IMPRESSUM UVODNIK

~~----z-~--

m<ruvenica IZIAVIC: -. ............ ....

IIMIII ... III: lllbiMI

U .. ltnl: .wb .. ~

lllbiMI AlttiMt·bl. ••• "llllllnit

... s..s ... Je.Jih .......

IUflla IIUIRAI.E: ....... DIM:

,.lillctiMIIr", ....

IIIUM: ...... AIIIU:

,.. .. 14 .... 1. 'lllktGe,..atztaa..,

TIL/ l'a.: IISIS(I)!t742a ..... : ............. ~ .....

... ......... lllllla:

~ .. u•••

+

DrogiVicaštijete, For, osim ea fešto sv. Stipona kako Zll.ffltnika, fešto njegov don i kako Dan Grada. A to je provo prilika za u uvodnik grintot o bo svemu i svacemu. Bome, puno tega ni kako tuko, a mi smo, itili- ne iti li, grintov svit .Ma kad me ćapo da pocnen grintot uviksesitin da su Izraelci, ono kad su hodili ~~po pustinji četardeset lita~ jedino dobijali po škinima kad bi grintolL Pok umisto da grinton obo grintonju, reUu Von casvemoreteštitu ovuKruvenicu. Govorili smo sa novin poteštoton i sa književnikon M Gavranon. Zupnik be.sidi obo tradicij~ a hodi je i po putima sv. Dominihl. Zorka se pito ea te sa sestrimima, a Milan da je ko slušo novega Popu.Izmisijihsmo dobili zahvalno pismo.Moretesaznat co god o sv. Tomi Akvinshmu, dvo frotra Budroviča, relikvijarima sv. Stipona, ceriferajima comih konfratih, štandarcu i Rusima ea su napadoliFor. Šjor Ttn je bi vižitatprijateja, a noćna rossulja pado po hostelu Cal!fomija. Mirjam je ništo zapisala ovo lito. Žiže se jol ni izvuka iz gustirne. Kako skuhot govedinu za sv. Klementa, reć te Von Marinko i usput Von recitirat kojiforiku. Stanko te Vos naucit zoe je važna skorula. Barba Jure te Von pokozat kako pridvidit vrime i špijat je imo vanzemaljcih. Europa je otkrila Šaltin, a Marko Polo- Perota?! T epša je parito n pri i sad~ a barba Ivo svoj kantun od slikih. T ote su i novi libri, a i par reagiranjih. Ovo lito smo izgubili puno drogih judih, pok imomo malo veće ,in memorijamih ~ Kronihi dentjeresupo užonci na kraju. Pomalo gremo u našu lipu zimu, doni gredu kraći, a noći duže.. Da hi prikrotite, neka Von pomorei ova obilataKruvenica. U ime cilegauredništva, a bome i usvoje,želin neka

Na dobro von dojde sv. Stipon!

Joško

ŽUPNIKOVA BESIDA

piše: župnik don

N edavno sam se na Facebooku osvrnuo na feštu sv. Roka u Starom Gradu, uz primjedbu da neki detalji slavlja podsjećaju na "vašar". Naravno, uvijek ima

lokal-patriota koje takve primjedbe povrijede i izazovu pa mije, zauzvrat, servirana,jezikovajuha", uznijekanjemoje tvrdnje da u fešti sv. Roka ima "vašarskih" elemenata i uz poduži ekspoze o važnosti poštivanju običaja ili tradicije. Osobno se, kada je riječ o običajima ili tradiciji, osjećam kao dobro, staro, poslovično "Buridanovo magare". Zdrav razum mi kaže da se ne bih trebao tako osjećati. Jer tradiciji ne treba prilaziti ni sa strane "plasta" radikalnog nijekanja, niti sa strane "plasta" nekritičkog odobravanja. Godine koje sam proživio trebale su me naučiti da životne stvarnosti nisu "crno-bijeli svijet". Potekao sam iz tradicionalne kršćanske obitelji, a opet je bilo u toj obitelji određenih netradicionalnih inovacija koje su me podsvjesno obilježile. To sam shvatio vrlo kasno. Dolazim iz, prema generalnom mišljenju otočana, ultra-konzervativnog mjesta Svirče, a upravo sam u Svirčima doživio i konzervativni tradicionalizam i vrlo napredne ideje i postupke pojedinih mještana. I tako sam rastao u ozračju sukoba simpatije i antipatije prema tradicionalnom. A sad sam već u godinama

kada bih trebao biti načistu sa vlastitim stavom, evo, konkretno, prema tradiciji. Što me uopće potaklo na ovo razmišljanje? Nekoliko ovoljetnih provokativnih "doživljaja". Blagdan je sv. Petra i Pavla u Hvaru. U mom djetinjstvu taj je blagdan bio na popisu (u to vrijeme l O) zapovijedanih blagdana. Zato mi je ostalo u svijesti da je blagdan svetih P&P apostola važan, da svaki "normalan" kršćanin mora svetkovati taj blagdan sudjelovanjem u blagdanskoj svetoj misi. Na misi u l Oh zanemarivo malo ljudi. Na večernjoj (tobože svečanoj, i kad se radi o blagdanima kroz tjedan, glavnoj, župnoj) sv. misi nešto malo starijih ljudi. Gotovo ni jednog djeteta, nikoga od ovogodišnjih krizmanika, a kamoli kojeg drugog srednjoškolca ili mlađe osobe. Pitam neke od srednjoškolaca/krizmanika kako to da ih nije bilo na misi? Oni me u čudu gledaju, kao "Tko su taj Petar i Pavao da bi zbog njihovog blagdana trebalo biti na misi?" Slično se u Hvaru dogodilo i na Gospu Karmelsku. Naučivši lekciju sa sv. Petrom i Pavlom, nisam nikoga ništa ni pitao. Uostalom, očekivanje liturgijskog slavljenja blagdana sv. Petra i Pavla bih još nekako mogao logično i opravdati, a ne znam što bih odgovorio da me netko pita za blagdan Gospe

ŽUPNIKOVA BESIDA -· Karmelske. No, na Gospu Karmelsku sam bio ujutro u Svirčima na glavnoj, župnoj misi. Svirčani su, u mom djetinjstvu, jako držali do Gospe Karmelske. Kako je za koji dan nastupalo slavlje sv. Marije Magdalene (župna fešta 22. 7.), Svirčani kao da su se trudili istaknuti razliku između ta dva slavlja. Gospa Karmelska je bila primarno duhovno slavlje, dok se je blagdan sv. Marije Magdalene feštao. Za Gospu Karmelsku se obavezno ispovijedalo, brojni su muškarci pristupali pričesti, uz misno slavlje molili su se pusti "Očenaši". Ako se ne varam, bilo je i "hodočasnika" iz drugih otočnih mjesta i vjerojatno su ih domaćini-prijatelji ugostili, ali nije bio naglasak na gošćenju, na jelu ili piću, nego na ovom duhovnom. Naravno, glavna misa se slavila uz prisutstvo većine mještana koji su se držali crkve. N e poći na Gospu na misu bila bi mjesna sramota. Drugo što pamtim, doduše ne samo uz blagdan Gospe Karmelske, nego i uz svaku nedj eljnu misu, jest decentnost u odijevanju odraslih muškaraca. Poznata je otočka zafrkancija na račun Svirčana da su po šešir odlazili u Zagreb. Valjda u tome ima istine kad je to toliko oglašeno kao karakteristika Svirčana (iza toga se krila kritika na tobožnju svirašku umišljenost, oholost). Mogu samo reći da nitko iz moje obitelji nije išao u Zagreb po šešir, a kako je bilo s drugima ne znam. Dakle, u decentnost muškog odijevanja ubrajam: obaveznu svečanu (bijelu) košulju, kravatu i jaketu (?!). Naravno, i u to je vrijeme bilo vruće. Muškarci su dolazili k crkvi i po sat pri j e mise (pamtim to j er me je, kao dijete, crkva magično privlačila, volio sam se vrtjeti ili u njenoj blizini ili po njoj) sa jaketom (?) preko ruke, s otkopčanim ovratnikom košulje i opuštenom kravatom. Ali, kratko prije mise, započelo bi generalno sređivanje. Zakapčala se košulja, stezale kravate, navlačile jakete te se u crkvu ulazilo barem sa vanjskim poštovanjem. A sada? Crkva poluprazna. Ne znaš koga više nedostaje: muške ili ženske populacije. O mladima da i ne govorimo, čak i o djeci. N a pričesti, osim žena i to malo prisutne djece te nekoliko starijih muškaraca koji još pamte stare običaje, nema mnogo ljudi. No, ono što mi je posebno udarilo u oči bilo je sljedeće: negdje desetak-petnaest minuta nakon što je misa počela na mala vrata ulazi u crkvu mladi čovjek, mladi tata (otprilike 40-godišnjak) i vodi za ruku sinčića. Tata u majici kratkih rukava, u šarenim bermudama, sa sunčanim naočalama, kao da je sa sinom izašao na sladoled na jelašku rivu. Nemam pojma zašto, ali doživio sam tu sliku kao snažan udarac šakom u pleksus. Pred očima mi zaiskriše generacije onih časnih starijih ljudi iz mog djetinjstva koji su tako dostojanstveno odjeveni ulazili u crkvu; prisjetih se i moje dječje posebne odjeće "za u crikvu" na koju se ljubomorno pazilo i čuvalo da se ne ošteti profanom uporabom.

Hvar, spomendan sv. Joakima i Ane. Dan prije smo slavili blagdan sv. Jakova. Možda većini župljana ove dvije riječi ne znače ništa, ali onima koji malo bolje poznaju vjeronauk zasigurno je poznato da se slavljenje svetaca odvija na tri načina: kao spomendan, kao blagdan ili kao svetkovina. To su tri stupnja slavljenja koja imaju svoja liturgijska pravila. "Svetkovina" je slavlje najvišega ranga, a "spomendan" najnižega ranga. Oba ova svetačka dana naša župa tradicionalno slavi u crkvi ,,Zvijezde mora". Ovdje se "tradicionalno" odnosi i na prostor slavljenja i na odjek fnedu kršćanima ove župe. Tradicionalno je na tim misama veći broj ljudi nego običnim radniin danom. Zanimljivo, tradicionalno se jače slavi spomendan sv. Joakima i Ane, nege blagdan sv. apostola Jakova. Tradicionalno se na tim misama nađe i poneka mlađa osoba. Da je neku od prisutnih mlađih osoba zapitati: "Zašto si danas na misi, a na sv. Petra i Pavla te nije bilo?" smijem se kladiti da ne bih uopće dobio odgovor, osim ako je odgovor: ,,Danas sam slučajno zalutao/la na misu!" Jesam li počeo podlijegati neizbježnom ljudskom oboljenju zvanom starenje? Muči li me, zapravo, nostalgija za prošlim vremenima? Ti, cijenjeni štioče, sam procjeni. Meni se činilo da je dobro u ovu temu krenuti od konkretnog. Tim više što su me upravo ove konkretne situacije natjerale na usmjerenije razmišljanje o stvarnosti tradicije. Tradicionalno! Relativno često se čuje ta riječ. J edni j e brane kao vrijednost, drugijenapadajui s njom se sprdaju.

Vjerno držanje zavjeta Na što mislimo kad kažemo da nešto jest ili nije tradicionalno? U mojoj glavi, pretpostavljam da je to tako kod većine, "tradicionalno" je nešto uhodano, gotovo stalno; nešto što se generacijama događa na isti način. No, da ipak vidimo kako se taj fenomen "malo stručnije" opisuje. Sveznajuća Wikipedija donosi pod natuknicom "tradicija" sljedeće: "Tradicija je prije svega usmena predaja znanja, vještina, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. " No, korištenje te riječi nije uvijek jednoznačno. Između ostalog, pod tradicijom se podrazumijeva -usmena predaja kao takva, -prenošenje znanja o uobičajenom -običaji, konvencije, starodavni narodni običaji

Tradicija je u tom smislu kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Tu spadaju i naučeno znanje, i umjetnički zanati kao i rituali, moralna pravila i hranidbeni običaji." U nastojanju da pokušam sam sebi pojasniti o čemu se tu radi, ovaj drugi dio definicije mi se čini vrlo upotrebljivim: tradicija je kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju.

ŽUPNIKOVA BESIDA

Evo još jednog malog proširenja teme. Crkva nam, baš na spomendan sv. Joakima i Ane, nudi za prvo čitanje ulomak iz Knjige Sirahove (Sir 44, l. 10-15) iz kojega izdvajam: u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe (r. ll). Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih (r. 12).

Čini mi se da je ovaj tekst zgodna nadopuna citirane wikipedijske defincije tradicije, a i pomaže nam neke stvari bolje shvatiti. Dakle, Sirah tvrdi: - da su oci (tj. prethodne generacije) razvijali ili stvarali konvencije, starodavne narodne običaje, znanja, vještine, načine ponašanja, rituale i moralna pravila. -to što su stvorili zapravo je kultura, a kultura se defmira kao "cjelokupno društveno nasljeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima." - vjekovima stvarana kultura predstavlja "bogatu baštinu". Naime, iako su stari stvarali kulturu radi sebe, radi svojih potreba ipak su spontano držali da je stvorena kultura nešto što su namrli za budućnost, za generacije koje dolaze. - stvaratelji tog blaga morali su :eronaći metode njegovog pri j en osa na dolazeće generacije. Cini se da je naj korištenija metoda postala usmena predaja - naime, ostvareno "bogato kulturno blago" postaje ,,kulturna baština" ili ,,kulturno nasljeđe" isključivo ako se preda budućnosti, odnosno ako dolazeće generacije prime to blago. Izostane li taj dvokomponentni proces predaje/prijema, kulturno blago ostaje kulturno blago, ali ne i kulturna baština, jer pojam "baština" podrazumijeva da postoje nasljednici/baštinici koji će stečenim blagom raspolagati. Ako je netko stekao imetak, a nema ga kome ostaviti, onda taj imetak nije "baština". Možda će biti raz grab lj en ili obezvrijeđen ili će naprosto propasti. - Sirah optimistično tvrdi da je tradicija (primopredaja) uspjela, jer u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe i to tako da se potomci vjerno drže zavjeta, tj. tradicije. Ona druga Sirahova rečenica ima u sebi jedan zanimljivi dodatni element vrijedan pažnje. On, naime, tvrdi da je proces primopredaje tradicije uspio iz jednog neobičnog razloga/motiva. Potomci su prihvatili i vjerno se drže predane tradicije "zbog njih", tj. zbog onih koji su im to predali. Kako ovo shvatiti? Što li mu znači "zbog njih"? Možda - da mlađi prihvaćaju tradicije zbog autoriteta starih ili zato da ih ne po vrij ede ili iz ljubavi prema starima. Neobično! Dakle, motiv za prihvaćanje i vjerno držanje tradicije mlade generacije ne pronalaze u vrijednosti predanoga, nego u autoritetu predavatelja, odnosno u svom specifičnom odnosu prema predavateljima. Prihvatimo li ovakvo razmišljanje, možemo reći daje tradicija nešto vrlo pozitivno, nešto što čovjek zdravog razuma mora podržati i založiti se da tradicija i dalje živi.

Ako sam dosljedno razmišljao i izvukao pravilne zaključke, čini mi se daje sada potrebno postaviti pitanje: a gdje smo sad, danas? Što, od gore rečenoga, vrijedi za ovo vrijeme?

Tradicija kao starudija Mislim da i za ovo vrijeme vrijedi načelo: i ova naša generacija, svjesno ili nesvjesno, namjerno i planski, ili pak spontano razvija ili stvara konvencije, običaje, znanja, vještine, načine ponašanja, rituale i moralna pravila. Svjesni smo da ni jedna generacija u tome nije posve originalna. Uvijek je to nastavak nečega od prije (kakve-takve tradicije). Dakle, moglo bi se reći da svaka generacija u svom vremenu "kuje" tek jednu novu kariku istog lanca predaje ili tradicije.

ŽUPNIKOVA BESIDA

Pa ipak, ovo načelo se baš i nije dokazalo kao plauzibilno načelo. Nešto sa tom tradicijom ne štima. Kao da je zamišljeni "lanac" tradicije puknuo, kao da se raspao na dijelove. Kultura ovog vremena kao da nije nova karika u lancu primopredaje bogate kulturne baštine čovječanstva, nego kao da se želi dokazati kao posve nova, nezavisna, samosvojna. Za to se često koristi izraz avangarda. Nova kultura se genocidno odnosi prema prethodnoj bogatoj kulturnoj baštini: ismijava je, izruguje, etiketira, diskreditira, omalovažava. Stvara se jedna nova ,,kulturna" matrica koja vrijednost daje trenutku i situaciji. Umjesto tradicionalne kulture sve se češće govori o multikulturalnosti. U tom ozračju je suvišno govoriti o bogatoj baštini koju treba posredovati, predati, a pogotovo vjerno čuvati. Tradicija se promatra kao zadanost koja blokira, kao nešto što uništava slobodu, spontanost. Tradicija nije vrijednost nego smetnja ljudskom razvoju. To je ozračje u kojem je nastala poslovična "kultura relativizma". Dogma ovog vremena je "Stalna na tom svijetu samo mijena jest!" (Preradović).

Kako smo došli do ovoga? Kako smo se zatekli u ovome? Kad se ili kako se dogodio odron koji je rijeku tradicije bitno poremetio u protoku, ako ne i posve onemogućio njezin tijek? Bojim se da me ova pitanja da nemam nikakav suvisli · · · Primijetim samo da se internetu pronalazim dal i e \nltoii' ~o,pa:lfu;L~'e)~tol~n~l':.J

djelovanju drugih i drugačijih kultura, drugačijih vrijednosnih sustava. Tu je i upotreba novih tehnologija i s njima povezane sociološke promjene koje djeluju smrtonosno na temeljnu metodu prijenosa tradicija -"usmenu predaju". Usmenu predaju zamijenili su dokumentarni filmovi i specijalizirani znanstveni radovi s različitih područja kulturne baštine. I sad imamo zanimljiv fenomen: iako je pristup informacijama otvoreniji nego ikad u prošlosti, informacijama se manipulira stvarajući u ljudskim umovima stavove o poželjnim ili nepoželjnim (informacijama) i na taj se način ljude vodi k autocenzuri u pristupu tradiciji, odnosno, strogo se usmjerava ljudski "slobodni" izbor informacija u željenom pravcu. U društvu se sistematski stvara duh nepovjerenja prema svemu što je od jučer, što je staro. Staro se automatski negativno etiketira (nazadno, konzervativno). Staro/tradicionalno nije ni "bogata baština", ni ,,kulturno nasljeđe", nego "starudija" kojoj je mjesto na smetlištu. Raspada se klasična obitelj koja je bila mjesto povlaštenog djelovanja tradicije. Dolazi do fizičkog onemogućavanja tradicije time što više ne žive u istoj obitelji roditelji i djeca te unuci. Roditelji ostaju na selu, a djeca odlaze u gradove ili pak djeca stare roditelje strpaju u staračke domove. Ako je Sirah u pravu kad tvrdi da se mladi vjerno drže predanog zbog onih koji su im tradiciju posredovali, ova situacija to uvelike onemogućuje. Stariji su izgubili svaki autoritet. Emotivne veze s njima najčešće su raskinute zbog spomenutih uvjeta života, a poštovanje je svedeno na minimum ili dokinuto. Uspjelo se stvoriti stanje u kojem mlađi nemaju prilike doći u kontakt s tradicijom, odnosno, uspjelo se stvoriti ozračje (potpuno je nevjerojatno da je do svega ovoga došlo spontano) u kojem su mlađi apriori nepovjerljivi prema starijima i bilo kakvom pokušaju da im se posreduje tradicija. Pojam "vjernosti" tradiciji je temeljito poljuljan sveprisutnim relativizmom, situacionizmom. Vjerujem da bi se dalo još mnogo napisati o ovoj temi. Posebno bih se želio suočiti sa potpitanjem: je li sve što spada u tradiciju vrijedno da bude predano? Kao svećenika posebno me zanima jesu li tradicionalni rituali i moralna pravila koja su dio tradicije kočnica ili prilika za naše kršćanstvo, za našu evangelizaciju. Sljedeći broj Kruvenice izlazi za Božić, a Božić je, usprkos nepovoljnih okolnosti, još uvijek garniran određenim tradicijama, pa će to biti

prilika za ovog razmišljanja.

užurbanijem svijetu u tolikbtfri;:__..l hrzznnm da ih'i ne mo,;ei;,.g,~ai~!.e(iat~11.r1J~'je_~r~~ljuds)i:o

Kiatka, ali intenzivna i žestoka kampanja je na lokalnim zborima početkom lipnja

iznjedrila novog hvarskog gradonačelnika - Rinota Budrovića-Beneta. Povodom Dana Grada i blagdana sv. Stjepana, zaštitnika Hvara, odlučili smo ga "privesti" pred diktafon i porazgovarati s njim o gradskim projektima i ciljevima, ali i problematici s kojom se susrećemo na lokalnoj razini. Kako gradonačelnik vidi rješenje pojedinih gradskih problema i na koji način misli voditi grad, pročitajte u razgovoru.

Kruvenica: U lipnju ste izabrani za novog gradonačelnika Hvara. Koji su Vaši konkretni planovi i ciljevi u sljedeće četiri godine? Budrović: Konkretne ciljeve i planove smo izrekli i prezentirati u samom programu tijekom kampanje, a i mi u SDP-u pokušavamo riješiti određena pitanja kroz inicijative i kroz Vijeće još od ranijih vremena. Što se tiče konkretnih ciljeva, to je svakako efikasnija gradska uprava u službi građana, razvoj grada u smislu obrtne zone i poticajne stanogradnje, što smatramo vrlo bitnim pitanjem za budućnost, dovršetak svih postojećih gradskih projekata započetih u prijašnjem razdoblju, kao što su obnova Arsenala s kazalištem, završetak vatrogasnog doma i slično, uz stalno ulaganje u komunalnu infrastrukturu.

Kruvenica: Često se moglo čuti daje Hvar jedna od najbogatijih općina, gradova u zemlji. Od čega se stvara gradski proračun, koliko iznosi i kako se namjerava rasporediti u Vašem mandatu? Budrović: Dvije trećine proračuna je zadano. Govorimo o namjenskim prihodima, kao što su komunalni doprinosi i sl.

Izvorni proračun grada Hvara je prijašnjih godina bio oko 21, 22 milijuna kuna i iz tog aspekta nikako ne možemo govoriti o najbogatijem gradu. Proračunski prihodi su znatno manji nego što bi mogli biti. Što se tiče proračunskog novca, radi se o odgovornosti trošenja tog iznosa. Pokazatelji, koje ćemo u skoro vrijeme objaviti, za sada su više nego dobri. Kad dođe do nekog kapitalnog projekta, prihodi se povećavaju, kao kada se prije nekoliko godina obnavljao Arsenal i iznos se popeo na 34 milijuna kuna. Završetkom projekta iznos je pao i nakon toga imamo konstantan pad proračunskih prihoda. Ove godine pokazalo se da prihod raste, pogotovo otkad je uveden red na državnom nivou - govorimo o fiskalizaciji. Ono što uistinu želim je smanjenje rashoda proračuna i odgovornije trošenje proračunskih sredstava.

Kruvenica: Ovog ljeta građani su se često bunili na nedostatak komunalnih redara, nered, prljavštinu i buku u gradu. Gclje je nastala zodiva i kako je narriferavate promijeniti za sljedeću sezonu? Budrović: Mislim da nije riječ o zodivi. O svemu tome će biti riječi na tematskoj sjednici o turizmu u listopadu. Neki pomaci su napravljeni i, što je najvažnije, poslana je jasna poruka i gradskim obrtnicima i svima koji su uključeni u turističku djelatnost, a to je da će se u ovom gradu poštovati gradske odluke, pogotovo odluka o javnom redu i miru i odluka o komunalnom redu, kao dvije najbitnije. Obavljeni su važni sastanci sa Državnim inspektoratom i sanitarnom inspekcijom. Ovo ljeto htjeli smo odaslati poruku uz dnevno-operativno djelovanje, ali nikako nismo htjeli tijekom ove sezone prelomiti stvar preko koljena, jer mislim da bismo imali negativni efekt u tom dijelu turističke ponude. Što se tiče odvoza smeća i percepcije prljavog grada, oduvijek tvrdimo da je pranje grada jedno od najbitnijih komunalnih djelatnosti. Odvoz smeća već godinama dobro funkcionira, a ono što moramo napraviti je

spoj obrtnika i komunalnog poduzeća, uz djelovanje komunalnih redara prema nediscipliniranima, a radi se o orariju odvoza smeća - da se ne dogodi da npr. vozilo komunalnog uđe u grad u 4h, a obrtnik ili ugostitelj izbaci smeće u 4.15. Mislim da moramo podići svijest svih sugrađana i svih poslovnih subjekata.

Kruvenica: Čini se da ovlasti komunalnih redara nisu bile jasno definirane. Što oni točno rade? Budrović: Dj e latnost komunalnog redara j est definirana, ali slučaj je bio da smo imali redare prvog i drugog reda. Ove zime planiramo to urediti. Broj komunalnih redara je dovoljan. Imali smo poteškoće kad smo preuzimali vlast, zbog njihovog bolovanja, korištenja godišnjih odmora, a s druge strane bili su redari drugog reda koji zapravo nisu imali prave ovlasti redara. Komunalni redari će od ove zime raditi posao svoje sistematizacije radnog mjesta.

Kruvenica: Svjesni smo daje turizam glavna i, slobodno možemo reći, zapravo jedina grana od koje živimo u Hvaru. Vidite li mogućnost poticarlja nekih drugih djelatnosti koje bi donosile profit, ali i promociju Hvara? Budrović: U Hvaru se posljednjih desetljeća ljudi isključivo bave turizmom. Kod nas je sve vezano uz turizam, ali naravno da postoje mogućnosti stavljanja poljoprivrednih proizvoda i ostalih obrta u funkciju turizma. Ti drugi poslovi ne smiju ugrožavati turizam kao osnovnu gospodarsku granu i moraju biti temeljeni na standardima koji se propagiraju u 21 stoljeću.

Kruvenica: Kako produžiti turistic1cu sezonu? Budrović: To je vječno pitanje: kako početi ranije ili kako produžiti sezonu. Hvar jest jedna od perjanica hrvatskog turizma, ali pitanje produženja sezone svakako ovisi o nekim drugim elementima: prvenstveno mislim na kulturu, zdravstvo, sport... To su segmenti gdje mi kao Grad, u suradnji sa najvećim poslovnim subjektom u gradu, a to je Sunčani Hvar, zajedno sa svim drugim zainteresiranim čimbenicima moramo urediti infrastrukturu. Važna je i strategija razvoja, znati što hoćemo i u tom smislu prostorno planirati.

Kruvenica: U predizbornoj kampanji spomirijali ste obrtničku zonu. Gdje se ona planira i što bi tamo bilo smješteno? Budrović: Obrtnička zona je prema prostornom planu smještena između Brusja i Hvara. Pojedini privredni subjekti su već tijekom ovog ljeta pokazali znatan interes. Ona značajno doprinosi uređenijem gradu, rasterećuje određena područja i sve se nalazi na istom mjestu. Samim tim imamo organiziranu nabavu. Tamo bi bili smješteni građevinski obrti, stolarski obrti, kao i skladišni prostori, što

je kroničan nedostatak ovog grada. Tamo može biti smješteno sve za što se pokaže interes, s tim da ne narušava osnovnu djelatnost grada.

Kruv enica: Što je sa staračkim domom? Budrović: Za sada postoje zainteresirani privatni investitori. Postojalo je nekoliko lokacija u dosadašnjim prostornim planovima, uz to jedna sa zdravstvenim centrom. Prije sezone bile su izmjene i dopune u prostornom planu i jedna se lokacija iskristalizirala. U ovom je trenutku teško bilo što konkretnije reći, jer to se uvijek može izjaloviti, budući da se radi o investiciji.

Kruvenica: Krljižnica? Budrović: Naš stav, onaj SDP-a, već smo nekoliko puta javno iznosili. Knjižnicu i prostor za kulturne udruge vidimo u prostoru sadašnjeg Konzuma i mislimo da bi to zadovoljilo sve zahtjeve knjižnice 21. stoljeća.

Kruvenica: Slijedi logično pitanje - gdje onda smjestiti Konzum? Budrović: Kad smo na Vijeću iznijeli pitanje Konzuma o tome da se ugovor neće produžiti, Konzum je reagirao izvanredno i krenuli su pregovori. Održano je dva sastanka u mandatu prošlog gradonačelnika i tad su pregovori stali. Mi smo ovog ljeta obnovili pregovore. Konzum je svakako zainteresiran za izmještanje iz sadašnjeg prostora. Tijekom ove zime ćemo nastaviti pregovore i, nadam se, okončati.

Kruvenica: Možemo li očekivati pobolj š arije katamaranskih linija i povratak broda u Hvar? Čuli smo i prijedlog pojedinih građana o ponovnom osposobljavanju luke Vire. Možemo li se tome nadati? Budrović: Ne znam koliko bi danas luka Vira bila moguća, s

obzirom na gabarite trajekata. Svi se sjećamo da je jedino "Gradac" mogao uploviti bez problema, a "Erota" se potezalo na cime da bi mogao pristati. No, produženje mola u Vrri sa mogućnošću pristajanja katamarana svakako da. Mislim da postoji takav projekt u nautičkom centru. Što se tiče katamaranskih i brodskih linija, nikad ih nije bilo toliko kao ovo ljeto. Za razliku od prije, trošak grada bio je nula kuna, jer smo poslali jasnu poruku prijevoznicima neka ovdje nađu svoj interes i tako je odrađena sezona. Građani, gosti i prijevoznik mogu biti više nego zadovoljni. Naravno, ono za čim žalim je povezivanje katamarana Hvar-Vis. Prvi put se dogodilo da je bilo mnogo zainteresiranih, ali presudile su odluke Visa i Komiže. Konkretan prijedlog o povratku broda u Hvar je iznesen Agenciji za obalni i linijski promet. Onaj tko se javi na natječaj trebao bi pristati u luku Hvar, uvesti ponoćnu liniju... o svemu tome još će se razgovarati. To su naši minimalni zahtjevi.

Kruvenica: Što je sa pumpnom stanicom u Križno j luci? Planira li se njezino izmještanje, budući da ta lokacija stvara velike prometne čvorove? Budrović: INA pumpnu stanicu u Križnoj luci tretira kao nerentabilnu. U momentu kada je INA iznajmljivala nerentabilne pumpne stanice, hvarska je bila jedna od njih. Neko vrijeme je čak bio zainteresiran i Tifon, no više nije

o. Pumpa ima premale rezervoare za sezonu. Lokacije za i deštanje pumpne stanice mijenjale su se: jedna je bila na ulazu u grad, sjećamo se da se razgovaralo o predjelu koje gravitira Viri, a svakako bi ovaj dio prema moru morao biti zadovoljen. Predstoje nam razgovori i brojna otvorena pitanja o saniranju čvora koji se stvori u Križno j luci.

Kruvenica: I na Dolcu se stvara ogroman prometni čep zbog uskog grla oko autobusne stanice. Planira li se što po tome pitanju? Budrović: Preformulirao bih pitanje o prometnoj regulaciji na području cijelog grada, jer Dolac nije jedini. Puno toga se propustilo u planovima i u samoj gradnji. Tu je i kronični nedostatak parkirnih mjesta koji uvjetuje te uske čvorove i stvaraju poteškoće hitnim službama, pa i samom parkiranju. Nekoliko kvartovskih parkinga bi donekle ublažilo problem. U budućnosti će se trebati razmišljati o takvim investicijama, ma kakvog kapaciteta bili. Što se tiče autobusne stanice, u razgovorima s Konzumom naglasili smo dva kata podzemnih garaža. Spominjali smo i izmjdtanje autobusnog stajališta. Gdje je moguće, promet bi trebalo regulirati jednosmjernim prometovanjem i time bismo donekle olakšali protok vozila kroz područje grada.

, .. .,,v .. ni••a• Pred nama je zima. Hoće li biti pusta i ili možemo očekivati razne projekte, događanja,

projekti su gotovi i predstoji nam ćemo se da i u kulturnom i

bude što življa. Pokušat ćemo projekte.

li kakvu poruku građanima

REPORTAŽA

Nagradno putovanje za pobjednike državnog natjecanja iz vjeronauka

PUTEVIMA SVETOG DOMINIKA pišu: don Mili Plenković i MAK

Pobjednici državnog natjecanja iz vjeronauka 2013. godine u organizacij i Hrvatske biskupske

konferencije i Hrvatske dominikanske provincije sudjelovali su na nagradnom putovanju "Putevima svetog Dominika".

Po tri najbolje osnovnoškolske i srednjoškolske ekipe krenule su, od 15. do 20. lipnja 2013. godine, sa svojim mentorima, članovima državnog povjerenstva i Malim koncilom u posjet dominikanskim prisutnostima vezanim uz život i djelovanje svetog Dominika u Francuskoj i Italiji. Među njima je naravno bila i naša pobjednička srednjoškolska ekipa - Matea Kovačević, Marina Petričević, Marija Tomičić i Marinela Zaninović. O povijesti, ljepoti i aktualnim zbivanjima mjesta koja su posjetili, sudionike su upoznali dobro pripremljeni vjeroučitelji na vrlo kreativan i zanimljiv način. Prošli smo Genovu. More tunela iznad obale, kao da smo u srcu planinskog lanca. Uletjeli u maglu i kiši cu. 16 stupnjeva C. Prema Ventimiglia. U Monacu nakon kupnje karte za silazak u grad spustili se do podzemne garaže ispod, sa stran:e pomorskog muzeja. Lift stepenicama na kat, a ontla pješke pokraj muzeja, krqz bedeme u stari grad. Prolazak pored katedfale i odlazak.do palače. Drugom stranom nazad na parkihg. Odlazak autobusom do ispod dijela grada u kojem su kasina. Podzemna garaža u razini mora. Izlazak na površinu, odlazak 1!. obil~ nekoliKo kazina izvana. Zanimljivi detalji, kugly-zrcala. Imali smo prigodu vidjeti 'kneževu palaču, Mont~Ćarlo, fe prošetati ulieama na kojima s/ tradicionalno ofužavaju utrke formule/l~

lj" . ' . .., , ".

Nastavili smo put do Nice, najvećeg grada na Azurnoj obali. Usputno odredište bio je i gradić Eze koji je zbog smještaja na litici iznad Sredozemnog mora nazvan i "Orlovo gnijezdo". Poznat je po svojoj dugoj povijesti jer se smatra da je naseljen 2000 godina prije Krista, kao i po izradi parfema, u što smo se uvjerili i sami, posjetom parfumeriji Galimard, u kojoj smo saznali sve o vrstama i načinima izrade parfema. Izradba mirisa j e zanimljiva priča za nas koji se bavimo proizvodnjom lavandina ulja. I ovdje je lavanda važna. Kaže vodička da im treba 220 kg cvijeta za litru ulja. Služe se i jednom specifičnom mirisnom ružom, jasminom te voćnim ekstraktima. Može se naručiti izradba vlastitog parfema za 200€, a proces vodi za to obrazovana osoba. Iz Ezea smo se spustili u Nicu. Vidici su prekrasni, obala također. Nica je, gledana odozgo, šaka u oko u tom ambijentu. Taj grad je, ono malo što smo vidj~li, pril~no jednolična aglomeracija sa dugom dosadnom plažom. 'Prvi dan putovanja završio je u marijanskom svetištu Notre Dame de Laghet koje je, wput mnogih marijanskili svetišta,~ nastalo zbog vjere u Marijinu pomoć, po se

mjestU dogodila mnoga 0

___ ""'' -.----.- · · na zidovima O

sa komadićima pršuta, a za glavno jelo rižu s nekim žutim začinom (vjerojatno šafran ili kurkuma) i s malo povrća te piletinu u saftu, ali unutra su bile i školjke, meso od škampa, kolutići lignje. Poslije je bio zanimljivi kolač, izduženi biskvit punjen kremom od kave, preliven karamelom. Za večeru po komad pizze i salata od raznih manistra, polovina od boba. Za doručak instant kakao, mlijeko, kava, lijepi kruščići i "dječja radost".

Kolijevka Reda propovjednika Ponedjeljak, nakon doručka, ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Avignonu, tzv. papinskom gradu, koji je u 13. stoljeću služio kao papinsko središte. Vodička Sabina nas je u autobusu upoznala sa poviješću grada. U Avignonu smo najprije ručali uz Rhonu, blizu "Pont d'Avignon", a zatim smo ušli u grad kroz "turistička" vrata i otišli odmah u obilazak papinske palače, jednog od najvažnijih i najimpozantnijih gotičkih spomenika u Francuskoj. Tu smo proveli skoro 2 sata uz elektronske vodiče. Ovdje nam se pridružio dominikanac, otac Tomislav Kraljević,

dušobrižnik hrvatske misije u Parizu, koji nas j e podsjetio da je u Avignonu od 1318. do 1321. godine boravio blaženi Augustin Kažotić i ovdje napisao neke svoje teološke spise. Nakon obilaska palače išli smo u kratki obilazak katedrale Notre Dame des Doms, potom na brežuljak s parkom, umjetnu špilju na vidilici iznad rijeke i mosta. Spustili se do autobusa i prema Fanjeauxu. U Fanjeauxu je sveti Dominik boravio kao župnik. Večerali. U samostanu smo slavili misu u 22.20h. Nakon smještaja u samostanu u kojemu borave dvije sestre dorninikanke Svete Obitelji, posjetili smo kuću u kojoj je boravio sveti Dominik i u kojoj, pored sačuvanog starog ognjišta i jedne drvene grede stoji kip sveca s relikvijom. Zaustavili smo se i pred plakatima koji slikovito prikazuju važne događaje vezane uz utemeljenje dominikanaca, propovijedanje i dominikansku prisutnost. Sveti je Dominik puno radio na obraćenju duša, aj edan je od njegovih velikih pothvata bio obraćenje skupine djevojaka albigenške sljedbe. Nakon što ih je preobratio, Dominik je za njih u Prouihilesu osnovao samostan koji je postao prvi samostan dominikanskog reda uopće. Bilo je to oko 1207. godine. Samostan je nazvan i "kolijevkom Reda propovjednika". U njemu je smještena međunarodna

zajednica dorninikanskih monahinja s kojima smo u ranim jutarnjim satima molili jutarnju molitvu na francuskom.

.... .

Odlazak u Prouihiles, prvi ženski samostan. Sve je to bilo izgorjelo. Kasnije je obnovljeno i stavljeno pod kraljevsku kontrolu te uzdignuto na visoku čast. No, kralj je dobio pravo postavljati opatice. Tako je koristio samostanske prihode. Francuska revolucija je to zaustavila pa je o. Lacordaire u 19. st. započeo obnovu. Karkasonski biskup je izgradio ovu crkvu-baziliku sa željom da postane hodočasnička mjesto. Sad se obnavlja, ali radovi zapinju. Sestre su iz raznih zemara svijeta. Ima ih 29. Žive dijelom

Na grobu velikog sveca Nažalost, zbog izlijevanja rijeke Gave pristup špilji bio je zatvoren, pa se uspjelo ući u gornju baziliku i ondje se pomoliti Gospi. Zbog obilne kiše i poplave pristup svetištu iz sigurnosnih razloga bio je onemogućen. Bilo je još samo moguće posjetiti kuće u kojima j e živjela sveta Bernardica sa svojom obitelji. lako pokisli i promrzli, bili smo zadovoljni i svoje molitvene nakane nastavili smo u slavlju svete mise u samostanskoj crkvi u Fanjeauxu. Nakon zahvale i oproštaja sa sestrama slijedio je posjet utvrđenom gradu Carcassoneu, u kojemu su od stručnih vodiča saznali sve o stilovima gradnje ovih utvrda, kao i njihovoj svrsi. Posljednje odredište putovanja bilaj e Bologna koja je, osim što je grad arkada, veličanstvenih palača i akademske tradicije, bila i vrhunac putovanja. U srcu bazilike svetog Dominika nalazi se grob ovog velikog sveca koji je umjetničko remek-djelo, povijesni dokument i mjesto molitve. Dominikov je grob poput "kamena koji govori" o svečevom životu i djelovanju. Na ulazu u kapelu nalazi se svečeva glava od kamena, izrađena prema pravom licu svetog Dominika. U toj smo kapelici slavili posljednju misu na ovom putovanju. Bilo je to zadnje odredište i vrhunac putovanja okrunjen susretom sa svetim Dominikom. Na povratku iz Bologne za Zagreb imali smo peh: na autobusu je puklo crijevo koje vodi naftu iz pumpe u motor. Spasila nas je vozačka solidarnost jednog vozača kamiona, pa smo se sretno vratili u Hvar. U ozračju zajedništva koje se osjetilo već od samog početka putovanja, u bogatstvu druženja kroz pjesmu i radost, vratili smo se osnaženi novim saznanjima i prijateljstvima, zahvalni onima koji su omogućili ovo predivno iskustvo. Svojim sudjelovanjem dali smo primjer kako se isplati ulagati i truditi u stjecanju znanja, posebno kada se ono pretvara u ..... ,uuuJ iskustvo koje se umnaža i bogatstvo kada se

s drugima . . od onoga što proizvedu. Proi ode voće, prerađuju' ga i prodaju prerađevine. Uzgajaju i gr. a~e, ali ga daju u p eradu drugima. Ljeti zaposle i mlade na ranju voća. Ba e se i d ovnim radom,(>pjemom ~ savjetovanjem.

