••••••• •••••••

•••25

5

o

••••••• •••••••

••••••• •••••••

t t t + + + UVODNIK

Dragi čitatelji!

Ljeto nam se vratilo u grad! Istina, kalendarski počinje tek idući mjesec, ali već ga možemo osjetitiu zraku i po pokojem gostu koji prošeta Pjacom ili se izgubi u uličnom labirintu Grode i Burka. zamalo vremena Hvar će biti poput olimpijskog sela, svugdje će prolaziti mnoštvo turista, štekati iplaže bit će prepuni, a noću neće biti ni mira ni počinka, što radi vrućine, komaraca ili bučnih namprekomorskih susjeda. Obitelji doiivljavaju raspad sistema, budući da (gotovo) svi imaju sezonskiposao u raznim smjenama, pa se pojedini članovi naših obitelji ne vide i po nekoliko dana, premdažive pod istim krovom. za duhovni (kršćanski) život se tu i tamo nađe vremena, ovisno o nedjeljnimtransferima ili ako smo nekim čudom uspjeli čuti zvona. Ljeti je naša vjera pospremljena naškanciju, a kad prođe ferragosto vraćamo je u tjedni raspored. Ne brinite se, ovaj naizgledapokaliptični prikaz samoje opisjedne prosječne ljetne sezone u našem gradu.U ovom broju " Kruvenice" odlučili smo se pozabaviti dvjema prevažnim temama: turizmom (ovegodine obiljeŽIlvamo 140 god. organiziranog turizma) i obitelji (u našoj biskupiji u centarpastoralnih napora stavljamo temu kršćanska obitelj - katehem-). Na širokom prostoru ovih tematek smo uspjeli malo m-grebati po površini. Naizgled su ove dvije stvarnosti nespojive, ali moždamožemo pronaći baremjednu riječ koja ih povezuje: egzistencija. Turim-mje velikoj većini Hvaranaiznimno bitan izvor prihoda i, ako je sezona bila plodonosna, nakon ljeta se može egzistirati.Obitelj, ako je zdrava i normalna, pruža svim svojim članovima egzistenciju u smislu postojanja,utočišta, slobodnog i zdravog rasta i napretka. Danas su zdrave i normalne obitelji gotovo rijetkost.Jednako tako je rijedak turizam koji nije pohlepan, gramziv i sebičan.Usprkos i unatoč tomu, budimo optimistični! Pred nama je još jedna sezona sa mnogo pitanja,potreba i želja, a m- koju vjerujemo da će biti uspješna. Pred namaje još mnogo lijepih (i sunčanih)dana koje možemo posvetiti svojim obiteljima.Želimo vam svima lijepu i uspješnu turističku sezonu! Budite strpljivi i obazrivi sa svojim gostima iučinite im boravak u Hvarujoš ljepšim. Uz to, ne zaboravite na svoju obitelj, kao i na brigu o svojojvjeri i kršćanskom životu. za te stvari nema mjesta na škanciju!

Urednica

Naravno, i dalje smo otvoreni m- vaše prijedloge, pitanja, sugestije i kritike. Tmžimo sve koji bi bilivoljni pisati i na taj način doprinijeli ne samo ovom listu, već župi i mjestu. RJuJujemo se tomu!Možete sejaviti na mail koji se nalazi u impressumu ili na uredničin mobitel: 098/894894.

Hvala na razumijevanju!

•••t t t .;+ + List župe sv. Stjepana 1., pape i mučenika, Hvar + + .; .; t tŽupa sv. Stjepana L, Hvar Zorka Bibić don Mili Plenković, župnik

Joško Bracanović, Zorka Bibić, Ivo Tudor, Ante Novak-Žiha, don Mili Plenković, Milan Šarić, Ivo VučetićAtelije "Fabrika 11", Hvar Arhiv župe Hvar KA-BI,Zagreb 400 kom.

Župa sv. Stjepana L, Trg sv. Stjepana bb. 21450 Hvar, +385 (0)21 741 269, kruvenica@gmail.com2340009-1100238864

25

5

~kruv.ni.ao

••••••• •••••••

••••••• •••••••

ŽUPNIKOVA BESIDA + 4' t t t ti

KApiTE vi naše špreHE ZAOBITELJI?

