenjima. Za razliku od nas, vie se brinu jedni o drugima, nego o tome to e biti sutra. Jako im je izraen meusoban osjeaj brige i potovanja i potovanja prema starijima. Interesantno mi je bilo vidjeti i to da puno ljudi 1ma mobitele! A preskoili su cijelu eru fiksnog telefona.

Kruvenica: Za lou situaciju u Africi (bolesti, ratovi, loa politika, neljudski uvjeti) esto se okrivljuje politika zapadnih zemalja i njihovi interesi u Africi. Je li to zbi"(ja tako? to mislite o tome? Po Vaem miljenju, kako Afrika moe postati ljepe i bolje mjesto za ivot? Ivana Tudor: U dijelu Tanzanije gdje sam bila nisam to osjetila. to ne znai da toga nema. Na alost, veina velikih i jakih gleda samo svoje interese, kao i svugdje u svijetu. Osjeaju se posljedice kolonizacije. Tanzanijce sam doivjela kao jako dobrodune i pune povjerenja i

prihvaanja. Valjda je i to jedan od razloga to ih uvijek netko pokuava iskoristiti umjesto da ih se naui kako da sa resursima koje imaju dou do boljeg sutra. S druge strane, poboljava se zdravstveni i obrazovni sustav koji su

klju daljnjeg razvoja Tanzanije i ostalih afrikih zemalja. Ide sporo i trebat e jo dosta generacija da Tanzanija stane na noge, ali se napredak vidi i mogu je jer, uz ljude koji dolaze da bi iskoristili resurse i potencijale u svoju korist, uvijek e postojati ljudi koji ele pomoi i napraviti pozitivnu promjenu.

Kruvenica: Europa se ve dugo vremena suoava s brojnim migrantima koji s afrikih obala dospijevaju u Italiju, Grku i panjolsku. Nedavno je stradao veliki broj izbjeglica koji su putovali na malenim, neprikladnim brodovima. U Europi ih ne ele, a u svojim zemljama ne mogu ostati. S obzirom da imate iskustvo i Europe i Afrike, kakav stav imate o tome? to bi, po Vaem miljenju, bilo naJbo"(je r:feenje?

Ivana Tudor: Kada se ljudi nalaze u boljoj situaciji, nije ih puno briga za one koji su u potrebi. Mislimo da se to sve

dogaa negdje drugdje, negdj e daleko. Ali zapravo nije tako jer dogaalo se i nama Hrvatima, i to nedavno, kada smo uli u EU. Tada su mnogi polagali nadu da e odlaskom u druge zemlje EU omoguiti i sebi i svojim obitelj ima bolji ivot. Na alost nije bilo tako. Zato? Jer nas te zemlj e nisu eljele. Sada e nakon nekoliko godina biti prisiljeni i nama otvoriti svoje granice i rei da smo dobrodoli samo iz razloga to ih EU prisilj ava na to, ali ne bih se kladila da

e i nakon toga Hrvati biti dobrodoli. Dok se to ne dogodi, puno ljudi s naih prostora radi u ilegali dilj em Europe. elim rei da ljudi uvijek tee boljim ivotnim uvj etima, a Afrikanci nisu nita drugaiji u tome od ostalih. I uzmemo li u obzir koliko su njihovi ivotni uvj eti surovij i od naih, nije udo da ih toliko pokuava pobjei u bolj i svijet. Ne moemo odabrati gdje emo se roditi i esto smo nesvjesni i nezahvalni uvjeta i blagostanja koji nas okruuju samo zato jer smo se tu rodili. alosno j e to to se moraju dogoditi tako velike nesree da bi ostatak svijeta reagirao (i ubrzo ponovo zaboravio). Nisam strunjak, ali vjerujem da postoji rjeenj e kako pomoi ljudima u takvim i slinim situacijama. Po meni svi zasluuju ansu za bolji ivot. Potrebno je puno ljubavi i dobre volj e. Toga danas fali, a na alost ne moe se kupiti.

Kruvenica: Smatrate l i daj e volontiranje jo uvijek nepoznat pojam u naoj sredini? Moe li se to promijeniti? Ako da, na koji nain? Ivana Tudor: Danas kao da se svi bojimo dati neto od sebe. esto su tu i neke kalkulacije, kao to e ljudi misliti ili kako e reagirati, to ja im am od svega toga? ! I tako u krug .. ivot na naem otoku j e specifi an i vjerujem da bi puno vie ljudi i mladih volontirala, ali nema priliku jer ne zna kako ni gdje. Puno to ima veze i s odgojem. Osjeaj za potrebe drugih se razvija dok smo djeca i po meni tu roditelji i blinji igraju najveu ulogu. Vjeruj em da e se volontiranje probuditi i na naem otoku. Postoje razni oblici volontiranj a i svatko bi mogao nai neto za sebe. To je konstruktivno druenje nakon kojega ostanu lijepe uspomene.