1 akon

~ovine u vrlo sku~j:trgovini s · prosljeduj o put "'A~~~~~::7""--..._ L ~ l • j~

1 sertk~~mwi~iB~•a Skolastika ih navodi kao Jedno (unum) Istinito (verum), Dobro (bonum) i Lijepo (pulchrum ). Cilj ovog uvoda je povezati nabrojene četri transcendentalije s životima vjernika. Ukratko pokazati kako se pojedni transcedental odrazio u životu konkretnog vjernika.

Pisati o TomiAkvinskomje teško. Činjenica je daje zadužio teologiju i utjecao na filozofiju. Bio je vjernik, čovjek molitve i istinski teolog. Bio je čovjek raznovrsnih talenata, njegov duh ostavio je utjecaj na mnogim područjima. I današnji vjernik se susreće s njim u liturgiji, najčešće preko himna "Klanjam ti se smjerno". Rođenje oko 1225. u dvorcu Roccasecca u feuduAquino, u okolici Napulja u južnoj Italiji kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Rano je poslan u benediktinski red. No ipak, protivno željama, odlučuje pristupiti novoosnovanom dominikanskom redu. Potom putuje po Europi i školuje se kod najvećih umova onoga doba. Umire godine 1274. Toma ipak ostaje prisutan, živ, čak i danas.

Tomajebio nazivali ,,nijemi anski lutnji. Kasnije ih je sve nadmašio. Toma se proslavio slučajno. Jedan kolega mu je ponudio objdnjenje logike. Toma je mirno prihvatio. Neimenovani kolega muje tumačio, samo da bi ubrzo stigao do zida- bio se strašno spetljao. I što Toma čini? Ruga li mu se? Ne posve u svom stilu, daje rješenje problema, i ostatak repeticija pretvara se iz učenika u učitelja. Kolega to razglašava i Tomin put k slavi j e širom otvoren. Ovaj primjer nam pokazuje dvije osobine ovog sveca. Veliko znanje i još veća poniznost. Možemo reći, poniznost je bila njegovo znanje. Za pretpostaviti da se Toma i sam na predavanjma mogao istaknuti. Ipak to nije učinio. Znao je da istina nije samo njegova. Istinu je objavio Krist, a vjerno ju je prenijela njegova Crkva. On je samo službenik te Crkve. Značajno je da je posebno zahvaljivao Bogu što muje udijelio posebnu milost. Naime, razumio je svaku stranicu koju je pročitao. Fascinantan je jer ne odvaja život i znanje. To nisu dvije odvojene stvari. Jer sve što je naučio i učio nije bilo samo razumski. Njegov život je to odražavao. I više od znanja težio je mudrosti. Mudar čovjek je onaj koji ne samo da zna, nego ono što zna i čini. U tom smislu on nije samo teoretičar, nego i onaj koji čini. Njegova potraga za istinom nije bila samo hobi koji bi mu oduzeo koji sat dnevno. Ne, on je bio istinski studiozan. Izvlačio je lekcije, ne samo iz knjiga, nego iz svakog susreta, svakog čovjeka, svakog retka Svetog pisma. Doživio je mistično iskustvo. Nije ga opisivao, samo je rekao da nakon ovog iskustva sve ono što je napisao izgleda poput slame. Mislim da ovo može uokviriti njegov život. Jer nije učio zbog činjenica, nego radi znanja mudrosti koju kasnije primjenjuje na svoj život. Tražio je istinu, našao Krista, i uz njega ostao čitva svog života. Toma nam može biti putokaz kako živjeti u jednostavnosti srca. Ako je on koji je učinio toliko na raznim područjima duha smatrao da nije velikan, koliko bi smo mi koji su pročitali par knjiga trebali biti ponizniji? Premda je bio pripadnik skolastike, u takozvanom mračnom srednjem vijeku, ipak je imao sluha. Znao je slušati; ne samo službenu Crkvu nego i ideološke protivnike. Jedan je od prvih koji je poznavao nauk protivničkih strujanja. Može potaknuti i nas da u razgovoru s ljudima čije mišljenje ne dijelimo aktivno sudjelujemo- slušanjem. Spremnost da se nešto čuje vodi do istine. I na kraju pokazuje nam da je istina jedna i cijela. Nije neka činjenica, teorem, formula. Istina je Život, Osoba, a učenje te istine nije samo nizanje činjenica, nego životni hod mudrosti.

l l

l

Piše: Milan Šaric

Otkako je 13. ožujka ove godine izabran za papu, Franjo ne prestaje privlačiti pažnju. Mnogi ga hvale,

plješću, dive se. Za mnoge onje papa iz naroda Ger ovi prije njega su v~ljda bili marsovci), skroman, ponizan. Cini se da mnogi toliko žele naglasiti koliko je on drugačiji od svih njegovih prethodnika (ili barem od Benedikta XVI.).

I doista je, ali zamije svatko od nas drugačiji u usporedbi s drugima. Svatko od nas ima drugačiji, sebi svojstven način pristupanja stvarima, odnosa prema drugima i sl. I dok mi tražimo što je to kod Franje toliko posebno, dok se divimo i plješćemo skoro svemu što čini i govori, čini mi se da ne vidimo ono bitno. Papa je prije svega kršćanin, gorljivi kršćanin koji čini samo ono na što je pozvan, a to je navještaj Isusa Krista- raspetog i uskrslog. Zapravo čini ono na što smo svi pozvani. A pozvani smo, kako kaže Papa, izaći iz samih sebe, iz svojih zatvorenih utvrda u kojima se sakrivamo od svijeta i od samoga

Boga. Svi mi želimo nekakvu revoluciju u Crkvi, svi želimo promjene, ali na žalost se mi sami nismo spremni mijenjati. A jedina prava i istinska promjena, reforma u Crkvi dolazi samo od Boga, a ne od ljudi, jer Crkva je Njegova, kako je pri kraju svog pontifikata istaknuo papa Benedikt. Ako doista želimo da se nešto promijeni, počnimo mijenjati sami sebe. Zapravo dopustimo Bogu da nas promijeni, dopustimo mu da uđe u naša srca i da u njima zapali oganj svoj e ljubavi. Prilikom jedne od molitava Angelusa na trgu Sv. Petra u Rimu okupljeni su vjernici po običaju pljeskali i skandirali "Franjo! Franjo!", na što im je Papa odgovorio da bi mu bilo draže da viču "Isus! Isus!". I to je ono u što bismo se trebali ugledati, ono što papa Franjo stalno naglašava, a što su i njegovi prethodnici činili, u centru svega je Isus Krist. Samo mi se čini da nas je preveliko pljeskanje zaglušilo, pa često i ne čujemo što Papa zapravo govori. Zato pozivam i sebe i vas da na trenutak prestanemo pljeskati i poslušajmo što nam Papa želi reći: Vjera nije nešto što služi za ukras, ukrasni predmet; vjerovati ne znači ukrasiti malo život religijom, kao da je to torta pa se ukrašava kremom. Ne, vjera nije to! Vjera podrazumijeva izabrati Boga za temeljni kriterij života, a Bog nije prazan, nije neutralan, Bog je uvijek pozitivan, Bogje ljubav, a ljubav je pozitivna!

ejlrime jmo . • • • Ilo ,

cemo t

U bavulu u crkvi Duha Svetoga, među hrpom arhivskih dokumenata, čuvaju se i dva preklopljena lista papira. Datum je svibanj 1893. Nepoznat netko

predlaže udovicu Perinu za sestrimu sv. Nikole. Perina je bila nepismena, pa je netko umjesto nje napisao molbu, pritom ne navodeći razloge zbog čega želi pristupiti sestrimama. Samorazumljivo, u to su vrijeme žene pristupale bratovštinama najčešće nakon muževe ili očeve smrti, kako bi bile sigurne da će se netko pobrinuti za njih u materijalnom i duhovnom smislu. Ulaskom u bratovštinu bile su sigurne da će im netko pomoći oko kuće ili polja, osigurati im dostojan sprovod, novčano pomoći obitelj ... a one su mogle biti tihe, neprimjetne pratnje, sjene brojčano nadmoćnijih bratima. Iz požutjelog papira i arhaičnih, nakrivljenih rukopisa saznajemo da je Perinina molba odobrena i pridružuje se broju sestrima kojih je tada bilo oko dvadeset. Kako su desetljeća odmicala i povijesna i duhovna previranja činila svoje, sestrima je bilo sve manje, dok se sredinom sedamdesetih nisu svele na prste jedne ruke. Godine 2004. umrlajeposljednja sestrima, MarijaNovakDaretova. Kada danas vrtim film i tražim razloge zbog čega sam prije četiri godine odlučila postati sestrima sv. Nikole, ne nalazim nikakav konkretan i zadovoljavajući odgovor. Otac je od djetinjstva bratim sv. Nikole, svojevrsni buntovnik u svojoj obitelji, gdje su članovi s didetove i nonine strane od pamtivijeka bili članovi Bratovštine sv. Križa. No, u njemu

lim? piše: Zorka Bibić

je prevladalo ono nomen est omen (ime je znak) i činjenica što je prve korake napravio u Grodu, odakle su, po nepisanoj tradiciji, bili bratimi. Je li on glavni krivac što sam od malih nogu voljela ići s njim za ruku u precesjun, što bi mi svaki Veli petak u ruke tutnuo pjesmaricu sa Zdrav si, Isuse, što bi me uvijek do srži pogodio Puče moj ... budući da od tih činjenica ne bježim, onda je moj temeljni razlog pristupanja sestrimama bila- tradicija. No, sestrime ne mogu nositi ceriferaje ni baldahin, nemaju snažna grla za Puče moj, ne nose nikakvu toniku ni vidljivi znak pripadnosti bratovštini, njihova uloga nije jasno definirana. U Statutu ne postoji ništa konkretno vezano uz taj dio. Što sam onda mogla očekivati, čemu se nadati? Za prvu pomoć odabrala sam plavi šal sa šternom - likom sv. Nikole, išla u procesije na samom začelju, skrivala se po koru i nadala se da će se još netko priključiti. Nisam znala što mogu učiniti ni kako mogu doprinijeti. Ipak, stvorila se sretna okolnost: preuzela sam organizaciju izložbe povodom 150. obljetnice naše bratovštine, pa mi je to ostavilo prostor za daljnje istraživanje i ispitivanje mogućnosti. Šest mjeseci iščitavanja bratovštinskog arhiva otkrilo mi je dvije važne stvari: o sestrimama ne postoje gotovo nikakvi zapisi; iskonske, ljudske vrijednosti bratovštine (pomoć, briga, solidarnost, osjećaj za drugoga) ne gd j e su se netragom izgubile. Izložba je prošla i sljedeća godina otvorila je vrata novim članovima bratovštine: pristupile su i četiri sestrime: Anna

RAZMIŠlJANJA

Tomičić, Iva Novak, Marita Zaninović i Petra Kustura. Najednom je postalo lakše stajati u koru, ići u precesjun, nositi šal (usput, bilo je govora o drugačijoj odjeći, no zasada dogovorno ostajemo pri šalovima). Pripremajući ovaj tekst, pitala sam sve četiri koji su im bili razlozi za sestrinstvo. Ni one nisu imale konkretan razlog, no istaknule su da su htjele doprinijeti župi, pomagati i čuvati tradiciju. Teško je uspoređivati razloge ulaska u bratovštinu nekad i sad. Današnji razlozi najčešće su obiteljsko nasljeđe i mjesna tradicija. Prvotna uloga više nije potrebna: uglavnom smo svi materijalno situirani, za kuće i polja brinemo se sami. U jednom povijesnom trenutku i mi žene smo ostvarile pravo na rad i neovisnije smo i samostalnije nego u vrijeme udovice Perine. Ipak, pripadnost bratovštini u svojoj je biti daleko više od nasljeđa i tradicije. Ona je prvenstveno živo svjedočenje vjere, promoviranje životnih vrijednosti i ideala i snažan osjećaj brige i solidarnosti za drugoga. Ove tri stvari izgubljene su ili zanemarene u mnogim aspektima ljudskog djelovanja, te nije čudo da su jednako tako nestale iz bratovštine i ustupile mjesto praznoj, ali privlačnoj ljušturi tradicije. U tom smislu vidim mogućnost nas sestrima. Ne zanemarivati tradiciju i njezine dobre strane, već poticati i stvarati solidarnost, brinuti se za druge, konkretno pomagati, činiti dobro. U našoj, ženskoj nutrini osjećaj za drugog je vrlo izražen. Još važnije, takvim našim nastojanjima je potrebno ponovno sjetiti i naše

bratime na plemenitost, konkretan angažman za drugoga i njegove potrebe. Vidim mogućnost u djelovanju kroz naše struke. Na različite načine možemo pomoći ljudima oko sebe: organizacijom raznih humanitarnih i sličnih akcija, edukacijom, konkretnoj pomoći, onako kako su bratimi činili u nekim drugim vremenima: nekome očistiti kuću, pomoći u polju, posjetiti bolesne i potrebite ... Puno toga je moguće učiniti. Novo vrijeme i nove potrebe nužno će donijeti i promjene odredbe Statuta, na čemu se neko vrijeme radi, te će se s vremenom definirati uloge nas sestrima. Možda te promjene potaknu i bratime na veći angažman i povratak na temeljne vrijednosti i odlike bratovštine. Voljela bih da bude tako. Takoder bi mi bilo drago da ovaj tekst potakne diskusiju i dijalog o tome kako možemo poboljšati našu bratovštinu i stvoriti bolje ozračje u našem gradu.

PRUATEIJI MISUA

Za koji dan počinje školska godina u Kongu. Djeca iz Konga pišu i zahvaljuju svojim

kumama i kumovima za njihovu brigu i dobrotu. Vesele se da i oni, iako su siromašni, neki i bez oca i majke, mogu nastaviti školu. Isto tako zahvaljuje i misionar fra Ilija, a i ja. Ako školujemo jedno dijete, to je kao da ga cijeli život hranimo- vele naši misionari. Naime, tada mogu naći posao i zaposliti se. To je zbilja veliko djelo milosrđa, pa neka dragi Bog to svima obilato uzvrati. Djeca svaki dan mole za svoje kume i kumove. A molitve su siročadi najmoćnije pred dragi Bogom.

Dok je bila živa Majka Terezija iz Kalkute, Isus joj se dva puta ukazao i molio je da ide među siromahe i da ga tamo nosi. Nije se bilo lako odlučiti na takav korak. Ali kad se po drugi put Isus ukazao, M. Terezija u svom pismu, koje je pisala svom ispovjedniku kaže, da je bila prisutna i Gospa i mnoštvo siromaha. Tada joj je Isus rekao: "Ja te molim, moli te moja majka, mole te oni ... Ne boj se, bit ću s tobom." Zato je M. Terezija imala nadčovječnu snagu. Molila je ispovjednika da ta njezina pisma uništi, ali na sreću on ih je sačuvao sve do danas. Da ih je uništio, ne bismo to nikada doznali. Tako i svi naši misionari i misionarke nose Isusa baš među njegove siromahe. Bogu hvala, javljaju se novi kumovi i kume, što mi je drago. Veseli da još uvijek irna dobrih i plemenitih ljudi, pa molimo Boga da ih bude još više. Još jednom zahvaljujem svima na dobroti i brizi za siromašnu djecu, neka Gospodin svima to uzvrati svojim blagoslovom. A sad slijedi pismo djece:

DR. KONGO- SJEVERNI KIVU BISKUPUABUTEMBO- BENI ŽUPA SV. JOSIPA- KIMBULU 19.07.2013.

Zahvalno pismo đaka i učenika

siročadi i siromašnih Dragi naši dobročinitelji, mi đaci osnovne i učenici srednje škole koji smo bez roditelja ili siromašni, na području župe sv. Josipa - Kimbulu; na kraju ove školske godine 2012-2013, s posebnom i dubokom radošću u srcu upućujemo vam ovo kratko pismo s nakanom da vam izrazimo našu najiskreniju ZAHVALNOST za vašu veliku pomoć kojom nas je vaša roditeljska ljubav obdarila kroz ovu godinu. Zaista,mi ne nalazimo dovoljno prikladnih riječi kako bismo dolično izrekli našu duboku i iskrenu ZAHVALNOST za vašu utjehu nama siročadi i siromašnima. Djelo vaše velikodušne ljubavi daje nam odvažnosti i snage, radosti i nade, da ćemo i mi, iako bez roditelja i siromašni, ipak moći učiti u školi kao i drugi naši vršnjaci. Uistinu, mi možemo reći i ustvrditi: "Bog nikada ne zaboravlja svoje djece!"

Zaista, DRAGI DOBROČINITELTI, VI STE NAŠI RODITELJI A MI VAŠA DJECA PO BOŽJOJ VOLTI. Mi molimo Boga da blagoslovi vaše kuće i obitelji, vašu djecu i posao. Molimo Boga da vam dade snage i djelotvorne ljubavi, da se nikad ne umorite čineći dobro. Mi u vama vidimo naše roditelje koji ne prestaju brinuti se za našu budućnost. Mi se zaista osjećamo povezani i ujedinjeni sa vašom djecom koja su postala naša braća i sestre u Kristu Isusu koji je Utjelovljena Ljubav i koji je postao siromah iz ljubavi prema siromašnima. Dragi naši dobročinitelji, mi vas molimo da primite naše ZAHVALE, našu dj etinj sku odanost i iskrenu ljubav. U z srdačne pozdrave, vaša dj eca­kumčad, iz župe sv. Josipa/ Kimbulu i župe sv. Klare/ Ngengere, biskupija Butembo-Beni, DR. Kongo. U ime svih, potpisani: Patuku Munongo, Mumbere Kombi, Kavugho Kihundu, Katungu Kivava

*Uz ovo pismo fra Dija je poslao i popis kumčadi s njihovim ocjenama.

zvuk cvrčka i .~!'lai&JIIiiiii ------=!liiiili~-~~ sumrak gdje čovjek osječa i snagu Neba koje iščekuje zvijezde. Bio je to jedan moj smiraj dana u Pokonjem dolu u kasno predvečerje, kad više ne bje nikoga ... kava kod Maje, zagledanost u ljepotu sumraka i stapanje s prirodom, uranjanje u more.

Oduvijek mi je bila zanimljiva etimologija Pokonji dol. Svatko bi pomislio da je to dijalektalna inačica riječi Pokojni, a ne Posljednji ... posljednji djelić nastanjenog kopna, žalo kojim dalje kreću sike i otok i grad mijenja svoju ljepotu. Taj je suton bio pokušaj odmaka od ozračja hvarske ljetne, turističke sezone, Babilona koji ima obilježje dekadencije i nemira, što je apsolutno u neskladu s renesansnom ljepotom i uzvišenošću našega jedinstvenog grada, koji nam je Bog darežljivo poklonio i koji iziskuje zahvalnost i strahopoštovanje! Turistička struktura koja dolazi sa svih strana svijeta uglavnom je mlada, sa ciljem alkoholiziranja i bjesomučnog partijanja. Uistinu je otužno gledati te vrlo mlade ljude kako ranom zorom pijano obeznanjeni tumaraju mjestom, ostavljajući ga uneređenim.

Gledajući te prizore, čovjek ne može a da se ne priupita kuda to plovi ovaj svijet? Sasvim sigurno, domicilno stanovništvo koje je ljetno egzistencijalno uvjetovano poželjelo bi neki kulturniji turizam! Moj bi vlastiti odmak bio jutarnji posjet Prvostolnici, gdje bih odahnula u miru i ljepoti glazbenih akorda u tom uzvišenom prostoru te misa u povečerje u katedrali ili u Frotrih, kad se sunčeve boje razliju po crkvi na izmaku dana, a užarena kugla na horizontu uroni u more. Dani su pomalo kraći i zlatnožute boje najavljuju ranu jesen. Konstanta bilo kojeg kretanja je duhovnost. Kad ljetno ludilo utihne, dolazi blagdan Svetog Stjepana mučenika, zaštitnika grada. Sveti Stipane mučeniče,blagoslovi nas i pomozi nam! Neka bi Vam bio blagoslovljen blagdan!

•••••••••••••••••••••••••• oc U~lA~9 OJ!W ~UA~~#ID( ~Sl~AJH

Hrvatski književnik Miro Gavran

ttttttttttttttttttttttttttttn RAZGOVOR S POVODOM

djetinjstva, mama i stariji brat su puno čitali, a starija sestra je i puno čitala i studirala književnost. Prve priče sam ispisao već sa šesnaest godina i od tada do danas nisam prestao s tim najljepšim poslom na svijetu.

Kruvenica: Pored drama i komedija, pišete i romane. Nakon suvremenih romana u kojima ste opisali svoju rodnu Slavoniju, u četrdesetoj godini života ste potražili inspiraciju u Bibliji? Miro Gavran: Točno. Sa četrdeset godina sam objavio roman JUDITA inspiriran starozavjetnom pričom, koja je bila poticaj i ocu hrvatske književnosti Marku Maruliću za poznati spjev. Ja sam u svojoj JUDITI malo više naglasio poziciju žene u patrijarhalnom okruženju, te uz dramatična ratna vremena ispisao i toplu ljubavnu priču. Potom sam objavio romane KRSTITELJ i PONCIJE PILAT, situirane u novozavjetno doba, u kojima sam progovorio o preobraćenicima, o ljudima koji su u dramatičnim vremenima morali iznaći odgovore na najvažnija životna i duhovna pitanja pred kojima se uopće čovjek može naći. Pet godina sam ispisivao ta tri romana, koja sada neki nazivaju "biblijskom trilogijom" i mogu reći daje to bio divan period u mome životu. Bio sam istinski ispunjen zadovoljstvom i kao pisac i kao čovjek. Kada su romani bili objavljeni, novu radost mi je pružila činjenica što su dosegnuli brojna izdanja u Hrvatskoj, a objavljeni su i u prijevodima.

Kruvenica: Roman Judita predstavljen je od akademika Tonko Maroevića prije desetak godina i ovdje na Hvaru, u Starome Gradu ispred župne crkve? Miro Gavran: Da, sjećam se. Lijepe su to uspomene. Za to posebna zahvala ondašnjem župniku Staroga Grada don

ZABORAVLJENI SlN: J.t.. Ar.JJw lJZ o~

:e~

Miliju Plenkoviću. Još se sjećam njegovih propovijedi za nedjeljnih misa u vrijeme našeg boravka u Starome Gradu. Kad kažem našeg mislim na suprugu Mladenu i sina Jakova.

Kruvenica: I vaše drame i komedije bilježe brojne premijere na svjetskim scenama? Miro Gavran: Imam tu sreću da proteklih godina imam po desetak premijera godišnje diljem Europe, ali i u Sjevernoj i Južnoj Americi, igraju me puno i u Indiji. Velika je radost za pisca kada njegove drame i komedije osvoje publiku u različitim kulturama, to je znak da njegovi tekstovi nose univerzalnu poruku. Proljetos je u Pragu Kazalište STUDIO DVA izvelo tristotu reprizu moje drame SVE O MUŠKARCIMA, koju je vidjelo preko stotinu tisuća gledatelja u Češkoj, a Teatar LUDOWY je u Krakovu _eremašio brojku od četiri stotine repriza predstave SVE O ZEN AMA.

Kruvenica: U Krakovu vam je u liprifu održan i PETI GAVRANFEST festival, na kome se igraju samo vaše drame i komedije, a koji se do tada održavao u Trnavi u Slovačkoj. Vi ste vjerojatno jedini živući dramatičar u Europi koji ima svoj festival izvan zemlje u kojoj živi. Kako je došlo do njega i zašto se preselio iz Slovačke u Poljsku? Miro Gavran: Prije deset godina u veljači 2003. Michal Babiak, redatelj i sveučilišni profesor iz Bratislave te Emil Nedielka, ravnatelj Teatra JANA PALARIKA u gradu Trnava su pozvali čak šest kazališta koja su me u tome trenutku izvodila u Slovačkoj da u Trnavi prikažu te izvedbe. Kako je to bilo dobro prihvaćeno od publike i kulturne javnosti, već iduće godine su napravili drugi

Hrvatski književnik Miro Gavran

ntttttttttttttttttttttttttttt RAZGOVOR S POVODOM

GAVRANFEST koji od toga trenutka postaje međunarodnim festivalom pa su na njemu, pored slovačkih kazališta, nastupila i kazališta iz Francuske, Austrije, Češke, Slovenije, Hrvatske i Poljske. A upravo Teatar LUDOWY iz Poljske s puno uspjeha je nastupio na dva GA VRANFESTA u Slovačkoj i to se njima prilično svidjelo, pa kada Slovaci više nisu mogli nastaviti s festivalom zbog nedostatka financija, festival se preselio u Krakov. U Poljskoj sam do sada imao čak 19 kazališnih premijera, objavili su mi i dvije knjige, tako da sam i ondje kao "kućni pisac", sam Teatar LUDOWY na repertoaru ima već godinama četiri moje predstave, koje su premašile brojku od tisuću repriza, tako da je njihova kazališna publika odlično prihvatila ovaj festival. U šest dana je bilo prikazano šest predstava i sve je bilo na visokoj razini.

Kruvenica: Vaš zadnji roman je KAFKIN PRIJATELJ. Objavljenje 2011. godine. Za njega ste dobili i Nagradu HAZU? Miro Gavran: Obradovala me ta nagrada važne hrvatske institucije, jer mi je KAFKIN PRIJATELJ više nego drag roman. U njemu govorim o prijateljstvu velikog pisca Franza Kafke i Maxa Broda, te o ženama koje su odredile njihovu sudbinu. Riječ je o junacima kojima je književnost bila važna koliko i sam život. .. radnja se odvija ponajviše u Pragu početkom dvadesetog stoljeća i radujem se što do kraja godine roman izlazi na češkom u Pragu, te na dutch jeziku u Nizozemskoj. Vjerujem da taj kratki roman može pružiti istinsko zadovoljstvo ljubiteljima književnosti, a i onima kojima je biografija Franza Kafke privlačna poznata.

Kruvenica: Što je zadatak književnika u Hrvatskoj i Europi danas? Miro Gavran: Isto što i do sada: donijeti istinu i ljepotu ljudskih karaktera i svih međuljudskih odnosa. Svjedočiti uvjerljivo o našem osjećanju svijeta ponuditi čitateljima emociju ili humor ... ponuditi im svojevrsnu spoznaju bogatstva života i svojevrsnu katarzu za kojom svi žudimo.

Kruvenica: Što trenutno radite? Miro Gavran: Pišem libreto za mjuzikl BYRON, za koji Darko Domitrović sklada glazbu, a u Kazalištu KOMEDIJA u Zagrebu bi taj mjuzikl trebao režirati Vlado Štefančić. Uz to povremeno gostu jem s Teatrom GAVRAN po Hrvatskoj i Europi.

Kruvenica: Hvala Vam na ugodnom razgovoru? Miro Gavran: Hvala i Vama! I na koncu moram priznati da mije bilo zadovoljstvo razgovarati s Vama za župni list koji izlazi na Hvaru. Vi ste me osobno pozvali prije 15 godina na Hvar i na suradnju s Kazalištem "Petra Hektorovića" i zahvaljujući tome pozivu smo ja i moja obitelj proveli u Starom Gradu na Hvaru nekoliko nezaboravnih ljeta, upoznali neke predivne ljude i zavoljeli Vaš otok. Eto, iako smo nas dvojica privatno na "Ti", ovaj "javni" posao za župni list smo odradili na "Vi", pa na kraju svega dopustite mi da odustanem od toga "Vi" te kažem i jednu privatnu rečenicu: Hvala Ti, Damire za proteklih petnaest godina ugodnoga druženja i za sve što si učinio da otok Hvar bude prepoznat i kao prostor otvoren prema umjetnicima iz cijele Hrvatske i Europe.

piše: Tin Kolumbie

Pohodio sam dobrog prijatelja u njegovu domu na brdu ponad Hvara u "Marinac dolcu", te u razgovoru ugodnom s njim

otkrio i spoznao da život u svakom prostoru na našem otoku, na prvi pogled negostoljubivom, može radom ljudskih ruku, uma i srca postati gostoljubiv, ugodan i plodonosan. Susret i boravak u prostoru koji je bio pust i negostoljubiv, a koji je zaslugom izvornoga kipara Franka Žuvele postao gostoljubiv, ugodan i plodonosan, ispunio mi je oči i srce obiljem slika i osjećaja, što želim podijeliti s drugima, i to s ljudima dobre volje. Premda muje s obzirom na obilje raznovrsnog i slojevitog sadržaja teško odrediti ime, od sada ću ga zvati "dom-galerija-vrt". Dok se prisjećam svega što sam vidio i doživio u Žuvelinom prostoru koji se nalazi u "Marinac dolcu" ponad grada Hvara, čuj em kako mi pjesnikA. B. Šimić šapće "Pjesni ci su čuđenje u svijetu", a jamu uzvraćam "Prijatelju, imaš pravo". Naime, dok sam hodao po dvorištu, vrtovima i domu F. Žuvele i

razgovarao s domaćinom, osjetio sam da nisam drugo do "čuđenje". I sada nakon određenog vremena dok sređujem dojmove, zaključujem da nisam niti mogao na drugi način gledati i doživljavati sve što mi se nudilo oku nego čudeći se, i to s divljenjem. Osim toga ako prema savjetu A. de Saint­Exuperyja stvari oko sebe gledamo srcem, jer se srcem najbolje vidi, sve što ću reći bit će govor srca. Stoga neka čitatelji ne očekuju kritički osvrt na Žuveline skulpture od drva i kamena, kojih ima u obilju u domu i u prostoru na otvorenom oko doma, ne samo zato što ne želim biti likovni kritičar, nego i stoga što u ovom slučaju želim bit samo čovjek dobre volj e koji traga za ljepotom i dobrotom. Sretan sam što nakon svega što sam vidio i doživio u ovoj "galeriji", koja se sastoji od doma, dvorišta i vrtova, mogu govoriti o estetici kao o životnoj ljudskoj vrijednosti, jer su kod Žuvele estetika i etika istovjetne vrijednosti, odnosno stvaralački prožimaju kulturu življenja na otoku. Krajolik "divlje i puste" prirode, F. Žuvela je oplemenio "dodirom" svojih žuljevitih ruku i u jednakoj mjeri osjećajima srca pritom upotrijebivši darove, što ih je Stvoritelj darovao čovjeku kad ga je izgnao iz zemaljskog raja zbog njegova neposluha, nezahvalnosti i oholosti. Izgon iz raja nije za čovjeka značio prokletstvo, jer Bog je ljubav, a ljubav ne zna za kletvu. Naime, ostavio mu je jedan od najvećih darova,

NAŠI UMJETNICI

odnosno moć stvaranja i mogućnost obogaćivanja i oplemenjivanja svega stvorenog, zapravo moć da "igrajući se" nastavlja njegovo božansko djelo. Taj Božji dar stvaranja "u igri" zovemo umjetnošću, bez koje bi život čovjeka na Zemlji bio pust, tužan i gotovo besmislen. F. Žuvela je od Stvoritelja dobio "pet talenata", a on ih nije potrošio na užitke ovoga svijeta, niti ih je zakopao u zemlju, već ih je kopajući zemlju, klešući i obrađujući kamen i drvo u znoju svoga lica oplodio i udvostručio, te na malom prostoru posvjedočio ljepotu i radost života. Plod toga svjedočenja je Zuvelin prostor koji sam nazvao "dom-galerija-vrt", a koji je zapravo znakoviti spomenik baštini i kulturi življenja na otoku. Ovaj poduži uvod bio je potreban kako bi čitatelji koji do sada nisu imali prigode upoznati čovjeka Franka Žuvelu, "težaka, radnika, majstora-zidara, klesara i umjetnika, odnosno izvornog kipara" (ne znam da li sam ispustio neko njegovo umijeće), te njegovo raznoliko, slojevito i izvorno djelo, mogli spoznati da s nama i među nama često žive tzv. "obični" ljudi koje zbog naše površnosti, nebrige za druge, a nažalost ponekad i zbog našeg jala ne vidimo i ne doživljavamo u pravom svjetlu. Bila bi šteta, više za nas nego za njega, kad bi se i u vezi s F. Žuvelom obistinila poznata biblijska misao da "nitko nije prorok u svome zavičaju". Smatram dužnošću upozoriti na sve ono što sam vidio i spoznao u Žuvelinom "domu-vrtu-galeriji" kako bi i drugi to vidjeli i spoznali, i to ne zbog nečije slave i koristi, već radi istine i ljepote, što svakom čovjeku dobre volje može život učiniti boljim i ljepšim, a upravo je to svrha i smisao umjetnosti. Posebno bi me radovalo kad bi netko, osobito od naše djece i mladeži, pohodio ovaj "spomenik baštini" i u njemu našao poticaj za svoj životni put.

No recimo konačno, ako je to moguće, u čemu je tajna i vrijednost jednog životnog i umjetničkog djela što ga je jedan čovjek osmislio i ostvario u relativno malom prostoru, koji smislom i sadržajem postaje velik, zapravo nemjerljiv našim uobičajenim i ograničenim gledanjem. Navikli smo, naime, svoje prostore omeđiti, ograničiti svojim sebičnim međama i granicama, a prostor o kojemu govorim jednako je otvoren srcima i pogledima ljudi dobre volje, kao i beskrajnom prostranstvu neba. Dakle ovdje je u prostoru koji će, nadam se, za buduća pokoljenja ostati putokaz i svjedočanstvo o našoj hrvatskoj "bašćini", kako ju je s ljubavlju nazivao naš Hvaranin Petar Hektorović, Franko Žuvela podigao znakoviti "spomenik baštini i kulturi življenja na otoku". Nažalost, živimo u vremenu kada dragocjena "bašćina" može postati ,,rasuta bašćina", ako dozvolimo raznim raspikućama i ,,razvratnim sinovima" da rasprodaju nacionalno blago koje se poput slobode, kako su govorili stari Dubrovčani, "ne smije prodati ni za sve blago svijeta". Kada govorimo o baštini u Žuvelinom primjeru, ne mislimo samo na materijalne i prirodne vrijednosti nego na cjelokupnost čovjekova života, na umijeće i kulturu življenja, naravno i na umjetnost. Počnimo od svjedočenja o prastaroj ,,kulturi kamena" na otoku, što je ostalo "zapisano" u tisućljetnim gomilama i suhozidima, čije se umijeće gradnje stoljećima prenosilo s koljena na koljeno sve do našeg vremenu, u kojemu ove izvorne kulturne spomenike trebamo čuvati da ih ne unište suvremeni "barbari". Franko Žuvela je nastavljajući tisućljetnu tradiciju ,,kulture kamena" vrtove oko svoga doma ogradio suhozidima. Međutim, suhozidi nisu sami sebi svrhom, već su "u službi" onoga što među suhozidima raste u vrtovima i donosi obilne plodove, a ovdje

····························~ NAŠI UMJETNICI

na tzv. "škrtoj" zemlji raste sve što je stoljećima raslo, donosilo plodove i prehranjivalo naraštaje: loza, maslina, smokva, bademi, itd. Neshvatljiva je činjenica da gotovo sve te plodove mi danas uvozimo. Znakovito je da ovaj prostor u kojemu nema vode obiluje vodom, koja ne dolazi iz gradskog vodovoda nego izravno s neba. Naime, graditelj-domaćin po uzoru na naše stare izgradio je bunare, odnosno "gustirne" koje kiša s neba puni "bez naknade". Dakle umijeće i kultura življenja ovdje dolazi do izražaja i kad je u pitanju navodnjavanje, koje Žuvela kao dobar domaćin­poljoprivrednik provodi u kraju u kojemu nema vode. Radi usporedbe napomenimo da u mnogim krajevima u Hrvatskoj koji obiluju vodom navodnjavanje se ne provodi. Treba li uopće istaknuti da niti električna struja ovdje ne stiže iz električne mreže, već izravno od sunca kao "solarna blagodat"? U osmišljavanju života koji se temelji na vrijednostima tradicije, baštine predaka i višestoljetne kulture življenja na otoku Franko Žuvela nije zaboravio sagraditi i starinsku krušnu peć. Miris kruha iz ove peći podsjeća nas na "kruh svagdašnji" iz Očenaša, koji je kao najdraža molitva utkan u radosti i muke života na otoku. Kruh koji su naše žene, majke i none pekle u krušnim pećima hranio je tijelo, a "kruh" iz Očenaša hranio j e dušu.

IMA JEDNA DRAGA GOSPA

Prostor koji je Franko Žuvela osmislio i udahnuo mu dušu stvorivši svojim umom, srcem i rukama sve bitne vrijednosti tradicije, baštine i kulture življenja na otoku, oplemenio je i uresio i svojim izvornim kiparskim djelima. Naime, Žuvela je i izvorni kipar, odnosno kipar-naivac, čija se "naiva" sastoji u čistoj i iskonskoj vezi s prirodom, na poseban način s kamenom i drvom, materijalima u kojima umjetnik stvaralačkom intuicijom otkriva božansku iskru, koju je Stvoritelj podario svemu stvorenom. Stoga su njegove skulpture od kamena i drva doista žive, našem pogledu bliske i prisne, tople i prijateljske. Iz obilja izloženih skulptura navest ćemo samo neke: Moreška, Hrvatska, Kvadar, Forka s verdiconna glovi, Ljubavnici .•. Među njima se na poseban način ističe ,.Forka s verdicon na glovi", jedna od najboljih njegovih skulptura koju je --..... kipar u ovom posvećenom prostoru ",ive baltine" postavio u aediJe, na uzvileDo koje ova

Hrvatskoj Hodam zemljom. Slušam kucaj e njezinog srca i čujem govor ljubavi. Sjedim na obali mora. Slušam pjesmu njegove duše i čujem govor modre ljubavi

U zvjezdanoj noći slušam tihi pjev dobrih anđela. Iz njihove pjesme rosi na mene blaga svjetlost ljubavi.

Ponekad u snu zatrepere slike davnog djetinjstva. Čujem blagi glas majčine ljubavi koja me doziva: Sunce moje! /usred noći kao jabuka od zlata graneblu~osunc~

Pohodim grobove ndih IUI}dral.ih koji su fivotefmovtlli Zli alobodul.tvih, Zlll'.ielni ",;, lllmih

piše: Joško Rosso

-----... -, DOJltato podtučje u nije potrebno puno raditi da bi čovjek ostvario sve što želi. I ja sam kao momčić, tamo negdje početkom 70-tih, ponesen tom famom o bezbrojnim mogućnostima i lovom koja praktički leži na svakom uglu, maštao o odlasku u taj dio Amerike.