Dosta je stvarnosti u našem životu za koje bismomogli reći kao i sv. Augustin kad su ga pitali o nekomzamršenom teološkom pitanju: "Kad me ne pitaš,znam, kad me pitaš - ne znam!" Čini mi se daje ovoprimjenjivo ina pitanje: "Štojeobitelj?"Svi znamo što je obitelj, ali teško bismo znali sročitiodgovoruoblikunekejasne, kratke definicije.Svima je jasno da je riječ o nekakvom specifičnomobliku suživota koji nastaje na bazi krvnog ilitazbinskog srodstva. Zapravo, riječ "suživot"djeluje siromašno kad govorimo o obitelji. U nekimse definicijama (pravnim) kaže daje to "zajedništvoživota". I mi u Crkvi definiramo brak kao" zaj ednicusvega života" (CIC, kan 1055). "Rječnik kaznenogprava" veli da je obitelj "tradicionalna zajednicaživota". Baš me zagolicalo ovo" tradicionalna".Na što pomislite kad čujete riječTRADICIONALNO? Nije li nam prva asocijacija daje riječ o nečem zastarjelom, nadiđenom,konzervativnom? Jesu li to samo moje asocijacije ilihvatam puls vremena, barem puls mlađih, liberalnonastrojenih?Ne znam ni idejnu pozadinu ni namjere piscapojedinih natuknica u "Rječniku kaznenog prava"ali mi se čini da baš upotreba riječi" tradicionalnazajednica" daje naslutiti kako suvremena obiteljsebe više ne shvaća na isti način, a hrvatskozakonodavstvo očigledno pokušava, po zakonimademokracije, ugoditi očekivanjima većine. Već se u

•••••••

"Obitelj skom zakonu" donesenom na GospuKarmelsku 2003. slute ti novi vjetrovi, a čestočujemo kako je taj zakon zastario i kako trebaproglasiti novi. Novi će biti sigurno mnogo"naprednij i" te će ozakoniti idejnu i moralnu zbrkukoja je na tom planu zavladala posebno u zapadnojcivilizaciji, u žuđenoj nam Europi.Rastakanju tradicionalne vizije obitelji svakakodoprinosi velika pokretljivost ljudi, miješanjerazličitih kultura. Ovdje, na ovim našim prostorimasvi mi koji smo proživjelijedan dio svog života i kojipamtimo kako su neke stvari izgledale prije 20 ili 30godina s punim pravom smijemo ustvrditi da jeturizam bitno utjecao na promjenu gledanja,shvaćanja obiteljskog života. Za mnoge odnas neštoštonamjeprijebilo "svetinja" višenijeni blaženo, akamoli sveto. Ne znači da su sva naša tradicionalnashvaćanja vezana uz obiteljski život bila "sveta".Promjena na je na brojnim područjima itekakodobrodošla. Ali, kad bi postojao način da utvrdimokoje su sve istinske vrednote "poginule" u našimsredinama pod naletom turizma ne znam bismo li140. obljetnicu turizma slavili ili bismo žalili.Najtragičnije je to što ljudi općenito nisu spremni otome razmišljati jer u prvom redu vide materijalninapredak koji je omogućio turizam, a zanemarujuonaj drugi, sociološki imoralni aspekt.Svjesni ovoga što se događa, a s uporištem u Bibliji,čvrsto uvjereni da zdrav obiteljski život nemaalternative (svi su dosadašnji eksperimenti na tomplanu doživjeli fij asko), svećenici hvarskebiskupije su (sa nekim drugim biskupijama uHrvatskoj) željeli ove pastoralne godine stavitinaglasak na katehezu obitelji. Smisao katehizacijeističe CRKVENI ZAKONIK u kan. 773. gdje sekaže: " ... brinuti se za kethizaciju ... da bi vjeravjernika po izučavanju nauka i po iskustvukršćanskog života bila živa, izričita idjelotvorna. "Kršćanstvo je POGLED NA SVIJET, svjetonazor.Toznači daje Kristovo evanđelje, odnosno kršćanskinauk koji ga interpretira ono što kršćaninu pružagledište s kojeg promatra sve ono što sačinjavanjegov život. Pa ako je obitelj toliko važna uljudskom životu, ne može sebiti kršćanin i zastupati,konkretno o obiteljskom životu, gledišta koja su usvojoj srži suprotna kršćanskim (moralnim)principima. Međutim, praksa dokazuje suprotno.Kršćani vrlo često zastupaju i žive po principimakoji su korjenito suprotni kršćanstvu i kad se radi oobitelj skom životu.Kršćanska obitelj nastaje iz kršćanske ženidbe, a ovabi trebala izražavati vjeru bračnih drugova da jenjihova ljudska ljubav sakramenat (vidljivi znak)božanske ljubavi. Iz te vjere se rađa kršćanska