Kruvenica: Koji su Vai planovi za budunost? Planirate li ponovno u neku slinu misiju? Ivana Tudor: Svakako bih ponovno voljela vidjeti djecu i ene koje rade u sirotitu. Sada kada sam ve bila u Tanzaniji puno bih se bolje snala da mi se otvori prilika za ponovni odlazak. Na alost, od volontiranja se ne moe ivjeti, ali vjerujem da u se uvij ek nai u nekim prilikama za volontiranje jer takvo iskustvo ispunj ava.

24

))o) Pie: Joko Kovai

" ... sveti Kuzma i Damjane ... ", glasi poetak drevne pjesme u ast ovih ranokranskih svetaca, koji imaju svoju davnu crkvu u Hvaru, o kojoj e ovdje biti rijei. Moete joj vidjeti zvonik izmeu Leroja i kue "Jelii" gdje je sada kavana "Pjaca", a inae nikako. "Daleko od

oiju, daleko od srca" - pa je i to jedan od razloga zato je u stanju u kakvom jest. Drugi razlog: pristup k njoj je posve onemoguen - s istoka, nalijevo od glavnih gradskih vrata, ulica ispod "volata", pod kuama neko vlastele Uii i Jaki, a sada vlasnitva prehrambenog veleobrtnika u Rusiji, gosp. Stefana Vlahovia (starinom Hvaranina), zatvorena je pregradom, zbog obnove dotinih

kua, koja traje ve petnaestak godina i ne nazire joj se ni konca ni kraja. Sa sjevera je ulica takoer zatvorena, zbog obnove najistonijega dijela hotela "Palace" (nezgrapno i runo prilijepljenog uz crkvu 1930ih godina). Tako se do ove "crikve" moe prii jedino kroz oblinju kuu asnih sestara Keri Boje Ljubavi. Trei je razlog najvaniji: potpuna nebriga i nehaj za dotini spomenik od strane onih kojima je dunost da se za nj pobrinu. Iz povijesti: crkva nastaje oko 1430. godine (kad se prvi put i spominje), zacijelo nakon niza kunih poasti koje su poharale srednju Dalmaciju, a vjerojatno i Hvar. Gradila se u

hitnji, pa su za nju bile pregraene dvije romanike gradske kue (od zapadne je ostao samo zajedniki zid i komadi proelja), nastale u samom osvitu dananjega Hvara, oko 1300. godine; slino je nastao i Sv. Rok na Peristilu u Splitu. Upravo u strahu od kuge, hvarska je crkva bila posveena protukunim zatitnicima, svetoj brai-lijenicima i muenicima Kuzmi i Damjanu, te, mimo tadanjih crkvenih

obiaja i propisa, bila okrenuta proeljem prema jugu, tj. prema luci i moru, odakle i "dolazi" kuna "pomoritod". Jednako su i prvotne gradnje crkava sv. Roka kod Sv. Marka u Hvaru, te Gospine u Zarau, bile okrenute k jugu i moru (obje nastale za vrijeme kuge); uostalom, i crkva u Velom Grab lj u, posveena istim svecima te prvospomenuta

poetkom 17. st. (u vrijeme epidemije u Splitu, a ini se i u Hvaru)- takoer je okrenuta prema jugu! (dananja je iz 19. st., ali slijedi usmjerenje starijih). God. 1475., sigurno nakon bogata obdarenja ove crkve (oko 30 hektara zemlje),

plemika obitelj Ozorovi-Kaotovi (poslije se prezime javlja u raznim romaniziranim oblicima) dobiva iskljuivo pravovlasnitvo, tj. pravo izbora nadarbenika-upravitelja, koji se koristio prihodimate crkve i u njoj vrio bogosluje (kasnije su ih, po njihovu izumiranju, naslijedili razni srodnici). U kolovozu 1571. ovu su crkvu spalili Turci,

25

KRUVENicA

BATINA

a obnovi je oko 1609. njezin upravitelj, kanonik Alvi Ivani (unuk Matija, voe pukog ustanka na Hvaru stotinu godina ranije), nainivi u njoj lijep kasetiran strop - danas jedini na svom mjestu od inventara! - te gornji dio oltara s oltamom slikom, na kojoj je prikazan kao darovatelj. Posljednja tri hvarska sveenika koja upravljahu Sv. Kuzmom: maestro Josip Raffaelli (+ 1843.), prof. Jakov