Crv sumnje u Obećanu zemlju uvalili su mi naši gastarbajteri i neki poznanici iz tog dijela svijeta koji su nakon odmora u Hvaru te upoznavanja našeg načina života i rada, uporno tvrdili istu stvar: "Prestanite nerealno sanjati o Kaliforniji jer tamo se teško i dugotrajno kopa do zlata, a Hvar je prava Kalifornija iz vaših snova." I zaista, 70-tih je dovršena hotelska ekspanzija, procvao je i privatni smještaj, pojavili su se prvi moderni caffe-barovi i disco-clubovi, H varom su šetale svjetski poznate face, a ono kalifornijsko zlato koje se mukotrpno vadilo iz utrobe zemlje, nama je iz utrobe turizma počelo iskakati gotovo samo od sebe. Hvar je, osim svjetskog čuvenja po ljepoti, i klimi i kulturi, postajao i sinonim za dobru, ali tad još civiliziranu ljetnu zabavu. Upravo tom periodu i Hvaru kakav je tada bio možemo zahvaliti činjenicu da danas u našem gradu restorane, suvenirnice, kulturne događaje te mirnija izletišta

pune turisti srednje i starije dobi koji su se upravo u doba svoje mladosti zaljubili u ovo okruženje ili im je informacija prenesena od nekoga tko to nekada j est. "Panta rhei" - kazao je Heraklit, a Preradović izrazio kao: "Stalna na tom svijetu samo mijena j est." Jest, ovo je neko novo doba turizma, doba neke nove mladosti i nekih novih navika koje ponekad teško razumijemo mi koji smo zagazili u petu deceniju životnog vijeka. Slažem se kako se stvari stalno mijenjaju, no teško ću se pomiriti s tim daje svaka promjena dobra sama sebe radi, ako ni j e rezultat logičkog promišljanja i ako nema poveznica sa onim što, barem deklarativno, većina drži kao vlastite životne i civilizacijske vrijednosti. Ono što nam se danas u sezoni događa doživljavam kao poremećaj, distorziju svemirskog turističkog reda i balansa, urotu kojoj je za cilj po brisati povijest i definirati nultu točku turističkog počela na tek nekih par godina unazad. Privatni smještaj i hoteli imaju trend promjene u hostele, a općenito smo turističku, čini mi se čak i životnu filozofiju počeli prilagođavati onim kategorijama mladih koji od iskustva imaju nešto školskog ili studentskog života, no nemjerljivo su iskusniji od nas u partijanju i pomicanju granica zabave. Ili dobrog ukusa, kako god hoćete.

"U osamnaestoj je godini i vrag lijep" - kaže japanska narodna poslovica sugerirajući kako je neiskustvo, naivnost i nepromišljenost mladih siguran put u dugoročnu nevolju. Još je sigurniji ukoliko ne postoje nikakve kočnice, ograde ili mehanizmi koji bi ovakvo, za njihove godine sasvim razumljivo ponašanje stavili u društveno i civilizacijski još uvijek važeće standarde. Vjetrovi mladosti, isto kao i oni stvarni, imaju različite učinke. Neki pune jedra gurajući naprijed, bez onih što oprašuju cvijeće ne bi bilo ploda, no neki su vrlo štetni i imaju razoran učinak na kultivirane usjeve i buduću žetvu, dakle budućnost općenito. Upravo zato bi se valjalo prisjetiti uloge, funkcije i dužnosti starijih koji bi temeljem svojih saznanja sa životnog puta trebali osigurati balans i postupne promjene u pomicanju granica vrijednosti suvremenog načina življenja, pa tako i definiranje turizma našeg svagdašnjeg. Jesu li dnevne šetnje polugole mladosti našim drevnim gradom naš autohtoni kulturološki i turistički izričaj? Jesu li noćna opijanja do besvijesti i darivanja svojih tjelesnih izlučevina našem kamenu vrhunac intimne i po željne interakcije nas domaćina i pristiglih nam stranaca? Nažalost, čini mi se da to sve više jest istina, a na to me navode sve češće izjave čak i sredovječnih građana koje su od prije nekoliko godina evoluirale od početnog dubokog zgražanja do sadašnjih izjava tipa: "Pa nije tako strašno, neka se mladost zabavlja." Klasika koju u pojedinim slučajevima čak vezujem sa krizom srednjih godina. Uho se akomodiralo na decibele, oko na gola tijela u javnim prostorima, a konformistički mozak je postao spreman sliku povraćanja hvarskog saliža od totalnog pijanstva ili drogiranosti staviti u isti rang sablazni sa naraslom cijenom kupusa na pazaru. I sve to u ime zveckave valute sa anestetičkim djelovanjem na onaj dio pameti vezan za kulturu, moral i etiku. Ono što mi osobno predstavlja veliku eni grnu jest sljedeće pitanje: kako je moguće objasniti da na divlje partyje, Ultra Europe i slične pojave blagonaklono gledaju neki ljudi koji se deklariraju kao pravi praktični vjernici? Zanima me ispovijedaju li svoje opravdavanjepartijanjakao grijeh i kolika bi bila primjerena pokora za držanje širom zatvorenih očiju nad činjenicom da turistički novac sve više zarađujemo od zabave mladih koji alkoholom i drogom kao da žele zatrti vlastiti život u samom početku? Zar ćemo svoje svjetonazore naglo proglasiti zastarjelim klanjajući se tvrdoj ekonomiji i "cost - benefit" sustavu civilizacijskih vrijednosti? Hmm... počinjem zvučati pomalo konzervativno, zar ne? Ako i jest tako, u ovom posebnom slučaju nemam namjeru bježati od konzervativizma i eventualno prikrivati ga jer za to postoji, barem po meni, sasvim valjan razlog.

NOĆNA ROSSUIJA

Teorija urote Posljednjih godina po svjetskim medijima Hvar se uporno opisu j e kao party destinacija da bi ove godine naša pozivnica svjetskoj mlađariji doživjela svoje luksuzno izdanje u obliku Ultra festivala elektroničke glazbe. "Ništa čudno" - kažu oni neki - "Zabava kao zabava, samo malo suvremeni j e g tipa i za ovu novu mladost." Sasvim moguće da tako i jest ako gledajmo onako površno, no zagrebemo li malo po sastavnicama takve zabave, ona zaista postaje stvar za razmatranje koja bi se mogla uklopiti čak u nekakvu paranoičnu teoriju urote na svjetskoj razini. lako moram priznati da mi se pojedini radovi sviđaju, većina glazbe me svojim ritmom, strukturom i visokom razinom decibela neodoljivo podsjeća na audio okruženje tvorničke hale za proizvodnju teške mehanizacije. Prema teoriji urote, svjetski magovi su shvatili da se sve više mladosti okreće prema poslovima papirnato-elektroničke provenijencije pa nedostaje radne snage u osnovnoj i prljavoj industriji. Tehnika podsvjesnih "flash" reklama i navikavanje od malih nogu na zvukove koji podsjećaju na dobar party, mogao bi postati olakšavajući faktor za odluku o prihvaćanju ovakvih poslova. Fascinantna je, i teškoj industriji vrlo potrebna, nevjerojatna izdržljivost partijanera koji su sposobni danima skakati, tresti se i ispijati ogromne količine alkohola pomičući granice izdržljivosti svojih organizama do nezamislivih visina. Ako ste radi toga i radi lijepo oblikovanih tijela pomislili da se radi o treniranim sportašima- varate se. Tijela su rezultat mladosti i teretane koja je u zimskom periodu trebala oblikovati tzv. "tijela za plažu", a izdržljivost dolazi iz drugih izvora. Naime, sportski stručnjaci tvrde da vrhunski trenirani sportaši nisu sposobni izdržati više od par sati ovakvog tjelesnog i alkoholnog napora bez snažnog dopinga, a doping je na "pravim" partyjima i potreban i nužan da bi se dosegao ciljani vrhunac - osjetiti stanje zombija, što savršeno odgovara potrebama rada na industrijskoj pokretnoj traci, jer jedina alternativa je robot koji je prilično skup. ,,Pokretna traka" ili uniformnost partijanera-zombija u mnogim segmentima nevjerojatno sliči kineskom socijalističkom modelu. Ako malo bolje analiziram, počinjem uviđati da slušaju navlas istu glazbu, navlas isto plešu, isto govore, isto piju, isto kriče, a sličnost im ide do te mjere da čak i zvukovi povraćanja nemaju nikakve razlike. Toliko o individualizmu u kojeg prisežu na dnevnoj bazi. U teoriju urote mogla bi se uklopiti i ideja smanjivanja globalne populacije bez skupih ratova koji izazivaju velike kritike javnosti. Trajno usađivanje partijanerskog mentaliteta kao jedinog dobrog načina života i zabave mogao bi smanjiti interes za formiranje obitelji i naporno odgajanje vlastitog potomstva. ,,Manje će ih disati moj zrak" - zadovoljno će ustvrditi svjetski urotnik, inače ljubitelj Machiavellijeve filozofije.

Maj anski kalendar Svjetski partijanerski pokret po svojim sastavnicama nevjerojatno je nalik na pojedine drevne religije i kulture. Ima svoju osnovnu filozofiju koja je većinom definirana kao "povremeni odmak od naporne realnosti" koja ima trend prerastanja u trajno stanje duha i stila života. Ali, nažalost, i turističkog trenda u "selu našem malom". Ima svoje svećenike u obličju DJ-eva, oltare u obliku njihovih pultova, elektroničke mantre umjesto molitvi i privremena svetišta kojih je u Dalmaciji sa svakim ljetom sve više. Najviši doživljaj i približavanje vlastitoj biti događa se u stanju gotovo bestjelesne ekstaze, isto kao i u svim religijama koje za dosezanje viših razina svijesti koriste narkotike kombinirane sa naprezanjima do krajnje granice tjelesne izdržljivosti. Ovo su inače bile privilegije vrhovnih svećenika ili šamana, no demokratizacija je učinila svoje, sada to radi i obična raja iz redova sljedbe. Kao i sve religije, i ovaj pokret ima svoje aspekte žrtvovanja različitih oblika s kojima, naravno uz malo mašte, možemo povući paralelu sa onima iz majanskih obreda, čija je elita bila opsjednuta krvlju, pa je često samopovređivanje bilo izraz njihove vrhunske religioznosti. S ovim se daju usporediti okrvavljeni nožni prsti, koljena, laktovi i ostali dijelovi odrvenjelih i neosjetljivih udova goluždravih partijanera, što je redovita pojava nakon malo ,jačih" partyja. Viša razina žrtve je trenutno nepoznati dugoročni utjecaj na zdravlje koji će imati neumjerena konzumacija alkohola uz potporu opijata koja potiče na granična naprezanja organizama koji to izdržavaju isključivo svoje mladosti radi. U još višu razinu žrtvovanja spadaju frakture lubanja i predoziranja čiji su protagonisti iskusili dio puta do

"vječnog partyja". O onima koji su podnijeli najvišu krvnu žrtvu i postali dio te ultimativne zabave još uvijek nema ukupnih statistika na svjetskom nivou, ali poznato je da ih ima. No nešto valja imati na umu. I Maje su imale ultimativne krvne žrtve pa ih više nema. Preživjeli smo navodna majanska proročanstva što se kraja svijeta tiče, no čini mi se da bismo mi u svom mikrosvemiru mogli ispuniti varijaciju majanskog kalendara. Za nas bi 2013. mogla biti presudna za kraj turističkog svijeta kakvog smo poznavali ukoliko se u onih par jesenskih i zimskih mjeseci nešto značajno ne promijeni.

Trinaest lubanja Legenda modernog doba kaže da širom svijeta postoji 13 kristalnih lubanja drevnog porijekla koje su nevjerojatno savršene i posjeduju mistične moći. Legenda kaže i to da okupljene zajedno imaju toliku snagu i moć da mogu promijeniti poznato nam psihofizičko okruženje, što je u ovo doba globalne dekadencije te sustavnih i inih kriza, više nego poželjna i intrigirajuća mogućnost. Ovaj broj lubanja nevjerojatno dobro koincidira sa brojem glava u našem Gradskom vijeću, a i paralela sa općom krizom funkcioniranja grada i porastom dekadencije drži svježinu i čini se sasvim opravdana. Onih kristalnih je navodno do sada pronađeno samo pet i nisu na okupu da bi udruženim moćima popravite svijet, no naših 13 jest na hrpi i naš svijet je daleko manji. Hoće li ga pokušati promijeniti ili ostajemo na istoj nedefiniranoj trasi ka nepoznatom kraju? Nepoznata mi je i činjenica želi li većina građana ovakvo

stanje i ovakav turistički trendi pita li ih itko za mišljenje? Ukoliko se većina slaže, onda sam sasvim promašio ovaj tekst, no što ako nisam? Ako se previše čeka sa poduzimanjem potrebnih radnji za vraćanje vlaka u normalan kolosijek, moguće je da vrlo brzo dospijemo do točke sa koje nema povratka, iako bi to možda u nekom kasnijem trenutku poželjeli. "Eaglesi" u pjesmi "Hotel California" zlokobno poručuju onima koji su u postali njegovi gosti: "You can check out any time you like- but you can never leave". Ili u slobodnom prijevodu: "Odjaviti se možete kada god hoćete - ali otići ne možete nikad."

HVARSKA KATEDRALA

DRVENI sv. Stjepana I

Pet drvenih pozlaćenih i posrebrenih relikvijara, tri u obliku poprsja i dva u obliku ruke, iz riznice hvarske katedrale poslana su još 1987. g. na restauraciju u Split. Konzervatorsko­restauratorske radove obavljali su i vodili Stanko Alajbeg, konzervator -restaurator savjetnik i Branko Pavazza, voditelj radionice HRZ-a u Splitu, u suradnji s Ivanom Ninom Unković. Konačno su 2008. vraćeni u Katedralu te su privremeno smješteni u nišu u sakristiji (predviđenu za kip Gospe od Ružarija, koja je sada stalno na oltaru sv. Jerolima i Gajetana). Svim relikvijarima su odjeća i kosa uu.~la, .. ~.J i, koža posrebrena (sv. Stjepanu i dio odjeće te tijare ), postamenti su plave boje, a otvori za relikvije crveni. Najveći relikvijar poprsje je hvarskog patrona sv. Stjepana 1., pape i mučenika. Relikvijar ima poprsje izrađeno od tri komada drva, papinsku tijaru od jednog komada i postament, na kojem nije sačuvan cjelovit natpis, već samo dva slova: S i P. Glava je izrezbarena od jednog komada. Vrat mu je lagano istaknut prema van, ima izražene vratne žile i Adamovu jabučicu. Otraga mu je vidljiva kovrčava kosa (opis ovog i ostalih relikvijara je prema Unković, 2011.). Pri dnu poprsja je otvor za pohranu relikvija. Relikvijar je datiran u 17. stoljeće. Vjerojatno se više nije koristio u procesijama otkad je hvarski biskup Ivan Toma Rovetta (1693.-1704.) nabavio srebrno poprsje­relikvijar, koje je i danas u upotrebi. Sv. Stjepan zaštitnik je Hvarske biskupije od njena osnutka, a tako i njenog sjedišta. Bio je rodom Rimljanin grčkog podrijetla, a23. papa postaoje254. g. naslijedivšiLucija_I. y teološkimprijeporima3. st. braniojetezudamožepostoJati

RELIKVIJARI i mučenika

piše: Joško Braeanovic

samo jedno krštenje koje djeluje doživotno, te da su za otpadnike od vj ere, koji bi se željeli vratiti, dovoljni ispovijed i pokora.

Odredio je da se liturgijska odjeća smije nositi samo za održavanje obreda. Po legendi, odsječena muje glava dok je slavio misu u katakombama G oš

je u 18. st. navodno postojao njegov tron . . poprskan krvlju). Bio je pokopan u Kahstovim

katakombama u tzv. kripti papa. Papa Pavao l. je u 8. st. dao iskopati njegovo

tijelo i prenijeti ga u novosagrađenu rimsku crkvu San Silvestro in

Capite. Godine 1601. ponovno su ekshumirani njegovi posmrtni ostaci te postavljeni- zajedno s onima papa Dionizija l. i Silvestra I. - pod glavni oltar iste crkve. Možda su tada i

Hvarani dobili relikvije svog zaštitnika. Od 1682. g. tijelo mu se

čuva u crkvi S. Stefano dei Cavalieri u Pisi, sjedištu viteškog Reda sv. Stjepana

pape i mučenika. Svečevu glavu je Hvaranima poklonio 1899. g. mletački

patrijarh Giuseppe Sarto (kasniji papa sv. Pio X.).Druga dva poprsja prije restauracije imala

su na postamentu isti natpis -S. IVSTINI. MAR, no taj je bio napisan

preko originalnih natpisa - S. GREGOR!. MAR i S. SERG. MAR. Kako su relikvije sv. Justina zamijenile one svetih Grgura i Sergija, nije poznato. Relikvijari su izrađeni od po tri komada drva, a sastoje se od postamenta i poprsja. Lica su ~ dobro pr~po~cior:~ana te solidno obrađena. Imaju dobro Istaknute ocne Jabucice bez naznačenih zjenica, poluotvorena usta te rupicu na bradi i podbradak. Svetom je Sergiju kosa lijepo počešljana, s_dva valovita pramena. Sv. Grgur ima kovrčavu kosu skuplJenu na vrhu glave. Ostaci čavala na glavama ukazuju da su nekoć relikvijari imali učvršćene aureole. Odjeća sv. Grgura u središtu ovratnika ima modeliran cvijet s četiri latice i piramidalnim središtem. U otvoru za relikvije ima više komada kostiju- ostali su relikvijari prazni. Više svetaca nosi ime Grgur, najpoznatiji su sv. Grgur Veliki papa i crkveni naučitelj sv. Grgur Nisenski, ?o _muče?ik)e jedino bio sv. Grgur iz talijanskog Spole~: B10 Je svecem~~ kojemu je nakon dugih muka DiokleciJan dao odrubiti

HVARSKA KATEDRALA

glavu. Bilo je to 24. prosinca 304. g., a bilo je zapovjeđeno da se njegovim tijelom nahrane divlje zvijeri iz arene. No otkupila ga je bogata kršćanka i propisno ga sahranila. Svetorimski car Oton I. prenio je njegove relikvije u Koln, a dio je poklon jen katedrali u Trieru. I ime Sergije nosi više svetaca, najpoznatiji su rimski vojnik sv. Sergije (?.listopada) koji se slavi zajedno sa sv. Bakhom (oboje su mučeni i ubijeni u Resafi u Siriji u vrijeme cara Galerija- početkom 4. st.) i sveti papa Sergije I. iz 7. st. (8. rujna; nije bio mučenik). No ovdje se vjerojatno radi o kapadocijskom monahu Sergiju koji je - kao i sv. Grgur -nastradao u Dioklecijanovu progonu 304. godine. Spomendan mu je 24. veljače. Kako je rečeno, relikvijari sv. Grgura i Sergija kasnije su prenamijenjeni u relikvijare sv. Justina mučenika. Sv. Justin Mučenik rođen u samarijskoj obitelji latinskih korijena kao poganin, djelovao je kao filozof u Ateni. S kršćanstvom se upoznao vjerojatno u Efezu oko 130. g., a oko 140. osniva svoju kršćansku filozofsku školu u Rimu. Najpoznatija su mu djela Prva apologija i Druga apologija kojima je branio kršćansku misao pred poganima. Optužen zbog ispovijedanja kršćanske vjere sa svojih šest drugova umro je mučeničkom smrću oko 164. godine. Spomendan mu je l. lipnja. No ne možemo biti sigurni daje baš to hvarski Justin jer su još 3 sveca istog imena bili ujedno i mučenici- Justin

Ispovjednik ( 4. kolovoza) bio je rimski svećenik i mučenik u vrijeme cara Klaudija II. ili Valerijana (sredina 3. st.); sv. Justin zaštitnik talijanskog Chietija (1. siječnja, u Chietiju ll. svibnja) mučenje 3., 4. ili 6. (?)st.; a sv. Justin iz Siponta (25. srpnja), časti se zajedno sa svoja dva brata i nećakinjom koji su mučeni i ubijeni oko 31 O. godine. Relikvijari sv. Euzebija i sv. Klarija izrađeni su u obliku ispružene ruke na postamentu. Natpisi na postamentima glase: S.EVSEB.MAR i S.CLARI.MAR. Prvome nije sačuvana šaka. Po sredini im je otvor za relikvije. Sv. Euzebije mogao bi biti sv. Euzebije papa koji je tu službu obavljao samo 4 mjeseca. Car Maksencije prognao ga je 309. (ili 310. g.) na Siciliju gdje je i umro, vjerojatno mučeničkom smrću. Slavi se 26. rujna. Sv. Klarije u literaturi je krivo identificiran kao sv. Klara (ll. kolovoza; utemeljiteljica drugog franjevačkog reda- klarisa u 13. st.) premda je jasno da je u natpisu ime na latinskom u genitivu muškog roda (Clari od Clarus) i da se radi o mučeniku. Spominju se dva sveca s ovim imenom, oba vezana uz Francusku- sv. Klarije (10. listopada) prvi biskup Nantesa po predaji učenik sv. Petra apostola, vjerojatnije misionar u Armorici (Bretanja) u 3. st.; i sv. Klarije (4. studenog), rodom Englez, svećenik u Vexinu, ubijen od dvojice razbojnika po nalogu bezbožne plemkinje 894. godine.

HVARSKA KATEDRALA

U "Velopiesni" (Bogatstvo i uboštvo) Jerolima Kavanjina (1641.-1714.) u 16. pjevanju opjevane su hvarske relikvije i relikvijari pa se medu ostalim spominju i ovdje opisani: 51. Ostrognoga grada Hvara/ sidna bogša i velika/ Stipana ima gospodara/ zaedno pape i mučnika/ svetieh kostieh, a Prospera! cilo tie/o kih zamiera./1 52.1 Kusca lupaj mučeniko/ i Grgura i Seria,l i od gnataa nekoliko/ Eusebia i K/aria,/ Kan turi ensa prst Tomaša,/ ko čist Viska, Justin, Staša. I ostale ovdje opjevane relikvije još se čuvaju u hvarskoj stotnici. Kanturiens Tomaš je Toma Becket, nadbiskup engleskog Canterburyja i mučenik iz vremena kralja Henrika II., ubijen 29. prosinca 1170. godine. Njegov se prst još uvijek čuva u relikvijaru (36x11,5 cm) iz 16. st. od stakla i pozlaćenog bakra. Visko, Justin, Staš nalaze se zajedno u sličnom relikvijaru malo većih dimenzija (42,5x13,5cm) takoder iz 16. st. s natpisom: SS. MAR. IACOBI. ANSTASII. VINCENTII. &. IVSTINI (sveti mučenici Jakov, Anastazije, Vinko i Justin). O kojem se sv. Jakovu radi teško je pretpostaviti, možda o jednom od dvojice apostola s tim imenom. Anastazije je splitski suzaštitnik, ranokršćanski mučenik sv. Staš, utopljen s vezanim mlinskim kamenom o vratu 304. g. u Saloni (Solinu). Jerolim Machiedo u 19. st. zabilježio je (nepotvrđenu) tradiciju da su relikvije sv. Dujma i sv. Staša čuvane u Hvaru od 308. do oko 390. g., a od tada samo glava sv. Anastazija. Onaj e vraćena Splićanima oko 1210. g. kada je nadbiskup Bernard dao sagraditi njegov oltar u katedrali sv. Duje. Prema Machiedu navodno je u Hvaru nekoć postojala ranokršćanska svečeva crkva na mjestu kasnijeg sv. Roka. Vtnko je najvjerojatnije još jedna žrtva Dioklecijanovih progona, sv. Vtnko iz Zaragoze. Bio je đakon, a mučenje na gradelama, pa se u ikonografiji često miješa sa sv. Lovrom. Časti se 22. siječnja, a zaštitnik je vinogradara. O sv. Justinu vidi gore. Hvarska katedrala uz ove i one najpoznatije- sv. Prošpera i sv. Križić- ima i brojne manje relikvije i relikvijare koje bi trebalo sačuvati i bolje prezentirati.

Literatura: Poviestvanđelska. .. "Velopiesna" Jerolima Kavanjina ... , Stari pisci hrvatski XXII., 1913., 311; Cvito Fisković, Popisi umjetnina stoloe crkve u Hvaru 17. i 18. stoljeća, PPUD 34/1994, 308-309; Joško Kovačić, Zapisi o crkvama u Hvaru, Hvar, 1982.; Ivana Nina Unković, Problemi prezentacije oštećeoih drveoih relikvijara iz katedrale Sv. Stjepana pape u Hvaru, Portal­Godišnjak HRZ 2/2011, 159-170; http://www.newworldencyclopedia.org/ entry/Pop e_Stephen_I: h t tp: l /en. wikipedia. org/wiki: Santo_ Stefano_ dei_ Cavalieri _(Pisa); Saint_Justin; Gregory_ of_ Spoleto; Sergius_ of_ Cappadocia; Pope_ Eusebius; Vincent_ of _S aragos sa; Thomas_ Becket; Anastasius_ the _Fuller; saints.sqpn.corn/ saint-clarus-of­nantes/; Alban Butler, The Lives of the Saints, 1866., Volume XI: November, St. Clarus, Martyr- http://www.bartleby.com/21 0/11!044.html.

•••••••••••••••••••••••••• ll

BAŠTINA

Restaurirani ceriferaji bratovštine Sv. Križa U srpnju su u Biskupski muzej vraćena

restaurirana četiri velika svijećnjaka­ceriferaja - od rezbarenog,

polikromiranog i pozlaćenog drva iz 18. stoljeća. Ceriferaji su vlasništvo Bratovštine sv. Križa koja je sudjelovala u obnovi sa 54% troškova iz vlastite blagajne, dok je ostatak fmanciralo Ministarstvo kulture RH.

Četiri istovjetna bogato rezbarena svijećnjaka izrađena su od punog drva s usađenim drvenim štapovima- nosačima sa donje strane, dok u vrhu imaju metalna kruništa s trnom za svijeću. Nodusi svijećnjaka ukrašeni su florealnim i figuralnim motivima- manji nodusi urešeni su akantusovim listovima i voluticama, veliki nodusi biblijskim motivima. Veliki nodusi imaju po tri istovjetna prikaza - u gornjem je poprsje Boga Oca, u središnjem motiv smrti sv. Josipa kao zaštitnika Dobre (sretne) smrti- desno od ~ega je Krist, a lijevo Gospa, dok je u donjem prizor duša u Cistilištu. Veliki drveni nosači kruništa urešeni su trakasto izvijenom hrskavicom, lišćem akantusa i lubanjama. Figuralni prizori na svijećnjacima su polikromirani, dok je ostatak urešen crnom bojom i pozlatom. Metalne krune obojane su crno. (opis prema Prijedlog, 2009 ., 2).

piše: Joško Bracanović

Svijećnjaci su bili zahvaćeni aktivnom crvotočinom, zbog nošenja u procesijama imali su brojna mehanička oštećenja i jako habanje polikromije i pozlate na mjestima gdje su hvatani rukama, a bojani sloj bio je potamnio od čađe i nečistoće. Jedan je svijećnjak bio oštećen prilikom pada 1988. g. kada muje zamijenjen štap, a puknuti dijelovi su polijepljeni. Metalne krune bile su oštećene i korodirane. Na svijećnjacima je prvo provedena dezinsekcija, · potom je površinski očišćena polikromija i pozlata te konsolidiran nosilac. Provedeni su stolarski radovi i rekonstrukcija nedostajućih dijelova te čišćenje i obnova metalnih kruništa. Oštećenja pozlate i polikromije su retuširana pa je nanesen završni i zaštitni sloj. (prema Izvješće, 2013., 1-13). Smatra se da su ovi svijećnjaci izrađeni krajem 18. st., u razdoblju kada je Bratovština sv. Križa nosila ime Bratovština Dobre smrti (od 1772. do 1807.; od 1807. do ukinuća 1811. Bratovština opet nosi ime sv. Križa). U razdoblju protureformacije nastoji se što više promovirati dogma o čistilištu nasuprot protestantskoj doktrini.

~···························· BAŠTINA

Tako se širi pobožnost prema Karmelskoj Gospi- kojoj se posvećuju škapulari za koje se vjerovalo da će izbaviti nosioca iz čistilišta- i prema sv. Josipu, uzoru Dobre smrti. Naime, kako se vjeruje, prilikom smrti sv. Josipa bili su prisutni Isus i Marija- njihova prisutnost pri smrti kršćanina značila bi trenutno izbavljenje od čistilišnih muka i odlazak u raj. Ceriferaji su upravo ispunjeni simbolikom dobre smrti - mrtvačke glave pod krunom, prizor smrti Josipove na središnjem nodusu te prizor duša u čistilištu na donjem. Bratimi su i oltar uz sjeverni zid bili posvetili Gospi Karmelskoj - na pali je uz nju bio prikazan i sv. Antonij Padovanski (danas je tu oltar sv. Križa; slika je uklonjena kada je ispod nje nađena kvalitetnija pala Gospe od Ružarija Tripe Kokolje - danas u Biskupskom muzeju). Kult prema Gospi Karmelskoj Bratovština je nastavila i nakon obnove 60-ih godina 19. st. - Statut iz 1864. je predviđao o njezinom blagdanu obavezno primanje sakramenata (točka 23), sudjelovanje na misi i u procesiji u tonici i sa upaljenom svijećom (25) te dobivanje posvećenog škapulara (26). Ne zna se kada je to štovanje nestalo, vjerojatno u razdoblju od Drugog svjetskog rata do pisanja novog Pravilnika Bratovštine 1968. g. (stari je bio zagubljen) - u tom je razdoblju ukinuta i procesija o blagdanu Gospe Karmelske. Na sastanku Bratovštine 14. siječnja 1969. g. odlučeno je da se četiri ceriferaja posude biskupu Celestinu Bezmalinoviću za Biskupski muzej uz napomenu da su i dalje vlasništvo Bratovštine. Od tada su izloženi u muzeju, a bratimi ih iznose samo u teoforičnoj procesiji Velikog petka. Ovarestauracijanastavakjeuspješnesuradnje Bratovštine sAtelierom Kostov iz Zadra-Anna Kostov već je ranije restaurirala barokni drveni oltar sada posvećen sv. Križu i dva drvena pozlaćena anđela, a ove godine u tijeku je restauracija drvenog križa iz 1724. g. s korpusom koji je izradio Franko Čučić 1580. godine.

Literatura: Anna Kostov, Prijedlog restauratorsko-konzervatorskog zahvata s troškovnikom- Četiri velika svijećnjaka, xvm.st., 2009.; Ista, Izvješće o izvršenim restauratorsko-konzervatorskim radovima- Četiri velika svijećnjaka, XVIII. st., 2013.; Statutu P el retto andamento della Confratemita s otto il tito1o della Santa Croce ... , 1864.,kopija; Kut. I, IX.aZapisnici 1968.-1994. - sve dosad nabroj an o u Arhivu Bratovštine sv. Križa; Joško Kovačić, Iz hvarske kulturne baštine, Hvar, 1987 ., 217.

piše: Joško Kovačić \

Valja odbaciti predaju (bolje: nagađanje) da je Štandarac u Hvaru služio u prošlosti kao mučilište i čak

gubilište: Statut iz 1331. g. spominje, doduše, teške tjelesne kazne za ozbiljnije prijestupe- tako bičevanje, žigosanje, vađenje očiju, odsijecanje nosa, ušiju, usnica i ruku, te napokon smrtnu katnu vješanjem i spaljivanjem, "na običajnim mjestima u Gradu" (per Ioca consueta civitatis - Statuta, 199), ali tada štandarca još nije bilo.

I općinski glasnici-"placari" oglašavaju razne odluke "na uobičajenim mjestima u gradu Hvaru !Pharae/ - Statuta, 223. Na Pjaci je o. 1516. bio obezglavljen i raščetvoren Martin, zet Bartula Polovinića, na naročito podignutoj tribini (G. NOVAK J972, 97), a 16'71. bude osuđen na istu

kaznu neki Bradanović, na neodređenu mjestu na Pjaci : J. KOVAČIĆ 20J2, J86 - no to se ne može povezivati sa Štandarcem. Godine 1391. spominje se "stup srama" ili berlina za izlagan j e osuđenika: Statuta, 2J9; 1449. spominje se isti, i to na "sadašnjem mjestu": ubj nunc est berlina - što bi značilo daje ranije bio drugdje- kada tu dobiva općinsku "graciju" za kuću /16 za 12 lakata/ "placar" Stipan iz Neretve, a u međama: ist. vrt ser Katarina Mikšića (de mixa ), zap. i sjev. ulice, jug opć. vl.: LG 6,f 42; usp. C. FISKOVIĆ J966, JOJ, bilj. 39J -ali danas se taj položaj ne može ni približno odrediti. Zna se za "mjesto kažnjavanja" ispod Leroja, alije ono u 18. st. dodijeljenougracijuobližnjoj kući Raffaelli (gdje je danas kavana "Pjaca") te i sada pripada toj kući (o čemu drugom zgodom- ako je bude).

Štandarac se - nejasno da li kao već postojeći ili tek naumljeni - spominje tek lipnja 1446., u smiješnu traženju hvarske vlastele, koja su, žaleći se na velike troškove oko podignuća gradskih zidina, tražila od mletačke vlade da im­ona pokloni b!!f.iak Sv. Marka pro nostro standarda!; Vlada im, dakako, odgovori da ga nabave sami, kao i druge Mlecima podložne općine: Statuta, 412-413. Ćini se da je današnji Standarac - naime njegovi kameni dijelovi - bio postavljen 1487. g., kad se plaćaju nosači za iskrcaj i postavljanje tih piere del standarda i njihovih željeznih spojnica (J. KOVAČIĆ 1997, 88): glavica stupa Štandarca ima profilaciju od naizmjence utorenih i izbočenih polukrugova, dok mletački grb (u reduciranu kružnom obliku, tzv. in mo/eca) s lavom sv. Marka uokviruje renesansni lisni vijenac, što slogovno odgovara kasnom 15. st., kao i slova pod grbom ulijepo klesanoj kapitali:

A V. G

= auctoritas Veneti gubernii? ("vlast mletačke vlade"); no valja priznati da takva kratica nije poznata, dok je iznad grba uklesana godina ukurzivu:

i735 paje N. Duboković (u pribilješci uz: G. Machiedo 1872, 54, primjerak u MHB) smatrao da je gornje godine Štandarac dao podignuti(?) tadašnji hvarski mletački knez Vincenzo Gritti. Medutim, valja opaziti da se uklesena godina ne može slogovno povezati ni sa Štandarcem u cjelini, niti s navedenom kraticom. Osim toga, u sačuvanoj knjizi općinskog Odbora za troškove ( Col/eggietto delle Spes e -FOH) iz toga vremena Štandarac se -uopće ne spominje, pa je njegovo podizanje, pouzdano, znatno ranije. O tome svjedoče i stare isprave: sa Štandarca (ad stendardum l standardum) oglašavahu se ovrhe, ali u takve sate i na takav način, da dužnici, redovito siromašni, nisu za to ni znali, pa Knez odredi 1529. da ih valja osobno obavijestiti: Statuta, 256-257. God. 1540. proglašuje sa stuba Štandarca - "ad gradus stendardi" općinski glasnik (tubicen - što doslovno znači: trubač, v. dalje - FRB, 2); oko 1545. proglasi al stendardo mjesna vlast, da pamičari ne smiju jedni druge prekidati u izlaganju: Statuta, 280; god. 1547. bilježnik Grižun sastavlja neki spis "u Hvaru na Pjaci kod Štandarca": phari in platea communis penes stendardum - FRB, 6, 30; 26. n. 1549. sa stuba Štandarca izvikuje opć. glasnik (praeco) sudski poziv meštru Šimunu Bogdiniću: FRB, 6, 46; 3. n. 1556. oglašuje se odredba o maškarama takoder "sa stuba Štandarca, na zvuk trube, svima na znanje": Statuta, 289; god. 1589. neki proglas o ribarstvu priopćuje se "u Hvaru, sa stuba Barjaka, uza zvuk trube, po općinskom trubaču l= glasniku, v. g./ Nikoli, da svi

prisutni jasno razumiju", a čitao ga je pomoćnik općinske kancelarije Julije de Filippi: G. NOVAK 1952, 39; slično i u nedjelju 29. VIT. 1590.: FK, svez. 21.- Razlog zbog kojega su jedni trubili, a drugi čitali bit će u tome, što su mnogi od tih općinskih glasnika bili - nepismeni. Tako su se proglašavale i ostavinske rasprave, npr. 1578.: FBB, V., 98. Ovoga glasnika prozvaše već u 17. st. "Trombetta": C. FISKOVIĆ 1978/Glazba/, 47i 64, bilj. 59); u 18. st. vršio je tu dužnost barem jedan član grane hvarskog roda Novak (FBB, VI., 41), koju stoga prozvaše "Trumbita". Zbog nerijetko neugodnoga sadržaja proglasa s ovoga mjesta - ovrhe, sudski sporovi i sl. - osta ovdje do danas uzrečica: "dospit na Štandarac"= "osramotiti se, propasti" i nalik. Korijenje riječi germanski (usp. engl. standard), alije ona rano dospjela i u po zn u latinštinu, i u romanske jezike. U Hvaru u prvoj polovici 17. st. djeluje ,,Društvo Štandarca", koje je vodilo ceremonije dizanja i spuštanja zastave, a imalo je i pravo pomilovanja osuđenika; kako su se pri tome javljale i zloporabe, odredi mletačka vlada 21. I. 1634. da ubuduće mogu godišnje pomilovati samo dvojicu, na Sv. Stipana 2. VITI. pučanina, a na Božić plemića; isključuju se zločini s predumišljajem, oni "sramotni i

nasilni s posebno zabranjenim oružjem" (arkebuze i sl.) te sve nepravomoćne osude: F. MAROEVIĆ 1968, 201. Pripadnici su ovoga Compagnia del Stendardo bili ugledniji pučani, tzv. "građani", pa su ih obični pučani napadali i vrijeđali, tako 1649. g.: J. STIPIŠIĆ 1960, 322-333; v. o tome i FBB, X, 21, gdje je i potresan slučaj iz o. 1779., kad Mate Giudicelli moli vlasti, da oproste ubojici njegovog sina Ivana Krste, nekome Paolu Fantonu iz Brescie, mornaru na galiji viteza Marina, kao što mu je i njegov umirući sin oprostio, i zagrlio ubojicu! Proglas o javnim bilježnicima 1655. g. bude objavljen,,nazvukbubnja"naPjaci:FBB,XI, 46. Na Pjaci je bio i spomen-kip mletačkom providuru i junaku iz protu-turskog rata sredine 17. st. Leonardu Foscolu, a taj su spomep.ik 1662. nepoznati počinitelji nagrdili: C. fiSKOVIC 2008, 280-281 i 298, bilj. 24. Da je bio kod Standarca, zaključuje se iz proglasa kneza Pizzamana od 2. I. 1685., kojim zabranjuje razna oštećenja, a posebno paljenje ognja, od strane vojnika i drugih, u Lođi te d' inforno il Stendardo e la Statua di F. M Foscolo: AH, kut. 12, svešč. Ducali e Proclami...Pizzamano. Spomen-kip bijaše

vlade iz 691., pokrajini; nakon

toga budu _ brojni natpisi i grbovi, tako u Hvaru-na Fortici, gradsk!gl zidinama, katedrali, arsenalu ... što je velika povijesna šteta. Možda je ostatak Foscolovog spomen-kipa onaj nedavno uočen u dvorištu kuće nasljednika Đina N ovaka-,,Kercića" na Pjaci.

, God. 1771. sruši se jarbol Štandarca zbog gnjiloće, pa u kolovozu postavi Općina novi, uz trošak od 865 libara: FOH, Quaderno Comunita' ... Soranzo,i 29.