•••25

5

kruv.ni<'~o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + TIJELOVO

praksa jedne kršćanske obitelji, praksa kojom sesakramentalnost braka stalno potvrđuje i utvrđuje.Samo je takav ambijent logična pozadina vjerskogodgoja djece. Kad u "kršćanskoj" obitelji zakažekršćanski odgoj djece, to je najbolji pokazateljkoliko ti roditelji žive sa sviješću sakramentaineutemeljenosti svoga braka.Kateheza obitelji nažalost ne ovisi o našimplanovima (o projektima biskupa i svećenika). Onase može sprovoditi samo ako su obitelji svjesnepotrebe takve kateheze, govora i razgovora okršćanskim vidicima što bi ih osposobilo da kritičkipromatraju i razmišljaju o "vjetrovima" vremena injihovom utjecaju na njihovo obitelj sko zajedništvo.Ne znam nijedno naselje na Hvaru ili u biskupiji ukojoj su se vjernici trebali žaliti na svoga svećenikajer su oni htjeli susrete i razgovore o različitimvidovima obiteljskog života u svjetlu vjere, a onje toodbio. Naprotiv, znam više svećenika koj i su želj elisa svojim župljanima pokrenuti nešto slično, i prijenego što je to podignuto na razinu biskupijskogpastoralnog plana, ali su župljani uporno ignoriralitakve ponude. To se očigledno događa i nama uHvaru. Svejedno, u ovoj će se župi i dalje nuditikateheza, a hvarski će kršćani u slobodi odlučiti štožele iu slobodi se izjašnjavati o (ne)ozbiljnosti svojevjere.Pridružujem se uredničinoj želji za USPJEŠNUturističku sezonu, a vi, poštovani, sukladno svomkršćanskom svjetonazoru dajte značenje"uspješnosti" sezone.

Župnik

~kruvenica

•••••••

Najmlađi zapovjedni blagdan

SVETKOVINA TIJELA IKRVI KRISTOVE

Tijelovo je pomična svetkovina koja se slavi učetvrtak nakon nedj elje Prevetog Trojstva, a njimeCrkva slavi spomen ustanovljenja Sveteeuharistije iako je svremenom naglasak pomaknutna štovanja Krista u Presvetom oltarskomsakramentu koje ističe stvarnu Kristovuprisutnost u posvećenu kruhu i vinu. Zapravo jedan ustanove euharistije Veliki četvrtak, ali kakotaj dan pada u Veliki tjedan - vrijeme žalosti ukojem se od kršćana očekuje da u prvom redurazmišljaju o Muci Gospodnjoj, Crkva ne možeizraziti svoju radost zbog tog "Svetog dara". Osimtoga, Veliki četvrtak obiluje i drugim sadržajima.Stoga je uvedeno Tijelovo kako bi se to otajstvomoglo proslaviti na dostojan način.Povijest ovog blagdana vezana je uz belgijski gradLiege. U blizini Liega, u jednoj augustinskojzajednici živjela je redovnica Julijana od MontCornillona. J ednom je zgodom imala viđenjepunog mjeseca s crnom rupom (ili sa crnomtrakom) te je začula glas koji joj je to protumačiokao znak nedostatka važnog blagdana u crkvenojgodini - blagdana kojim bi se iskazalo osobitopoštovanje ustanovljenju euharistije i Isusovojstvarnoj prisutnosti tijelom ikrvlju u euharistiji. U11. st. je bilo žestokog prijepora oko teološkogtumačenja euharistije. S jedne strane učiteljkatedraine škole sv. Martina iz Toursa -Berengarije, a s druge strane redovnik izNormandije i kasniji biskup CanterberyjaLanfrank iz Pavije. Berengarije je tumačio Isusovuprisutnost u euharistiji na simboličan način (tj.