Bogli (+ 1897.) i dr. Ivan Kasandri (+ 1948.) zaduili su ne samo hvarsku, nego i hrvatsku kulturu- prvi svojim skladbama ("Erubescant" se i danas izvodi u Katedrali, uz divljenje domaih i stranih), drugi prvom znanstvenom povijeu grada i otoka Hvara, a trei je agrarne obveznice ovoga nadatja uloio u gradnju splitske Bogoslovije. Naime, agrarnom je reformom 1930ih godina zemljoposjed ove crkve postao vlasnitvom obraivaa-teaka, a samuje crkvu njen posljednji upravitelj, zvan don ovanin, predao hvarskoj upi. Odnoenjem oltarne slike na popravak 1987., u crkvi prestaje bogosluje. Popravak crkve poinje 1999 ., "arhitektonskim snimanjem" (stavljeno u navodnike, jer su, koliko je potpisanom poznato, bili samo kopirani raniji nacrti ing. arh. Ive tambuka, koji nisu ni potpuni ni toni). Zgrada crkve i njezin inventar bili su popravljeni kroz iduih nekoliko godina, uglavnom trokom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a uz Konzervatorski odjel u Splitu kao izvoaa. Doprinio je i gosp. Vlahovi (spomenut na

poetku), pa je dobio doputenje da u crkvi pohrani umu s pepelom svog oca 2002. (skromna i dolina stela u zidu

sjeveroistono prema apsidi). Sve se na koncu pretvorilo u tragikomediju: konzervator koji je bio duan popraviti

proelne prozore - okrugla okanca u olovnoj mrei - to je odbio uiniti!?! iz neznana razloga (i u meuvremenu umro).

Ni drugi konzervator za to zaduen nije izvrio popravak, pa se u crkvu ne smije vratiti drveni dio oltara i svijenjaci (to sve propada u podrumu oblinjih benediktinki), a tako ni obnovljena oltama slika, ve 25 godina u sakristiji Katedrale. Obnovljena crkva ne slui nikome i niemu, te zjapi ne samo nezakljuana, nego i otvorena!!! (klju je, navodno, bio predan gosp. Vlahoviu - to je apsurdno, jer njega ovdje nema, a ne moe ni stanovati u nedovrenoj

kui. Ranije su klju drale redovnice Boje Ljubavi, to je razumljivo jer su u pitanju duhovne osobe, prve susjede i -trajno nazone). Kamenje za poploanje dvorita ove crkve - darovano od susjednih benediktinki- bilo je pokradeno i raznesena! U crkvu ulaze ptice i make, a kau da slui i za skladitenje graevnog materijala ... , itd., itd. Stanje je ove hvarske crkve - oujka 2015. - i alosno i sramotno. U Hvaru imamo crkvu pred ruenjem: Sv. Mandalina u Njivama - Plajica - te onu koja se nedavno sruila: Sv. Ivan Krstitelj u Gradu (o pokuaju da se Sv. Pelegrin na najzapadnijem rtu otoka vrati /povremenom/ bogosluju, trebalo bi posebno ... ). Ali, ovo je zaseban

sluaj: ova je crkva obnovljena (nemalim trokom Drave - itaj: poreznih obveznika, od kojih su velika veina, barem deklarativno, vjernici). U svom je sauvanom obliku najstarija crkva u Hvaru, a o njenoj ulozi u kulturi Hvara i ire ve je bilo rijei. Ukratko, sadanje je stanje Sv. Kuzme i Damjana u Hvaru nedopustivo, pa se potpisani usuuje predloiti da se crkva barem zatvori i zakljua, da se do nje

omogui pristup, te da se u njoj barem na naslovni blagdan odri sv. misa- oltar je posveen i netaknut.

26

KRUVENlcA

BATINA

Z LAM EN SV. MANDALINE Pie: Joko Bracanovi

U z cestu prema Milni, uz skretanje poljskog puta prema Brusju, nalazi se kamen s uklesanim kriem. Taj se kamen nalazio naslonjen uz gomilu do pred desetak godina, kada j e uzidan u tada pregraen ogradni zid posjeda Joze Novaka-Kronjca na Ko pitu.