Promjene zastava Kad je pod naletom francuske revolucije propala Mletačka republika, dođe Dalmacija po prvi put (1797.-1806.) pod Austriju, kao nasljednicu starih ugarsko-hrvatskih kraljeva. U pismu Alviža Dojmija svome šurjaku (,,kunjadu", bratu Dojmijeve žene Vice) Jakovu Bogliću- FBB, X, 8- stoji da su se 15. srpnja 1797. popodne vratili hvarski izaslanici: kanonik Marko P9brošić i pučki prokurator Josip Devecchi (usp. J. KOVACIC 2012, 59), veoma zadovoljni susretom s generalom Rukavinom, austrijskim zapremateljem Dalmacije: Rukavina Dobrošića poljubi u ruku, a Devecchija u čelo! Istoga dana navečer- u svečanoj procesiji koju su vodili biskup, Kaptol i svećenstvo, a u njoj ~udjelovali knez, vlastela i puk - najprije skinuše sa Standarca mletačku zastavu (Bandiera di S. Marco), odnesoše je u Stolnu crkvu na glavni oltar sv. Stjepana, i ondje blagoslovivši novi barjak "Njegovoga Carskog Veličanstva", tj. austrijsku zastavu, opet je u ophodu podignuše al Stendardo; "ganuće je bilo sveopće" -razumljivo, jer su Mleci vladali H varom i Dalmacijom blizu četiri stoljeća: 1420.-1797.; uPerastujetadamletački barjak bio sahranjen pod veli oltar grozniem suzami: P. BUTORAC 1919, 23-24. Postojala je, očito, predaja da je i ovdašnji mletački barjak bio pokopan (u nekom grobu u Katedrali?), kad Belizar Vranković piše svibnja 1882. prof. don Jakovu Bogliću (unuku onog iz 1797. i 1814.!) u Zadar da to, po nekom rukopisu ranije u don Ante Ruževića (prvoga? državnog učitelja u Hvaru) - nije točno: zastava je bila nošena u srebrenoj škrinji u ophodu, položena na oltar i kasnije dugo čuvana u sakristijskom ormaru- FBB, XXXIV., l. Davno joj nema traga. Francuzi zauzeše Hvar ožujka 1806. g., no o zastavi nema podataka. Kad su kolovoza 1809. pro-austrijski ustanici privremeno zauzeli Hvar, bila je sa Štandarca skinuta austrijska zastava koju prethodno podignuše sami Hvarani, i stavlje~a pova, također austrijska, ali "ustanička"!: J. KOVACIC 2012, 131-132; vidjet ćemo još "cirkusa" na ovu temu. Pošto su Britanci u ime Austrije studenoga 1813. zauzeli Hvar od Francuza, britanski zapovjednik bojnik Slessor

~···························· BAŠTINA

posudi od paruna Vicka Guglielmija austrijsku zastavu vrijednu oko 9 fiorina; Guglielmi je bar do 1818. g. uzalud tražio povrat, bilo zastave ili novca!: FOH, L., 622/1818.­Cijele iduće 1814. g. traži viša vlast, da Hvarani sami nabave il glorioso Ves silio dell' Augustissimo nostro Sovrano ... , koji će vojska! podizati allo Stendardo di questa piazza, kako učiniše i druge općine; zastavu napokon darova gradonačelnik J. Boglić! (v. ranije: FOH, XXXIX., 45/1814-ovdje se ponavlja slučaj iz 1446.: usp. gore). Zbog gnjiloće je drveni jarbol Štandarca bio uklonjen poč. 1839., a obnovljen tek 1856.?: FOH, XCVII., 4111839; 594 i 95011855; 2211856) -po čemu se čini, da je grad Hvar bio dosta godina lišen "obožavane i slavne" austrijske zastave. Nov jarbol postavi 1883. g. meštar Vicko Kovačević Martinov za 44:73 fiorina: FBF, XXVII.; navodno je bio načinjen od jarbola britanskoga brika "Paulina", poto:rzlj enog oko te godine kod Pelegrina; kad j e ovaj drveni dio Standarca bio zamijenjen 1950. g., upisane su na preostalom dijelu (u zbirci Sv. Marka) godine 1883. i 1950., uz neka neraznatljiva slova (Zorka Bibić: "Kruvenica"25/2013, 24-25; usp. SD, 2. VIII. 1955., 2, gdje se ističe da se na Štandarcu od "pamtivijeka"(?) izvlači "bruškit", naime ždrijebanje ribarskih položaja - "pošta", izvlačenjem posebno označenih kovanica iz kape- "berite"). U 19. se st. javni proglasi i dražbe obmanjuju uza zvuk bubnja, ali najčešće zvukom trube- no Štandarac se više ne

spominje; zbog povećane pismenosti sve se više objavljuju i pisani, odn. tiskani proglasi, za koje 1863. načini tesar Josip Colić novu "vižjolu" ( Cassetta serviente per la publicazione degli avisi e proe/ami ecc. - FOH: 999/1844; 1863, Esito; 12/1864; 1219 i 1232/1877. Ranije su slične proglase (puni su ih župni arhivi!) tumačili župnici narodu poslije mise, koje su stoga trajale satima. Na 171. sjednici hvarskog općinskog vijeća 22. XII. 1905. predloži vijećnik Lauro Machiedo (otac dr. Jerka, kojega se sjećaju svi stariji Hvarani) da se na Leroju(?) postavi hrvatski natpis /sadržaj nenaveden!/, a pred Ložom, prama već obstojećem stiegu nek se podigne novi za hrvatsku trobojnicu! - jednoglasno usvojeno, no nikad ostvareno (FOH, Zapisnici sjednica Opć. vijeća). Uostalom se hrvatska zastava vijala na "obćinskoj terasi" (Belvederu iznad Fontika, sjeverno uz Arsenal, gdje je na katu bilo općinsko sjedište) j oš od 19. st. Kad se raspa/dalla Austrija, u nedjelju 3. studenog 1918.

Hvar oduševljeno proslavi pir slobode. Sav grad bio je u moru troboja l= hrvatskih trobojnica/. U 14 h dolaze Brušani i Grabljani, pozdravi ih predsjednik mjesnog odbora /Narodnog vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba/ Kajo Grubić, a odgovori Petar Tudor. Bruški i hvarski zbor zajedno otpjevaše "Slovenac i Hrvat", pa povorka s američkim zastavama na čelu krenu put Sv. Marka, gdje don Stipe Miličić vatrenim i pietetnim govorom pozdravi

····························~ BAŠTINA

STJEPAN VUČETIĆ zvani Vuk

,,revolucionarne" pretke, počevši od Pribojevića. Zatim se povorka vrati pred Lođu, gdje na Štandarcu, na kom su stoljećima visile tuđinske zastave, znakovi ropstva, donačelnik Domančić l Ante- "Fili pin"? l uz prigodan govor, podignu milu našu trobojnicu, uz pjevanje "Lijepe naše"; hvarski zbor zapjeva "Slavija se digla", uz burne poklike trobojnici, Jugoslaviji, Tresiću /-Pavičiću/, Trumbiću,

Korošcu ... Zatim /prof./ Mario Domančić pozdravi zanosno zastavu, simbol ujedinjenog, složnog i moćnog južnog Slavenstva- uz poklike /američkom predsjedniku/ Wilsonu i saveznicima. Bruški župnik don Jure Dulčić u govoru naglasi tri stupa na kojima treba da se osniva trojedna Jugoslavija: Bog, me4iusobna ljubav, svestran ozbiljan rad. Sokolski statješina Jakov Carić pozdravi uskrsnu/og "Sokola"; zatim mnoštvo obiđe sav grad, uz neprekidno pjevanje davorija i oduševljeno klicanje Hrvatskoj, Srbiji, Jugoslaviji, slobodi, mučenicima, našim prvacima, Wilsonu, Zelenom kaderu !fl itd; zatim opet pred Lođu, gdje don Šime Kovačić razdraga i oduševi narod po letnim govorom, punim krasnih misli i osjećaja, o značerifu slobode, trobojnice, o zakopanom proždrljivom dvoglavom orlu /austrijskom/, uz buru odobravanja i poklika. Na koncu uslijedi prisega Narodnom vijeću: narod je s tri podignuta prsta ponavljao riječi zakletve, koju je čitao zapovjednik Narodne garde, Benito Kasandrić: ,,Novo Doba", Split, 16. Xl. 1918., 5.

Crknuta mačka Ovo se slavlje, međutim, pokazalo preuranjenim, jer će svega desetak dana kasnije i Hvar, i dobar dio Dalmacije zauzeti talijanska vojska, tobože u ime savezničkih pobjednika, a stvarno u cilju priključenja ovih naših krajeva Italiji; ta će mučna, pa i krvava okupacija potrajati do travnja 1921. godine. Evo kako je njen završetak opisao odvjetnik dr. Božidar Božić (1883.- 1972.), hvarski zet i nasljednik grane Boglićevih, na naličju jednog od tadašnjih plakata /donosi se neizmijenjeno/: U pone4ieljak 18. aprila 1921. u 4 sata po podne otišle su sa Hvara talijanske vojne oblasti, a nastupile u dužnost jugoslavenske, koje su prispjele istog sata sa posebnim brodom(,, Veljko") iz Splita. =(Dan prvo, na 17/4. 1921.­bila je izrtijena civilnih oblasti). =Doček jugoslavenskih vojnih oblasti bio je nada sve svečan. - Skupa sa jugoslavenskim vojnim oblastima (žandarmarija pod vodstvom jednog potporučnika i financija /!/) došao je posebni brod "Epidaura" - koji je dovezao hvarske izbjeglice. - Potorifi su organizovali glazbu. -U srijedu 20. aprila 1921. bila je u stolnoj crkvi svečana

BAŠTINA

služba božija, koju je odslužio sam biskup g. Papafava, te pjevarife zahvalnice, a nakon toga sjajna povorka naroda krozgrad-U petak 22. aprila 1921. u 8 sati izjutra došli su posebnim parobrodom podpredsjednik zem. vlade za Dalmaciju D=' Desnica i general Milić, sa suprugama, te više članova vlade i oficira, svega 12 osoba. -Dočekani su velikim slavljem od naroda Hvara, Brusja, Velikog i Malog Grab/ja i Zarače 1!1. - Nakon govora otpraćeni su u crkvu g4ie ih je dočekao biskup sa kaptolom. General Milić zagrlio se je sa biskupom. Nakon kratkog obreda, pošli su sa povorkom u logju, koja je bila najukusnije ukrašena, i tu je poslužen dojutrak. Pred logjom pozdravio ih je jedan Brušanin, i uz pjevanje himne podignuta zastava na standardu. -Nakon zajutkra /!/pošla je povorka u frarifevački manastir, te na novu obalu, a u ll. sati otišli su gosti put Komiže i Visa Sve ove dane narodnog slavlja, kojeg nije zapamtio Hvar, redale su se povorke, svečani plesovi, sviranja, pjevanja. -Veselje i oduševljenje bilo je ogromno. - FBB, XI., 54. Tada podignutu jugoslavensku zastavu zamislio je političar dr. Josip Smodlaka potkraj 1918., a nadahnute su ga boje na­dimnjaku jelšanskoga parobroda "NAD" vl. Duboković­"Nadalin", kojim je tada plovio: plavo-bijelo-crvena, tj.

naopako okrenuta hrvatska zastava! (N Duboković, PI 22/1970; usp. Smodlaka, "Novo Doba", Split, 25. XII. 1934., 34). Ta ista zastava, dočekana uz toliko oduševljenja - najviše zbog protivljenja talijanskoj okupaciji - postala je doskora ornrznuta, i u Hvaru i na drugim hrvatskim prostorima -ponajvećma zbog velikosrpske diktature, prikrivene ili otvorene; Hvarani se, kao i drugi Hrvati, sve više priklanjaju Hrvatskoj seljačkoj stranci, koja nadmoćno pobjeđuje na izborima 1935. i 1938. g. Dapače su l. XII. 1938., na tzv. "Dan Ujedinjenja" (= stvaranje prve Jugoslavije) četiri HSS-ovca: Nikola Carić-"Koštre", Roko Bracanović­

"Luvij", Prosper-"Pupi" Gilve /1911.- 1991./ i Dinko Maričić-"Banjoš" Antin /1918. - San Pedro, SAD, 1994./ čuvali Štandarac, da se na njemu ne bi podignula jugoslavenska zastava! (sjećanje Dinkovoga brata Zorka). Ta se zastava više neće dizati do iza 2. svj. rata, naime do nastupa2. Jugoslavije. Par sati pred dolazak talijanskih okupatora, 24. (po drugima, na Sv. Jurja, 23.) travnja 1941., presiječe tada 13-godišnji Stipe Vučetić-"Vuk" (1928.- 2003.) konope na Štandarcu, tako da Talijani ne mogu podignuti zastavu, na što ga

····························~ BAŠTINA

nagovonse Božo Domančić-"Opica" i Toni Hančević­,,Ribica" (kako mi je sam pričao u ljeto 1998.). Komičnu nemoć Talijana da podignu svoju zastavu, njeno podizanje na Fontiku (talijanska iznad hrvatske!) itd. opisuju J. KIRIGIN 1975, 13-16, 20-21, 23-24, 53, 56, 76, a najbolje Ivan Novak-"Šole" na hvarskom narječju: PI 163/1999, 3 7-38. U noći pred "Dan Armije", 22. XI. 1984., skupina hvarskih srednjoškolaca skine sa Štandarca jugoslavensku zastavu, rastrga je i umjesto nje "izvjesi"- crknutu mačku. Slučaj je bio zataškan, a i nije imao političkih pobuda, tek mladenački nestašluk, te neke osobne razmirice; ipak je predoznačio raspad Jugoslavije 6-7 godina kasnije. Pred dolazak kandidata za hrvatskog predsjednika Franje TuđmanauHvar(Uskrs,nedjelja 15. IV.1990.)dadehvarski HDZ načiniti improviziranu hrvatsku zastavu (sa "šahovnicom" na srednjem, bijelom polju; tražilo se da prvo polje "šahovnice" bude crveno, da se izbjegne povezivanje s "ustaškom" zastavom). Izradile su je hvarske benediktinke, pa je bila izložena na ogradi Belvedera l Fontika, odakle je Tuđman držao govor naznačenog dana. Kad su HDZ-ovci pobijedili na općinskim izborima, njihovi se vijećnici zajednički snimaju pred Lođom s istom zastavom 25. svibnja 1990. (snimio: Mladen Vučetić). I 30. V. 1990., na prvi /"nulti" Dan državnosti, kad se sastao prvi demokratski izabran hrvatski sabor, i Tuđman bio proglašen predsjednikom, ova je zastava bila izvješena na konopcu :ereko Pjace (v. fotografije). Ista je zastava bila podignuta na Standarcu u četvrtak, 26. srpnja 1990., u 13.18h, zbog "ure" gotovo bez nazočnika; bili su prisutni predsjednik SO Hvar Kruno Peronja, predsjednik Općinskog odbora HDZ Stjepan Matijević-"Gali", pravnik Rino Barbić, a potpisani­tada predsjednik Gradskog odbora HDZ - svjedočio je prizoru s Belvedera, kod "ašte" za zastavu na SZ (uklonjenoj za obnove sklopa Arsenala), tada na dužnosti kustosa Kazališta i galerije ,,Arsenal"; zastavu podignu opć.

službenik Jakov-Nikola Carić- "Pahlić" p. Prospera. Njemu dugujem podatak, da je zadnja izmjena jarbola bila 1974., nabavkom novoga prepariranog električnog stupa iz Staroga Grada. Spomenutu povijesnu zastavu trebalo bi svakako sačuvati i spremiti u muzejsku zbirku, najbolje onu hvarskih benediktinki, koje su zastavu i načinile; potpisani je to predlagao pred dosta godina, no ni onda se nije znalo gdje je ona!?, pa je možda doživjela sudbinu spomenute mletačke iz 1797. g. U vezi s gornjom (hrvatskom iz 1990.) mala anegdota: potpisani je ljeta te god. prolazio od Banketa prema Štandarcu, na kome je visjela ta zastava; preda mnom je išao mlad Srbijanac sa sinčićem Gedni od vrlo rijetkih gostiju iz tih krajeva te sezone, jer je Milošević bio proglasio zabranu putovanja u "ustašku" Hrvatsku). Dječak je upitao oca: "Tata, koja je ono zastava?", a on mu - nije ništa odgovorio.

Zastava Europske unije podiže se u Hvaru na dan primanja Republike Hrvatske u tu zajednicu, u ponedjeljak l. srpnja 2013. g. u 10.30 sati, između "Buke od Mandraća" i "Recinte", tj. na istome mjestu, gdje su je Marinko Jurić i drugi samonicijativno bili podignuli još l. V. 1987.: Kruvenica 19/2011, 27.

Izvori i literatura: AH= Arhiv Hvara u Državnom arhivu Zadar; Pavao Butomc: Kritička studija o prenosu slike Gospe od Škrpjela kod Pemsta. List dubrovačke biskupije ... kotorske i hvarske 34/XIX., 1919; FBB =Fond Boglić-Božić u MHB; FBF = Fond Bučić "F" u MHB; Cvito Fisković: Lastovski spomenici. PPUD 16/1966; isti: Glazba, kazališne i ostale zabavne priredbe u Hvaru ... , Dani Hvarskog kazališta V /1978; isti: Korčulanske studije i eseji. Korčula 2008; FK = Fond Kasandrić u MHB; FOH = Fond općine Hvar u MHB; FRB = Fond Remigija Bučića u MHB; Josip Kirigin: U praskozorje. Split 1975; Joško Kovačić: Uz prošlost hvarske Pjace. GPPD 13/1997; isti: Razvoj grada i luke Hvara ... , GPPD 25/2012; LG 6 = Libro Grazie Numero sei, FOH; Girolama Machiedo: Memoria ... di san Prospero ... Spalato 1872; Frano Maroević: Dva procesa u hvarskoj komuni. Radovi Instituta JAZU u Zadru 15/1968; MHB = Muzej hvarske baštine u Hvaru; Grga Novak: Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj obali Jadranskoga mom. Zagreb 1952; isti: Hvar kroz stoljeća. Zagreb 1972; PI = Periodični izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine Hvar; SD = "Slobodna Dalmacija", Split; Statuta ... civitatis ... Lesinae. MHJSM, 1., III., Zagrabiae 1882-3; Jakov Stipišić: Jedna burna skupština pučana na Hvaru 1649. godine. Zbornik Historijskog instituta JAZU 3/1960.

IZ PROŠLOSTI

Kronštadtski spomenik Rusima poginulim u Hvaru 1806. g.

I ng. Prosper Maričić, suradnik naše "Kruvenice", ustupio mije fotografiju koju je dobio od sina Davora, a ovaj od

prijatelja, hrvatskog novinara Olega Maštruka (sina Ivice, prvoga našeg veleposlanika pri Vatikanu); prikazuje spomen-ploču pripadnicima ruske ratne mornarice, poginulima u pokušaju desanta na Hvar, za vrijeme njihove opsade ovoga grada u proljeće 1806. godine. Ploča se nalazi u Pomorskoj crkvi sv. Nikole u Kronštadtu kraj Petrograda u Rusiji.

Nekoliko riječi o tom gradu i toj crkvi. Na otoku Kotlinu Finskom zaljevu, koji je uzeo od Švedske 1703. g. (iste godine kad je utemeljen Petrograd, 30akkm istočnije), ruski car Petar l. Veliki (Pjotr Aleksejevič Romanov, 1672.-1725., suvladar od 1682., samov/adar od 1696.) osnova Kronštadt 1704. kao središte ruske ratne mornarice, koju je tada počeo stvarati, želeći učiniti Rusiju pomorskom silom i otvoriti je prema svijetu; radove na prvim utvrdama nadzirao je vojni inženjerAbramPetrovičHanibal (o. 1696.-1781.), eritrejski crnac, usvojenik, miljenik i kumče Petra Velikoga, "prvi crni intelektualac" i- pradjed slavnoga pisca Puškina (koji je od

piše: Joško Kovacic

njega imao znatne crnačke crte lica); bio je rob na carigradskom dvoru, odakle ga je dao otkupiti velikaš Pjotr Andrejevič Tolstoj - pradjed drugoga slavnog ruskog pisca, Lava Nikolajeviča! Pregrađene u 19. st., kronštadtske su utvrde obranile tadašnju rusku prijestolnicu (1713.-1728. i 1732.-1918.) u ratovima sa Švedima u 18. st., za revolucije i građanskog rata 1917.-1920., te za strašne njemačke opsade 1941.-1944. g. (kad je od gladi pomrlo milijun ljudi). Kronštadtski su mornari bili jedni od stupova boljševičkoga prevrata, da bi se već ožujka 1921. pobunili protiv komunističke tiranije; pobunu su krvavo ugušili Crvena armija na čelu s Trockim i tajna služba Čeka. Njemačko ime ove "najutvrđenije luke na svijetu" dolazi od opsjednutosti Petra Velikoga Zapadom i njegovim vrijednostima- onje i novoj prijestolnici nadjenuo germansko ime: Sankt Peterburg, kako se zvala do 1914., kad je ime zbog rata s Njemačkom bilo poslavenjeno u Petrograd; od 1924. do 1991. naziva se Lenjingrad, a nakon toga voljom svojih stanovnika opet prvotnim imenom - Sankt Peterburg. Međutim, na standardnom je hrvatskom ona bila već od 19. st.: Petrograd, pa se tako ov dj e i piše. "Pomorska saborna crkva" (ruski: Morskoj sobor - to nije "katedrala", kako se često krivo prevodi; u moskovskome Kremlju nekoliko je takvih "sabora" jedan do drugoga!, već u Rusiji znači svaku veću crkvu u većim gradovima) u Kronštadtu bila je podignuta 1903.-1913. pod carskim patronatom, kao spomen-crkva ruskoj ratnoj mornarici: arhitekt Vasilij Kosjakov, veličina 83 za 64, visina 70 metara, novobizantski slog po uzoru na carigradsku Sv. Sofiju; zapala je blizu dva milijuna rubalja, a imala je i -centralno grijanje. Bolj ševi ci su je zatvorili 1929. i pretvorili u- kino (domaći su komunisti, po usmenoj predaji, prijetili da će u isto pretvoriti i hvarsku katedralu!), zatim u časnički dom i napokon u pomorski muzej; zadnjih se desetak godina obnavlja. Na jednoj od brojnih spomen-ploča u čast poginulim pripadnicima ruske ratne mornarice (prije su bile daleko brojnije, ali su mnoge stradale u staljinskim "čistkama" ponutrice ove crkve) piše zlatnim slovima u emom mramoru (prepisano latinicom po sadašnjem ruskom prav opisu):

····························~ IZ PROŠLOSTI

1806 20-21 APR.

V DALMATINSKIH ŠHE RAH PRI VYSADKE DESANTA

NA OSTROV LEZINO POGIB ŠTURMANSKIJ POMOŠČNIK 14

KLASSA VASILIJ ARKADEV, UB ITO 11, RANE NO 33 ČEL.

= "20.- 21. travnja 1806.: na dalmatinskim školjima, pri iskrcavanju desanta na otok Hvar, poginu pomorski podčasnik 14. razreda Vasilij Arkadjev; ubijeno ll, ranjena 33 čovjeka". Rusko bombardiranje Hvara i neuspjeli desant na ovaj grad nedavno su podrobnije opisani, ne samo po nepouzdanoj literaturi, nego i po mjesnim, dosad neobjavljenim izvorima, a ovdje samo sažetak: Francuzi uzimaju Hvaru ožujku 1806. Već oko 29. travnja dolazi ruska flotila od jednoga većeg ratnog broda - ,,Azija" - i pet manjih, zauzima Galičnik /Galešnik te počinje žestoko bombardiranje grada s brodova i spomenutoga školja. Tek u podne 2. svibnja 1806. Rusi su pokušali zauzeti Hvar na juriš, iskrcavši se negdje blizu Sv. Venerande (izvori ne preciziraju da li na žalu ispred sadašnje ,,Amfore"- što bi bilo povoljnije; ili pak na položaj današnje vile Kirin-Lončar - što bi bilo bliže). No branitelji su ih spremno čekali u Sv. Venerandi te iza stijena Kamen-križa, odlučno odbili i potjerati na njihove ratne lade. Odatle je (navodno sedamdeset!) ruskih topova nastavilo

bombardirati grad, sve dok obrana nije preko Vire dovukla par teških topova blizu Fortice te počela pucati po neprijateljskim brodovima, na što su Rusi oko 10. V. 1806. konačno - pobjegli. Poginuli su Rusi bili dijelom pokopani kod poslije porušene crkve sv. Katarine (kosti pronađene 1969.),adijelomkodSv. Venerande. Kronštadtska spomen-ploča spominje svega 12 poginulih Rusa u ovoj operaciji, iako ih je, prema izvorima, moralo biti znatno više: od tridesetak pa sve do tri stotine! Zacijelo je i poražena, kao i pobjednička strana, pretjerivala u broju poginulih - samo u obratnu smjeru. Svakako su - osim jedinog podčasnika - svi drugi ostali bezimeni; tužna sudbina tolikih ratnika, koji su po tuđem nalogu osvajali tuđe zemlje. Ova je spomen-ploča važna iz još jednog razloga: dokazuje da je ruski napad bio 1806. (a ne 1807., kako često krivo navodi literatura), daje bio samo jedan napad (neki navode više njih) te daje (makar je na ploči datum donesen pomalo neodređeno), neuspjeli ruski iskrcaj bio 2. svibnja, koliko se dobije kad dodamo razliku između julijanskog i gregorijanskog kalendara (potonji usvojen u Rusiji tek 1918.),kojajepočetkom 19. st. iznosila 12-akdana.

TISkani i internetski izvori: D. Wames: Chronicle of the Russian Tsars. Tharnes and Hudson /2009/; J. Kovačić: Razvoj grada i luke Hvara kao vojnog i pomorskog središta. GPPD 25/2012, 186-198; lwikipedia:/ kronstadt; abram petrovich gannibal; sankt peterburg; nava/ cathedra/ in kronstadt; julian calendar. - Na računalnoj pomoći hvala kolegicama Mirjani Kolumbić, Mariji Vodanović i nadasve N iri Domančić.

SJEĆANJA

Dominikanci fra Josip (Sibe) i fra Stjepan Vatroslav

DVA FRATRA BUDROVIĆA

Ove godine navršava se 114 god. od rođenja i 63 godine od smrti dr. fra Josipa (Sibeta) te 80 godina od

rođenja i 19 od smrti fra Stjepana Vatroslava Budrovića, uglednih intelektualaca i potomaka najstarijega grabaljskog roda.

Fra Sibe spada među naše najpoznatije crkvene ljude koji su u crkvi i šire propovijedali Božje riječi. Bio je i vrlo zanimljiva i osebujna osoba koja je uvijek i na svakom mjestu svojom pojavom kao i dominikanac i čovjek zračila ljudske vrednote. Dobro se sjećam, još kao dječak kada su nam naši stariji govorili : "Ove nedije darži misu frotar Lukin, u crikvu stojte atento, i dobro čujte njegovu prediku". Fra Stjepanu Vatroslavu nije bio dopušten povratak u domovinu iz Engleske 1947., gdje je završio školovanje za svećenika pa je bio prisiljen život nastaviti u egzilu i to u SAD-u. Ni kriv ni dužan, fra Stjepan je morao ostati u

Piše: Kuzma Petrić

Fr. Stephen Vatroslav Budrovich, O.P.

Born: October 13, 1923 Grablje, Hvar, Croatia

Professcd: October l , 1944 Dubrovnik, CroaHa

Ordained: September 6, 1949 O . Dr. S IBE BUDROVIĆ Oakland, California

d ominikanac

( 26. V II, 18 U9. - .30. Xli. H I .'>O . Died: September 25, 1994

Chicago, Illinois

Americi do stvaranja hrvatske države, kada je nesmetano mogao posjetiti svoje rodno Velo Grablje, čiji su mještani tijekom 20. st. raselili diljem svijeta. U potpunom posvećenju Bogu i čovjeku fra Stjepan Vatroslav služio je kao misionar od 1952. u Hrvatskoj katoličkoj crkvi Svetog Trojstva u Chicagu, gdje se snažno zalagao za prosperitet imigranata u velikom industrijskom središtu Amerike.

····························~ SJEĆANJA

Porodica Budrović Velo Grablje na otoku Hvaru spominje se 1458., kada ga i počinju prvi naseljavati obitelji roda Budrović. Ivan Budrović pok. Stjepana i Kuzmane rođ. Šeperica imali su 14-tero, odnosno 11-tero žive djece, 5 sinova i 6 kćeri. Barba Ivan Budrović, otac dr. fra Sibeta i djed fra Stjepana Vatroslava bio je uvaženi mještanin, vještak u mjestu, posrednik (sensir) za trgovanje vinom za firmu Duboković iz Jelse, a za buhač za firmu Filice. Na prvoj godišnjoj skupštini seoske blagajne u Grablju 21. travnja 1901. g. biran je za člana nadzornog odbora. Poznat je bio po tome što bi vrlo uspješno ispravljao slomljene ili uganute ruke, noge i dr. Bavio se poljoprivredom paje 1910. g. prodao 80 hl vina. Proizvodio je i prodavao l 000 do 1500 kg buhača. U teškim vremenima nakon Prvoga svjetskog rata i filoksere trebalo je tražiti neka druga rješenja za život. Tako se ova velika obitelj počela osipati. Zbog teških životnih uvjeta iselio je sin Stipe 1906. u Argentinu. Luka, kako mu je napisao otac u svom Libru Ivana Budrovića, "partije pud Amerike 19. studenog. 1922. god', isto u Argentinu, Ivan u SAD 1922., Sibe u Dubrovnik 1917.,aPera 1924. uZagreb. Nikola Budrović Ivana, otac fra Stjepana Vatroslava i brat fra Sibeta živio je u Velom Grablju i bavio se poljoprivredom. Isto je morao učiniti kao braća. Iselio je dva puta, prvi putu SAD 1910. i vratio se 1912. Da bi prehranio svoju obitelj, morao je ostaviti suprugu i troje djece i drugi put privremeno iseliti u SAD 1928. g., vratio se 1932. g.

Iz Libra lvanaBudrovića Barba Ivan je zbog poslova koje je obavljao, dolazio u kontakte s raznim ljudima. To mu je omogućilo procjenu ispravnosti svoga stava ,.pojačanog osjećanja nelagode, što smo vjekovna pod tuđom okupacijom", Mletcima, Austrijom, Francuskom, Italijom i dr. Vidio je da ima sve više ljudi koji isto tako misle. Tako je mislio da smo se konačno oslobodili sa novonastalom državom Srba, Hrvata i Slovenaca, stvorenom 1918. godine. Ali tako nije bilo, jer smo ostali pod okupacijom Italije do 18. travnja 1921. god., kada su Talijani defmitivno napustili Hvar i Vis. U svoj Libar dan poslije odlaska Talijana Ivan Budrović je napisao: "19. travnja 1921. god kada smo se oslobodili od neprijatelja i sastavili u Jugoslaviju". Ali i u tu novu državu se vrlo brzo razočarao, te je i dalje vladao u njemu stav ,.pojačani osjećaj nelagode".

Dr. fra J osip (Sibe) Budrović Ivanov sin, 14-ti po redu rođen, postao je redovnik, dominikanac dr. fra Josip (Sibe) Budrović, rođen u Velom Grablju 26. srpnja 1899., a umro u Zagrebu 30. prosinca 1950.0snovnuškoluzavršiojeurodnommjestu.Gimnaziju je počeo u Bolu na otoku Braču i završio u Starom Gradu na Hvaru. U Dubrovniku ulazi u dominikanski red, gdje je u rujnu 1917. primio odijelo Reda i položio jednostavne zavjete. Počeo je 1918. g. studirati filozofsko-teološke studije u Dubrovniku. Nastavio je studije u Rimu, gdje je i završio 1920. godine. Za svećenika je zaređen 1924. godine. Odmah je nastavio postdiplomske studije iz teologije i doktorirao je 1927. g. u Rimu. Usporedo je u Rimu diplomirao i diplomatiku (pomoćna povijesna znanost o starim ispravama). Po dolasku u domovinu počeo je raditi u novoosnovanom zagrebačkom dominikanskom samostanu. Održavao je vrlo uspjele korizme, došašća, duhovne vježbe. Vrlo aktivan je s mladima, ali nije zapostavljao i druge kojima je trebalo poslanje, koje je obilato tumačio. Ostao je poznat i po tome što je, kao misionar, obilazio sve naše biskupije. Zbog svih tih uspješnih aktivnosti dobio je 1946. priznanje od Generala dominikanskog reda "praedicator genera/is" (opći propovjednik). Na veličanstvenom Euharistijskom kongresu 23-25 kolovoza 1935. u Čakovcu, propovijedali su veoma poznati bl. Alojzije Stepinac, dr. Stjepan Bakšić, nekoliko

~···························· SJEĆANJA

franjevaca, kanonika i dr. Sibe Budrović, kao jedini dominikanac. U dominikanskom je redu obnašao više upravnih i odgojnih dužnosti: prior zagrebačkog i bolskog samostana, upravitelj i profesor sjemeništa u Bolu i novaka i klerika u Dubrovniku; imenovan ravnateljem i bio profesor novoosnovane Dominikanske klasične gimnazije (1941.) i konvikta "Kažotić" u Zagrebu. Istaknuti je pripadnik "Hrvatskog katoličkog s enio rata". Zbog održane protukomunističke propovijedi u Klanjcu osuđen je i zatvoren 1946. Bio je obdaren osobinom velikog govornika. Nikada nije pripremao propovijedi. Poznata je njegova propovijed koju je održao hodočasnicima na Mariji Bistrici po povratku u katedralu u Zagrebu. Bio je određen za propovijed drugi svećenik, koji je iznenada spriječen, i umjesto njega uskoči fra Sibe. Kao što je odjekivala katedrala dok je fra Sibe propovijedao, još je gromki ji aplauz bio od hodočasnika na kraju propovijedi. Prof. dr. Stjepan Bakšić, koji se smatrao propovjednikom bez premca, rekao je: ,,Dok ja iz principa ne prihvaćam obvezu propovijedanja ako za to nisam zamoljen barem tri mjeseca ranije, dotle padre Sibe bez ikakve pripreme znade održati fantastičnu propovijed'. Istakao se i na drugim područjima djelatnosti. Dao je veliki doprinos radu naklade ,/stina", revije ,,Duhovni život" i glasnika "Gospina krunica". Pisao je članke, bio urednik, recenzent i prevoditelj s latinskog, talijanskog i francuskog jezika. ,,Padre Sibu, dakle, s pravom možemo smatrati pravim katoličkim publicistom". Kako je bio jednostavan, govori fra Drago Kolimbatović za svoga učitelja: ,,Kad me došao posjetiti u Sisak, gdje sam poslije Bleiburga i logora bio upućen na odsluženje vojnog roka, dežurni mi je javio s vrata vojarne: 'Na kapiji te čeka neki trgovac stokom~'. Poznato je bilo da se - kada nema habita na sebi - ne zna odjenuti.

Zbog svoje nadasve vedre i vesele naravi bio je poželjan i rado prihvaćen, jer je znao napraviti ugodu u bilo kojem društvu. Tako na svetkovinu sv. TomeAkvinskog 1938., na imendanu direktora gimnazije i profesora hrvatskog jezika, dok su još jeli juhu, on ustade sa čašom u ruci napunjenom s malo vina i reče: ,,Ne sjećam se koje mi je moralne savjete dao moj otac kada sam kao četrnaestogodišnji dječak odlazio baš u ovaj samostan, ali se vrlo dobro sjećam savjeta kojega se redovno držim. 'Sinko: rekao mi je, 'pos li juhe dvo pars ta ci/ega~' l Podigne čašu i nazdravi svečarima i cijelom društvu, dane iznevjeri savjete svoga oca. Još iz studentskih dana, iz Rima, bio je veliki prijatelj sa sada pokojnim, blaženim Alojzij em Stepincem. Kada je Alojzije Stepinac postao nadbiskup, pozivao je često svoga prijatelja padre Sibu, pogotovo kada su bili strani gosti, znajući da je ugodan za društvo. Blaženi Alojzije Stepinac je bio u lepoglavskoj kaznionici na izdržavanju kazne, kada je 30. prosinca 1950. god. u Zagrebu umro dr. fra. Josip (Sibe) Budrović. Tada su za njega kazali: ,,Bio je pravi dominikanac, uvijek dinamičan i mladenački revan, posvećujući sve svoje sposobnosti dobru Reda i Provincije", a u Provincijalnom nekrologu su napisali: ,,Bio je čovjek apostolskog žara, pravi misionar, sijući riječ Božju slobodno, posvuda i često". Najljepše riječi zahvale svome učitelju rekao je fra Drago Kolimbatović: "... - a za njega se ne molim... njemu se molim!"

Fra Stjepan Vatroslav Bu dravić Stjepan je rođen u Velome Grablju, 13. listopada 1923., a umro je 25. rujna 1994. god. u Chicagu, SAD gdje je dugo boravio. Otac Nikola (1887.-1954.) i majka Mandica (1890.-1967.) rođ. Zaninović, imali su kćer Kuzmanu i sinove Ivana, Stjepana i Dankota. Osnovnu školu Stjepan je počeo polaziti za vrijeme učiteljice Petrone Božiković­Budrović iz Staroga Grada i završio s učiteljem Antom Vezićem iz Blata na Korčuli, u rodnom Grablju. Volio je matematiku, hrvatski, povijest i druge predmete. Lako je tješavao zadatke iz matematike, kao: ,,Aeroplan putuje 4 puta brže od teretnog voza. Pita se koliko aeroplan prevali put za koji teretni voz treba 5 sati 35 min. 28 sek?" Pisao je i čitao ćirilicu. Učio je o kralju Aleksandru, kralju Petru, Balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu, i o 3. listopadu 1929. g., kada je postala Kraljevina Jugoslavija. Poslije osnovne škole ide u Dominikanski novicijat Dubrovnik, gdje 1943. god. dobije ime Vatroslav. Počeo je studirati na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1944. god., nastavio u Olomoucu (Čehoslovačka), zatim u Nijmegenu (Nizozemska), Saulchoiru (Francuska), da bi završio na sveučilištu Oxford u Engleskoj.

····························~ SJEĆANJA

Nije se vratio u Jugoslaviju, jer mu tadašnja vlast nije dozvolila. Otišao je u dominikanski red u Oakland (Kalifornija). Nastavlja na Dominikanskom studiju u Oaklandu i od brata postaje otac Vatroslav 1949. godine. Na ovu ceremoniju, 6. rujna 1949. g. kada je zaređen za svećenika u dominikanskom redu, došlo je mnogo naših Grabljana, njegovih rođaka, prijatelja i drugih iseljenika u SAD, kako bi svojim prisutstvom uveličali veliko slavlje. Iste godine ide u River Forest Illinois, gdje kompletira završetak postdiplomske studije i postaje magistar teologije i umjetnosti. U župi Sv. Vincenta bavi se starijima ljudima i crkvenom pomoći. Poslije toga, 1952. dolazi u Hrvatsku katoličku crkvu Svetog Trojstva u Chicagu, (Holy Trinity Croatian Church in Chicago), a 1959. dobiva američko državljanstvo. Zatim 1966. postaje državni kapelan udruge katoličkih ratnih veterana države Illinois. Jako se fra Stjepan Vatroslav zalagao i pomagao našim i drugim ljudima u gradovima i predgrađima, kako u vjerskim tako i drugim potrebama. Za božićne blagdane posjećivao je u župi svoje župljane i Hrvate u gradu i blagoslivljao njihove domove. Ako nikoga nije bilo kući, on bi blagoslovio i obavijestio ceduljom na vratima. Bio je vatreni navijač bejzbola, tako je i zbog ovoga od mladih uvijek rado bio prihvaćen. Kada bi dolazio u Kaliforniju, gdje je imao više svojih rođaka iseljenika, išao bi na utakmice. Radio je s mladićima i djevojkama u raznim njihovim klubovima, i s katoličkim ratnim veteranima Illinoisa.