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

TIJELOVO + 4' t t t ti

proglašenje Tijelovablagdanom cijeleCrkve. Prva tijelovskaprocesij a zabilj ežena jeu Kolnu 1306. godine.Širenju te pobožnostipogodovali su raznioprosti koje su uz njuvezali pape Martin Y. iEugenIY.Tijelovo je jedinizapovjedni blagdankoji nije zajedničkikatolicima ipravoslavcima jer jeustanovljen nakonraskola 1054. godine.

/' Osim rimokatolikaTijelovo slave iunijatske crkve(katolici istočnog

obreda) te dijelovi Anglikanske crkve. Uzemljamagdje Tijelovo nije državni praznik, svetkovina iprocesija se u pravilu odgađaju za prvu idućunedjelju. Latinski naziv svetkovine je Corpus etSanguinis Christi (Tijelo i krv Kristova - češće sekoristi skraćeni oblik Corpus Christi), a ostalihrvatski nazivi su Brašančevo i Božji dan. U Hvaruse Tijelovo obilježava svečanom misom i velikomteoforičnom procesijom po pjaci uz sudjelovanjeobje bratovštine te prvopričesnika koji predPresveto bacaju cvijeće.Između četiri zapovjedna blagdana Tijelovo (uznjega su to još i Vela Gospa, Svi sveti i Božić)predstavlja današnjim katolicima velikunepoznanicu. Iako većina ide toga dana na misu iprocesiju, na žalost, relativno je malen broj onihkoji znaju što se toga dana slavi. Već je legendarnapriča o anketi iz 2001. g. koju je novinar Jutarnjeglista Darko Pavičić proveo među saborskimzastupnicima nakon što su ti isti zastupniciproglasili Tijelovo državnim praznikom - nitko odispitanih nije znao što taj blagdan predstavlja.Nadam se da su Hvarani ipak bolje upućeni odnaših saborskih zastupnika, a onima koji nisu nekapomogne ovaj članak.

euharistija samo simbolizira Isusovu prisutnost)dok je Lanfrank postojano branio stalnu vjeruCrkve da je Isus uistinu prisutan pod prilikamakruha i vina. Iako je Berengarijev nauk osuđen isam se Berengarije pomirio s Crkvom njegov jenauk polako pripremao ono što će kasnijepromovirati Luther. U tom se ozračju dogodiloovo sa redovnicom Juli janom. Ona je svoj e viđen jepovjerila biskupu Liegea Robertu de Thoretteu,tamošnjem arhiđakonu Jacquesu Pantaleonu teučenom dominikancu Hughu. Bila je vrlouvjerljiva i navela je biskupa Roberta da razmišljao uvođenju novog blagdana. On je sazvao sinodu1246. g. i na njoj proglasio novi blagdan zapodručje svoje biskupije. Blagdan se udomaćio ivećse 1253. g. slavioi uNjemačkojJedno drugo čudo pogodovalo je širenju ovogblagdana. Godine 1263. svećenik Petar iz Pragaputovao je na hodočašće u Rim. Za vrijeme mise uBolseni posumnjao je u transsupstancijaciju(pretvorbu supstancije kruha i vina u supstancijuIsusova tijela i krvi) pa je ugledao kako iz hostijekapa krv. Tada je u susjednom Orvietu boraviopapa Urban IV - bivši arhiđakon Liegea JacquesPantaleon pa mu se je svećenik Petar ispovjedio odogađaju. Papa je to proglasio čudom. Ubrzo jenjegovom bulom "Transiturus" Tijelovoodređeno svetkovinom za cijelu Katoličku crkvu,a izrada bogoslužja blagdana povjerena jenajvećem srednjovjekovnom teologu sv. TomiAkvinskom.Biskup Robert i redovnica Julijana nisu dočekali