Uklesani kri oznaava zlamen ili poklon sv. Mandaline, odnosno mjesto s kojeg se prvi put idui od Hvara vidi crkva sv. Marije Magdalene - lok. Mandalina - u predjelu Plajica. Tu bi se obino vjernici naklonili i prekrstili

__ _.._,,=:.,~~ui prema crkvi . Stariji su priali ako je na ovom mjestu 1909. g. nek:1 an Storiki ubio svoju sestru zbog sukoba oko zemlje, pa je mogue da kri komemorira i taj dogaaj . Zlamen sv. Mandaline bio je i jedna od postaja blagoslova polja u Hvaru. Prema starom obredniku za blagoslov polja i mrea, datiranom oko 1800. g. (str. 59-100 ispisanih naopako numeriranih, s mletakim grbom), procesija se na povratku od crkve Mandaline zaustavljala na Kopitu kod zlamena, kod kapele sv. Antonija i na predjelu zvanom Bukainka. I tada je blagoslov bio vezan uz l. svibnja, tada blagdan svetih apostola Filipa i Jakova, a od 1955. g. na taj je dan - kao svojevrstan odgovor Meunarodnom prazniku rada - uveden blagdan sv. Josipa radnika (Filip i Jakov premjeteni su na 3. svibnja). Procesiju su komunistike vlasti zabranile 1958. g., pa se blagoslov odvijao na etiri :strane crkve Mandaline. Sadanji upnik don Mili Plenkovi p\'Qirio je malo blagoslovnu procesiju na ire podruje

oko crkve. No, svojevrsna procesija, bez blagoslova, a uz molitvu krunice, zadrala se do ranih devedesetih i ila je od Katedrale do Mandaline, gdje bi se potom molio blagoslov i misa. Uzrok prestanku te procesije moemo ponajprije traiti u komodu vjernika koji radije autima dodu do m jesta najblieg crkvici. O tekom stanju crkve Mandaline vie je puta pisano u upnoj kronici, a projekt njene obnove ove godine naalost nije proao natjeaj Ministarstva kulture za novanu

pomo. upa je prikupila trokovnike za interventni zallvat na crkvi, kojim bi se uvrstili zidovi i temelji te sprijeilo

KRUVENicA

BATINA ,~. _ ~ .l

~/ ' . -D~ i dil ocL.Blo..goslovCA. ~ v oi ise. cini ria. misto z.vo..no

1\ J ' . ..

' .. }{opitto . . ~,. ', . ttJ

;v, Fomoch. neue~ t' oft .. ~-Koji stvor{ i~oft

Bratimi sv. Kria ove su zime dali na restauraciJu,:.:!'::'r.!"!!'.!'V ferala i etiri ceriferaja - obnovio ih je zlatali,.~ .Le

Pie:Joko Kovai

itarice su ve tisuljeima osnovna hrana ovjeanstva- odnosno (barem u europskom civilizacijskom krugu), to je njihov konani jestivi proizvod: kruh. Izraz "kruh svagdanji" govori o tom dovoljno. Kruh je jedan od temeljnih simbola kranstva. Danas taj svakidanji kruh (ovakav ili onakav; najee: nikakav) kupujemo u trgovinama, bez tekoa i bez posebnih briga, ali u prolosti nije bilo tako. Ovdje se ograniavamo na hvarski prostor, iako je i drugdje bilo slino.

Prva je nevolja bila u tome to Hvar i okolni otoci nisu itorodno podruje, pa ni najplodnija podruja, zbog sastava i poloaja zemljita, nisu pogodna za sijanje. Pa ipak se ito na Hvaru sijalo, najkasnije od 14. stoljea (kako svjedoi Statut iz 1331.), i to od vrha Plama na istoku do Sv. Klementa na zapadu. Sijalo se i mnogo kasnije, osobito u oskudnim vremenima (kad je otac potpisanoga kupio 1943. vinograd u Zastupu - gdje su danas kue sjeverno od hotela "Croatia"- bio je zasijan penicom, koja je dogovorno pripala prodavatelju). Meutim, sve to ito proizvedeno na Hvaru i Visu jedva je dostajalo za potrebe puanstva kroz nekoliko mjeseci u godini, pa se moralo

LA FOREST: PANORAMA HVARA 1879.

veim dijelom uvoziti: iz june Italije (Pulja), iz "Turske" (tj. Bosne), a u 19. st. brodari iz Jelse Dubokovi-"Nadalin" (o njihovom paromlinu v. kasnije) uveli su redovitu opskrbu itaricama iz Ukrajine i Rusije, preko Crnoga mora. Tu trajnu brigu o opskrbi Opine itaricama odraava i gradska itnica Fontik (J. Kovai, 2012., 269 sl.). Druga je tekoa bila u mljevenju. Za to su - od mlaega kamenog doba pa do drugoga svjetskog rata- sluili rvnjevi (po hvarski: orna), koje je prije imala gotovo svaka kua, a danas je jedini cjelovito sauvani, koliko znam, onaj u Ribarskom muzeju u Vrboskoj (utemeljenom od dananjeg MHB 1972.)! Mljevenje "rnima" bio je enski posao, a u bogatijim su ga kuama obavljale sluavke, koje u Benetovievoj "Hvarkinji" (oko 1600.) proklinju ta "arvna ... da bi se ... raspala", jer im "istrgae snagu" (R 1-2/2008, 174).- Otoani su vee koliine itaricamljeli u vodenicama kod Splita, u Solinu i rnovnici (KB 34/2007, 11-12); odatle je i nastala poslovica: svak e sa svojon vrion na Solin, u znaenju: "Svak e odgovarati za vlastite grijehe". Zbog udaljenosti ovih mlinica, kao i onih trogirskih, te jer rvnjevi "melju sporo i uz mnogo napora", dobio je Hvaranin Petar Kaurinovi 1549. povlasticu gradnje