U crkvenim biltenima i časopisima, gdje je sudjelovao kao urednik i dopisnik, uviiek je bilo obilje humora. Volio je brzo voziti, naročito oko Cikaškog jezera. Neki put ga zaustavi policija u malo bržoj vožnji. Rekao bi: ,,.Ja sam katolički svećenilć' i time je uspijevao izbjeći kaznu. Jednom na autoputu zaustavlja ga policija, a fra Stjepan onu staru ,..fa sam katolički svećenik". Policajac pozdravi i odgovori: ,,Drago mi je, ali vozili ste brže od dozvoljenog" izvadi tiket i veli: ,,Izvolite građan ine Amerike". Otac mu je 1954. g. umro u Velom Grablju, a fra Stjepan Vatroslav nije smio doći na sprovod - bio je očajan, to ga je još više činilo nesretnim. Kako bi ublažila njegove boli, majka je posjetila sina 1960. godine. Nije joj bilo lako, došla je sinu, koga nije vidjela preko 15 godina, ali nije bila tužna. Pored sina u Kaliforniji je imala svoju braću Antuna, Marka i -yiska. Iz Amerike posjetila je kćerku Kuzmanu s obitelji u Cileu. Kada se vratila, sinu je napisala: ,,Ispunio mi se san i želja, da vidim i čujem tvoju misu, te sada mogu spokojno umrijeti". Godine 1966. postaje župnik Hrvatske katoličke crkve Svetog Trojstva u Chicagu, gdje ostaje do kraja života. Otac Stjepan Vatroslav Budrović je bio ugledan župnik. Pokrenuo j e više aktivnosti kroz razne kulturne klubove, crkveni bilten i dr. Na velike crkvene blagdane, Veliku Gospu i dr., održavao je obrede po običajima iz domovine. Sveta misa uz tamburice, narodne nošnje, procesiju ulicama s kipom i barjacima,. Poslije podne: slavlje, glazba, zabava, pečeni janjci, kolači i sl. Nazivali su ga "leteći svećenilć', jer je često putovao iz Chicaga u Kaliforniju na poziv naših iseljenih Grab ljana, da obavi najdraže poslove krštenja, vjenčanja, a i najteže -odlaske s ovoga svijeta. Za ove pozive, koje je rado prihvaćao, govorio je "da je time jako počašćen". Ova krštenja i vjenčanja bila su u trećoj i četvrtoj generaciji naših

~···························· SJEĆANJA

iseljenika, što ga je posebno veselilo. Za njega su rekli: "On gradi mostove među ljudima, između ljudi i crkve, i između ljudii Boga". N a oproštaju s padre Stjepanom Grab lj ani i prijatelji su rekli: ,,S malo izabranih riječi izrazio bi mnogo osjećaja i razumijevanja, riječi uijehe i smirenja ožalošćenima na pogrebu, ili bi nas nasmijao i time doprinio veselju i radosti prigodom vjenčanja i krštenja." Stariji brat Ivanje poginuo 10. svibnja 1944. god. na otoku Šolti, kao pripadnik Narodnog antifašističkog pokreta (NAP), u Narodno oslobodilačkoj vojsci (NOV), u Drugom svjetskom ratu. Sestra Kuzmana je iselila u Santiago, Chile 1938. god. Tamo se udala za našega Josipa (Sibeta) Tomičića, sina Andrije, Tomičina, koji je iselio 1935. god. u Chile. Imaju kćer i 4 sina. Mlađi brat Danko oženio je našu Margaritu Petrić, Kofinu. Iselili su zajedno sa svojom djecom 1967. god. iz Veloga Grablja u Hvar, gdje žive. Imaju petero djece: sina Nikšu i kćeri Magdu, Dinku, Đurđu i Gordanu. Đurđa je iselila 1955. g. u Opatiju, udana za Robina Ivanića, imaju 2 kćeri: Lauru i Ivanu. Gordana je iselila 1999. g. u SAD, udana za Stipu Markotića, imaju 2 sina Antu i Matu i 2 kćeri Magdu i Lenu.

Naš susret Kada smo se fra Vatroslav i ja sreli u ljeto 1992. u Hvaru, bili smo obostrano sretni. Dugo se, dugo nismo vidjeli, paje to zaista bio razgovor koji čovjek jedva ima u životu, pogotovo kada vam je sugovornik intelektualac ,.par exellance", s urođenim smislom za ugodan razgovor. Više sam ga slušao nego pitao. Poklonio mi je tada jedan privjesak iz njegove župe iz Chicaga, kojega čuvam kao dragu uspomenu i izlažem samo na božićnom kućnom boru. Odmah sam ga pitao: ,.,Kako to, Stipe, da nisi došao ocu na sprovod?" ,,Pa zar ne znaš da je meni bilo zabranjeno da dolazim u Jugoslaviju?" ,.,Zašto?" ,,E, to nija nikada nisam saznao. Jednom mije netko rekao, ali ne službeno, da mi se zamjera što nisam otišao u partizane, nego nastavio školovanje za fratra." Pričali smo na dugo i široko. Govorio mije mnogo o svom životu, naročito o narodima i njihovim kulturama koje je, kako on kaže, imao sreću upoznati. Govorio je o pretpostavkama koje su bile neminovne da se realiziraju, raspad Jugoslavije i stvaranje države Republike Hrvatske. U taj kontekst doveo je zadaće iz osnovne škole koje su bile pune onoga što nije bilo naše, hrvatsko. Skrenuo mi je pažnju na detalje, učilo se više o srpskoj nego o hrvatskoj povijesti: ,,Pogledaj zadatke iz matematike, čak i tamo većina riječi nisu hrvatske. Na vizi moga oca 1928. g. za Ameriku piše nacionalnost Jugoslaven." Govorio je kako ga

je to boljelo, toliko zamara/o, kako se polako na naše oči briše sve naše hrvatsko. Podsjetio je i na djedov ,,Libar Ivana Budrovića" koji govori o vječitom kolonijalnom odnosu nas Hrvata, koji je mislio da će se ulaskom u Jugoslaviju to promijeniti, a ono je postalo još gore. Ništa se nije promijenilo ni u novoj, drugoj Jugoslaviji, a što najbolje pokazuje fra Vatroslavovprimjer. Kada sam odlučio napisati članak o fra Sibetu i fra Stjepanu Vatroslavu Budroviću, pregledao obiteljsku dokumentaciju, zapise iz osnovne škole, očevu dokumentaciju za Ameriku i djedov ,,Libar Ivana Budrovića", onda sam se sjetio toga našega ugodnog razgovara. Mogu samo zamisliti koliko ga je boljelo i zamara/o postupno gubljenje hrvatskog identiteta. Njegov brat Danko posudio mi je fra Stipine rukopise iz Osnovne škole, očevu vizu iz 1928. god. i djedov Libar Ivana Budrovića, koje čuva kao obiteljsko srebro, na čemu mu zahvaljujem.

Korišteni podaci: Libar Ivana Budrovića, rukopis; Drago Kolimbatović, Svoj lik je urezao u moj život, Povodom pedesete obljetnice smrti Oc~ Josipa-Sibe Budrovića, Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, Posebm prilog, god. XXXVII. prosinac 2000. br. 86.

i'N~nD1tos· ečno .... lt1.-<:L71

jeće

je potoke na otoku. Uputismo se zato u Dol, Vrbanj i Svirče. Petakje, 12. travnja, vozi Zippy, a tu su Zorka, Belai i potpisani, standardna ekipa. Povratak na Pumpurele - o njima pisao u Kruvenici br. 23 - da vidimo teče li voda. Nažalost, zakasnili smo­potok je već presušio. Primijetili smo da je okoliš prve pumpurele očišćen od raslinja što je za svaku pohvalu.

Nastavili smo starom cestom za Vrbanj. Na predjelu Vir nailazimo na potok i gustirnu. Potok je moćan i teče dalje prema poljima u smjeru Vrboske. Sama gustirna je okrugla, građena od cigle i ožbukana sa kamenom krunom punom utora od vađenje vode konopom. Kruna je visoka 90cm, promjera 180cm. Zatvorena je željeznim poklopcem. Tada je bila puna vode. U Svirčima nas čeka gđa Ivana sa djecom. Najprije smo išli nakamenimostudaljen l km od crkve sv. Marije Magdalene, na križanju gdje cesta iz Jelse vodi za Svirče i Vrbanj. I ovdje smo zakasnili, potok je presušio- na sreću, don Milije ranije to slikao i pokazao nam slike. Svirče svoje ime duguje vodi koja za obilnih padalina izvire iz brda Sv. Nikole i Gozda. Kroz samo mjesto ide veliki široki kamenom građeni potok koji dalje vijuga poljima i utiče u more u Jelsi kod vinarije. Po vodi koja svire je, dakle, mjesto dobilo ime, a ne po pastirima koji su svirali frule dok su čuvali ovce, kako su neki tumačili. Otišli smo na lokalitet Buhota- polje, vinograd, cesta i potok pun vode, ima čak i male slapove. Djeca se igraju, vesele, mi fotografiramo. Ovaj je potok pri tok onog ranije opisanog. Tu smo sačekali vodiča, g. Juru Carića-Viskovi (kunjod-šurjak potpisanog), koji nas vodi prema brdu Gozd, u predio zvan

DOL- PUMPURELE

Dragovoda. Dio puta kroz polja je dobar, a zatim ulazimo u skoro neprohodnu šumu. Konačno smo začuli žubor vode -potokom voda utiče u lokvu sagrađenu od klesanog kamena. Zid je debljine 70cm i visine 90cm, lokva je duga 7,70m, a široka 5,40m. Izgrađena je kao pojilo za stoku (živo) - sa sjeverne strane su stepenice za moći zagrabiti vodu. Vode je puno, a u lokvi žive i slatkovodne ribice. Voda od lokve teče daljepremaBuhoti. Naš vodič Jure biojepopok. majci (rođ. Plenković) jedan od baštinika ovog konfina, alije podjelom konfin pripao njegovoj pok. tetki Pavici udanoj Palarić.

Gustirne - dio dvanaesti

VRBANJ- VIR

Tako su sadašnji vlasnici Dragovode Brušani, njeni sinovi -Pero i Antun Palarić. Polako smo se spustili natrag - put je sklizak zbog borovih iglica i vode koja svire. U Carića dvorima smo se okrijepili i razgledali renesansno oružje o kojem je Joško pisao u prošlom broju. Fotografirali smo i tamošnje dvije gustirne. No, nismo ih tom prilikom izmjerili, pa sam iskoristio mjesnu feštu sv. Marije Magdalene kojoj i po dužnosti, kao sviraški zet, moram prisustvovati. Toga dana, 22. srpnja, na gustirnama je opet Zorka, potpisani i naš današnji šofer g. Juraj Zaninović-Malabonkin. Carića (prije Šimunića) dvori ograđeni su zidom čiji je jedan dio nažalost uništen. U sklopu kuća je i crkvica sv. Josipa iz 1671. g.- koja se upravo popravlja, bravo Svirčani! U dvoru sve obitelji nose prezime Carić - to je čest slučaj na našem otoku. U Hvaru su svi Carići i Bibići bili u Burgu, svi Karkovići u Grodi ... A u Velom Grablju su tako grupirane obitelji Zaninović, Jurić, Petrić ... No vratimo se u Svirče. Kuću i dvorište u kojem su dvije gustirne baštinila je obitelj Carić-Šimunić, no vodom su se koristile sve obitelji, premda su neke imale i svoje manje gustirne. U većoj gustirni i danas

VRBANJ -VIR

je vrlo pitka voda. Kruna gustirne ima dimenzije l 06x 118cm, visine 73cm, otvor je 43x55cm. Građena je od kamena - i donji dio graden je od kamena, samo je jedna strana ožbukana. Duboka je 3,80 m, a vode je bilo l ,30 m. Poklopac je željezni. Voda se ulijeva olukom sa krova. I ova kruna ima više utora, neki i do l Ocm duboki. Istočno od velike nalazi se manja gustirna s krunom od jednog kamena 80x80cm, visine 75cm, s okruglim otvorom. Duboka je 4,20 m. Voda je muljevita i služi za zalijevanje -odavno nije čišćena. Iznutra je građena po starinsku, kamenom i crljenicom. Do nje je obrađeni kameni stup za držanje suda (vjedra). I ova irna brojne utore. Kruna ima dva otvora kroz koje voda utječe s koso postavljenog pjovera. Poklopac je željezni i treba obnovu. Hvala obitelji Carić­Šimunić - teti Mandi (rođ. Buratović), nevjesti Leni i sinovima Antunu i Borisu - na čašćenju i razgovoru, a posebno što su nam pokazali staro oružje. Hvala i mojim Carićima na vremenu, priči i dobrom vinu koje je pitkije sa kišnicom iz gustirne. Obišli smo još i Poljun, dominikanski samostan u Starom Gradu i Škoj, ali o svemu tome i mnogočemu više u sljedećim nastavcima.

Gustirne- dio dvanaesti

++++++++++++++++++++++++

SVIRČE- BUHOTA

SVIRČE- CARIĆA DVORI: CRKVA SV. JOSIPA (GORE) I GUSTIRNA IZ 1550. (DO UE) SVIRČE-DRAGOVODA

· ·o: Zoran Tepša ........... ....01!111" 1927. -ilw; 2013.

ttttttttttttttttttttttttttn POSEBNOSTI I BLAGODATI PLODOVA MEDITERANA

Oskoruša (Sorbus domestica)

DRVO KOJE STV, glazbu ~ rlmw4~ 41f09U

O dlazeći u berbu grožđa, ponegdje ćemo opaziti vrlo dekorativno drvo, puno prekrasnih žuto -

crvenkastih lijepih plodova, za koje će se mnogi zapitati: koja je to biljka? To je oskoruša!

Ova je voćna vrsta vrlo malo raširena kod nas i relativno nepoznata. Uglavnom je nalazimo kao pojedinačna stabla u vrtovima, poljima, pokraj vinograda. U Hrvatskoj je više rasprostranjena u mediteranskom dijelu, nego u kontinentalnom. Vrlo je lijepa i dekorativna voćka. Zbog skromnosti kvalitete njenog relativno sitnijeg ploda, a velikoj drvnoj masi stabla odlične kvalitete, oskoruša je značajnija kao šumska nego kao voćna kultura. Zbog polaganog rasta, drvo oskoruše daje sitno-vlaknasto, vrlo tvrdo i elastično drvo, koje je vrlo cijenjeno u tokarstvu i kiparstvu, iz kojeg se izrađuju najbolji drveni instrumenti i glazbala. Davno prije naši su je preci koristili za izradu kotača i zupčanika za vodene mlinove.

piše: mtsc.Stanislav Štambuk

Oskoruša je jako otporna na sušu i niske zimske temperature. Najbolje uspijeva na dubokim i suhim karbonatnim položajima. Postoje intenzivni nasadi oskoruše i to najviše u području Armenije, Gruzije, Irana, Afganistana. Ova voćna vrsta razvija snažno i visoko stablo i do 15 m visine (rijetko 20 m). Deblo je pokriveno crvenkastosmeđom ispucanom korom. Listovi su nepamo perasti, dugi oko 16 -18 cm i sastavljeni od 18-21listića na jednoj lisnoj drški. Prekrasni bijeli cvjetovi rastu u svibnju, (nekad i u lipnju) u skupinama, tzv. gronjama. Oskoruša je samooplodna voćka i ne treba joj oprašivač. Plodovi su mesnati, najčešće kruškolikog oblika, sa 5 - 6 sjemenki, s jedne strane žuti, a s druge strane crvenkasti., a kad sazriju za jelo moraju biti smeđe boje,da posve omekšaju, kao da su sagnjili. Plodovi se na stablu obično najviše nalaze u grozdovima. Plodovi se beru dok su još žućkasto-crveni (dakle, u vrijeme berbe grožđa - rujan­početak listopada), treba ih pospremiti u obične kartonske ili drvene kutije i pustiti ih da skroz dozriju, odnosno, dok ne potamne.

Njeni plodovi vrlo su ukusni i imaju veliku branjivu vrijednost. Sadrže oko 14% šećera i to u vrlo odmjerenom obliku (oko 10% fruktoze, od 3-5% glukoze i l% saharoze.) Vrlo je bogata C-vitaminom, čiji je sadržaj jednak kao i kod crnog ribiza. Također ima vitamina Ai B2. Pojedinačna stabla mogu dati prinos i preko 800 kg, a u plantažnoj proizvodnji postižu se prinosi i do 18.000 kg/ha. Od sorti oskoruše, malo ih je poznato, uglavnom su to sorte likernaja, burkaigranatajna. Oskoruša se koristi kao svježe voće u zrelom stanju, zatim kao sušena i prerađena u sokove i marmelade. Pravi se i odlična rakija od nje. Od oskoruše se radi i ljekoviti napitak. Pomiješa se 0,5 kg soka oskoruše sa 0,5 kg meda i taj se napitak koristi za osvježenje i za jačanje organizma. U Francuskoj se proizvodi "Sorbette", vrlo cijen j eni liker. Sok od oskoruše često se prije dodavao voćnom moštu Gabučnom i kruškovom) i to l% mošta od oskoruše za poboljšanje trajnosti, okusa izgleda i bistrenja. Samonikla i uzgojena iz sjemena oskoruša sporije raste, dugovječna je (ima stabala i preko 400 godina starih) i prorodi tek u 13.-15. godini. Kad se uzgoji cijepljenjem, onda se brže razvija i dolazi u puni rod u 7. godini. Kao dekorativno stablo koje stvara odličnu hladovinu i k tome dobar urod, ona je prava vrsta, koju treba sačuvati od zaborava!

Lipa Di nikoga slu!ola odlucivotkako i di napreda.

Oni furešti su barenko c"F.- ·";s_, __ di ćeđu, a barž hi i ni bilo vele briga kad ćedu jerbo su bili na odmor. Ma vodit daržavu ni odmor nego teški lavur za one koji ga znaju i hoćedu cini t. Vi ćete reć da daržavu i njezine posle vodidu judi u Sabor, prešident, premijer i njegovi ministri, a ne mi. Bome da je otako, mako je njih izabro na ta mista i zoe? Jesmo oto svi mi i je oto radi tega jerbo su nos uvirili da ćedu propja oni bit boji od pasonih, da ćedu bit nami svima na korist, a ne somo certima? Da ćedu ucinit da non gre na boje sad, a da bude još i boje onima ea ćedu doć iza nos, je tako? Na ovo znomo, ufon se, odgovorit svi. A i svi znomo dobro da od svih tih slotkih ricih pri izborih- posli bude malo, do bota i ništa. Kako se ovo nami dogođo stalno i sve to gore, je to hoće reć da mi oto i meritorno? Pari da je tako. I pari da non još ni toliko a:rjavo da bi se rastanfali i poceli kapit okle sunce istice i di zapado. Niki don son vidi jednu sjajnu karikaturu, bila je taljonska, ma vridi za cili svit: na kantun puntižela povar provalije stoji VLADA a na drugi kroj puntižela na tvordo kontrapiz darži NAROD; na drugu sliku dil NARODA gre ća iz svojega dila puntižela; na treću još veći dil NARODA gre ća ..... Pametnemu dosta. Otvoreno se po fojima piše, dopokon se i na televiziju uspije cut, kako je ova Vlada ea je imomo sad noj gora u ovih 22 godišća ea smo kako liberi. Je oto hoće reć da će ona iza bit j oš i gora? (Da će doć niki drugi Linić koji će isto pensat da su glavni uzrok slabega stonja kase od daržave obrtnici koji krodedu, a ne arjava ekonomija koju on ni kapoc pokrenit, da vajo proizvodit spizu, a ne uvozit i da ovi bi dni turizam ne more napunit rapu u proračun koja je sve to veća, pok on svaku malo gre vonka i diže

kredite na račun cega smo sve veće i veće dužni ... A ispado da on bidanjedini cagodera i lavuro, nekaj e i oto kako gosit ogonj sa benzinom, ma ovi svi drugi su propja na odmor. Kako i oni furešti barba Cvitića.) 01 se u nos ne rojaju judi kapoci za pošteni lavur od kvalitodi? Ne vi:rjen da nos je Bog toliko kaštigo! Pri bi reka da cin takovi dignedu glovu povar škorupa od muteži, odma budedu fundoni jerbo su perikuloži za one kojima ovako ništo odgovoro. E, sad, koji su to ea daržidu manicu od taramuta? Kad oto uspijemo kapit, bit ćemo na provi put za ćapat frišku a:rju. Do Bog da kogodera od nos to i doživi! I da non komanda od daržave sa koj on ćemo svi bit kuntenti postane užonca.

SP IZA

Dokle ni bilo traktorih, autih a i dobrih putih,jematvaje bila drugacija. Otargono grožje odma bi se u poje u kocu meckon ucinilo u mast, punilo u mihe i gonilo na beštije doma u konobu. Takova je bila užoncajerbo se ni moglo drugacije. Dije poje bilo daje, ne b iš bi na don uspi doni t nego tri beštije mihih. Altroke sad, u ovo novo vrime, targo se drito u kašete od plastike, karco u kamione o li prikolice i ne paso nego dvi­tri ure, a mast je već u bacve od inoxa. I ne izvrije već kako pri, noglo u nikoliko don, nego pomalo i kontrolono, pok sad i naša vina imaju one lipe vonje koji bidu pri bili u prišu izvampili. Drugo vrime, druge užonce. Za nike prilike od većih feštih užonca je parićat pašticodu, to se zno. A nisi moga pasat sve skupa od pocetka ispod 5 o li 6 urih za dofinit j e ako si iti ucini t sve po zanotu i od prove govedine, je tako? U ovo doba sa n ovon tehnikon se more barž i upol kraće, pok će i oto malo po malo postat užonca. Ma, ne bi sad o bo temu nego o bo mesu koje je sazrila. U ove naše kraje malo svita zn o za to, a u nike druge, kako ea je Argentina, malo ko da ne zno. Ni nika žbravura, govedina se darži nikih 20 don na otprilike 4 groda povar nule. Za to vrime se ništo ocidi, poškuri i postane mekje. Oto su i u nos pri cinili niki restorani specijalizirani za bifteke i slične stvori, ritki su bili koji drugi, a u zadnjih par godišć se pocelo ciniti na veliko i more se noć u vele butige. Neću von špjegat firmu doklegod

ne uploti cagodera na račun "Kruvenice", nego iščite somi ako vos je voja. Menije lako, kadmij e potribajo dobavin u mojega prijateja i zensota koji irno lokal pok tega uvik irno. Zodnji put son vaze nose misec don, a onda bome i parićo.

Govedina za svetega Klementa Jo son vaze jednu lipu, velu "štrucu" zrilega ramsteka bez kosti, ocisti je od kožicih i lipo obrizo da bude šesna i kako j e propja bila vela ucini son u dvo bokuna. (Kožice je dobro stavit kuhot sa jednon kapulon, liston selena i par zarnih papra, uvik će digodera dobro doć.) Kad je vrimena, dobro je ove bokune pri pecenja namazot, neka se upijedu gušti. Jo son irno vrimena i voje, pok son u jednu pićonu ismeci fregulu kumina (koji ni isto ea i kim!), žunto krupne soli, maslinovega uja, grezega senja, papara izdrobjenega, malo šuga od limuna, a ako je na ruku more i koja žlica onega ea mu piše worchester, makor ga Englezi izgovorodu vuster.

SP IZA

(Ovode morete stavit ea je vami po guštu, ne morete nikako stavit ono ea nimote, a morete sve i priskocit, neće svit zato propast, Bogu fola!) Sad vajo ove bokune stavit u roštijeru povar nikoliko grancicih majčine dušice oliti timijana a uokolo složit desetak špigih luka neocišćenih. U vrilu pećnicu se pece na no gl o da ća po fregulu koricu, na svaku bondu otprilike po l O do 15 minutih. (Unutra vajo ostat carveno. Za provu ubadot do sridine, vajo izoć rumeni šug. Nojsigurije je ako imote provin za pecenje, neka bude 45 grodih, ne veće od 50). Onda sve dobro zamotat folijon i molat neka ostine dokle von ni potriba za daje, ma nojmanje uru vrimena. Kad dojde vrime za dofinivat, meso isić na fete od parsta, parsta i po debjine, oni lipi šug ea je meso molalo ocidit i izgratat roštijeru, grancice ea ni je ispalo lišće butat, a luk štrukat iz kožice, ismecit perunon i umišat u šug. Nećemo jist meso somo: na uje maslinovo i maslo šufigojte kapu/u usitno neka samre. Žuntojte suhe vrganje (koje ste pri pol ure mocili u onu juhu od kožicih, štrukali i isikli), pok isicene friške šampinjone i kad se sve oto išugo, zalijte sa žmulon vina koje ćete i posli pit. (Ovode se vaj on pofolit sa Luvijetovin Opolon ea mi ga je darovo. Neću von ništa govorit, dobavte koju bocu dokle gaje, barzo šparije.) Kad je vino iskuholo, zacinit (sol, friški papor, petrusimul, izgratat fregulu oriščića, maravinac ). Prilog: na maslinovo uje malo vrimena šufigat poriluk na fetice, pok dodat balancane sa svon koron, isicene na mole bokunciće. Kad porumenidu, žuntat sol i papor, malo žufrana ako ga je, pol kacjole one juhe, a onda na bokune patate (ea smo hi pri iskuholi u koru i molali ostinit), pok vartit da se sve lipo obloži i zacini . Pri nego ea se donese na stol posut sa friškinpetrusimulon. Na kudnju u oni šug od pecenja složit fete mesa da buto lagani glogoj, povar oni šug od gljivih da se istepli. Kad se spoji ulit malo vrhnja za kuhanje (onega manje masnega, somo da poveže) i jedon bokun izmarvjenega dobrega Roqueforta koji će zaokružit cili gušt kad se rastopi. (Atento sa soli pri jerbo je i on lipo slon, makor se ne pari). A meni se pari mi se da son istrati prilicno slovili do sad, pok neću mencovot ni ea smo j ili kako parvo, a nanka pridložit ništo drugo ea bi bilo adato pri ove Govedine svetega Klementa koju smo u njegovu čast, a za naš gušt blagovali na njegov b loj don na Š koj. Ma, bilaj e pri i misa, blagoslov poja i mora i kućih, neka se zno. Do Bog da se nojdemo i dogodišća, jerbo ovu vorst užoncih vajo daržat u svako vrime. Posli barž i dvojstipet godišć doša mije epeta u ruke libar Jelo iza samostanskih zidina autora Normana Fostera i sa gušton son ga prošti. Drogo mi je da su frotri i švore uza vas svoj lavur i molitve i post znali i gušta t kad je bila prilika. Autor je alavija proštudjo libre obo spizi iz dosta samostanskih arhivih po Europi, opiso običaje tega doba, od 13. do otprilike 19. vika i pribro ea je penso da će bit interesantno. Jo son izabro jednu ricetu odotamo i to za se zaslodit. Ovako su klarise iz kruventa Brixen u Austriju ciniti:

Bijeli nabujak od badema

... •• • Vaj o istuć 5 dekih MASLA, pok pomalo žuntovat i izmišat 4 ŽUMONCA, 3 žlice CUKARA, malo izgratone korice od LIMUNA, lO dek samlivenih OMENDULIH (bez kore) i 5 dekih GALETINIH od masla namocenih u otavin ( dec i kvarat) MLIKA. Posolit 4 BILONCA i istuć u tvordi snig, pok sa pomnj on umiša t u ono gore tisto. Olit u kalup i stavit u pećnicu step ljenu na 190 grodihjedno 40 minutih. U kruvente su imali i specijalna vina za se kripit u potribu, ma jo son sigur da je naš dobri stori prošek veće nego adata kumpanija za ovo slatko. I neka somo po imenu taljonski prosecco šumejo na naš prošek, moga bi i on uz ovo dobro hodit ako je lipo studen. Zdravi i veseli bili, lipo j ili i pametno pili!

fl)JTH Od VZ Nfl~NV)I

··························~

AD ASTRA

Nastavljamo s izrekama o predviđanju vremena prema Stogodišnjem opata Mauritiusa Knauera iz 17. st. koje je s njemačkog preveo i priredio Jure Buzolić:

-Kiši li na sv. Dionizija (9. 10.), sigurno će kišiti cijelu zimu. -Listopadsko zvjezdano nebo rado treba tople peći. -Mnogo magle u listopadu, zimi puno snijega. -Ako na sv. Šimuna i Tadeja (28. 10). ne pada kiša, donijet će je tek sv. Cecilija (22.11.). - Puno kiše u listopadu i studenom, bit će vjetrovito u prosincu. - N akon Svih Svetih dolazi zima, ako ne, ostane lijepo do sv. Martina(ll. 11.). -Za Dušni dan (2. 11.) padne makar nekoliko kapi kiše. -Pokaže li se u studenom jutarnje rumenilo, očekuje se kiša. -Kakvo je vrijeme na sv. Katarinu (25. ll.), takvo će biti u veljači. - Sv. Andrija (30. 11.) svijetao i vedar donosi dobru godinu. -Ako je u prvoj sedmici Došašća lijepo vrijeme, ostat će takvo do Božića. -Mraz bez snijega u vremenu Došašća, donosi mnogo ozimog žita. -Ako kiši na sv. Bibijanu (2. 12.), kišit će 40 dana i još jednu sedmicu. -Ako na sv. Barbaru (4. 12.) ne bude sunca, bit će ga na sv. Luciju (13. 12.). -Ako je sv. Nikola (6. 12.) kišovit, bit će jaka zima.

-Ako za sv. Nikolu joJ sok te& u kori drveta, zima neće biti oštra. -Ako lišće ostane do studenog, bit će duga zima. -Ako kiši na prvi utorak u mjesecu, ldJlt će svaki utorak tog mjeseca. -Nedjeljom kiša, ponedjeljkom B,Jepo vrijeme. - Tmuran ponedjeljak, vedar tjedan. -Ako četvrtkom pada grad, sljedeB tjedan bit će hladan. - Kakvo vrijeme u petak, takvo će vrijeme u nedjelju. - Penje li se dim uspravno, ostat će dule lijepo vrijeme. -Ako se oblaci kreću protivno vjetru, drugi du će kiša. -Ako pas jede travu i dim se sporo iz dimnjaka dile, dolazi kiša. -Ako se jutrom magla diže, bit fe Idle. -Ako dva sata nakon izlaska ........ illa a padati cijeli dan. -Ako ovčice /oblacU nebom plove, dolazi -Bit će kiše, ako je zrak čist i vidlJivost dobra. -Ako puše hladan vjetar sa dolazi, bit će j oi IdJe. -Ako se pčele rano zatvore, ...... _.

REPORTAŽA

v

OLKLORNO DR STVO

eđll\.a a smotra godiile o 4 7. put održU~ od 16. do 21. srpnja. UB~nlzl~

n.ftt•t>'1"1t't'\t> d" ekcije Zagreb, sm<)tta pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.

godine bila posvećena ulasku Hrvatske u Europsku uniju te obilježavanju desete obljetnice UNESCO-ve konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Zagrebačka je smotra jedna od najposjećenijih i najmasovnijih susreta folklornih amatera, na kojoj sudjeluje veliki broj europskih zemalja. Svrha je, u eri globalizacije, prikazati sličnosti i razlike tradicijske kulture unutar naše zemlje, kao i u europskim okvirima. Upravo je različitost kulturnih izričaja- pa tako i onih plesnih- jedna od općih vrijednosti čovječanstva, u čijem očuvanju sudjeluju brojna folklorna društva koja su predstavljala svoje nošnje, plesove i napjeve.

Entuzijazam Vida Bagura U osmišljavanju smotre sudjelovali su tijekom godina mnogi stručnjaci, etnolozi i folkloristi, a zadnjih dvadesetak godina smotru vode direktorica dr. Zorica Vitez, producentica Željka Janeš Beneti, a sve uz veliku stručnu i organizacijsku podlogu prof. Vidoslava Bagura. Nužno je izdvojiti osobu kakva je Vido Bagur. Taj folkloristi koreolog strastveni je istraživač plesne baštine našeg naroda, koji je svojim autom, prekrcanim raznom opremom za snimanje i slikanje, obišao gotovo svaki kutak naše zemlje. Obišao je on i sve zemlje i društva u inozemstvu koji u Hrvatsku dolaze na ovu ili druge smotre folklora. Poznaje svakog voditelja, svaki napjev, zaplesat će sa svakim članom bilo koje folklorne družine. Izuzetno usko surađuje s Hrvatskom televizijom, te svoja istraživanja, otkrića i zapažanja, zajedno s Aleksej om Pavlovskim, dokumentira kroz brojne TV emisije. Uz sve to, pokretač je, organizator i voditelje smotre folklora u Metkoviću, koja iduće godine obilježava

VATSKA U EUROPI -A U HRVATSKOJ

47. MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLO RA

ZAGREB HRVATSKA l 6. 21 . 7. 20 l 3.

svoju 30.-tu obljetnicu. Smotra u Metkoviću je, pored Vinkovačke, najpopularnija smotra folklora u Hrvatskoj. Vido Bagur na poseban je način vezan za folklomo društvo Šaltin, njegove voditelje i plesače. Naime, kada smo tek započinjali istraživati i učiti Forske tonce, vježbajući jedne večeri u Odani, na vratima nam se pojavio jedan stranac i rekao, "Ovo je super, morate mi doći u Metković na smotru". Ovaj je posjet rezultirao našim prvim nastupom na smotri i prijateljstvom s Vidom i folklorom koje traje i danas. Ovogodišnja smotra folklora u Zagrebu održala se pod simboličkim nazivom Hrvatska u Europi - Europa u Hrvatskoj. U znak ulaska hrvatske u Europsku uniju., 19. srpnja na Gradecu održana je svečana priredba otvorenja Smotre kojoj su bili prisutni: gradonačelnik Zagreba, izaslanici Hrvatskog sabora, Ministarstva kulture, te brojni stručni i kulturni djelatnice, kao i mnoštvo publike. Priredbu j e uživo prenosila Hrvatska televizija.

REPORTAŽA

Po ideji stručnog voditelja Vida Bagura, tema smotre je bila upravo europska hrvatska- odnosno predstavljanje hrvatske građanske kulture odijevanja, pl~sa i pjesme, koja je ve?ma slična mnogim drugim europskim kulturama 1 narodim~. Svečana je priredba zamišljena tako da 12 društava 1z Europe i Hrvatske predstavi nekoliko plesova koji se ~ raznim oblicima, slično, isto ili različito plešu u HrvatskoJ kao i u "ostatku Europe". To su plesovi: fur/ana, versovjen l pašavjen, kvadrilje, koti/juni, manfrine, promenade, mazurke, kvatropasi i kontradance, kao i različite po/ke i valceri. Na ovoj su priredbi iz Europe sudjelovalj: Austrija, Italija, Grčka, Poljska, Slovenija, Mađarska, i Spanjolska. Od hrvatskih društava sudjelovali su: Split, Hvar, Jelenje, Požega, Osijek, Đakovo, Kupljenovo i Župa dubrovačka.

Jedinstvenost hvarskih plesova Vrijeme oko sredine 19. st. u Eu:opi su obilte~ili ples~~i o~ kojih su neki (country dances) 1z naroda ush u plem1cke 1 građanske salone, tu se presložili u koti/june i kontrada~ce~ te se ponovno vratili među narod kao fur/one, monferz~e 1 drugi plesovi, uglavnom oni koji se plešu u p~. _Drugi su plesovi u Hrvatskoj u preporodnom vre~enu bil~ re~lt~t preplitanja plemićkog, građanskog sa onnn seoskim, _sto Je rezultiralo tzv. salonskim kolima, koja nerijetko u seb1 nose elemente nekoliko već spomenutih plesova. Ovi se plesovi često nazivaju Salonsko kolo, Hrvatsko salonsko kolo ili samo Hrvatsko kolo odnosno Dvoransko kolo. Ovo ,,kolo" izvodilo se još u prvoj polovici 20. st. i u Hvaru, što potvrđuje sjećanje nekih ljudi koji ~u ga izvodi~i. Tako~~r ~ nekoliko notnih zapisa pronađemh u notno] ostavstlm hvarskog maestra Tončija Vučetića Marjučija. Štoviše, u

arhivi današnjeg Muzeja hvarske baštine pronašla sam knjižicu J. Stjepušina iz 1875. godine. U njoj je zapis "Kako se pleše i ravna franceska kvadrilja" _i "Hrvatsk~.s~~ons~o kolo". Nažalost, nisam do sada uspJela "pospOJltl zap1s koraka sa zapisom glazbe, jer nisam pronašla nekoga tko bi se sjetio načina plesanja. Međutim, u Osijeku, Đakovu, Požegi i drugim gradovima sjeverne Hrvatske ~~o se kolo rekonstruiralo i sve se više izvodi kao prezentaciJa hrvatske građanskekulture. v • ·v ••

Folklomo društvo "Saltin" sudjelovalo Je na ovogodtsnJOJ smotri na poziv organizatora, upravo stoga što smo mi autentično gradsko društvo, koje nosi građansku varijantu tradicijske odjeće jadranske etnografske zone, i pleše neke od ovih "europskih plesova" u samo ovdje postojećem obliku. Tako se npr. nigdje u Hrvatskoj, osim u Galižanama u Istri ne pleše furlana. U Hvaru imamo čak dvije furl~e/furlone. Jednu je zapisao Mo. Tonči Vučetić Marjuči, od kojeg sam sačuvala notni zapis, kao i za kanu,

REPORTAŽA

kvatropaši, siciljonu i pašavjen. Druga se plesala na sredini otoka u Pitvama, Jelsi i Vrboskoj. Pašavjen kao jedna od ljepših inačica varšavljanke (versovjen, verso) i kana, u Hrvatskoj se pleše samo u Hvaru. Stoga smo na svečanoj priredbi imali čast nastupati dvaput, prvo sa forlonama, potom sa pašavjenom, zajedno sa društvima iz Italije, Slovenije, Austrije i Istre, koje su plesale svoje varijante ovih plesova. Sutradan je na Gradecu večer bila posvećena plesu koji je izvorno njemački i poznat je po nazivu siebenshritt- sedam koraka. Ova se plesna večer nazvala Sedam plesnih koraka i sva su Hrvatska i europska društva otplesala svoju varijantu ovog plesa, bilo da se zove: dva paša, četiri paša, sete pasi ili siebenshritt. Večer je bila izuzetno interesantna jer je pokazala kako Europa pleše različito na isti obrazac plesa, te na isti ili slični muzički motiv. F.D. "Šaltin" izvelo je Dva paša na melodiju "Sadna livu" uz koju su čak i zapjevali.

Sad na livu, sad na krivu Sad na desnu sad na šesnu

Ako si mi rojena otvori mi vrata Kupit ću ti papuče od suhoga zlata

U Hvaru se plešu i četiri paša i to na nekoliko različitih melodija. Tako u gradu Hvaru plešemo kvatropaši na melodiju uz riječi iskrivljenog talijanskogjezika:

Uno dove uno dove tre Uno dove, uno dove tre

Uno do Dove tre

Kvatro paši še te vuol bale ...

U Vrboskoj se četiri paša plešu uz pjesmu:

Kad san bila ja divojka J ubila san do tri momka

U zoru, ma prid zoru Cvala mi roza na prozoru ...

~

Sve navedene plesove, kao i od prije poznatu koreografiju Stori forski tonci, Šaltin je izveo u koreografiji Mitjane Kolumbić. Plesače je pratio mandolinski sastav pod vodstvom Tomija Domančića. Svirači: Toma Domančić, Pero Blašković, Toni Damjanić, Toni Tudor i Aleksa Filičević. Sa velikim žaljenjem moram dodati daje naš dragi i nikad prežaljeni prijatelj i maestro Tomislav Domančić, točno mjesec dana nakon ovog nastupa preminuo. Ovaj mu je zagrebački nastup bio i posljednji. Naše je društvo ponosno što smo od nje,ga učili i s njim dugi niz godina uspješno surađivali. Ovom prilikom, posmrtno, upućujemo veliku zahva1nost njemu i njegovoj obitelji uz obećanje aa neće biti zaboravljen. Plesni parovi: Veronika Mlinac i Božidar Balić, Matea Kolumbić i Ivan Štradiot, Marija Bracanović i Branko Mladina, Katja Hure i Stipe Jeličić, Marija Mlinac i Matko Novak, te Alma H ure Lušić i Tonči Buzolić. Iste plesove sva su društva snimili na Prisavlju za Hrvatsku televiziju. Imali smo rijetku priliku snilffati u najvećoj televizijskom studiju Vangel Kostadinov O ovog

REPORTAŽA

očekujemo izuzetno zanimljivu emiSIJU, koja će osim širokoj publici, biti jako zanimljiva etnolozima, etnokoreolozima i folklorašima. Hvar i Folklomo društvo "Šaltin" imaju još jedan razlog za istaknuti svoje sudjelovanje na ovogodišnjoj smotri folklora u Zagrebu. Naime, hvarska katedrala sa dvije plesačice "Šaltina", Nilom Mladina Bilić i Almom Hure Lušić, bili su jedini motiv jumbo plakata, plakata i naslovnice kataloga 4 7. Međunarodne smotre u Zagrebu. Sav marketinški pogon, svi plakati, doslovno cijeli Zagreb je usred turističke sezone bio obilježen hvarskim motivom. Šaltin je svojim sudjelovanjem na smotri napravio veliki propagandni bum i najbolju reklamu Hvaru i Hrvatskoj, jer će cijela vojska folkloraša (oko 400 sudionika) ponijeti ove materijale diljem Hrvatske i Europe.