•••••••

Joško Bracanović

•••25

5

kruv.nica~o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + RAZGOVOR S POVODOM

Razgovor s radijskim voditeljemIvicom Ursićem

ŽIVIM U OVOME SVIJETU,ALI NE ŽELIM BITI ODOVOGA SVIJETA

Mogao samtaj svoj glas,od Bogadarovan,koristiti zapukurazbibrigu,za pričanjetrivijalnosti

i besmislica, mogao sam govoritinešto što bi neki voljeli čuti, govoritikako bi se nekima svidio, govoriti tekkako bih nešto rekao, govoritijezikom današnjih medija i politikekoji ne dopire dalje od površine,mogao sam "svidjeti se svijetu" ionda bih vjerojatno davao intervjuza neki visokotiražni list, ali samoBog zna što je za naše dobro i čovjekse samo treba prepustiti njegovojmilosti.

~kruvenica

•••••••

Gost našeg lista je Ivica Ursić, urednik i voditelj naRadiju Split. On je jednostavan obiteljski čovjek,živi posve običnim, svakodnevnim životom poputsvih nas. Ali po nečemu se ipak razlikuje: naiznimno slikovit i životan način svjedoči svojuvjeru u eteru, premda nije teolog, propovjednik niznanstvenik. Njegove emisije "Nikad nedjeljom"(nedjeljom od 12 - 14h) i "U ovo vrijeme"(četvrtkom od 20h) rado su slušane diljemDalmacije, a vjerujemo i u hvarskim domovima. Za"Kruvenicu" govori o svojem osobnom, živomdoživljaju vjere, o svojoj emisiji, kao i o mnogimaktualnim pitanjima.

Kruvenica: Većina ljudi Vas zna kao voditeljaemisije "Nikad nedjeljom ", kao govornika ugodnaglasa, inicijatora zanimljivih tema, čovjeka kojisvojim emisijama zamišlja i nadahnjuje. Tko je,zapravo, Ivica Ursić?

Ursič: Možda je puno lakše odgovoriti na pitanje"tko ja nisam". Ja nisam nikakav stručnjak, janisam ni znanstvenik, ja nisam onaj koji dajerecepte, koji je riješio sve svoje dileme, koji se jeoslobodio svih svojih sumnji i koji ima odgovorena sva pitanja. J a se zovem Ivan, ali ja sam prijesvega i sumnjičavi Toma i nevjerni Petar, a moždaprijesvegaZakej.Ja sam putnik koji putuje, baš onako kako svi miputujemo ovom dolinom suza, putnik koji putujeputem svog glasa od čovj eka do čovj eka, od obi tel jido obitelji.Mogao sam taj svoj glas, od Boga darovan, koristitiza puku razbibrigu, za pričanje trivijalnosti ibesmislica, mogao sam govoriti nešto što bi nekivoljeli čuti, govoriti kako bi se nekima svidio,govoriti tek kako bih nešto rekao, govoritijezikom današnjih medija i politike koji ne dopiredalje od površine, mogao sam "svidjeti se svijetu" ionda bih vjerojatno davao intervju za nekivisokotiražni list, ali samo Bog zna što je za našedobro i čovjek se samo treba prepustiti njegovojmilosti.Odlučio sam govoriti od srca, ali sam prije togamorao "razbiti led" oko svoga srca kako bi moj Bogdobio prigodu ući umoje srce. To je bio mukotrpani težak posao, ali neizbježan. Učinivši to ja se višene brinem za ono što mi je govoriti, jer sve dokgovorim u slavu Božju ja sam samo oruđe uNjegovimrukama.Ovo je prigoda zahvaliti vam se na pozivu, jer jeovo moj drugi intervju za jednu tiskovinu u mojih15 godina rada urazličitimmedijima.

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

RAZGOVOR S POVODOM + e) t. tKruvenica: Naslov emisije je pomalo neobičan.Kako ga treba shvatiti?