vjetrenjaa (C. Fiskovi, 1959 ., 6-7); no nema podataka da je sagradio i jednu jedinu.

30

KRUVENicA

+++++++++ 1/orlelfta lfa ~~"'!!~' clofae

POVIJEST

UHvaru se prva vjetrenjaa s~.omin~e ve 1~60. g., ali tek u naumu?. Kova AntomJ dobiva zemlJu 20ak m sjevernije od crkve sv. Nikole, pod uvjetom da ne zauzme mjesto odreeno za mlin?- nonimpediendolocummolendini (LG 6, f. 82). Proi e puna tri stoljea dok se ta namisao ne ostvari. Sauvanu zgradu mlina na Glavici podiu tek u zadnjoj treini 18. st. braa Roii: don Ivan, Marin, Mie, Petar i Stipan, sinovi pok. Luke, negdje izmeu 1761. i 1794. g. (KAH,VIII.e, 4 i XIII.e, 2 i 4); god. 1817. mlin nije radio, jer Opina javlja vioj vlasti da ovdje nema nijednog. Ne zna se kada je tono mlin od Roievih kupila ugledna obitelj Calafati, no ini se oko 1800.; god. 1844. Petar Markovi Dinkov /- "Sabaher", iz oblinje kue sada vl. Mmjanovi?/, a idue godine Gapar Tocilj p. pira dre ovu "vjetrenjau za mljevenje itarica", pa se ini da je tada radila; 1877./78. bila je to ve (dalja) prolost, jer su je vlasnici, braa Nikola i Luka "Toilj", iznajmili Mii Rossu za dranje -gnoja (FOH: 132/1817; 207/1820;227/1844; 989/1845; 599/1878). - God. 1960., kad je i zakonski zatiena, ova je ruevina - . zgr. 426 k. o. Hvar - bila vl. Dujmovi-"Buli" (BHAKH 2/1960, 7); nakon toga postaje vl. Tudor-"Lorenco". God. 1968. se obnavlja, po projektu ing. arh. Stanke Machiedo i po uvjetima dananjega Konzervatorskog ureda u Splitu, koji, meutim, nisu bili ispotovani: umjesto kamenih stuba i drvenih meukatnih konstrukcija podiu se - betonske, a nije obnovljen ni stoasti krov (OA, 24 B 4/1., 24a). Srpnja 2014. zgrada je napokon bila ukoritena u turistike svrhe. Hvarani je do danas zovu "Mlin", te istiu vjetrovitost poloaja. Drugu sauvanu vjetrenjau u Hvaru, onu kraj Venerande, podie, takoer u 18. st., plemika obitelj Lupi. Najkasnije pod Francuzima sluila je za barutanu oblinje utvrde, a tako i pod Austrijom. Poto je ova napustila hvarska utvrenja, proda 1892. ovaj mlin-barutanu (. zgr. 554) zajedno s Venerandom prirodoslovcu Grguru Buiu. Poslije slui kao privremeni zatvor i - foto-laboratorij za skaute (izviae). Od 1991. je spremite MHB-a, a prethodno je bila vojno skladite (J. Kovai 2012, 173-176). Tu su, navodno, ranije uvali neke bombe iz 2. svj. rata, alije uglavnom bilo prazno. U blizini ovoga, naputenoga mlina, naumi Juraj Novak p. Jakova-"Bonaporte" sagraditi novu vjetrenjau, pa mu u tu svrhu 1877. g. Opina proda 40 etvornih hvati, ali uz uvjet gradnje kroz dvije godine (FOH, 959/1877 i MF 379)- to se, oito, nije ostvarilo. Prije veljae 1899. ing. Emilije Stock podie u Krinoj Luci "pogon za mljevenje itarica" (zajedno s drugim postrojenjima), a mljevenje preuzima od njega Mate Novak p. Tome od l. I. 1907. (MF 379 i FOH, 7/1907)- sva su ta postrojenja bila uklonjena krajem 1920ih.