VAMO-TAMO

Provjereni trojac- tekstopisac i sk!adatelj Mihovil Marušić-Slave, aranžer Zarko Siriščević-Žare i pjevač Pero Radaić- i

ove su godine spremili festivalsku pjesmu. No, festival "Melodije hrvatskoga juga", na kojem je Pero uspješno nastupao prošle dvije godine, ove je godine slavio 20. obljetnicu, pa su se organizatori umjesto za natjecateljski festival odlučili za retrospektivu uspješnica s dosadašnjih festivala. U moru ljetnih festivala mudro smo izabrali "Festival pisme i vina­Marco Polo fest, Korčula 2013". Lipo ime. U studiju smo snimili pjesmu "Samo tvoja ljubav zove me", koja se na prvo slušanje svidjela mnogima.

I tako, 14. srpnja jedanaestorica vjernih pratitelja uputila se katamaranom u Korčulu. Pero je sa suprugom stigao dan ranije. Na korčulanskoj rivi dočekali su nas glavni organizator Petar Šegedin i umjetnički direktor Nenad VIlović. Gosp. Neno je Hvaranima poznat već godinama, pa mladi čak misle da je on Hvaranin. On nas je proveo gradom i pokazao nam znamenitosti - katedralu, trg, rodnu kuću Marka Pola, svoju rodnu kuću ... Prošetasmo rivom Na sjevernoj strani puno je ugostiteljskih objekata, sve punti" .. Divimo se pogledu na poluotok Pelješac, njegov najviši vrh . Ilija i na Qn,bić, od

Korčule udaljen oko 3 milje. Pronašli smo lokal koji ima vino grk- boca od 0,7 l košta 180kn, a sadrži 14,4 % alkohola. Krasno vino koje odavno nismo pili. No, trebalo je žuriti - u 2lh započinje festival. Održava se u centru grada okruženom zidinama, u ljetnom kinu i pozornici. Publike je puno. Program vode Denis Šabić i Mima Berend. Između 26 pjesama Pero nastupa osmi. Neki komentiraju: "Pisme su boje nego na Splitski festival!" Proglašenje pobjednika počinje iza ponoći. Iščekivanje i onda ... radosna vijest! Druga nagrada stručnog žirija pripala je pjesmi "Samo tvoja ljubav zove me" u izvođenju Pere Radaića. Oduševljenje! Plješćemo i skandiramo: "Pero, Pero!" Na kraju programa, kao najbrojnija navijačka skupina pozvani smo na druženje i ćakulu s izvođačima. Upoznavanje, nekoliko čašica pošipa ... Zanimljivo, kada smo oko 1.15h prošetati Korčulom sve je bilo tiho, nema šušura i ludila kao u našem Hvaru. Zaputili smo se na ranč-konobu "Maha" kod Žrnova. Žmovski makaruni s mesom, peka, pošip ... ma imali smo se čemu radovati. Zadržali smo se do 5h, pa natrag u Korčulu i katamaranom za Hvar. Zahvaljujemo Petru Šegedinu i Neni Viloviću koji su nas pozvali da i dogodine nastupimo u Korčuli. U ime Mihovila, Pere i Žjfe zahvaljujemo svim sponzorima koji su omogućili ovaj proJJkt. Idemo u nove uspjehe.

NOVI LIBRI

ž. ŠRarpa i M. BIAratović:

UeRovito bi Ue otoRa ~vara lA RIA~iVIji i pripravcirna Vlaši~ VIOVla

I skustva naših starih prikupila je, popisala i uredila Željana Škarpa r. Bratanić te uz pomoć savjetnice i suradnice Marice Buratović r. Zaninović objavila kao

knjigu Ljekovito bilje otoka Hvara u kuhirifi i pripravcima naših nona. Knjiga je objavljena u lipnju 2013. u nakladi Grada Starog Grada i tamošnjeg Doma za starije i nemoćne osobe uz sponzorstvo Ministarstva socijalne politike i mladih RH. Dio je europskog projekta "Divlje cvijeće Europe", a promovirana je na Festivalu divljeg cvijeća u Starom Gradu (24.-30. 6. 2013.) pod pokroviteljstvo Europske komisije. Izvrsno ju je grafički opremio naš urednik Ivo Vučetić. U prvom dijelu knjige riječ je o poznatim ljekovitim biljkama otoka Hvara - nakon nabrajanja samoniklih i kultiviranih biljaka te opisa odnosa Hvarana i ljekovitog bilja, opisane su najznačajnije biljke koje su obilježile živote Hvarana - vinova loza, maslina, lavanda, smokva i ružmarin. Donesena su i kazivanja naših starih o njima. Drugi dio, "Kuhinja naših nonih", donosi brojne recepte za jela, deserte i napitke te opise biljaka koje se u tim receptima koriste. Treće je poglavlje posvećeno starim ljekovitim pripravcima, a nazvano je "Kako su naši didi i none ličili sebe, svoju dicu i svoje suside", dok se četvrto naslovljeno "Da bi lipji i čistiji bili, ča su činili naši stori" bavi higijenom. Zapisi su popraćeni pjesmama i pričama čakavske pjesnikinje Marice B uratović.

Treba pozdraviti objavljivanje ove knjige, koja nastoji otrgnuti zaboravu staro znanje našeg otoka. Jer, kako i naslov predgovora sugerira, zapisano ostaje trajno.

l

JB

DIVlje Cvljece 8urope 8uropsJ-11 proJei-1T Slarl Grad-OleH Hvar 2'-i.-30. lipnJa 2013.

NOVI LIBRI

MilaVJ Bešlić: KIAzma Kovačić (moVJografUa)

Prostor negdašnje crkve sv. Marka ugostio je u subotu, 17. kolovoza, promociju knjige Milana Bešlića "Kuzma Kovačić". Knjiga je tiskana u travnju ove

godine u nakladi AGM-a, biblioteka "Monografije", uz potporu Grada Hvara, Gradskog ~eda_ za obrazo~anje, kulturu i šport Grada Zagreba 1 Sphtsko-dalmatmske

županije. v•' " l" . Prvo poglavlje "0 kiparstvu Kuzme Kovac1ca ana 1zrr~ kipareva prva djela, a zatim obrađuje teme, kontekst. 1 tvorbeni postupak Kovačićeva kiparstva. Posebno se pažnJa svraća na izvorišta Kuzmine umjetnosti - prostor zavičaja i kršćansku duhovnost, a potom se djelo postavlja u suvremeni kontekst. Završni dio poglavlja posvećen je tvorivu i tvorbenom postupku. Drugo poglavlje donosi katalog kiparevih djela s velikim fotografijama - redom: kipovi; javni kipovi; skice, makete i studije; medalje, plakete i kovani novac te crteži. Tu je i popis svih djela. Treće poglavlje, "Životopis", obogaćeno je b~ojn~m fotogra~j~a iz svih razdoblja života hvarskog umJetnika, a posljednJa dva poglavlja donose popise svih izložbi, nagrada i priznanja te bibliografiju i drugu dokumentaciju. Knjiga je pisana dvojezično -na hrvatskom i engleskom (u prijevodu Janet Tuskan). Knjigu je u Hvaru promovirao, uz autora i samog Kuzmu Kovačića akademik Radoslav Tomić. Pozdravne govore izrekli su ~avnateljica Nives Tomasović u ime organizatora, Muzeja hvarske baštine, i gradonačelnik Rino Budrović. Najavljena je i mogućnost velike retrospektivne izložbe u Arsenalu. Nadamo se skoroj realizaciji. Do tada možemo uživati u izvrsnim reprodukcijama djela i zanimljivom tekstu o opusu velikog hvarskog kipara.

TiVI KoiiAmbić: More, modra molitva

I skrena ljubav i uvijek ponovno oduševljenje otokom, morem, baštinom i životnim vrijednostima i idealima okosnica j e pjesništva našeg suradnika Tina Kolumbića.

U svojoj najnovijoj zbirci pjesama "More modra molitva", tiskanoj u vlastitoj nakladi, pjesnik progovara i razgovara s morem, svojom prvom ljubavi, kako piše u uvodniku. Zbirka je podijeljena u četiri dijela. Prvi dio, Pred modrim oltarom, predstavlja more kao metafizičko, duho~o. biće, ~~ ~o personifikaciju ljepote života kojemu se pJesnik moh 1 koJe je molitva sama. U drugom dijelu, U mjesečevoj mreži, brodovi, svjetionici, škoji, mjesec i ljudi postaju bajkoviti, snoviti kadrovi. U srcu neba cvijet, treći dio zbirke, prepun je kolorita i zvučnih, tak~ilnih, ~u~iti~ni~ (sl~šn!~) pjesničkih slika koje stvaraJU topl~ 1 p~~m ~ozl_VlJaJ: Posljednji dio, More u našem domu, 1sprephce obiteljske 1 svakodnevne domaće, poznate slike sa motivom mora. Za Tina Kolumbića more je refleks svih pozitivnih vrijednosti i ideala, ljubav sama. Zbog toga je ova nevelika, ali lijepa zbirka ugodan pratite lj za duge i hladne zimske večeri.

ZB

BOŽIDAR NOVAK- ŠKUTERIN (18.5.1925.-25.6.2013J

Božidar Novak umro je 25. lipnja poslijepodne u bolnici u Zagrebu, u 89. godini života. Rođenje u Hvaru 18. svibnja 1925. Gimnaziju je završio u Splitu i Zagrebu. Višu političku školu (novinarsko­diplomatski smjer) završio je u Beogradu. Studirao je pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Novinarstvo je studirao u Salzburgu (seminar američkih studija) i usavršavao se na studij~kim putovanjima u Engleskoj, SAD­u, Austriji, Italiji, Cehoslovačkoj, SSSR-u i Japanu. Novinarsku karijeru započeo je u svibnju 1945. u "Slobodnoj Dalmaciji" u Splitu. Pisao je vijesti, izvješća, komentare, vanjskopolitičke izvještaje i putopise. Bio je glavni i odgovorni urednik "Slobodne Dalmacije" (svibanj 1945.-lipanj 1949.), unutarnjopolitički urednik Novinske agencije Jugopress i "Vjesnika" te od 1955. do 1963. glavni urednik "Vjesnika", a od 1963. do kraja 1971. direktor Novinsko-izdavačkog poduzeća Vjesnik. U dva je mandata bio predsjednik Društva novinara Hrvatske i Saveza novinara Jugoslavije te saborski zastupnik od 1966. do 1969. Kao jednoj od vodećih ličnosti Hrvatskog proljeća, zabran j en mu je svaki novinarski i javni rad, što je potrajalo sve do 1990. Od tada je aktivan uHND­u, suosnivač je udruga za zaštitu i promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda (Građanske inicijative za slobodu javne riječi, HHO-a i dr.). Od 1990. javlja se u "Danasu", "Slobodnoj Dalmaciji", "Novom listu", "Vjesniku", "Večernjem listu", "Feral Tribuneu", "Dalmatinskim novinama" i ,)utarnjem listu". Surađuje u ,,Novinaru", ,,Medijskim istraživanjima", ,,Hrvatskoj reviji". Stalni je suradnik u izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže, sudjeluje u radu Međunarodnog centra za izobrazbu novinara, predaje na Masterclass studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Dobitnik je HND-ovih novinarskih priznanja, nagrada i nagrade za životno djelo Otokar Kedovani. Objavio je sljedeća djela: Suvremeno novinarstvo (u:rednik,

Ratni Vjesnik L i II. (suautor Stopar,

1771.-1995. ", Doprinos medija Hrvatskom proljeću, Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću. Napisao je i objavio pedesetak radova iz povijesti novinarstva i o problematici novinarstva, zaštiti i promicanju slobode medija. Jedan je od glavnih autora monografije objavljene o stotoj obljetnici HND-a (HND- prvo stoljeće, PressData, Medijska agencija HND-a, Zagreb, 201 0.). (Jutarnji list/HINA)

[jmor je, kako gaje mati zvala- Božji, a mi mlaj i barba Božo Skuterin. Svi su već mediji obj ovili šonete s onon žicon gole kronologije jednega bogat ega radnega vika. Mi koji smo bili blagoslovjeni čestin litnjin druženjima i ćakulima s njin, upoznali smo onujusku dimenziju ovega velikega covika. Ne po visini ili pizu tila, ma ši po visini i pizu misli, iskustva i jubavi za rodni grod i škoj. Od onega rata do 71., kad su ga makli iz javnega života, malo se tega na ovemu škoju dogodilo, od vode, letrike, razvoja turizma, vinarijih, etc., a da on ni imo svoje parste u temu. Co direktno, co indirektno. Veće je velikih judih uticalo na njega dok se izgrađiva kako covik, ma pari mi se da su dvi osobe bile fimdamenat rifegovega života. Nojpri mati, a onda rifegova virna Antica. Ni pasa/a ni jedna štorija od ditirifstva u For, partizanih, lavura i poznanstva sa svin ondašrifin političarima do Titota i ci/ega novinarskega života, a da ni spomeni ove dvi velike žene. Napis o je njegov suborac i prijatej: "Životi pro hodu, a škoji ostaju. Stori svit umire, a m/odi se roj aju". Je, istina je. Ma Vi ste, barba Božo, ostavili jednu lipu rapu u našima životima. Jer Vi ste došli do Vašega kraja i, nodon se, nošli pocinak, a nami ostali dužni još puno štorijih iz kojih smo mogli pit znorife za ubuduće. Neka Von je ladahna zetrifa za koju ste se borili stoko jubavi i razuma.

Ivan Buzolić

Posebni ljudi ostavljaju za sobom svijetli trag koji ne blijedi i ne nestaje

BARBARA TUDOR ĐEREK (1973.-2013.)

Barbara Tudor Đerek rođena je 28. kolovoza 1973. u Splitu. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Hvaru. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje prof. engleskog jezika i književnosti i prof. talijanskogjezika i književnosti. Radila je na zamjenama u Srednjoj školi Hvar kao apsolvent te je od 1999. g. počela raditi u Osnovnoj školi Jelsa i područnim školama Svirče, Vrboska i Zastražišće kao učitelj engleskog jezika. Bila j e razrednica generaciji 2002./2003 .i 2006./2007. i predsjednica Školskog odbora. Barbara je bila aktivna u životu grada Hvara djelujući kao turistički vodič i tajnica Udruge turističkih vodiča otoka Hvara. Posebno je voljela rad s djecom te je u svom učiteljskom poslu pokazala iznimnu sposobnost poučavanja, zavidnu razinu stručno-pedagoškog rada i komunikacijskih vještina. Vedra, uvijek nasmijana, s lakoćom je pristupala svakom djetetu i u njima poticala međusobno razumijevanje i poštivanje. Tražila je i pronalazila ono najbolje u svakom učeniku, a oni su joj uzvraćali svoj om naklonošću. Bila je omiljeni član kolektiva, poticala nas je na druženje i šalu. Nedostaj at će nam njezina vedrina, toplina i osmijeh s kojimjeuvijekulazila uzbornicu. Za Barbaru nije bilo nerješivog problema. Svakoj situaciji prilazila je s optimizmom, snalažljivošću i iznimnom kreativnošću. Bilaj e originalna i uspješna u svemu. Potreseni viješću o njezinoj bolesti, kolege i učenici okupili su se na misi za Barbarino ozdravljenje koju je predvodio don Stanko Jerčić u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Jelsi. S tugom i vjerom u novi susret u vječnosti, oprostili smo se

od naše voljene i poštovane Barbare 24. srpnja 2013. govorom koji je u ime kolektiva OŠ Jelsa pročitala učiteljica Eta Buratović.

Draga naša Barbara! Kako se oprostiti od prijateljice, kolegice, učiteljice i pritom izreći sve naše osjećaje? Barbara naša, vjerovali smo u tvoju mladost, želju za životom, hrabrost. Molili smo i tješili jedni druge. Barbara, sretni smo i ponosni jer si bila dio nas. Dijelili smo s Tobom sretne trenutke i veselili se Tvojim uspjesima. Ti si oko sebe sijala samo golemu vedrinu i radost. S lakoćom si savladavala probleme, bez grube riječi i povišenog tona. Nikada nisi odbila pomoći, svakoga si poštivala, nikome nisi sudila, uvijek srdačna i draga. Teško je izgubiti svakog kolegu, a posebno Tebe. Nikada nam neće biti teže započeti školsku godinu. Svaka sitnica dozivat će bolna sjećanja, ali tješit će nas spoznaja da si sigurno znala i osjećala kako smo Te svi voljeli. Draga, voljeli su Te cijeca i roditelji. Bila si ne samo uzorna kolegica, nego i učiteljica od koje smo mogli toliko puno naučiti. Svakom će cijetetu ostati u sjećanju tvoja strpljivost, nježnost i ljubaznost, osobine koje si nastojala i njima usaditi i koje će ponijeti u život od Tebe. Voljena naša, hvala Ti za svaki osmijeh, svaku šalu, svaku inicijativu za druženje. Preteško je u ovom trenutku pronaći prave riječi za svima dragu i poštovanu Barbaru. Duboko suosjećamo s Tvojom obitelji, njihovim i našim neizmjernim gubitkom. Shrvani smo tugom i pitanjem bez odgovora: "Zašto baš Ti?" Anđeli Te u raj odveli, počivaj u miru!

Tvoje kolegice i kolege Osnovne škole Jelsa

Postolje provi Foranin, ali je ostol fetivi Komižanin

VINKO ŽUANIĆ (1930. - 2013.)

Noj veće je volil govorit o bo ribašćini. Svi znomo da je bil, ea se tice udice i tunjice, daje bil nojboji. U Foru se ni mogal nikur is njin miri t. A ol svih ribih nojveće su ga volile ušate. Ovo jo gov orin o bo vrimenu u zolnjih desetak godišć. A ea je pri bilo - sumo ću von reć u dvi-tri rici. Volil je provjat o bo vrimenu kal je bil mlaji. Ali se ni folil kako je ćapovol ženske, kako je bil dobar na balun ili kako je dobro igrol na biljord (a dobro je igrol i to znaju stariji Forani). Bilo muje drogo reć da je ćapol jubina o l toliko i toliko kilih, da je ulovil komorcu o l toliko kilih i puno druge velike i lipe ribe. A di sve ni Viki lovil. Govoril mi je da je lovil na Šujcu, Palagružu je svu obošal, po Lastovo, Mljet, a da ne govorimo oho onima škojima blizu Komiže, Svetac, Bišovo, Jabuka, Brusnik, Barjoke. A bil je i nižje od Mljeta i višje ol Zadra. Svuder je bil naš Viki, kako su ga zvoli Forani, a za nos Komižone un je osto l Viko. U ovih desetak zolnjih godišćih, Viko ijo smo pasali puno forskih valih. Nojveće putih smo išli lovitušateu Viru. Tuje blizu, ai dobro seje lovilo. Da se razumimo, jo nison lovil; un mi ni dol da lovin blizu njega, jerbo da bi mu jo baro l svu ribu. Jo bi ga bil olnil u Viru ujutro u osam urih, ostavil ga do pulne ili do ure polpulne, i onda, kaljo obidvon, išal bi po njega. Do tal bi un bil ulovil (do bota svaki put) desetak-petnaste, a digor i veće kilih ušatih. ls

sobon je uvik nosil oni sud o l tri dest li tor ea se koristi za ulje. U njemu je nosil j ešku, obicno oko citiri-pet kilih sardel, a kal jo du j den oko ure populne, sud bi bil pun ušatih. Digor je bilo da je bila puna i još jelna kašeta ol stiropora ea bi bil vazel ol Žuvele, a oni moli Dalibor bi bil pomogal sa ledon, da se riba ne isfrolo po onu j vrućini. Kal bi ga sutradon bili pitali ea je, je bilo sriće sa ušatima, nikal se ni pofolil koliko je ulovil. Uvik bi bil tako zamoršeno olgovoril da se ni moglo znat je ulovil, ni ulovil, je ćapol jedon kil ili dvodeset kilih. Sumo bi sa nojbojima prijatejima malo otvorenije o bo temu govoril. E, ma nismo hodili sumo u Viru. Pasali smo puno valih. Bili smo u Stori Grod, Jelsu, ma smo i do Svete Nedije bili veće nego jedon put. A jelnega lneva govori Viko meni moća u one gurnje vale. Uputili smo se malo ranije, i vozinjo, vozin. Pasali smo Stori Grod, pasali smo Jelsu, ma Viko ne govori di ćemo fermat. Piton jo u koju valu gremo, a un meni da nekaj oš malo vozin. Dušli smo do Gdinja ijo opet pitan Viko di gremo, a u to vrime paso j e niko storo žena i jo j e piton da je di vode koja vala. Kal son to rekal ona me pogledo la kuda da son šempijon i sumo je rekla sinko moj na ovu bondu je petnaste valih, a na ovu drugu, i pokozala prema Brocu, ovode je dvodeset valih. Onda je Viko ništo s njun govoril, a ona nos je poslal nikih 5 kilometrih nose prima Foru, po da onda idemo na desnu bondu u valu koja se zove, pari mi se, Pokrivenik. 01 gurnjega puta je do vale još bilo pet i pul kilometrih. Kal smo dušli dole, Viko je pocel bromat. Brumo un brumo, a jo sidin malo daje u hlodu, ma vidin da ništo ni kako vajo. Moše Viko glovun vamo onamo, dvigal se je i govori gremo malo daje. Opet je brumol, ma ni ovega puta ni bilo sriće. Oti don smo pasali stu i deset kilometrih, a Viko ni ulovil nijednu ušatu. Ni bilo ribe, ma smo u tu valu popili po j elnu pivu, po smo se vrotili uF or. A pivu je Viko volil popi t. Puno smo putih zajelno popili pivu u Kogota. Bili bi i oni drugi njegovi prijateji is non. Oni Grobjanin Petrov i oni Andro. Nison nikal vidil Vikota da je popil veće ol dvi mole pive koje oni zovu fišek. Tako bi oni bili narucili u Kogota fišek za svakega ol nos, a meni bilo smišno ea to zovu fišek. Jo son mislil da će non konobar donit pivu u škartoc, jerbo tamo di son jo niku vrime živil, fišek su govorili za škartoc. Kal popiješ pivu ili dvi, ijazik ti se malo opusti, po se onda malo veće i provje. A Viko je volil provjat kako je u svojemu životu provel puno vrimena na more, u brodu, na ribe. Dobota je veće bil na more nego na kraju. Puno dobre ribe je Viko u svojemu životu ulovil. Veleti son ušatih izil cajihje Viko ulovil, i to onih velikih ea su pecene tako slolke da j ih nemoreš fremat jist. A bilo mu je puno drogo kal bi mu sutradon rekal da son uživol jist njegove ušate. Desetak zolnjih don ni bil puno dobro. Vidilo se je da je popusti!, da je oslabil. I na veliku žalust, ne sumo njegove famije, nego i svih nos koji smo bili is njin na Štandarac svaku lito, a zimi u Santa Barbaru, izgubili smo ga. Ali ćemo ga pameti t puno, puno vrimena.

Pjero Bogdanić

Naš maestro Toma

TOMISLAV DOMANČIĆ (1944.-2013.)

Nije lako pisati o prijatelju koji je prerano otišao u krilo praoca Abrahama, a kako vrijeme prolazi, samo je nešto malo manje teško. Nema nikakve sumnje da je izravno otišao upravo tamo, prigodno ispraćen nježnim zvucima anđeoskih harfi i reskih arhanđelskih trublja. A kome bi takva pratnja bila primjerenija nego našem dragom maestru kraljevskog imena Tomislav, kojeg smo svi zvali kratko i blisko- Toma? Tomu sam poznavao (teško lije upotrijebiti prošlo vrijeme!) cijeli svoj život. Susjed na kojih pedesetak koraka od moje kuće, mladić blistavog pogleda za kojim su se okretale djevojke uvijek je imao potrebu javiti se i dati važnost dječaku petnaest godina mlađem od sebe. Kao dvanaestogodišnjaku mi je postao učitelj osnova glazbe i sviranja trube. Tada, sa svojom zlatno lakiranom "Selmericom" mi je bio idol. Ne umanjujući doprinos mog oca Draga, on je zaslužan za moje skromno umijeće stvaranja i uživanje slušanja dobre glazbe. Bio sam ponosan sa nepunih petnaest godina nastupiti na prvosvibanjskoj budnici, a na jesen postati i članom mješovitog zbora. Puno godina kasnije sam shvatio koliko mi je tada povjerenje ukazano. Maestro Toma je osnovao "Mali sastav" 1976. godine kao sekciju pri Gradskoj glazbi i time nam otkrio novi svijet u sviranju pred tadašnjim hotelom "Slavija",

učinivši nas nekako važnima u gradu i, kudikamo vrednijim nama, svojim ravnopravnim suradnicima i prijateljima. Njegovi znalački aranžmani su i nas puke amatere predstavljali boljima nego li smo uistinu bili. Družili smo se i u Hvarskom pučkom kazalištu toliko godina putujući s "Lovrincem" ili "Robinjom", za koju je uglazbio sjajne Hektorovićeve stihove ,,Htij prijat ovi dar", koje sam s užitkom u predstavi pjevao. Pjevao sam i njegovu "Misu" dok je dirigirao Katedralnim zborom, pamtim i njegov izvrsno skladani veseli marš "Glazbari", jednako kao i svečani posmrtni marš kojim su ga i ispratili na posljednje počivalište glazbari iz Starog Grada, još jedno kulturno društvo koje je svojim radom zadužio. Klape "For" "Bodulke", "Galešnik" i FD "Šaltin" da i ne spominjemo. ' U mirovini nije nimalo bio miran, dapače, ponijela ga je neka nova energija. Bio je revni član PD "Hvar" pod znalačkim vodstvom svog nasljednika i sina Tomija te jedan od najzaslužnijih za ponovno feniksovsko rođenje "Hvarske gradske glazbe". Rado je i lako napisao aranžmane skoro svih odsviranih brojeva na koncertu u Arsenalu, koji bi bio znatno nepotpunijega zvuka bez njegove bombardine. Rijetki bliski znaju za Tomine druge interese i talente. Da je, primjerice, napravio većinu građevinskih radova na svojoj kući, da je sanjao gradnju broda-jedrilice Goš kao učenik trube pamtim krivuljare i skice kojima je nastojao dosegnuti idealnu vodenu liniju, pomiješane sa partiturama koje je ispisivao za glazbu), daje bio sportski ribolovac, okušao se i kao lovac, uvijek spreman razmotriti neku tehničku ideju, ma kako ona na početku nestvarno izgledala. Mislio sam da će mi se pogled manje magliti pišući ovo na književnom jeziku, ufajući se u psihološki odmak od dijalekta kojim smo kao fetivi For ani isključivo razgovarali. Imao sam, dakako, krivo. Maestro i prijatelju, Toma, nedostaj at ćeš nam svima puno. U Glazbi, Zboru, ćakulama uz kavu kod mene, jematvi u Luvija i intoniranju "Ja te ljubim djevo mila", na putovanju sa HPK i u još toliko toga. Tješimo se kršćanski da u vječnosti negdje gore mašeš palicom, tako karakteristično zabacujući sada nešto prorijeđenu kosu i kao nekad dirigiraš Dragotu, Vinkotu, Milutinu, Peretu, Pavetu, Joškotu i tolikim drugim glazbarima i pjevačima. Zacijelo je tamo uz pristan i neka jedrilica kojom ćeš često broditi, kad već s ovom ne4_avno kupljenom zemaljskom nisi dospio. Notama Cajkovskoga pjevamo ti kako si nas davno naučio "Pokoj ti vječni i mir".

Marinko Jurić

BRIGA ME, NIJE ME BRIGA- KAKVI SMO TO LJUDI~

Nisam mislio napisati tekst za ovaj broj. Ipak, nakon mise za Velu Gospu i biskupove predike počela mi se motati po glavi ideja da ipak napišem članak.

Citirat ću par njegovih natuknica: "Kukamo, grintamo kako namje slabo, kako nos irno malo, više se umire a manje rađa, velika borba za 'embrije', umjetnu oplodnju, a u isto vrijeme se pobačajem ubije osrednji grad između 30 i 50 000 stanovnika." Seljaci izašli na ceste zbog "malih poticaja"- istovremeno se u zadnjih 15-ak godina, otkad su se počeli dobivati poticaji, proizvodnja žitarica prepolovila umjesto udvostručila. Na zapadu se poticaji ne dobivaju na hektare zemlje, već na tone pro izvedenih žitarica. Na ove velike brojke mi na otoku ne možemo utjecati, ali možemo na male brojke svoje okoline; da obrađujemo svoju zemlju, male vrtove, tko ih ima, da kruh ne bacamo u kantu. Istraživanja su pokazala da se u Hrvatskoj godišnje ista količina kruha poj ede i baci u kantu. Bio sam u Njemačkoj 28 godina i nikad nisam kruh bacio u kantu; što ostane u dubinsko i ponovno se odmrzne, podgrij e i jede. Moram naglasiti da je kruh skuplji i puno bolje kvalitete. Toga dana poslije mise su se dogodile još dvije stvari koje su utjecali na moju odluku da ipak napišem članak za ovaj broj. Vraćajući se kući, susjed mi j e pokazao šah tu od vodovoda iz koje istječe voda te se slijeva u more. Navodno je to vod koji ide prema hoteluAmfori. To ne bi bilo ništa čudno i neobično da navodno ta voda ne istječe već 12 godina. Ponovno se vraćam na početak pisanja; koji smo mi to ljudi PARADOKSA. Čuo sam da su neki susjedi zvali nadležne, ali bez uspjeha. Ako je točno da je ta voda tekla 12 godina bez prestanka- što je to? Je li netko odgovoran? Naravno da jest, ali tko? Ako meštri na otoku nisu dovoljno educirani ili nemaju potreban alat, valjda netko u Splitu postoji tko bi mogao riješiti taj problem. Koliko je vode bespotrebno otišlo u more? Tko je tu vodu platio? Zaboravlja se da smo mi na otoku i da vodu dobivamo s kopna, a istovremeno čujem da nema dovoljnog protoka od Brača do Hvara u ljetnim mjesecima. Daj Bože da ljudi više reagiraju (samoinicijativno), te da se problemi odmah rješavaju, a ne da traju godinama. Koliko bi se toga moglo napraviti i popraviti kad bi bilo više samoinicijative. Ljudi zaboravljaju da nema osobnog boljitka bez boljitka društvene zajednice. To je kao zakon o spojenim posudama.

Druga stvar se dogodila istog dana predvečer. Došlo je 3-4 mladih turista u našu kolu s mapom, tražeći adresu smještaja. Moje starije susjede su me pozvale, pošto se i sam također bavim iznajmljivanjem, da im olakšam traženje. Uvijek se treba staviti u njihovu poziciju, pomoć uvijek dobro dođe. Uzeo sam kartu i vidio zaokruženu kuću ispod koje je ručno napisano ime hostela. Nisam se baš najbolje snašao na maloj karti, ali mi j e upala u oko crkvica Svetoga Duha i pjaceta. Spustio sam se sa njima do crkvice, okrenuo prema sjeveru i shvatio da to nije ulica koju sam uočio na karti, već prva ulica do zidina sa zapada. Koliko znam, u toj ulici postoji samo jedna kuća za iznajmljivanje. Pošto mi se žurilo, nisam imao vremena provjeriti istinitost zaokružene kuće. Ostavio sam turiste ispred označene kuće i otišao nakon što su mi zahvalili. Otišao sam, ali nezadovoljan, jer sam sumnjao da nešto nije u redu. Obavljajući svoj posao, razmišljao sam: kako to da ta kuća nema adrese, ime vlasnika, ime ulice, telefonski broj ... Počeo sam razmišljati da nije vlasnik susjedne kuće neki stranac i da radi ilegalno, pa stoga nije stavio osnovne podatke. Otišao sam u turističku zajednicu provjeriti i rekli su mi da se već par puta dogodilo da gosti traže taj objekt koji se zapravo nalazi u Gdinju. Ne znam je li se taj propust dogodio s namjerom ili bez. Ali nešto očito nije u redu. Netko će reći: "Što te briga"? Ali, to se ne događa u Zagrebu, nego u Hvaru, i tu mi moramo djelovati. Ti isti ljudi koji kažu "što te briga", bi li isto tako reagirali da se radi o njihovoj djeci? Vi ste stigli u tuđu zemlju (Hvar), morate za Gdinj koji je 60 km udaljen, a

autobusa nema? Što ako si ne možete priuštiti taxi do Gdinja? Ljude se ne smije varati! Hoće li vlasnik tog hostela platiti prijevoz za te goste od Hvara do Gdinja? Je li svjestan današnje moći interneta, i da ga tamo objave kao: negativca, prevaranta, da ude u tzv. "emu knjigu", onda bi čekao kad će ponovno napuniti hostel. Zaboravlja se na staru poslovicu: "U laži su kratke noge". Ovo sam napisao s molbom, nadom i vjerom da će se ubuduće što manje događati i čuti: BAŠ ME BRIGA, NIJE ME BRIGA- NIJE TO MOJ POSAO. Nadam se da će ljudi imati više vjere i samopouzdanja za samoinicijativno djelovanje. Nema toga što nije rješivo, samo treba vjerovati u to i djelovati! Svaki čovjek ovog otoka je dio lokalne zajednice i pozvan je da djeluje tako da svima nama bude što bolje i ljepše. Treba vjerovati u mogućnost rješavanja problema, treba se obratiti institucijama, a ako oni to ne naprave- postoje novine. Ili na ovaj ili na onaj način problem se može riješiti i otkloniti. U Bibliji piše: "Kucajte- otvorit će vam se, tražite- naći ćete, pitajte- dobit ćete." Vjerujući u biblijsku mudrost, u dobroj namjeri, da svi kvalitetnije i bolje živimo,

vaš sugrađanin Ante Vučetić Pjatić

Povodom izdanja knjige "Žal" Dore Kinert Bučan

NJEN OBRAČUN S NAMA

ada sam pročitao knjigu "Žal" Dore Kinert Bučan zdanu u biblioteci ,,Busola", Zagreb, 2012. g, želio am svoj dominantan dojam, poradi moguće

naglašene subjektivnosti, provjeriti na poseban nacm. Poslao sam, naime, primjerak mladoj prijateljici u Sisak, profesori ci književnosti koja se bavi i književnom kritikom i koja nikad nije bila u Hvaru. Kad sam je nazvao za nekoliko dana i započeo razgovor o knjizi, prvo što mije rekla bilo je: ,,Pa kakvi ste to vi Hvarani ljudi i što ste to napravili od Hvara?!" Moram priznati da nisam bio iznenađen, jer jedna od dominantnih sastavnica zbirke putopisnih eseja "Žal" uopćena je sotonizacija Hvarana. Postavimo, stoga, odmah pitanje, tkojeHvaranin,odnosno, tkosuHvarani?

Odbacimo li "ekskluzivističku" teoriju o "hvarstvu" profesora koji je desetljećima u hvarskoj školi maltretirao djecu pitanjem - tko je (od njih) Hvaranin, pa je uvijek na kraju proizlazilo da je to on i odredena skupina njemu sličnih, treba reći da su Hvarani svi gradani Hvara s prebivalištem u Gradu, te koji se pritom tako osjećaju. A to su, kolokvijalno rečeno, ribar i težak, profesor i doktor, biskup i fratar ... Je li dakle moguće da u prezentnoj stigmatizaciji Hvarana svi podjednako participiramo? Jer, autorica piše o Hvaru i Hvaranima, a njeno viđenje nije nimalo laskavo. Naprotiv, što se Hvarana tiče - čini mi se nedopustivom generalizacijom, a o Hvaru možemo razgovarati. Za Doru K.B. je Hvar uništena arkadija, a Hvarani ,,znaju da su se Božjom milošću zatekli u epicentru ljepote, ali se prema toj činjenici odnose tako što pokazuju prezir spram onih koji su tu u prolazu - stranci i 'gosti~'. Hvar je "na najvulgarniji način okupiran i bačen u promet poput jeftine kurve" to je ,,grad beskorisnika koji u predsezoni naglo postaju korisni, a u biti su nedjelatni po samoj prirodi stvari ... " Novac je za Hvarane vrhunaravna vrijednost, "njima zapravo ne treba ništa osim novca koji je i na tom otoku postao vrijednost nad vrijednostima, samo što u slučaju Hvarana to znači mišljenje da se doslovno sve, uključujući i ono što pripada dimenziji javnog dobra, može pretvoriti u novac". Za Hvarane ,.profit je neosporan i neosporivi zakon, težrifa za profitom način je življenja. Nijedan Hvaranin neće spriječiti drugoga u zločinu urbocida u kojem i sam sudjeluje, što na kraju rezultira pravim kaosom", kaže nam autorica.

Glede kulture - ,,Hvarski je turizam, naime galopirajućim tempom u samo nekoliko posljednjih godina Hvar prometnuo u mjesto vladavine gomile tijekom dva-tri ljetna mjeseca (svi ostali mjeseci samo su gluho vrijeme pripreme za nastupajući stampedo). Zadaća gomile je uništavanje kulture, kaže Hamvas, a ta misao odgovara onomu što Hvar u tim mjesecima uistinu jest, a što se ne može nadomjestiti, zamagliti ili 'zakrpati' ljetnim kulturnim konzumerizmom, to jest priredbama, koncertima i sličnim 'događanjima'. Kulturni život Hvara samo je odraz mrtvila toga grada" ... "istina jest da nisu u stanju ništa promijeniti - oni kao da znaju samo višestoljetne resurse do kraja odrati". Nema više ljubaznosti kod Hvarana, nekadašnji prijatelji, znanci, djeca susjeda s kojima smo se kupali, "a koji nas više ne pozdravljaju, koji su u svom današnjem privatnom životu vlasnici apartmana, dileri nekretninama, posjednici tajnih znanja o tome kako se snaći, što kupiti i prodati prije drugih, kako okupirati što više kvadrata rive, da bi tijekom jednog jutra mogli zaraditi od tisuću eura naviše. (Za manje od toga nitko se neće potruditi)". ,,Hvarani će učiniti sve što misle da će im donijeti taj, u prvom redu materijalni uspjeh. Zagušit će rivu i pjacu nakaradnim stolicama i takve ih prljave i ružne ostaviti da trunu dok se do kraja ne 'amortiziraju'; ono malo stručne pozornosti koja je posao institucija kao što je ona famozna za očuvanje kulturne baštine lišeno je gotovo svake učinkovitosti ... " Ni u starosti nisu Hvarani bolji: ,,Ne kažem da su Hvarani sebičniji u starosti, ali ima nečeg egoističnog i svjesno autističnog, da ne kažem antipatičnog u njihovu ponašanju." Riječima Bernharda autorica konstatira i za Hvarane, "u svakom se učvrstila beskarakternost kao smrtonosna bolest, pohlepa, bezobzirnost, podlost, laž, licemjerje, niskost'.