Ur sić: Emisija je dobila svoje ime "NIKADNEDJELJOM" temeljem onoga što se u njoj zbiva,odnosno ne zbiva. U emisiji koja se emitiranedjeljom nikada se ne govori o onim stvarima itemama kojima smo opsjednuti tijekom svakogradnog dana.Nedjelja nam je dana za susret s obitelji, sprijateljima, sa samim sobom, sa svojim Bogom, ami smo, nažalost, nedjelje pretvorili u dane kadahodočastimo u prodajne centre gdje doslovnoubijamo i ono još malo preostalog dostojanstva usebi. Nedjelju i sve ono sveto što je u tom danužrtvujerno na bezbrojnim oltarima u modernimpanteonima, a to su trgovački centri, koji supostali naša nedj elj na obitelj ska oku pij ališ ta.U tom jednom jedinom slobodnom danu u tjednumi u biti bježimo od slobode. Potaknutibezbrojnim promidžbenim porukama bježimo uiluziju, bježimo od odgovornosti, jer je slobodaodgovornost. Bježeći od slobode i odgovornostibježimo i od istine, jer "istina oslobađa", a mi se neželimo suočiti s istinom, jer bi nas to sigurnozaboljelo.A istina je da živimo u paralelnim svjetovima iistina je da smo zaboravili razgovarati. Našidomovi nalik su željezničkim kolodvorima gdje sevlakovi stalno mimoilaze. Komuniciramo putemtelefona, e-mailova i SMS poruka ili ostavljamoljepljive ceduljice po vratima naših hladnjaka.Zivirno tjelesno jako blizu jedni drugih, a u bitiživimo nevjerojatno daleko jedni od drugih.Između nas, bračnih partnera, roditelja i djece,braće i sestara, ubacuju se moderni mediji i svojimsustavom vrijednosti stvaraju među nama, upočetku napukline, pa onda procjepe i na koncuprave provalije, koje s vremenom postanunepremostive.Mi, izgubivši smisao za zajedništvo, suosjećanje ižrtvu nemamo neku veliku potrebu niti zakomunikacijom, pasmo zato nedjeljne izlete, dugeobiteljske ručkove, poslijepodnevne razgovorezamijenili besciljnim lutanjima kroz trgovačkecentre, jer smo tamo prividno među ljudima, akomunikacija je tu ionako svedena na minimum. Ikoja je onda razlika između nedjelje i ostalih danau tjednu kada nas ritam života lomi i tjera nažrtvovanje duhovnog u odnosu namaterijalno?Eto, zato postoji emisija "NIKAD NEDJELJOM".Postoji kao vapaj koji želi poručiti svima neka sevrate sebi, svojoj obitelji, vrijednostima koje sunas održale. Neka se vrate bližnjemu, sebi i svome

•••••••

Bogu. Postoji kao pokušaj da se premo ste tiparalelni svjetovi i da ljudi iskorače iz svega toga.Dva paralelna pravca uvijek su blizu, a nikadzajedno. Pojedinačno lako se daju slomiti. Kada suzajedno, uz Božju pomoć, postaju neslomljivi, alizajedništvo može biti jedino u križu, u nesebičnojljubavi ižrtvi po kojoj smo i otkupljeni.Na tim postulatima emisija počiva i na njima će ipočivatidokje bude.

Medijima je samo loša vijest - dobravijest

Kruvenica: U čemu je tajna popularnosti Vašihemisija? Čuli smo da i mnoga "duhovna lica" kažuda Vas je užitak slušati. Kako ste došli na idejustvoriti jednu takvu emisiju? Odakle Vašauvjerljivostugovoru ?