2002. SNIMIO DIMITRI IVANOV

Posebno je zanimljivo daje u Hvaru u 17. st.- na poloaju Gornji dolac (v. dalje)- postojala vodenica, koja se navodi u posjedu vlastele Fazani od 1624. Mlinar je bio neki Marko (FBB, IV., 5), kojemu je 1640. bio krten istoimeni unuk, sin Ivana Ivanovia "de molino", a 1643 i unuka, ki istoga "de molendino" (AH, MK II., 27lr-v). Ivan se Markovi "dal Molin"biljei i 1672. (AH, kut. ll, Instrumenti terzo ... Pasqualigo, 46v) - vjerojatno je u pitanju isti rod, moda i onaj kasnijih mlinara Markovi, v. gore. Ovaj se mlin spominje i u 18. st., valjda ve kao ruevina (FBB, XVI., 33), a u pogledu poloaja ne moe biti sumnje: 1632. Gornji se dolac spominje ispod "Bukaljinovice", tj. Bukajinke (FBB,VII., 42). Potok sa svojim obalama (arzere = argine) ve je davno zatrpan, ali sve do 1960ih bio je sauvan bar jedan zid ovoga mlina, za koji je N. Dubokovi mislio, da je ostatak neke rimske zgrade (BHAKH 7-8/1965, 53)- zid je bio uniten radi traenja "blaga", odn. "zlata". To je . zem. 636/1 k. o. Hvar, istono od Djejeg vrtia, danas parkiralite, vl. brae Buzoli p. Nikole-"Lala".

U Starome Gradu spominju se ~lin i m~inar 1695.: t~ opet 1713., kad tamonji fratn spremaJu dva konJa 1 drijebe "per andar nel Molin a masinare" (DASG, 1., 4, 217 i 366-369) -no, ne biljei se ni gdje je, ni kakav je bio. U 19. st. bile su na zapadnome kraju mjesta podignute dvije

31

KRUVENICA

POVIJEST

vjetrenjae (v. fotografiju)- svakako poslije oko 1830., kad ih nema na najstarijem katastarskome snimku u AMID, a prije 1883., kad iz Barlette u Italiji pitaju starogradskog

naelnika o trokovima gradnje vjetrenjae (DASG, kut. 77, VI.f, 2). Ona kraj mora je sauvana do danas, pretvorena u stambenu zgradu (SD, 7. VII. 1969., 3 i 4. I. 1975., 10). - God. 1897. spominje se starogradski parni mlin s djelatnikom Nikolom Babaretom (ASG, 122/1897), no ni o njemu se ne zna vie od toga, jer je opinski arhiv izgorio u 2. svj . ratu. Kod oblinjega Dola podie starogradski lijenik dr. Petar

Ostoji(+ 1851., graditelj "Likareve kue" na Budinjcu) vodenicu na potoku, koju danas zovu "orkota mlin" po kasnijim vlasnicima iz dolske obitelji arko (P. Kunii 1924, 84 i SB 2/1997, 121). Ovu bi zanimljivu ruevinu trebalo barem arhitektonski snimiti prije nego iezne - no ne vodi se rauna ni o mnogo starijim spomenicima! U polju kod Jelse uz potok Vir spominje se vodenica

plemia de Fumatis j o 1470. (KAH, XIII.c, 4), zatim ponovno 1584./85. (FBB, IV., 154), a 1600.-1604. navodi se vie njih, od kojih jedna u vl. obitelji Zucca (FZ, f. 6r-v, 24, 38v, 43v). God. 1732., u nepotpisanu opisu otoka Hvara, kae se da je Vir kod Jelse ranije "okretao" tri vodenice, a tada samo jednu: (FBB, XI., 21, f. ll). -Oko 1830. bijahu na Viru dvije ruevine mlinica i jedna aktivna? vodenica:

. zgr. 80, 81 i 82 k. o. Jelsa, prva i trea vl. Ivana Krste Machieda, a druga brae Dubokovi p. Mate (AMID). Brojnih podataka o jelanskim mlinima ima u FMH, 8. 23., meu kojima j e najzanimljivije anonimno pismo na hrvatskom iz 1829., u kom Jelani mole I. K. Machieda, da ne zatvara svoj mlin! O jelanskim mlinovima v. i Niko

Dubokovi, BHAKH 5-6/1963,77, ZoZ 1970,200 i 207 te PI 4211972, 12; sve su ove vodenice mljele jedva koji mjesec kroz godinu, za najveih oborina, j er se u ovome bezvodnom kraju drukije nije moglo. - Jedna je ruevina u Jelanskom polju sauvana, a za nju vrijedi isto to i za do isku. U samoj Jelsi bio je 1881. otvoren parni mlin tvrtke N. A

Dubokovi, kasnije? na Diesel-pogon, koji je izmeu 2 svjetska rata mlio izmeu 200 000 i 450 000 kg itarica godinje, za cijeli otok (FOJ, 285/1927). Drugi paromlin u Jelsi otvorili su Plenkovii 1888., a kasnije je mlio buha; u Vrboskoj su Bertapelleovi izmeu dva svj . rata takoer mijeh suhe cvjetove ove biljke, prirodnog insekticida (SD, 16. II. 200 1., 19); nastojanja da se uzgoj buhaa vrati na Hvar, gdje je znatno doprinio gospodarstvu od 1880ih do l. svj . rata, ostala su bezuspjena.