Nepotrebno je dalje navoditi i citirati (napominjem da citati proizlaze iz konteksta). Hvarani su iz pera naše spisateljice, uz dodatni literarni support - beskaraktemi, podlaci, licemjeri, beskrupulozni srebroljupci, pohlepni, arogantni, lažljivi, bahati, licemjerni, bezobzirni, nekulturni, niski, uzurpatori ... i što li sve ne? I to svi redom, pa 'ko voli, nek' izvoli. Hvarane se kori i zbog prodaje nekretnina (pitamo se s kojim pravom se tako atakira na jednu od temeljnih ustavnih odredbi). Iritantni su dok smrknuti šetaju gore-dole rivom ili če liče zdravlje kupanjem do u kasnu jesen ... Razumljivo je, stoga, da su ti i takvi Hvarani tako sredili arkadijski Hvar da se danas "ukazuje kao slika u malom već nepodnošljivo nenastanjivog svijeta. A već sutra bit će još samo jedan od razvalina civilizacije koja uništava sve oko sebe, i time samu sebe". Njen Hvar je iščezli Hvar, veli Dora K.B. A tom neprocjenjivo vrijednom "prije" suprotstavljaju se slijepilo i arogancija novovjekih Hvarana, veli" .. . Hvar je izgubio nekadašnju prozračnost, devastirane su sve njegove bitne urbano-arhitektonske sastavnice, izgubio je svoju

jedinstvenu otmjenost, tišinu, mjesečinu, SVJezmu... .. u njegovoj panorami 'rugoba se ukazuje u tisuću boja i lica~' A "mutna vodena isparenje što noću i danju vise nad gradom, zastiru zvijezde, a suhi hvarski kamen čine vlažnim i kliskim. I more u luci koje se giba teško, poput žive. Ponekad je cijeli hvarski akvatorij zaparen poput neprovjetrene kupaonice." Iz Hvara je iščezla- njegova supstanca. Zato autorica zaziva katarzu i pita se: ,,A što bi to moglo prodrmati Hvar -potres, tsunami, kuga ili novo krvarenje križića?"

No, čini se, nema nam spasa. ,,Hvar će na kraju doživjeti dane slične onima iz Torinskog konja Bele Tara .... nepodnošljiva tišina, pustoš i pogledi 'domorodaca' što vape za dalekim brodovima na horizontu, to će biti tragikomična kazna koja čeka Hvarane i koju će oni kad-tad platiti"- poručuje nam autorica.

Treba reći, "Žal" je literarno zavodljiva zbirka putopisa, a svoje opservacije autorica osnažuje i analogijama svjetskih velikana riječi, paje u nastojanju uvjerljivija. Nije se stoga čuditi da svoju mlađahnu prijateljicu iz Siska nisam uspio uvjeriti da ni Hvar ni Hvarani nisu baš takvi. Ipak, ustrajao sam aristotelovskim zaključkom- draga mije Dora, al' mije draža istina! A u takvoj raščlambi, sine ira et studio, "Žal" mi se čini i knjigom osebujne arogancije i prezira. Uz sve ograde autorice - "da je više zanima gorčina nego zadovoljstvo življenja koje taj grad naoko pruža", uz njeno svjesno pretjerivanje i naglašeni pasatizam- izbjegnuta jest banalnost udivljenja, ali ne i bahatost zgražanja. Pretjerivanje ovdje ne teži uravnoteženju, ono je u funkciji "obračuna". U "Zalu" se pogrešno dijagnosticira i ništa ne prevenira. Knjiga mi se više čini dokonim artističkim zanovijetanjem, negoli "ulaskom u dušu grada". Ponajmanje je to argumentirana kritika ljudi i fenomena, potrebna svakoj sredini. Niti je Hvar devastiran u prikazanoj mjeri, niti je njegovo ozračje tako kontaminirano a lice unakaženo, niti su njegovi trendovi tako katastrofični ... Naravno da ima istine u njenim subjekcijama, no ta je istina gotovo u pravilu predložak za dekonstrukciju (hvarske) zbilje. Posebno su Hvarani loše prošli. Jer, postavimo ovdje šekspirski pitanje- što je Dora Hvaranima i Hvarani njoj, da tako o njima uvredljivo zbori? U kakvom su oni suodnosu? Naravno da ima Hvarana o kojima i sam ne mislim dobro, ali mi ne pada na um da tako govorim o svima. Nadasve uvredljiva socio-karakterologijska determinanta Hvarana u knjizi rangira ih visoko i čini iznimnim na ljestvici negativnosti. No, oni nisu u prosjeku ništa bolji ni gori od stanovnika Lijepe naše i drage nam majčice Zemlje. Umjetnička sloboda ili kolokvijalna uporaba pojma ovdje ne može biti isprika kolektivnoj stigmatizaciji Hvarana. Svodeći u knjizi na svojevrstan način osobne račune, uz gorčinu i žal, susrećemo se i s frustracijama proizašlim iz

jala. To je ponajbolje vidljivo iz prisutnih natruha sinekurne mentalne matrice. Naime, već desetljećima slušam Hvarane koji su u mladosti napustili Hvar, ostvarivši egzistenciju i karijere izvan i mimo njega, kako kukaju i zanovijetaju. Po odlasku u mirovinu vraćaju se rodnom gradu očekujući Hvar kakav je nekad, u njihovoj mladosti bio. Njih, naravno, nije zanimalo kakvo je njegovo zdravstvo, školstvo, socijala, mogućnosti privređivanja... etc. etc. Sada ih sve iritira. Nedovoljna uvaženost od strane stanovnika, preizgrađenost prostora, halabuka, turistički promet, stampedo, promijenjeni mentalitet građana ... a naročito novac. Novac koji Hvarani zarađuju radom u turizmu .. Jer ti vide samo novac. Ali, dragi moji (privilegirani) korisnici državnog proračuna, taj proračun netko treba puniti. Sedam milijardi turističkih eura netko mora zaraditi. Pa izvolite - podignite kredite, gradite kapacitete, održavajte ih, otplaćujte anuitete, plaćajte režije, komunalnu naknadu i slivne vode, poreze i prireze ... , znojite se u srpnju i kolovozu, kako radi većina Hvarana u turističkom privređivanju. Jer, građani su osuđeni na kratku sezonu u kojoj treba zatvoriti egzistencijalnu financijsku konstrukciju. Zaradite i vi tisuću i više eura dnevno (sic!!!). Što čekate? P anta rei! Sve teče, u iste vode ulazimo i ne ulazimo, i jesmo i nismo - to nam je poručio već u četvrtom stoljeću prije Krista filozof Heraklit Efežanin. Za onim što je u Dorinoj knjizi slikar šezdesetih godina nezadovoljan Hvarom napustio, autorica danas žali. Za ovim danas žalit će generacije koje dolaze. To je imanentno svijetu i životu i

Hvar u tome u svojoj iznimnosti nije izniman. Taj neumitan tijek reflektira se različito na ljude. Kod Dore K. B. rezultirao je i knjigom pred nama. Ona nije na diku Hvaru i Hvaranima ( a zašto bi i bila?). Složeni su puti autoričine potrebe da se "ob"računa" s nama, razlozi su očigledno opći i posebni, no "ZAL" u cijelosti, a posebno pristup problematici u knjizi prispodobio bih sa slikama Caspara Davida Friedricha. Naime, na slikama ovog slikara iz 19.st. karakterističan je idealni krajobraz promatran od izoliranog motritelj a. Promatrač namje okrenut leđima pa ne sudjeluje u prostoru naše egzistencije. Pritom, on je izoliran i glede prizora koji motri, te u odnosu na krajobraz ostaje u položaju uzvišene izolacije. Odjeća motriteljaje uvijek bogata, onje buržuj te pripada povlaštenima. Izgled krajobraza nije realan, već predstavlja ono što on kroz prizmu umjetnosti želi vidjeti.

Duško Kovačić

POLITIKA I TRANSCENDENTNO, ILI O "BOŽJEM POGLEDU" u POLITICI

U posljednjih par brojeva Kruvenice uvodne besjede bijahu posvećene politici i političkim temama. U fokusu se našao odnos Crkve i politike, s različitim

povodima, i s različitim pokušajima tumačenja i obrazlaganja crkvenog i vjerničkog političkog angažmana. U prošlom broj povod je bio konačno pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, dakle politička, inspirativna i važna tema, u koju se, međutim, ovdje nećemo upuštati. Konstatiravši u svom uvodniku, s dozom negodovanja, da se umjesto unutaržupskim pitanjima bavi politikom, u traženju utjehe i opravdanja za to svoje političko zalaganje, župnik smješta politiku u sferu savjesti, te kroz, gotovo uzgredno, spominjanje u župi održanog predavanja o "Božjem pogledu na svijet", zapravo dotiče temu fundamentalnu za pitanje koje ga zaokuplja. Mada bi, također, bilo zanimljivo proučiti i nije li (barem) neskromna čovjekova ideja (ma koliko vrsan bio, ipak je samo čovjek) da može predavati, ni manje ni više nego, o

pogledu na svijet samoga Boga - dakle, po religijskom samorazumijevanju, nadnaravnog, transcendentnog, svetog, uzvišenog, skrivenog, savršenog, vječnog,

beskrajnog ... bića, stvoritelja neba i zemlje, svemira i čovjeka - bitnijim i produktivnijim se čini razmotriti jednu drugu misao. Ono što u tom kontekstu zaokuplja pozornost i intrigira, jedna je, kategorički impostirana, iznesena tvrdnja po kojoj je i politika, citiram, ,jedna od stvarnosti kojoj se može (i mora) pristupiti i Božjim pogledom". Ponukan time, želio bih, ne kao polemiku (polemos, kao što znamo, znači rat) nego kao doprinos javnom i duhovnom dijalogu (dia -logos, medu- zborenje), pokušati rasvijetliti samu mogućnost rečenog. Razmotrimo, dakle, potpada li politika i njena stvarnost pod ,,Božji pogled", te da lije takvo što uopće moguće. Može li se uopće, pa onda i mora li se, politici, i (u) političkom djelovanju, pristupati "Božjim pogledom"? Drugim riječima, pripada li politika transcendentnom, može li (i mora li) transcendentno biti Gedna od), osnova političkog djelovanja upravo kao političkog? Na ta pitanja može se odgovoriti na više razina, ali jedna je ključna - ona ontološka. Kao i uvijek kada pokušavamo o nečemu meritorno prosuditi, da bismo nešto razumjeli, prije samog predmeta razmatranja trebamo prethodno pokušati razumjeti samu njegovu mogućnost. Dakle, njegovu bit. To se danas u pravilu zaboravlja i ignorira. Postalo je normalno graditi "kule u zraku", imati tzv. mišljenje, bez istinskog, pa čak i bez ikakvog, temelj a. Stoga, da bismo razumjeli politiku, pa onda i prosudili mogućnost njene eventualne podvrgnutosti transcendentnom (Božjem pogledu), valja nam se prije toga (u)pitati o biti politike. Drugim riječima, kako je nešto takovo kao politika uopće moguće? Odakle uopće politika, koje je njeno podrijetlo? Zašto, i kako to politika uopće postoji u ljudskom životu? Gdje leži mogućnost, pa onda i nužnost, politike kao politike? Izvorno značenje politike "progovara" već svojom etimologijom: dolazi od grčke riječi polis - država, grad, odnosno, ta politika- javna djelatnost, javni poslovi vezani uz polis, njegovo uredenje i upravljanje. To upućuje na brigu za ono što se tiče sviju, za ono što je zajedničko, opće, društveno, državno, i u bitnom smislu označava svako nastojanje ljudi oko uredenja i unapredenja zajedničkog života kroz organizaciju i potporu vlasti. Pitamo li (se) o podrijetlu politike i njenoj biti, nezaobilazni, fundamentalni doprinos tom pitanju, s odlučnim utjecajem na cijelu civilizaciju Zapada, nalazimo u antičkoj Grčkoj, u Aristotelovim istraživanjima napose, posebno u njegovim djela poznatim pod naslovima Metafizika, Politika, Nikomahova etika, O duši.

Društveno biće koje ima um i govor Krajnje sažeto i pojednostavnjeno govoreći, razumijevanju biti politike prethodi razumijevanje čovjeka, i načina življenja čovjeka, a tome opet prethodi razumijevanje života samog, životnosti, kao principa koji je temeljan za svako živo biće. Čovjek je specifično živo biće, koje u sebi sabire i princip životnosti biljke (što uključuje prehranu, rast, i reprodukciju), i princip životnosti životinje (u kojem je u odnosu na biljku pridodan aesthesis, osjetilnost, u obliku pet osjetila). Moći biti čovjek, pretpostavlja, dakle, princip životnosti koji je tako bogat da u sebi sabire sve uopće moguće principe životnosti, i biljke i životinje, ali s jednom višom mogućnošću. Tu differentiu specificu čovjeka kao živog bića, po Aristotelu, čine rasuđivanje i razum. To se ogleda u poznatim, temeljnim i dalekosežnim određenjima čovjeka kao živog bića koje ima "um i govor" (zoon logan ekhon), te kao društvenog, tj. političkog živog bića (zoon politikon). Ta esencija, ta bit čovjeka kao čovjeka u kojoj se sabire sva moguća životnost, jest ono što omogućuje čovjeka kao živo biće, u njegovom mogućem ljudskom životu. Taj princip životnosti prethodi mogućim načinima života čovjeka, i mora biti zadovoljen, da bi se tek onda čovjek kao živo biće, živuće, ovako ili onako na odredeni način eksplicirao. I upravo iz tog principa životnosti (koji Aristotel naziva dušom) proizlazi i sama mogućnost, pa onda i nužnost politike. To da je čovjek "po naravi društvena životinja" znači da po prirodi, kao rođeno živo biće čovjek u sebi nosi mogućnost zajedničkog življenja. To moguće zajedničko življenje nije, medutim, nešto prirodno gotovo dano, već nešto što je rođeno s čovjekom kao mogućnost, oko koje se treba pobrinuti da bi se mogla ozbiljiti. To je mogućnost zajednice slobode (političke zajednice), i najviše ljudske razine života.

U smrti va i neusmrtiva živa bića Čovjek svoju krajnju svrhu, po Aristotelu, može ispuniti na dva načina: političkim djelovanjem u zajednici slobodnih ljudi (bios politikos), ili misaono-motriteljskim životom theorie (bios theoretikos), koji nalikuje božanskom, za koji mu je opet, kao čovjeku, potrebna uređena ljudska zajednica. Kada je riječ o mogućnosti političkog i teoretskog kao dvaju viših oblika života za čovjeka, kojima može postići svoju životnu svrhu, postoji jedna bitna distinkcija koju valja uočiti, koja se danas više ne percipira, a koja je pak antičkim Grcima bila samorazumljiva. To vrijedi za Aristotela, i za

Platona, i uopće za filozofiju Grka, i to ne samo kao nešto samorazumljivo već, možemo reći i življeno. Radi se o razlikovanju između dvaju vrsta bića: onih usmrtivih, smrtnih i vremenih živih bića, među koje se ubraja i čovjek, i besmrtnih ili neusmrtivih i vječnih živih bića - bogova. Bitno je uočiti daje kod bog(ov)a, za razliku od čovjeka, riječ o distinktivnom životu koji se na neki način može roditi, ali se u svojoj rođenosti ne može negirati, ne može se ukinuti u svojoj nastalosti, riječ je o životu, dakle, koji nije usmrtiv. Za razliku od tog i takvog života, svi drugi životi su mete zoe, odnosno smrtni, usmrtivi. I život biljke, i život životinje, i život čovjeka. To je smrću nošen i smrću prožet život i življenje. Dakle, biljka, životinja i čovjek živo su biće, rodivo i usmrtivo. Za razliku od tog rodivog i usmrtivog živog bića pojavljuje se život bog( ov)a koji se ne mora niti roditi, i koji ne može niti umrijeti, kao jedna implicitna, samorazumljiva datost. Možemo reći, život koji kao život živi sebe samog, život koji je viši i puniji od ovih nižih.

Politika proizlazi iz smrtnosti čovjeka Iz toga se razlikovanja onda razaznaje i podrijetlo i mogućnost politike. Bog, ni bogovi, besmrtna i vječna živa bića, naime, nemaju potrebe baviti se politikom u smislu zajedništva bogova. Kada bi, govoreći politeistički,

postojalo zajedništvo bogova, ono bi već unaprijed bilo zajamčeno božanskošću svakoga boga, pa se za njih ne bi moglo reći da su oni politička bića tj. socijalne životinje. Bila bi to zajednica vječnih, i vječna zajednica, takvo zajedništvo kojem ne prethodi tek puka mogućnost zajedništva, i kojem ne prijeti stalno potencijalno rasulo tog zajedništva, te propast, pa i smrt, bića koj i su nj e govi dionici, a što je sve moguće u horizontu usmrtiv og života. Politika je tako, u negativnoj distinkciji, moguća samo uslijed ljudske usmrtivosti, te možemo reći da politika proizlazi iz smrtnosti čovjeka. S druge strane, u pozitivnom određenju, politika je moguća uslijed određene izuzetnosti čovjeka, koja ga razlikuje od nižeg života biljaka i životinja, i čini nalik božanskom. Politika tako nije potrebna, niti moguća, s jedne strane zvijerima, s druge strane, bogovima. Politika je navlastita mogućnost, pa onda i nužnost, čovjeka upravo kao čovjeka, u njegovu jednokratnom, i jedinom izvjesnom smrtnom životu, i treba mu da bi ga racionalizirao, organizirao, poboljšao izglede opstanka, i umanjio opasnost vlastite prerane smrti, odnosno, s druge strane, da bi tako uredio svoj opstanak da mu to omogući realizaciju njegovih najviših ljudskih potencijala. Politika, mogućnost politike, njeno podrijetlo, leži samo u čovjeku, u njegovu ljudskom stanju, njegovoj prirodi, u njegovoj smrtnosti, usmrtivosti kao bića, u njegovu

životnom principu koji ga po svojoj mogućnosti razlikuje od biljke i životinje, i čini posebnim po svojim najvišim potencijalima. Stoga čovjek politiku treba dvojako: da bi uopće opstao (suprotno mogu samo zvijer/i/ i bog/ ovi/), a na višoj razini, politika je pretpostavka čovjekova razvitka u punini njegovih mogućnosti, dosezanja njegove ljudske biti.

Objektivnost politike i subjektivnost transcendentnog Politika je imanentna čovjeku kao čovjeku i zasniva se na objektivaciji. Utoliko u politici ontološki nije moguće upletanje transcendentnog, koje spada u subjektivno i nije podložno objektiviranju. Politika je sfera objektivnog, sfera u kojoj ljudi temeljem logosa, uma i govora, nastoje oko objektivacije i uvida u najbolja rješenja za sebe kao ljude, u svom jedinom izvjesnom, jednokratnom smrtnom životu. Transcendentno kao nadnaravno, nadiskustveno, nadracionalno i neprovjerljivo, sfera je subjektivnog, dostupna mističkim uvidom ili osobnim vjerovanjem, koje se ontološki ne da objektivirati, ali ostaje slobodno polje subjektivnih uvida, vjerovanja i nagnuća. Ta razludžba u korijenu je modernih društava. U modernim društvima liberalne demokracije, ljudskih i građanskih prava i sloboda, zajamčena je sloboda vjerovanja i ispovijedanja vjere, te je tako svakom pojedincu i skupini dana sloboda vjere u transcendentno onakvo kakvo je blisko i primjereno njihovim subjektivnim vizijama. Time je omogućeno i zajamčeno pravo svakom čovjeku da prema vlastitom viđenju i osjećaju slobodno zauzme stav o prvim i posljednjim pitanjima podrijetla i smisla svijeta i čovjeka, života i smrti ... , i nitko ga u tome ne smije sprječavati. S druge strane, u politici kao sferi objektivacije, koja najizravnije utječe kako na goli opstanak čovjeka kao smrtnog bića, tako i na realizaciju njegovih najviših ljudskih mogućnosti, obvezujuće je diskurzivno mišljenje i objektivna obrazloženost, zašto nešto treba biti upravo ovakvo ili onakvo, a ne nekako drugačije. Pri tome je svaka zajednica vjernika uvijek supsumirani dio političke zajednice, zajednice državljana. Svaki pojedinac ili skupina koja bi neki politički cilj zagovarala pozivanjem na transcendentno činila bi to proizvoljno, jer njihov argument ne bi bio podložan provjeri drugih članova društva. S takve transcendentne pozicije moguće je nastupati subjektivno, pa onda i privatno, ali ne i objektivno, što je obaveza u sferi javnog, političkog. Na tom tragu, primjerice, valja primijetiti kako, to da muje Bog rekao da odstupi s mjesta Pape, nije izjavio poglavar Vatikana i vrhovni poglavar Katoličke Crkve Benedikt XVI, nego privatna osoba, građanin Joseph Ratzinger 6 mjeseci

-

kasnije. Zamislimo kako bi izgledalo da se netko, pojedinac ili skupina, u svom političkom istupu zauzme za gradnju Pelješkog mosta od Makarske preko Sumartina i Sućurja do Pelješca, ili za gradnju Doma zdravlja u Hvaru na mjestu Mandraća, i pri tom se pozove na Božji, dakle transcendentni, autoritet. Što bi to značilo, i kamo bi nas to odvelo?

Razludžba politike i transcendentnog -osnova slobode i politike i vjere Odnos naravnog i nadnaravnog (razuma i vjere) trajna je tema teoloških preispitivanja. Ono transcendentna ostaje dostupno jedino mističnim uvidom, ili činom vjere, dok politika nipošto ne spada u takvo što. Upravo suprotno, u svojoj biti politika jest i može biti isključivo racionalna obrazložena ljudska djelatnost, u kojoj nema mjesta pozivanju na transcendentna i Božji autoritet. To posebno dolazi do izražaja u modernom pluralnom demokratskom društvu, u kojem se pluralnost, među ostalim, sastoji i u mnoštvu religijskih, konfesionalnih i duhovnih pristupa i odnosa prema transcendentnom, a koje transcendentna u svojoj racionalnoj nedohvatljivosti i spoznajnoj nepoopćivosti ostaje sfera slobodnog vjerovanja ili nevjerovanja svake individue i njena slobodnog pripadanja nekom religioznom sustavu vjerovanja. U povijesnom tijeku, kroz niz različitih teorijskih i praktičkih izborenja, došli smo do društva koje pokušava, pače i dužno je, uvažavati svaki izraz pluralnosti koja ne ugrožava druge, i taj moment pluraliteta danas je obvezujući za sve pa i za vjerske zajednice. Pri tom, upravo je kršćanstvo zaslužno za liberalnu demokraciju kakvu danas nalazimo u zemljama Zapadne civilizacije, i u EU kojoj smo netom pristupili. Upravo zahvaljujući kršćanstvu i njegovoj kozmopolitskoj ideji jednakosti svih ljudi, ali među ostalim i njegovim

često ima različite i suprotstavljene stavove, bez obzira što se pozivaju na isti autoritet. Stoga u istinskoj politici, da ne bi došlo do kaosa i rata, da bi čovjek opstao, i da bi se došlo do objektivno najboljih mogućih rješenja za čovjeka, ostaje samo obvezujuća snaga razloga, kao nešto eminentno ljudsko, ane transcendentna. Razdjelnicom između politike i transcendentnog omogućuje se, dakle, i sloboda politike i sloboda vjere. To omogućuje da pripadnici iste zajednice vjernika, vođeni racionalnim argumentima do kojih drže, imaju različite stavove o konkretnim pitanjima politike, bez posljedica po vjerničku koherentnost skupine. Pokušaj da se političko pitanje rješava iz horizonta Božjeg autoriteta ovu bi slobodu dokinulo, a političku zajednicu izložilo različitim rizicima. Za razliku od anti-teističkih ili nekih monoteističkih totalitarnih društava, suvremena politika kao liberalna demokracija, na tragu ontoloških određenja podrijetla i biti politike, ne potire i ne dokida vjeru, pa niti u njenom religijskom obliku, već upravo suprotno, omogućuje da svaki oblik odnosa prema transcendenciji slobodno egzistira. S obzirom na nemogućnost objektiviranja transcendentnog, ono ostaje na subjektivnoj razini pojedinca ili zajednice vjernika, dok se u donošenju odluka na javnoj razini društva i države zahtijeva i obvezujuća je snaga razloga, kao ona objektivirajuća snaga koja je uvjet mogućnosti zajedničkog opstanka svih, odnosno zajednice državljana, i njihove zajedničke dobrobiti. To je zakonomjernost koja proizlazi iz same biti stvari, i nitko se, bio on katolik, musliman, protestant, agnostik, ateist, laik, klerik ... , zbog toga ne bi trebao naći pogođen,

nego upravo suprotno: biti zadovoljan što tako može slobodno živjeti i slobodno djelovati, u slobodnom društvu.

dr. sc. Slavko Kovačić

unutarnjim prijeporima, koji su doveli do

šizmi, krvavih vjerskih ratova, i na ~,~~:n~~~~~~~~~;~~~~= paralelno koegzistiraju različite vjere, tolerancije, subjektnosti individue, i liberalna delino~lć1jll, pluralnošću razboritih moralnih koncepcij~ Dostignuti stupanj razvoja liberalne demoki'acije u ~iC)}--~I!!~~;ii~

danas neorih~~atli:wo.

Na sam blagdan, 10. svibnja, župnik je slavio misu pred orkom u lOh. U 17.50 održana je svibanjska pobožnost uz devetnicu Duhu Svetome (koja je započela Svečanu blagdansku misu slavio je biskup koncelebraciju više svećenika. Na kraju

-~cocest·~ ·,a sa svečevim relikvijama po Pjaci.

2. svibnja- 4. rujna 2013

Slavlje prve pričesti održano je na 6. vazmenu nedjelju, 5. svibnja. Ovogodišnjih 26 prvopričesnika su: Dare Barbarić; Rino Barišić; Vjekoslav Borčić; Barbara Bratanić; Ivan Blaž Brkušić; Ena Buzolić; Marko Čižmešija; Tonči Domančić; Marijeta Dujmović; Hana Hackl; Petra Ivandić; Josipa Ivanković; Lara Kodžoman; Dinko Kolumbić; Alan Lizatović; Nina Marković; Nikolina Matijašević; Ivan Miličić; Jakov Novak; Nicol Novak; Toni Novak; Jelena Paduan; Josip Petrović; Mihaela Rosso; Lana Schwarz i Mario Vidović. Za pričest su ih pripremali župnik, don Marko i s. Marija Beroš. Roditelji prvopričesnika su pred Katedralom častili prisutne kolačima i pićem. U popodnevnim satima prvopričesnici su, po običaju, posjetili benediktinke te su sudjelovali na svibanjskoj pobožnosti u 18.30h u Katedrali.

Svetkovina Uzašašća- Spasovo proslavljena je u četvrtak, 9. svibnja. Reci tiranu misu u l Oh slavio je biskup Štambuk, a pjevanu misu u 19.30h don Marko Plančić u koncelebraciji s mons. Mijom Gabrićem iz Zagreba.

Blagdan hvarskog suzaštitnika sv. Prošpera mučenika započeo je otvaranjem orke i pjevanom večernjom u žežin, 9. svibnja. Kasnije je pred Katedralom Gradska glazba održala kraći koncert.

Druge nedjelje svibnja, 12. 5., obilježava se kao Majčin dan pa su na kraju župne mise, koju je slavio biskup Slobodan, učenici l. razreda OŠ izveli recitaciju na tu temu koju je s njima pripremala s. Marija Beroš, a potom je dječji zbor ,,Forski tići" pod vodstvom Marijane Brejar Domančić otpjevao jednu prigodnu pjesmu.

Duhovsko bdijenjezapočelojeusubotu, 18. svibnja, u 19h, a nakon mise, koju je slavio župnik, uslijedilo je klanjanje.

Na svetkovinu Duhova, nedjelja, 19. svibnja, biskup Štambuk podijelio je sakrament potvrde 42 krizmanika. Sakrament su primili: Antonija Barić, Anteo Bibić,

Domagoj Bubalo, Antonio Ćurin, Antonija Domančić, Klara Do mančić, Lana Do mančić, Anja Dujmović, Petra Dujmović, Tajana Dulčić, Neven Franulović, Luka Gavrić, Ana llišković, Nikola Jeličić, Ivona Kovačević, Marija Pia Kovačević, Matea Kovačević, Tea Kovačević, Goran Kovačić, Đoana Lučić, Marko Marjanović, Toni Marković, Marina Milatić, Andrea Novak, Marina Petričević, Marin Petrić, Marin Primi, Marija Radić, Danijela Silić, Karmen Šarić, Ružica Šarić, Maris Šimović, Domenik Šimunović, Mateo Šimunović, Ante Tandara, Marija Tomičić, Marko Tudor, Vice Visković, Lidija Vučetić, Ivan Vukić, Juraj Zaninović i Tamara Zoranić. Na misi su koncelebrirali župnik i kapelan- koji su zajedno sa s. Marijom Beroš i pripremali kandidate za krizmu - te dva svećenika iz Italije. Nakon mise obitelji krizmanika počastile su okupljene kolačima i pićem ispred Katedrale.

Duhovnu obnovu od 23. do 25. svibnja predvodio je don Dražen Radigović, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i voditelj karizmatske zajednice "Dobri pastir". Program je počinjao u 17h svibanjskom pobožnošću, a oko 17.30

3_- ::J l

Prva pričest

uslijedilo bi pjevanje "tima za slavljenje" kojim su nastojali otvoriti srce za ono što će uslijediti. Oko 18h slavila bi se sveta misa poslije koje bi se, nakon kraće pauze, nastavio program daljnjim izlaganjem o vjeri što bi potrajalo do malo iza 21 h. Prva dva dana sve se odvi j alo u Katedrali, a u subotu su - zbog vjenčanja i krštenja u Katedrali - duhovnu obnovu ugostite benediktinke. Don Dražen se susreo i sa krizmanicima na njihovom vjeronaučnom susretu u ponedjeljak, 27. svibnja.

Svetkovina Presvetog Trojstva proslavljena je u nedjelju, 26. svibnja. Misu u l Oh slavio je župnik.

U župi su se od 19.05.- 26. 05. skupljali potpisi u akciji "U ime obitelji". Odaziv je bio zadovoljavajući.

Na svetkovinu Tijelova, četvrtak, 30. svibnja, misu u l Oh slavio je župnik. Svečanu misu u 19h slavio je biskup Slobodan u koncelebraciji s župnikom, kapelanom i fra Jaki jem. Nakon mise uslijedila je procesija s Presvetim po Pjaci uz sudjelovanje obje bratovštine te prvopričesnika.

Blagdan Pohođenja BDM proslavljen je u Zaraću u petak, 31. svibnja. Zbog lošeg vremena u 8h okupilo se malo vjernika, pa nije pjevan život, već je misa započela u 8.20h­kada je pristiglo još nekoliko ljudi. Misu su koncelebrirali župnik i don Emil Pavišić, a uslijedio je blagoslov polja.

Istog dana, nakon večernje mise u Katedrali koncert je održao ženski zbor Biser iz Grosuplja (Slovenija) uz goste hvarski gradski zbor i klapu Bodulke.

Posljednje, peto u nizu marijanskih hodočašća u Godini vjere održano je subotu, l. lipnja. Dva autobusa povela su Hvarane iz Splita za Međugorje u susjednoj BiH. Kako lokalni "Čazmatrans" nije imao autobusa na raspolaganju morali smo ići preko Splita. Dijelom zbog toga, a dijelom zbog dugotrajnih graničnih formalnosti preostalo je malo vremena za hodočasnički program. Misu je slavio župnik u velikoj sportskoj dvorani u "Majčinom selu" oko 13h. Gospođa iz zajednice koja se brine za Majčino selo održala je kraće predavanje. Po kiši koja je neprestano padala hodočasnici su se odvezli autobusima podno Podbrda. Manji dio hodočasnika odlučio se, usprkos vremenskih neprilika, popeti na Podbrdo (mjesto ukazanja) dok se veći dio odvezao u centar posjetiti župnu crkvu, nešto pojesti i kupiti suvenire. U dogovoreni sat našli smo se svi pred crkvom i zaputili se nazad za Split.

Od l. lipnja svakodnevno je u 18.40h počinjala lipanjska pobožnost Srcu Isusovu, a zatim bi bila sv. misa. Izuzetak je i dalje bio četvrtak kada bi prvo bila misa, a potom pola sata klanjanja. I dalje su se utorkom održavale mise pred otvorenom orkom sv. Prošpera.

U nedjelju, 2. lipnja, župnik don Mili je, uz odobrenje biskupa Štambuka, u crkvi benediktinki podijelio sakramente odraslima, čija je priprema trajala čitavu školsku godinu. Dvoje su primili kompletnu inicijaciju (krštenje, prvu pričesti krizmu), a jedna samo sakrament potvrde.

Misu za pokojnog biskupa Celestina Bezamalinovića slavio je župnik o obljetnici smrti(+ 4. 6. 1994.) u srijedu, 5. lipnja.

Na svetkovinu Srca Isusova, petak, 7. lipnja, misu u 10h slavio je župnik. U 18.30 započela je pjevana zlatna krunica i litanije Srcu Isusovu, a potom je pjevanu misu slavio biskup Slobodan.

Blagdan sv. Antonija Padovanskog, četvrtak, 13. lipnja, započeo je misom u 6.30 kod franjevaca koju je predvodio gvardijan fra Joakim Jaki Gregov. Uslijedila je procesija sa svečevim kipom preko Rive - gdje je obavljen blagoslov mora, brodova i mreža- do tri skaline na Pjaci pa kroz Burak natrag do franjevačkog samostana. Kip su nosili po četiri bratima sv. Križa i sv. Nikole te 2 civila. Nakon blagoslova pred crkvom Gospe od Milosti uslijedilo je čašćenje u vrtu samostana. U 18h fra Jaki je blagoslovio djecu i cvijeće, a svečanu blagdansku misu u 19h predvodio je biskup Slobodan.

Sv. Pro§per

Izrada plakata za krizmu

ŽUPNA KRONIKA

Krizma

Duhovna obnova - don Dražen Radigović

Uoči blagdana konačno je vraćen svečev kip u kapelu sv. Antonija u predjelu grada koji nosi njegovo ime, a uz cestu za Milnu. Kapela se spominje još u 17. st., a 1956. dr. Vjekoslav Điđi Boglić poklonio je hvarskim franjevcima. Sadašnji kip je kao zavjetni dar dao izraditi pok. Ante Bracanovića-Belai (Gornji). U noći s 13. na 14. listopada 2007. vandali su oštetili kip. Kip je izvrsno obnovio i prebojao Ivica Tomičić-Tajnikov.

Od 15. do 22. lipnja župnik je skupa sa pobjedničkom ekipom iz naše gimnazije (Vjeronaučna olimpijada) bio na nagradnom izletu u Francuskoj. Više o tome u reportaži ...

Misu zahvale za proteklu školsku i vjeronaučnu godinu uz pjevanje himna "Tebe Boga hvalimo" slavio je don Marko Plančić u nedjelju, 16.lipnja. Preko mise bratimi sv. Križa primili su novog člana, Leona Jurića.

U organizaciji svećenika Hvarskog dekanata u četvrtak, 20. lipnja, održanje godišnji susret ministranata otoka Hvara u Starom Gradu. Okupilo se oko šezdesetak poslužitelja oltara sa svojim župnicima iz Dola, Hvara, Jelse, Starog Grada, Sućurja, Svete Nedjelje i Vrbanja. Molitvu u župnoj crkvi predvodio je don Ivica Huljev. Na igralištu Dolci ministranti su odmjerili snage u nogometnom natjecanju. Prije natjecanja ministrantima je o lijepom ponašanju u igranju govorio generalni vikar don Stanko Jerčić. Prvo mjesto osvojili su ministranti župe Dol, drugo Svete Nedjelje i treće Jelse. Ministranti su objedovali ispred dominikanskog samostana sv. Petra Mučenika. Susret je završio proglašenjem pobjednika kojima je pehare uručio don Marko Plančić. (Hvala fra Stipi Marčinkoviću na tekstu i fotografiji!)

U petak, 21. lipnja, glazbena škola iz Graza održala je svoj tradicionalni koncert u Katedrali.

Grupa Stella Maris održala je u subotu, 22. lipnja, dobrotvorni koncert u crkvi Zvijezda mora za popravak vrata i kora iste crkve. Prikupljeno je na samom koncertu oko 2600kn, a nakon njega još 4500kn i 300E. Hvala Stelli Maris i svima koji su se odazvali ovoj akciji!

Od nedjelje, 23.lipnja, nedjeljom i blagdanom jutarnja misa kod koludrica je započinjala u 7h.

Na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, ponedjeljak, 24. lipnja, župnik je slavio misu zahvalnicu za učenike 8. razreda OŠ u crkvi Duha Svetoga u 10.30h. Nažalost, odazvalo se tek četvoro učenika. Misu kod koludrica, koje sv. Ivana časte kao suzaštitnika svog samostana, u 19h slavio je don Marko u koncelebraciji s župnikom.

····························~ ŽUPNA KRONIKA

Misu za Domovinu na Dan državnosti, utorak, 25. lipnja, slavio je biskup Slobodan u koncelebraciji sa župnikom.

Reci tiranu misu u l Oh na svetkovinu sv. Petra i Pavla, subota, 29. lipnja, slavio je župnik. Pjevana misa u Katedrali započelajeu 19h.

Ljetni raspored večernjih misa započeo je s nedjeljom 30. lipnja (u 20h), dok je svagdanom pobožnost počinjala u 19.30h, a potom bi uslijedila misa. Četvrtkom bi misa započinjala u 19.30, a uslijedilo bi klanjanje - u ljetnim mjesecima ova pobožnost se obavljala u Katedrali. I dalje se utorkom otvarala orka sv. Prošpera za duhovno i tjelesno zdravlje župe i župljana.

Misu na blagdan Posvete hvarske katedrale, srijeda, 10. srpnja, slavio je župnik u koncelebraciji s kapelanom.

Na blagdan sv. Benedikta, zaštitnika Europe, četvrtak, ll. srpnja, večernja misa bilaj eu 19hkod benediktinki. Istog dana u Supetru je za svećenika Hvarske biskupije zaređen don Jure Martinić - mladu misu slavio je u rodnim Pučišćima u nedjelju, 14. srpnja.

Misu blagdana Gospe Karmelske, u utorak, 16. srpnja, slavio je župnik. Po običaju je pod ikonu na oltaru Gospe Karmelskepostavljeno grožđe.

Tijelovo

Hodoi!a§će u Međugorje

~···························· ŽUPNA KRONIKA

Koncert zbora Biser iz Slovenije

Nakon dugo vremena uspjeli smo okupiti cijelo uredništvo Kruvenice u srijedu, 24. srpnja, na večeri povodom izlaska 25. broja našeg župnog lista, ujedno i sastanku na kojem smo isplanirali broj koji sad držite u rukama. U gostio nas je Nikša Budrović u svom restoranu Villa Dinka i počastio nas izvrsnim jelom i vinom. Hvala!

Sv. Jakov, četvrtak 25. srpnja, te sv. Joakim i Ana, petak, 26. srpnja, proslavljeni su misama u crkvi Zvijezda mora. Mise su suslavili župnik i don Jakov Rađa, kapelan iz župe sv. Josipa u Zagrebu. Na sv. Jakova blagoslovljena su nova vrata na crkvi, koja je izradio majstor Mladen Pozaić iz Marije Bistrice. Izradu je financirao Grad Hvar, a pripomogla je i GSU Stella Maris - od novca prikupljenog povodom njihova koncerta planira se uredenje kora crkve. Uočena su i novija oštećenja na oltaru crkve, o čemu su obaviještene nadležne službe u Splitu. Splitski restauratori i konzervatori su bili izvidjeti situaciju i odlučili privremeno postaviti zaštitnu skelu kako se oltar ne bi urušio, a potom započeti restauraciju za koju predviđaju da će trajati oko tri godine (zasad se troškovi procjenjuju na oko pola milijuna kuna). Tom prilikom restaurirao bi se i kip Gospe od Utjehe.