Ursić: Nema tajne zašto ljudi rado slušaju mojuemisiju. Ljudi sve ono što čuju nedjeljom ionakoveć nose u sebi. Ništa to za njih nije novo. Oni umojim, naglas izgovorenim riječimaprepoznavaju svoje misli, svoje stavove, svojsustav vrijednosti za kojeg su mislili da su ganepovratno izgubili. Raduju se što još netko takorazmišlja.Za sve to moderni mediji nemaju "sluha", govorekako to ne podiže nakladu, ne povećava gledanosti slušanost. A ljudska je duša žedna, ispucala odžeđi. Naša duša vapi za vodom s izvora, žeđa zariječima utjehe, milosrđa, podrške,razumijevanja. U ovoj silnoj uniformiranostimedija, kojima je samo loša vijest dobra vijest,kada se pojavi nešto što dijametralno odstupa odtakvog pristupa u početku izaziva zazor inepovjerenje.Meni je trebalo više od pet i po godina, preko 28 Onedjelja i više od 800 sati programa kako bih uapsolutnoj medijskoj izolaciji došao do ljudi kojibi za mene čuli isključivo usmenom predajom. Većnekoliko godina ja se na početku i na kraju emisijeniti najavljujem niti odjavljujem imenom iprezimenom, a ljudi za mene znaju, prepoznavajumi glas. I to mi je najveći kompliment i uspjeh, jersam dobivao preporuke od slušatelja. Menereklama nije stvorila, mene mediji nisu lansirali,pa ja zato o reklami i o medijskoj promidžbi niti neovisim, a samo neovisan čovjek, slobodno možesvjedočiti svoje stavove.

Međutim, potpuno medijsko ignoriranje oveemisije bio mi je najbolji znak kako trebamustrajati, jer ja ne pripadam medijskom

•••25

5

kruv.ni.a~o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + RAZGOVOR S POVODOM

mainstreamu, ja ne želim ući u nečiji dom i kidatiljudima živce, podcjenjivati njhove osjećaje iinteligenciju zatrpavajući ih površnošću,trivijalnim pričama i dizati sebi slušanostpodilazeći kriterijima koje zagovara i propagiradanašnjakultura.Ja ovisim i moja emisija ovisi prije svega o Božjojvolji, a zatim o vašoj potpori i o vašemrazumijevanju, o vašoj odluci hoćete li emisijuslušati ili nećete- i to je najpoštenij e.Emisija posljednje nepune dvije godine nastavljaživjeti svoj život kroz javne tribine. Od Trogira,Kaštela, preko Splita, Makarske, Opuzena,Metkovića do Mostara, Posušja, Ljubuškog, pa doVisa, Brača, Zadra i Dubrovnika ja svoje slušateljegledam u oči, govorim o utjecaju modernih medijana današnju obitelj, govorim o svom pozivuradijskog urednika i voditelja, ali ponajvišesvjedočim o svojoj borbi s teškom bolesti tijekomposljednjih šest godina, a sve to kroz duhovnudimenziju ikroz moju vjeru.Možda baš ta činjenica da se paralelno s mojimposlom odvija i jedna životna drama, možda baščinjenica da ja govorim o stvarima koje samosobno proživio i doživio daje mom govoruuvjerljivost. Činjenica da sam u životu prošao ibogatstvo i siromaštvo i to na svim mogućimrazinama, od materijalne preko zdravstvene doduhovne, čini me autentičnim, jer ja svoje emocijene skrivam, jer ja ne želim biti glumac, jedno ueteru, a drugo privatno. Ja želim biti ono štouistinu jesam, a to znači čovjek od krvi i mesa, sasvim svojim dobrim i lošim stranama, čovjek kojipada i koji se diže, čovjek koji sumnja i vjeruje. Utakvom se čovjeku lako prepoznati, jer nijesavršen, jer je sličan nama.Možda se tu krije tajna zašto ljudi vole ovu emisiju.Kažem možda, ali tko sam ja da bih sudio o tuđimmotivima i osjećajima.

Kruvenica: Vi govorite nešto što je u potpunomneskladu sa duhom vremena. Kad svećenici saoltara govore slično ljudi ih, pa i sami kršćani,proglašavaju konzervativnima. Čujete li takveprimjedbe?