Vraajui se mlinovima za itarice, i njihovom proizvodu, branu (hvarski i ruski: muka), ostaje jo konani proizvod -kruh, koji se u davnim vremenima pekao u krunim peima,

32

.. ..

; .. -

KRUVENicA

POVIJEST

STAR!CJI

Pie: Prosper Marii paleta

N a blagdan sv. Propera naveer, l O. svibnja 1925. g., na Pjaci do Mandraa i u unutranjosti Katedrale upalile su se brojne arulje. Sveana misa i procesija u ast hvarskog suzatitnika odrana je u dotad nevienom ambijentu elektrinog osvjetljenja. Ispunilo se vjerovanje u jo jednu "udotvornost" sv. Propera.

Redovita opskrba strujom je bila od Boia 1925., kada je izgraena distributivna mrea za opskrbu hotela, svih javnih zgrada, Katedrale i Franjevakog samostana, javne rasvjete Pjace, Rive i Fabrike te mnogih privatnih kua bogatijih Hvarana.

Hvarska elektrina centrala oko 1930

Hvar je u drugoj polovici 19. st. zapoeo intenzivno razvijati tw-izam, zahvaljujui angairanosti Higijenikog drutva s agilnim biskupom Jwjem Dubokoviem. Tako su ve 1868. adaptirali jednu postojeu zgradu na Pjaci u manji hotel, da bi u velikoj meunarodnoj akciji krajem

stoljea zavrili izgradnju prve faze, a ve 1903. godine i druge faze grandioznog i luksuznog hotela "Kraljica Elizabetha" (kasnije nazvan Hotel Palace). Kolateralne rtve izgradnje ovog velikog modernog hotela bile su dvije povijesne zgrade Kneeve palae, tada u derutnom stanju, koje su bile na mjestu gdje se hotel trebao graditi. Ispred hotela je bilo divno kameno zdanje, poznata hvarska Loa, iji prostor i terasa postaju dio hotelskog ambijenta. Desetak godina kasnije - 1914. g. gradi se jo jedan tm-istiki objekt - hotel Kovai na Rivi. Prvi svjetski rat odgodio je gradnju daljnjih hotela. Odmah po

34

KRUVENicA

POVIJEST zavretku ratnih zbivanja adaptira se stara zgrada kue

Bogli i pretvara u hotel Villa Maca (kasnije Hotel Park). U pripremi su planovi za daljnje nove hotele - Slaviju, Overland i Madeiru. Tih godina gradonaelnik Hvara bio je agilni dr. Josip Avelini, koji sagledava perspektivu razvoja Hvara kroz razvoj turizma na osnovu bogate kulturne batine i neospornih klimatskih uvjeta za razvoj zdravstvenog turizma. Razvija iroku akciju reklamiranja hvarskog turizma, ali je prioritetno usredotoen na osnovne uvjete infrastrukture turizma u Hvaru- nedostatak vode i struje. Odmah pokree veliku akciju, angairajui ministre i kraljevsku obitelj da se osiguraju sredstva za taj najvei infrastrukturni projekt u n ovij oj hvarskoj povij esti. U spi j eva skoro nemogue, od vjekovima ljeti ednog Hvara stvara 1922. godine grad koji ima javni sustav vodoopskrbe. To postie putem izgradnje mree za skupljanje vode u skromnom izvoru Vorba, do ogromnih rezervoara za spremanje vode na Kopito i izgradnje cjevovoda od njih do javnih esmi i hotela koja time dobivaju viu kategoriju usluge.

Frane Budrovi Furbo i Vicko Marii paleta

35

Izgradnja - udarniki rad

ZASLUNI AVELINI I DOMANI Uvijek aktivni i za razvoj Hvara vidoviti gradonaelnik dr. Avelini vidio je u razvoju turizma jedinu ansu za daljnji razvoj Hvara i 1924. g. usmjeruje se prema novom infrastrukturnom izazovu - izgradnji postrojenja za proizvodnju i distribuciju elektrine struje. Ovaj projekt je bio daleko sloeniji i izuzetno skup. Razvoj i proizvodnju elektroenergetskih postrojenja u to vrijeme imale su samo najrazvijenije zemlje svijeta. Grad Zagreb dobio je elektrinu struju 1907., a Split 1920. g.