Zadnje nedjelje srpnja, 28. 7 ., po običaju je slavljena misa u crkvi sv. Klementa u Vlaci na spomen Viške bitke (20. 7. 1866.). Misi, koju je slavio župnik, prisustvovalo je 118 duša. Pjevana je pučka misa, a preko pričesti je prvak riječke opere Dinko Lupi otpjevao ,,Ave Mariu". Prisustvovali su i gradonačelnik Starog Grada te predsjednici GV Hvara i Starog Grada. Kasnije je obavljen blagoslov mora, polja i zanimanja, a potom i blagoslov 12 kuća- ministrirao je Dino Tudor. Druženje je nastavljeno uz obiteljske stolove, te uz nezaobilazno plivanje. (priopćio Miko Bibić-Žiže)

Sv. Antonij - procesija

Obnovljeni kip sv. Antonija

····························~

Sv. Antonij - zakuska

Sv. Antonij -blagoslov djece i cvijeća

Leon Jurić - novi bratim sv. Križa

ŽUPNA KRONIKA

Dan domovinske zahvalnosti, ponedjeljak, 5. kolovoza, obilježen je misom za Domovinu koju je slavio biskup Slobodan.

Na blagdan Preobraženja Gospodnjeg, u utorak, 6. kolovoza, misu je slavio don Marko Plančić.

U srijedu, 14. kolovoza, slavljena je misa za zdravlje u 19h pred otvorenom orkom sv. Prošpera. U 20h bila je misa bdijenja svetkovine Uznesenja Marijina.

Vela Gospa - svetkovina Uznesenja Marijina -proslavljena je u četvrtak, 15. kolovoza. Misu u Zvijezdi mora u 7h slavio je župnik. Biskup je slavio misu u l Oh, a koncelebrirali su mu župnik i fra Gabrijel Škibola. Preko te mise posluživali su bratimi sv. Nikole, dok su preko mise u 20h - koju je opet slavio župnik - posluživali bratimi sv. Križa- obje mise su bile pjevane.

Na sv. Roka, petak, 16. kolovoza, svečev život čitan je u crkvi Duha Svetoga u 20h pa je uslijedila sv. misa koju je slavio fra Joakim Gregov.

U nedjelju, 18. kolovoza, preko večernje mise oprostili smo se od dosadašnjeg hvarskog kapelana don Marka Plančića. Novu službu će obavljati na Braču kao kapelan Postira te župnik Splitske i Dola. Koncert marijanskih pjesama pod naslovom "0 MILA MAJKO NEBESKA" u Katedrali, u sklopu Hvarskih ljetnih priredbi, održao je te večeri u 2lh SKUD Ivan Goran Kovačić.

Dana 20. kolovoza slavljena je pred orkom sv. Prošpera Ger je bio utorak) misa za pokojnog župnika don Josipa Mihovilovića o obljetnici smrti.

Na večernjoj misi u nedjelju, 25. kolovoza, oprostili smo se od dosadašnje vjeroučiteljice i orguljašice s. Marije Beroš, a pozdravili novog svećenika u gradu Hvaru don Juru Martiniću koji će služiti kao župnik Brus ja i Velog Grab lj a te pomoćnik u Biskupskom ordinarijatu.

Od nedjelje, l. rujna, večernja misa počinjala je u 19h, a radnim danom pobožnost u 18.30h pa misa (četvrtkom misa pa klanjanje).

~···························· ŽUPNA KRONIKA

Susret ministranata u Starom Gradu

Blagoslov novih vrata na Zvijezdi mora

Koncert glazbene škole iz Graza

Koncert Stene Maris

Blagdan sv. Jakova Svećeničko ređenje don Jure Martinića

····························~ ŽUPNA KRONIKA

Vela Gospa

Opro§taj sa s. Marijom Spomen sv. Roka

Koncert SKUD I.G. Kovačić --~-~

J-

lf_

2. svibnja- 4. srujna 2013.

D ugo teplo lito ... A pocelo sa izborima ... Pa evo malo da se sitimo ea se sve dogodilo. Posli

smo se kako i Ioni bavili katamaranima i partijanerima ... Jedino ea su nos selebritiji priskocili ... Ali, bilo je i lipih novitodih. Guštojte, ako morete ...

4.-17. 5. Izborna kampanja. - Predizborni skup HDZ-a održan je 4. 5. u Lođi; Lista za ponos mista predst~vila se Hvaranima 12. 5. u Lođi; Joško Rosso, kandidat za gradonačelnika, prezentirao je svoj program 15. 5. u Lođi; hvarski SDP i njihov kandidat Rino Budrović-Bene skup su imali 16. 5. u Arsenalu iz nastup grupe Eksjurock, nezavisni kandidat Željko Pletikosić predstavio se 17. 5. u Lođi, a uslijedila je prezentacija Dice s Pjace i akt~l~o~ gradonačelnika Pjerina Bebića- potonji su uz to organtzrrah koncert "Za brodove" dan ranije u Arsenalu, na kojem je uz domaće bendove nastupio i Neno Belan.

5. 5. Bauk: Besplatnim trajektima na otoke izvan sezone. - Ministar Arsen Bauk za SD je kazao: ,,Koliko znam, za otočane su cijene (trajekata i katamarana) ostale jednake kao i ranije, a neka poskupljenja su minimalna. Unatoč krizi, broj linija i cijene karata su ostale na ranijoj razini. Ja

sam bio član otočnog vijeća i za bivše vlade, kao saborski zastupnik, i bilo je primjedbi zašto su cijene katamarana za domaće stanovnike i goste jednake. Iako, kad se sve stavi na papir, ima razloga da se razmisli da se tijekom zimskih mjeseci omogući besplatan putnički prijevoz trajektima na otoke, izuzev vikenda. Ta se razlika lako može nadoknaditi vikendima i ljeti. Jer, najveći dio prometa, preko 75 posto, odvija se u četiri ljetna mjeseca. Tako da se to ne bi niti osjetilo."

6. 5. Učenica OŠ Hvar Mia Novak osvojila Slavonski Brod. - U Slavonskom Brodu na ovogodišnjoj proljetnoj izložbi likovnih radova učenika pod naslovom "U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić" u konkurenciji 63 o~novne škole sa 539 likovnih radova učenica 4. b razreda OS Hvar Mia Novak dobila je nagradu za najbolje likovno ostvarenj~ za svoj rad "Hlapić i miševi". Po broju izloženih radova OS Hvar bila je najzastupljenija i najuspješnija škola- izloženi su još radovi učenica: Tare Bosak, Patrizie Lukić, Veronike Vasović, Stelle Miliše, Gabrijele Jurić i Laure Kovačević. (otok-hvar.com)

7. 5. Kuzma Kovačić: Protivljenje križu na Marjanu je politikantstvo. - Povodom velike retros~e~vne izlož~~ Kuzme Kovačića u Zagrebu i uoči otvorenJa Iste u GalenJI umjetnina u Splitu te povodom izlaska monografije iz pera Milana Bešlića, naš dragi suradnik K. Kovačić dao je

····························~ GRADSKA KRONIKA

intervju za SD. Izdvajamo izjavu: "Ključ" svoga kiparskoga govora pronašao sam davno, za vrijeme i neposredno nakon studija. Taj ključ, međutim, nije iskovan od materijalnog tvoriva, niti od estetike, nego od živog, duhovnog tvoriva koje pronalazim u svome srcu i koje potječe od vjere ... Znajući da kiparstvo, kao ni jedna druga umjetnost, pripada javnome prostoru i "prostoru" zajedništva, u određenom času prihvatio sam taj izazov kao dužnost. Tu priliku dobio sam pozivom tadašrifeg hvarskog župnika i generalnog vikara Hvarske biskupije mons. Josipa Šantića da napravim nove, brončane vratnice hvarske katedrale. Izazov je sadržavao nerazdvojivu bit moga poziva i života- umjetnost i vjeru.

7. 5. Dječja olimpijada. -Nogometno igralište u Križnoj luci ugostilo je 6. Otočku dječju olimpijadu na kojoj su se natjecaladjecaizvrtićaHvara, StarogGradaiJelse.

8. 5. Natječaj za novi logo Garifula. - Čak 70 radova hvarskih osnovaca pristiglo je na natječaj za novi logotip restorana Gariful. Radovi su 7 dana bili izloženi u Lođi a o najboljem su odlučivali posjetitelji glasovima u Lođi i na facebooku. Pobijedila je Veronika Vasović, učenica 4.b, a za nagradu je dobila iPad.

8.-11. 5. Dani hvarskog kazališta. -U organizaciji HAZU, Književnog kruga Split, Grada Hvara i Hvarskog pučkog ~ališta održani su 40. Dani hvarskoga kazališta s temom "Cetiri desetljeća Dana hvarskoga kazališta - dosezi i propusti u istraživanju hrvatske književnosti i hrvatskoga kazališta". Uz znanstveni dio održane su i predstave koje su počinjale u21h u Arsenalu: u srijedu j e Amatersko kazalište Petar Hektorović - Stari Grad izvelo "Ribarske svađe" Carla Goldonija, u četvrtak je Preddiplomski studij glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku izveo ispitnu predstavu "Hasanaginica" Milana Ogrizović, dok je u četvrtak održana predstava "Da ni ]ubavi" Amaterskog kazališta Ranko Marinković-Vis.

9. 5. "Naš teotar" u Lođi. - Izložba likovnih radova učenika OŠ Hvar "Naš teotar" otvorena je u Lođi povodom Dana škole i blagdana sv. Prošpera.

10. 5. Fjera i Gastro priredba.- Na blagdan sv. Prošpera tjera je otvorena budnicom Gradske glazbe ispred Arsenala. Po običaju na Pjaci su bili brojni štandovi s raznim proizvodima. Navečer je na terasi hotela Palace bila

~···························· GRADSKA KRONIKA

organizirana Gastro priredba u organizaciji Udruženja obrtnika otoka Hvara. Zlatne medalje osvojili su restoran Divino i hotel Adriana, a za pojedinačna jela Adriana je pobijedila u konkurenciji predjela, restoran Villa Dinka glavnih j ela, a Di vino deserta.

14. 5. Dijalektalni uspjesi hvarskih osnovaca. - Na Lidranu u Primoštenu među 14 najboljih plasirali su se učenik 5.a Dominik Bonković sa svojom pjesmom "Zvir" i učenica 7. b Tonina Zaninović svoj om vrsnom ~terpretacijom stihova bruške pjesnikinje Lucije Rudan ,,Zednoj zemji". Učenik 5.a Andro Novak sa svojom pjesmom "Kandalora" bio je među lO najboljih literarnih radova na županijskom natječaju "Ča - more- judi" održanom na Šolti. Mentorica Literarne grupe viših razreda OŠ Hvar je nastavnica hrvatskog jezika Fani Carić Ćurin. Prvu nagradu TZ Županije splitsko-dalmatinske na natječaju "Volim Hrvatsku"osvojio je učenik 2.b razreda Lovro Santić za pjesmu "For".

16. 5. Na čašćenja i putovanja hvarska vlast potrošila 8 milijuna kuna? - Postavljanje umjetne trave na nogometnom igralištu Hvar bez provođenja javnog natječaja, prekoračenje troškova gradnje školske sportske dvorane, veliki troškovi za reprezentaciju, promidžbu i intelektualne usluge, neraskidanje ugovora o zakupu prostora u kojem se smjestila diskoteka "Veneranda" -sporni su poslovi Grada Hvara koje su istraživali USKOK i policija. Određena je dokumentacija izuzeta u Gradu Hvaru, kao i u Županiji splitsko-dalmatinskoj, a više je osoba iz Hvara saslušano u svojstvu svjedoka. "Teško mi je ne primijetiti da me se počelo prozivati i spominjati u ovom kontekstu nakon što sam otvoreno digao glas protiv poskupljenja brodskih karata i ukidanja dodatnih linija za otoke. Neću se previše osvrtati na postupke SDP-a koji je vrlo dobro pokazao što nudi cijeloj zemlji i što nudi

otocima." - komentirao je optužbe tadašnji gradonačelnik Bebić.(SD)

18. 5. Peticija se isplatila: Hvaru poJacane hitna i fizikalna medicina. -Nakon uspješne akcije potpisivanja peticije za povrat zdravstvenog standarda, u kojem je prikupljeno 1763 potpisa, Gradski odbor za zdravstvo postigao je dogovor s ravnateljem Ustanove za hitne medicinske pomoći Splitsko-dalmatinske županije dr. Leom Luetićem, tako daje u timu "hitne" u Hvaru radio i liječnik. Fizikalna medicina je također pred otvaranjem zahvaljujući dr. Dragomiru Petricu, ravnatelju Županijskoga doma zdravlja, pa će ubuduće, na zadovoljstvo brojnih otočana, ali i njihovih gostiju, hitna i fizikalna medicina biti u funkciji na dva punkta na najsunčanijemu škoju. I dalje se inzistira na osamostaljenju Doma zdravlja Hvar u skladu s donesenim odlukama i zakonskim mogućnostima. ,,Da bismo riješili stalno prisutnu potrebu zbrinjavanja i smještaja starih i

····························~ GRADSKA KRONIKA

nemoćnih osoba, moglo bi se poraditi i na realizaciji postojećih planova i projekata u sklopu rekonstrukcije zpade Centra, koji su pozitivno ocijelifeni od Grada, Zupan ije i Ministarstva" rekao je dr. Drago Carić. (SD)

19. 5. Lokalni izbori.- Na prvi krug lokalnih izbora u Hvaru odazvalo se 55.48% birača. Za gradonačelnika Rino Budrović-Bene (SDP) osvojio je 39.68%, Pjerino Bebić (kandidat grupe birača - dalje KGB) 34%, Joško Rosso (KGB) 19.97%, a Željko Pletikosić (KGB) 3,77%. U gradsko vijeće ušle su liste: SDP sa 25.63% (4 vijećnika), kandidacijska lista grupe birača (dalje KLGB) Katie Zaninović Dawnay (Lista za ponos mista) 22.06% (3), HDZ 17.84% (3),KLGBPjerinaBebića(DicasPjace) 16.49%(2) i KLGB dr. Drage Carića 10.05% (1). Liste HSS s 5.75% i HNS s 2.17% nisu ušle u vijeće. Za župana u Hvaru je najviše ~glasova dobio Ivan Grubišić (KGB) - 43.36%, Zlatko Zevrnja (HDZ i dr.) je dobio 31.29%, Nevenka Bečić (HGS i dr.) 8.79%, Ivica Grković (HRAST) 5.33%, Luka Rogulj ić (HDSSD) 4.57% i Ivan Župić (HSP) 1.91 %. Za županijsku skupštinu koalicija na čelu s HDZ-om dobila je 25.08%, SDP-ova koalicija 23.84%, KLGB Ivana Grubišića 18.74%, KLGB Anđelke Visković 8.10%, HGS-ova koalicija 5 .46%, a ostalih ll listi po manje od 5% glasova.

19. 5. Britanski novinari otkrili hvarske "kuće

umjetnika". - Desetak poznatih novinara iz Londona, te predstavnice jedne PR-agencije i Udruge "Le Marche Segrete", boravali su na otoku Hvaru, u sklopu edukacijske tura projektaizprograma"IPAAdriatic CBC 2007.-2013."­,,Adristoricallands". "Tema boravka u Italiji i Hrvatskoj su 'kuće umjetnika', ali i upoznavanje s ostalim znamenitostima. . .. Posebno su nas dojmi/i ljetnikovac Hanibala Lucića, Hvarsko povijesno kazalište, galerija 'Meneghello' i botanički vrt na Palmižani, zatim Tvrda/j Petra Hektorovića, te galerije 'Fantazam' suvremenog umjetnika Zorana Tadića i 'Dobrović'. Također smo oduševljeni hvarskim etno-eko selima ... " - kazala je Sue Carpenter, novinarka magazina ,,House & Garden". Oliver Pickup iz "Mail Daily" o Hvaru je slušao kao o poznatoj celebrity destinaciji, ali sada se uvjerio daje to ujedno otok odlične gastronomije, maslina, lavande i vina, a tu je još izuzetno bogata povij est, pa i niz priznatih umjetnika. (SD)

24. 5. Prix Marulić. - Od 18. do 24. 5. održavao se 17. festival Prix Marulić, na kojem su s dokumentarcima, radijskim igrama, kratkim zvučnim zapisima, pričama i sličnim audio djelima sudjelovale 54 radio stanice iz 22 zemlje.

26. 5. Počele Hvarske ljetne priredbe. - Koncertom Pjevačkog društva Hvar u klaustru Franjevačkog samostana započele su 52. Hvarske ljetne priredbe, čiji je bogati program i ove godine potrajao sve do listopada.

29. 5. Anketarsko podmetanje: "Želite li da SDP ukine brod?" - Pod krinkom predizborne ankete, sugestivnim pitanjima na meti "anketara" iz agencije "Aurora" našao se SDP-ov kandidat za gradonačelnika Rino Budrović kojem se predbacivalo da će, ako bude izabran, Hvaru biti ukinuta katamaranska linija, te to što loše govori engleski jezik. Informacija o ovim pozivima po.i,avila se na facebook stranici hvarskog časopisa "Zveljarin". "Aurora komunikacije" nije registrirana u sudskom registru. Postoji doduše, obrt Aurora Centar za poslovne usluge i komunikaciju, čija je vlasnica Renata Demeterffy Lančić ostala iskreno šokirana upitom da li se anketa provodi iz Aurora centra te je opovrgnula vezu sa spornom anketom i najavila da će cijelu stvar prijaviti policiji. Opovrgnula je da je u rad Centra ikad bio uključen Domagoj Bebić, njen kolega, profesor s Fakulteta političkih znanosti. ,,Nikakvu anketu nisam naručio", kazao je za SD kratko Pjerino Bebić.

29. 5. Završna svečanost u vrtiću. - U dvorištu dječjeg vrtića održana je završna svečanost i ispraćaj predškolaca u školu, a tema svečanosti bilaj e: "Što sve voda može".

~···························· GRADSKA KRONIKA

29. 5. Prvi cjelovečernji koncert Gradske glazbe. -Godinu i pol nakon obnove Gradske glazbe Hvar glazbari su Hvaranima priredili prvi cjelovečernji koncert. Puni Arsenal i oduševljen j e publike pokazali su da se čekanje isplatilo.

l. 6. Koncert Stellica i mladih gitarista. - U klaustru franjevačkog samostana održan je završni koncert dječjeg zbora "Stellice" i mladih gitarista.

2. 6. Rino Budrović novi gradonačelnik.- U drugom krugu lokalnih izbora, kojem se odazvalo 59,24%, kandidat SDP-a Rino Budrović-Bene pobijedio je s 58,71% glasova, kandidat grupe birača Pjerino Bebić osvojio je 38,84%, dok je nevažećih listića bilo 2,45%. ,,Zahvaljujem građankama i građanima Hvara na ukazanom povjerenju i što su mi dali priliku da u naredne četiri godine vodim grad Hvar za dobrobit njegovih građana. Hvala im što su izabrali odgovornost, kompetenciju, opće interese, građansku kulturu, brigu za domaćeg čovjeka, stručnost i istinitost u korist grada Hvara i njegovih građana. Grad Hvar, zajedno sa svojim timom i samim građanima, voditi ću ozbiljno, promišljeno, dosljedno, pravedno i pošteno. U ovom

trenutku nema mjesta slavlju, niti euforiji, već ćemo odmah početi ozbiljno raditi kako bi, za boljitak Hvara, sve što smo zacrtali u svome programu i ostvarili" rekao je za SD novi gradonačelnik Budrović. Čestitamo! U izborima za župana u Hvaru je Ivan Grubišić (K.GB) dobio 52,24%, a Zlatko Ževrnja (HDZ i dr.)- koji je postao novi župan- 44,40% glasova (3,36% bilo je nevažećih listića).

3. 6. Za cjevovod Brač- Hvar 25 milijuna.- Nakon što su iz Njemačke uvezene specijalne cijevi profila 360 milimetara, splitski 'Pomgrad inženjering' d.o.o. u suradnji s tvrtkama GLS Miinchen GmbH i MID Ingenieur GmbH Vaterstetten, te zagrebačkim Monterom strojarske montaže d. d. polaže podmorski cjevovod Brač- Hvar. "Već početkom srpnja imati ćemo puno veću sigurnost opskrbe nego s dosadašnjom jednom cijevi, isto tako smanjene troškove eksploatacije, a dobit ćemo i dodatne količine vode bez koje nije moguć daljnji razvoj otoka Hvara" kazao je Ivan Grgičević, direktor Hvarskog vodovoda iz J else. (SD)

6. 6. Skupljali slikovnice za Klaićevu.- U Tjednu Crvenog križa na Pjaci su bili poredani štandovi na kojima su mladež i pomladak Crvenog križa prodavali razne proizvode za akciju "Za spas" te prikupljali slikovnice za Klaićevu bolnicu. (SD)

10. 6. Korčula ispred Splita po razvojnim šansama. -Kostrena je prva, a posljednji, odnosno 556. - a točno je toliko općina i gradova u Hrvatskoj - Ervenik. Među prvih l O našlo se čak 6 dalmatinskih mjesta (Korčula, Dubrovnik, Konavle, Solin, Baška Voda i Dugopolje). Popis označava "ljestvicu razvojnog potencijala hrvatskih gradova i općina" koju je načinila londonska tvrtka "Adcore Corporation LTD". I naš Hvar našao se na listi ispred Splita- na 16. mjestu, dokjeSplit 17. (SD)

12. 6. Marko Jeličić predsjednik vijeća.- Za predsjednika GV-a Hvara jednoglasno je izabran Marko Jeličić (Lista za ponos mista), a za potpredsjednike Fabijan Vučetić (SDP) i Jure Miličić (HDZ). Evo i popisa 13 hvarskih vijećnika: Ivana Visković, Mandica Huljić, Marija Mlinac, Fabijan Vučetić (SDP), Katija Zaninović Dawnay, Marko Jeličić, Nada Jeličić (LZPM), Jure Miličić, Frano Bibić, Vinko Ravlić (HDZ), Pjerino Bebić, Stjepan Jeličić (DSP) i dr. Drago Carić (nezavisna lista). Čestitamo!

15. 6. Kogo slavi 30 godina.- Pizzerija ,,Kogo" proslavila je 30 godina rada prigodnim domjenkom uz živu glazbu.

17. - 20. 6. Međunarodna znanstvena astronomska radionica. -U organizaciji Opservatorija Hvar održala se Međunarodna znanstvena radionica pod nazivom "International Study for Earth- Affecting Solar Transients" (ISEST).

····························~ GRADSKA KRONIKA

19.-21. 6. III. fešta forske pulene. - Udruga Hvar -Metropola mora organizirala je III. feštu forske pulene. Doček brodova u hvarskom portu bio je srijedu, 19. 6., a istog dana nastupili su klapa Galešnik i FD Šal tin u Arsenalu. Uslijedilo je predavanje "Čuvanje i yredstavljanje maritimne baštine" dr. Vladimira Skračića. Cetvrtak, 20. 6., je započeo jedrenjem po portu u 9h i odlaskom sudionika do uvale Palmižana. U 20h započelo je predavanje "Pola ure marikulture" prof. Zorke Bibić-Žiže u Arsenalu. U 21h pred Lođom je nastupila Gradska glazba, a vrhunac fešte bio je ,,Bal jedara" u 22h. Ispraćaj brodova uz limenu glazbu bio je u petak, 21. 6., u 9.30h, nakon čega je započela regata Hvar­Komiža. U Komiži su se sudionici hvarske fešte pridružili manifestaciji "Rota Palagruzona" na kojoj su Hvarani bili posebni gosti, te im je u čast u komiškoj čitaonici otvorena izložba Borisa Kragića "Hvar- metropola mora".

21.-23. 6. Prvenstvo u podvodnoj fotografiji. - Hrvatski ronilački savez i Podvodno istraživački klub Mornar uz domaćine, Sunčani Hvar, Nautički centar, Hvar- Metropola mora, JK ZVIR, RC Viking, organizirali su Otvoreno prvenstvo Republike Hrvatske u podvodnoj fotografiji pod pokroviteljstvom Grada Hvara.

23. 6. Solarne elektrane: uložiš 125.000, vratiš 500.000 kn. - ,.Pretprošlog tjedna inicijalni sastanak za osnivanje Energetske zadruge održan je na Hvaru, za što su Hvarani pokazali veliki interes" - kaže Vjeran Piršić iz Udruge "Eko Kvamer",jedan od osnivača prve energetske zadruge. Onje prenio iskustva s Krka i predložio optimalnu strategiju: da na osunčanom, ali poljoprivredno nezanimljivom terenu naprave komunalnu fotonaponsku elektranu, te da i oni naprave katastar ravnih krovova kako bi se na njima instalirale elektrane. "Mislim daje bitno da jedinice lokalne uprave svojim fotonaponskim krovovima daju političku poruku građanima. A nakon što se investicija za desetak godina isplati, otok Hvar imao bi, na primjer, 4 MW besplatne energije koju može davati građanima uz popust, dovesti industriju koja ne zagađuje okoliš ili je, recimo, deponirati pa koristiti za noćnu rasvjetu."- rekao je Piršić za SD.

25. 6. Baletni koncert za Nou. -Na "Venerandi" je održan završni baletni program Baletnog studija Hvar u suradnji s gradom Hvarom i pod pokroviteljstvom Crvenoga križa. Sredstva od ulaznica i dobrovoljnog doprinosa (oko 6000kn) donirana su obitelji dječaka koji boluje od psiho­fizičkog poremećaja. Gosti manifestacije bili su baletni prvaci i solisti HNK Split predvođeni ravnateljem Dinkom Bogdanićem.

28.-29. 6. Festival levande. - Velo Grablje po 5. put je ugostilo festival levande. Među brojnim događanjima organizirano je branje i kuhanje levande, dječju radionicu, tečaj gradnje suhozida, boćarski susret, brojne izložbe, zanimljiva predavanja, predstavu i pjesničku večer, nastup hvarske Gradske glazbe te koncert "Otočki pozdrav Europi". Posjetiteljima su ponuđena autohtona jela i sajam lokalnih proizvođača.

% ••••••••••••••••••••••••••••

GRADSKA KRONIKA

30. 6. Višani i Komižani: Katamaran bez stajanja u Hvaru! -Hvar početkom srpnja dobiva čak 60 mjesta manje na "Jadrolinijinu" katamaranu za Split koji plovi na liniji Korčula-Hvar- Split. Od l. srpnja katamaran "Krilo Jet", kojim smo bili zadovoljni, preuzima liniju Vis - Split ... tako će Vis imati katamaran koji u svakom slučaju premašuje potrebe tog otoka jer se neće moći puniti na toj liniji. -žali se Rikardo Novak u ime Udruge putničkih agencija otoka Hvara. Nismo suglasni sa svakodnevnim pristajanjem katamarana u luci Hvar po polascima iz Visa i Splita. -odluka je gradova Visa i Komiže. Time što je odbijen prijedlog grada Hvara od JLS-a Komiže i Visa sasvim izvjesno je pričirifena šteta svima ... O povezanosti škoja o kojoj govorimo desetljećima upravo je sada suvislo govoriti, baš zato jer se ovakva šansa ne pruža baš svaki dan. - rekao je hvarski gradonačelnik Rino Budrović. (SD)

l. 7. Proslava ulaska u EU.- Ulazak RH u EU obilježen je podizanjem europske zastave i prigodnim govorima gradonačelnika Budrovića i predsjednika vijeća Jeličića te čašćen jem uz domaće kolače.

3. 7. Biskup Štambuk: Katamaran treba i Hvaru. -Biskup Slobodan Štambuk uputio je otvoreno pismo gradonačelnicima Komiže i Visa Tonki Ivčević (SDP) i Ivanu Radici (HDZ): Ako je istina da su reakcije iz Komiže i Visa spriječile svakodnevnu katamaransku vezu na relaciji Split- Hvar- Vis, onda se i ja pridružujem s velikom žalošću i nelagodom u srcu, protestirajući protiv tog samoubilačkog poteza! ... Otoci naši, plačite! Sve ste udaljeniji jedan od drugoga! Još je uvijek moguć ispravak, požurite! ... Učinite što je potrebno da ispravite kurs "Krila jeta" i prema Hvaru, a potom i Visu i obratno! (SD)

8. 7. Humanitarni koncert za "Dječaka Sunca". - U klaustru franjevačkog samostana održan je humanitarni koncert klapa "Bodulke", "Galešnik" i "Veli kamik" za pomoć dječaku Nikoli koji se "bori" s autizmom. Prikupljeno je oko 6000 kn. (SD)

ll. 7. U gradu Hvaru 22% više turista!- Statistika TZ SDŽ govori da su na Hvaru odlična turistička ostvarenja u prvih šest mjeseci ove godine. Naime, TZ grada Hvara bilježi 106.421 u odnosu na lanjskih 87.165 noćenja (u plusu 22 posto). (SD)

13. 7. Premijere u ljetnikovcu.- Starija skupina dramske sekcije GSU Stella Maris premijerno je 6. 7. izvela predstavu "Susjedi", koju je napisala i režirala Sandra Domanović, u ljetnikovcu Hanibala Lucića. Mlađa skupina iste sekcije i!fiala je 13. 7. u istom prostoru premijeru predstave "Cudnovate zgode šegrta Hlapića" I. B. Mažuranić u režiji S. Domanović uz glazbu Vinke Šur lin.

14. 7. Hvarani grintali, partijaneri u ekstazi partijali.­Hvar je doživio elektronsku ekstazu, oko 4500 partijanera napunilo je kompleks bazena hotela Amfora, nakon dva dana splitskog Poljuda, na završnom VIP tulumu Ultra Europe. ,,A što je bilo. Prodano je ulaznica više nego što ljudi može stat. Sada se više ne može ni unutra ni vani, zaludu im kuknjava i plač, i molbe da ih pustimo jer su kupili karte i to skupe. Prvo se mora nešto pustiti vani da bi ušli drugi" pojasnili su ljudi iz osiguranja. Kod brojnih Hvarana je generalni dojam kako ovakvom tipu zabava i profilu gostiju koji ih prate na Hvaru ne bi trebalo imati mjesta sve dok se za tako nešto ne ostvare potrebni logistički uvjeti. (SD)

16. 7. "Fiat Lux" u Zvijezdi mora.- U organizaciji Muzeja hvarske baštine otvorena je izložba fotografa Igora Anđelića "Fiat Lux" u crkvi Zvijezda mora, uz pjesmu Prošpera Kuzmanića-Popca i prigodni domjenak.

····························~ GRADSKA KRONIKA

17. 7. Država vraća sebi "Sunčani Hvar"?- "Orco grupa" objavila je kako je s hrvatskom Vladom postigla preliminarni sporazum o stabiliziranju "Sunčanog Hvara", a prvi rezultat dogovora je obustava arbitraža koje su u tijeku između Hrvatske i luksemburške kompanije. SD neslužbeno doznaje kako su zahtjevi "Orco grupe" išli za tim da se potraživanja države prema "Sunčanom Hvaru" zbog neplaćenih poreza, vrijedna 15,8 mil. kn, pretvore u vlasničke udjele, čime bi država ponovno imala više od 50 posto vlasništva.

20. 7. Split, Brač, Šoltu i Hvar spojit ćemo pomorskim tunelima od milijardu €! - Podmorskim tunelskim mostovima, čuvenog arhitekta i statičara Boženka Jelića, Split bi se povezao s Bračom, Šoltom i H varom, a sve se bez ikakvih tehničkih problema može realizirati u našim brodogradilištima i fmancirati iz fondova EU-a odakle već podupiru takve projekte. Planirana cijena izrade oslonaca i tunelskih cijevi sa zaštitom, transportom, montažom, brtvljenjem, istražnim radovima, projektiranjem i nadzorom, procijenjena je na 30 tisuća eura po dužnom metru, pa bi tunel Brač - Hvar od 3800 m koštao 114.000.000€, a Hvar- Makarska primorje dužine 5200 m-156.000.000€. (SD)

l. 8. Predstavljen vodič općine Sućuraj. - U organizaciji Muzeja Hvarske baštine u Sv. Marku predstavljen je "Kratki vodič kroz povijest općine Sućuraj" autora Nikše Vujnovića. O autoru i vodiču govorili su Mirjana Kolumbić i Marinko Petrić, a potom je autor govorio o povijesti područja općine Sućuraj uz zanimljive fotografije.

2.-15. 8. Drugi Hvar For Art. - Udruga forske užonce postavila je u Arsenalu izložbu Hvar For Art 2.0 - Festival umjetnosti posvećen otocima. Hvaranima su se predstavili umjetnici Dino Bičanić, Vedran Karadža, Toni Meštrović, Paolo Pili, Yelena Remetin i Marko Tadić. Na otvorenju je svirao DJ Sergio, a na zatvaranju 15. 8. performans je izveo Gildo Bavčević. Uz izložbu u Arsenalu otvorenu su i izlože fotografija Jelene Remetin u Lođi te Ivane Jenjić u Caffe Teraca.

8. 8. Za obnovu Osnovne škole "Hvar" 1,5 mil. kn. -U OŠ "Hvar" izvedeni su radovi koji obuhvaćaju poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade, u sklopu projekta "Solution". Njihova vrijednost procijenjena je na oko milijun i 500.000 kuna, novac je osiguran iz fondova Europske unije, a dijelom i od Županije splitsko­dalmatinske.

9. 8. Divlje svinje upadaju u dvorišta. - Divlje svinje harače otokom H varom. Ne samo da su u vinogradima, gdje su proždrle još nezrelo grožđe, nego su obrstile i druge kulture po poljima. A sada dolaze i u sama mjesta, među kuće, pa se ljudi boje da im ne nasrnu i na djecu. Sličnih pojava bilo je i prijašnjih godina, no one su sada očito učestalije, vjerojatno zbog izuzetno nepovoljnih vremenskih prilika, tj. nesnošlj ivih vrućina. (SD)

10. 8. Predstavljen "Leksikon gastronomije i podrumarstva". - Knjiga Igora pl. Živanovića predstavljena je u Lođi u 11h. Program je vodio Kristijan Ugrina, a o knjizi su uz autora govorili Ivan Buzolić-Lajko i Marinko Jurić.

~···························· GRADSKA KRONIKA

13. 8. Koncert za 145 godina turizma.- U 21h u sklopu 52. hvarskih ljetnih priredbi održan je na Venjerandi koncert Doris Dragović, Ive Gamulina-Giannija i Pastore Soler povodom 145 obljetnice hvarskog turizma.

14. 8. Predavanje Nikole Godinovića.- Predavanje "Što smo otkrili prije 100 godina, a što ćemo otkriti za 100 godina?" u vrtu Ljetnikovca Hanibala Lucića održao je dr. Nikola Godinović u organizaciji MHB.

14. 8. Porezna uprava će provjeriti imovinu vlasnika Carpe Diema. - Porezni inspektori zatvorili su hvarski klub Carpe Diem Beach u Stipanskoj na pet dana. Poreznike je na istragu potaknulo otkriće inspektora da vlasnici kluba nisu izdavali račune za prijevoz do otoka i ulaznice u visini od 200 kuna, a u trenutku nadzora zatekli su oko 120.000 kn neevidentiranog prometa. Vlasnici su se žalili Poreznoj upravi na tu odluku tvrdeći da im blagajna nije radila zbog kvara generatora. No Porezna uprava ih je ipak odlučila zatvoriti i novčano kazniti. Pritom su utvrdili da je tvrtka Hrenovka, preko koje posluje klub, u srpnju 2012. prijavila 900.000 kn mjesečnog prometa, a njihova fiskalna blagajna u srpnju 2013. zabilježila je, navodno, 4 mil. kn prihoda. Lani je tvrtka prijavila za cijelu godinu prihode od 4,3 mil. kn. Rashodi su iznosili 3,3 mil. kn, a dobit nakon oporezivanja prijavljena je u visini od 757.500 kn. Tvrtka ima sedam zaposlenih, direktor je Daniel Ivan Svirčević, a J osip Čurković i N enad Šepak članovi su društva.

20. 8. Izložba "Ekspresija podsvjesnog".- Muzej hvarske baštine otvorio je u Zvijezdi mora izložbu slika Vuka J eremića "Ekspresija podsvjesno g".

26. 8. Izgorjelo 400 hektara makije i borovine.- Oko 400 ha guste makije i borovine izgorjelo je u požaru u uvali Stiniva na otoku Hvaru. Prva dojava vatrogascima je stigla u nedjelju u 21.28h, a požar je lokaliziran u 2.30h.

31. 8. Četvrta fešta dice s Mole prije škole.- I ove godine organizirana je, sada već tradicionalna, fešta dice s Mole prije škole. Okupila je oko 60 djece, a uz njih i starije koji plivaju na ovom omiljenom muletu. Podsjetimo, fešta je nastala iz protesta, kao pokušaj obrane da Mola ne postane privezište za jahte.

2. 9. Odgođena nastava. - Zbog radova na poboljšanju energetske učinkovitosti zgrade, početak nastave u Osnovnoj školi Hvar odgođen je na 9. rujna. Srednja škola, koja koristi manje razreda u istoj zgradi, s nastavom je započela redovno.

3. 9. Hvarski Led Zeppelin.- Mladi bend "Ajlend" pravo je čudo s Otoka sunca. Tada mahom 15-godišnjaci, osnovali su ga prije dvije godine, a onda su napredovali rapidno: do sada

su svirali kao predgrupa eminentnim glazbenim imenima kao što su LET3, Jinx, Marijan Ban i Diktatori, N eno Belan, Gustafi, Belfast Food itd. Bend se sastoji od pet članova, iz Milne, Rudine, Staroga Grada i Jelse, a to su: Kruno Dumenčić (17), frontmen i glavni vokal benda, Andro Novak (20) na bubnjevima, Ive Tudor (17) na solo gitari, Štefan Dulčić (17) na ritam gitari i Rino Duboković (18) na bas gitari. "Aj lend" su i ovogodišnji pobjednici regionalnog "Imagine Festival Croatia 2013." te ih očekuje finale sredinom studenoga u Zagrebu. (SD)

24. 8. Hvarski polumaraton. - I treću godinu za redom održanje polumaraton od Starog Grada do Hvara. Pobijedili su Zoran Žilić u muškoj a Marija Vrajić u ženskoj konkurenciji.

····························~ DENTJERE NA SUNCE KAZALO

Jednog dana svetenik odluč pitati djecu o odem drugom osfm o Isusu. 1 palme: - Djeco. !to je to maio, crveno i živi na drvetu? Djeca gledaju blfjedo f slfjelu ramenima. Onda nastavi: - Malo ie aveno, žM na hrastu i skuplja žireve preko jeseni. što je to? A djtta ništa, nitko o~ zna. Onda svefuik upita malog Perku: - A !to ti misli!, !to je to7 Odgovari on: -Znam da je odgovor Isus, ali nekako mi wče na vjevericu.

- Razlika Izmedu crkve f države? - crkw vode pastiri, a drhw lobaniJ

2 UVODNIK

3 ŽUPNIKOVABESIDA

7 RAZGOVOR S POVODOM- GRADONAl:ELNIK

11 P~MASVETOGDOMDUKA l. SVETI TOMA AKVINSKI

ll PITAM SE, PITAM •••

16 SESTRIME SMO ... I ATO ĆEMO S TIM?

18 PRIJATELJI MlSIJA

19 HVARSKI LJETNI ZAPIS

10 RAZGOVOR S POVODOM- M. GAVRAN

JB SPOMENIK WTINI I KULTURI ŽIVLJENJA:

JI NOĆNA ROSSULJA

ao DRVENI RELIKVIJARI SV. STJEPANA l. I

MUČENIKA

38 BBSTAUBIB.ANI CEI.UFI:RA.JI BBATO'VATINE

SV. KRIŽA

85 ATANDARAC

42 DONATADTSKI SPOMENIK

4. DVA FRATRA BUDROVIćA

49 GUSTIRNE- DIO DVANAESTI

61 FOB- PRI I SAD

58 KANTUN OD SLIKIH BARBA IVOTA

55 POSEBNOSTIIBLAGODATIPLODOVA

MEDITERANA

57 SPIZA

60 KANTUN ZA FORIKU

61 AD ASTRA

68 P.D. "AALTIN" NA MEĐUNARODNOJ SMOTRI

67 MA.KKO POLO OTKRIO PERU

68 NOVIUBBI

70 INMEMORIAM

7. REAGIRANJA

81 ŽUPNA KRONIKA

90 GRADSKA DONIKA

99 DENT JEBE NA SUNCE