Sreom, u Hvaru je bio i jedan strunjak iz ovog podruja -ing. ime Domani, po majci Hvaranin, koji je inicirao i svojski podupirao ideju gradnje elektrine centrale.

Gradonaelnik Avelini je njemu prepustio svu tehniku problematiku, a sam se posvetio izradi "financijske konstrukcije" kao teem dijelu u realizaciji izgradnje

elektrine centrale. Ing. ime Domani je sa grupom tehnikih entuzijasta ozbiljno prionuo poslu. Zakljuili su da elektrina centrala mora biti zasnovana na proizvodnji struje putem dizelskih motora i istosmjernih generatora. Odmah su zatraili ponude od tada svjetskih poznatih firmi iz Njemake i Austrije za proizvodnju opreme za stvaranje

elektrine energije, a od zagrebake podrunice firme Siemens za opremu za distribuciju elektrine energije do potroaa (ice, konzole, izolatore). Na osnovu dobivenih ponuda odluili su se za kupnju kod firme Langhe Wolf (dva sporo hodna dizelska motora

njemake firme Deutz), pripadajua dinama istosmjerne struje od firme Siemens Berlin te dodatnu opremu od firme Siemens Zagreb. Procijenjeni trokovi bili su oko 500.000 dinara, to je predstavljalo veliki financijski teret za relativno mali grad bez nekih veih stalnih izvora prihoda. U to

KRUVENicA

POVIJEST vrijeme elektrifikacija gradova uglavnom se bazirala kroz financiranje od veih industrijskih firmi kojima je struja bila potrebna za pokretanje proizvodnih strojeva. Takva investicija u izradu elektrana imala je opravdanje u veoj proizvodnji i novoj dobiti. Naalost, takvih uvjeta u Hvaru nije bilo. Stoga je odlueno da se osnuje dioniarsko drutvo (D.D.), u kojem e Grad financirati izgradnju sa 50 %, a graani dioniari sa drugih 50 %. Vrijednost dionice je bila 10.000 dinara i ubrzo se prijavilo 22 zainteresiranih

dioniara koji su prikupili 220.000 dinara. Ubrzo su utvrdili da se model dionikog drutva nee moi ostvariti zbog poreznih uvjeta, pa je promuurni gradonaelnik Ave lini u dogovoru sa dioniarima predloio novu financijsku konstrukciju: dioniari e iznos svojih dionica predati gradu kao desetgodinji beskamatni zajam, a Opina e prikupiti preostala potrebna sredstva drugim putem. Zajam je vraen u roku unato tekoj financijskoj situaciji (istovremeno su se gradili putevi na Gojavi i Majerovici i ureivao botaniki mediteranski Park kralja Aleksandra podno Fortice, kao i gradnja gradskog kupalita Bonj).Opina je osigurala zgradu na Dolcu u sklopu neizgraenog samostana (sada mesnica Zvir i dio Konzuma) te je poetkom 1925., kad je poela pristizati naruena oprema, ureena ova zgrada i postavljeni su temelji za postavljanje tekih motora i druge potrebne opreme. Montirana su dva diesel motora Deutz: vei snage 40 KS sa pripadnim dinamom od oko 30 kW i manji snage 15 KS i dinamom od oko 10 kW. Prijenos snage s ovih sporohodnih motora realiziran je preko irokih konatih remena i rebraste remenice od nekoliko metara na motoru i prijenosa na dinamo sa znatno manjom remenicom. Na taj nain se broj okretaja motora od stotinjak okretaja u minuti (o/min), pretvarao na dinamu na preko 1.000 o/min., nuan za dobivanje potrebnog 220 V istosmjernog napona. Osim proizvodnje elektrine energije, centrala je imala postrojenje za proizvodnju leda od oko 500 kg dnevno, to je bio takoer veliki doprinos za turistiki Hvar.

SPASONOSNA VODA ZA IDOVE Elektrina centrala je radila samo naveer - u prosjeku ljeti od sumraka do 24 sata (ponoi), a zimi od sumraka do 22.30 sati i proizvodila je struju iskljuivo za rasvjetu. Najprije bi se ukljuio mali motor. S mrakom je dolazilo do

vee potronje, te bi se ukljuio veliki motor, a ugasio mali. Kako je no odmicala, potronja struje je bila smanjena, te bi se opet ukljuivao mali motor, a veliki gasio. Takav

ekonomian rad je bio potreban zbog skupe pogonske nafte. Na kraju radno