Ur sić: U početku sam "osluškivao" reakcije namoje emisije, ali već dugo vremena ne vodim otome računa. Komentara je bilo raznih, od "to supreteške teme" do "evo još jedna vjerska emisija",pa "to ionako slušaju samo oni na kisiku" ili "pustinjega i njegovo filozofiranje". Kada bi se čovjekuzbuđivao zbog takvih komentara i na njihreagirao onda bi gubio dragocjeno vrijeme i snagu

s1kr u ven ic a

•••••••

u borbi svjetrenjačama.Ja sam svjestan za koga radim, u čiju slavu je svakamoja izgovorena riječ i meni je to dosta. Ja živim uovome svijetu, ali ne želim biti od ovoga svijeta.Kada bi mi to bio cilj i kada bi pristao bitiglasnogovornik ili trbuhozborac ovoga svijetaonda bi me taj svijet, po svom dobrom običaju,tapšao po ramenima i ispred mene prostirao crvenitepih.A meni je ostati poniznim, jer napisa mi jednomjedna moja slušateljica u SMS poruci: "Bog nedariva nekome karizmu da bi mu pružio privatnozadovoljstvo, Bog bira slabe kako bi pobijediojake. Ostanite ponizni."Kad god padnem u napast "poletjeti" ja pročitamovu poruku i onda vrlo brzo dođem na "pravumjeru".Ova naša kultura temelji se na oholosti i na lažnojponiznosti, koja traje onoliko koliko je potrebitoza ostvarenje nečijih ciljeva. Nakon toga napovršinu isplivaju bešćutnost, ravnodušnost,oholost i bahatost. Čovjek opijen slavom ovogsvijeta, u svom sebeljublju, sve ono dobro iuspješno pripisuje isključivo sebi samom i svojimsposobnostima, a za ono neuspješno rado krivinekog drugog, od svog bližnjeg, pa sve do samogBoga.Nažalost, nama danas, na svim razinama društva,nedostaje iskrene poniznosti, dok nam one lažne iudvoričke i pretječe. Ponizni smo pred bogatima,moćnima, ut jecaj nima i slavnima, a od slabijih odnas to isto tražimo u odnosu prema nama. Tako sezatvara začarani krug zla u kojem svi zajednopolako ali sigurno tonerno u besmisao laži iobmana.Moja emisija nastoji biti uz one koji su na marginiživota iz bilo kojeg razloga. Uz one prema kojimaovaj svijet trenira oholost, bahatost i aroganciju.Želi biti uz one s kojima se današnja kulturaizruguje, koje današnja kultura marginalizira, pačak i ekskomunicira, jer nisu zadovoljili kriterijebogatstva, moći i slave ovoga posrnulog svij eta. Tuprije svega spadaju stari, nemoćni, bolesni, ljudi sposebnim potrebama, invalidi i nažalost oni pravihrvatski branitelji koji su za Domovinu bilipripravni dati sve, a danas im se sudi ili ih se gura ustranu.Nas ljude ne bi trebalo određivati stanje na našemračunu u banci, koliko brzo trčimo, što vozimo,gdje ljetujemo, kako dobro govorimo, štooblačimo, nego bi nas trebalo određivati kolikodobra drugima činimo, a tu sposobnost svi imamojednako veliku. Samo je pitanje jesmo li ponizni islužimo li jedni drugima ili smo oholi i bahati i

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

RAZGOVOR S POVODOM + e) t. t tželimo vladati jedni drugima. Martin Luther Kingreče: "Svatko može biti velik, jer svatko možeslužiti. "

Mladima je danas najteže

Kruvenica: Imate li saznanja o tome slušaju limladi Vašu emisiju i kako na nju reagiraju?

Ursić: Dođu do mene glasi kako i mladi slušajumoju emisiju. I to ne rijetki. Njima je danasnajteže. Ovaj svijet im nudi isključivo iluziju kakobi zaboravili svoj život prepun problema. Nudi imse zamjenski - tuđi život. Život raznih estradnihzvijezda nudi im se kao obrazac i kao ideal. Njimase kao kriterij uspješnosti postavlja nešto što jeneostvarivo. Govori im se "budi bogat", "budislavan" i onda ćemo te mi priznati kao uspješnog.Nažalost, cijena koju trebajuplatitiza taj "uspjeh"plaća se dušom.Zato su mladi danas u svojevrsnoj defanzivi, njih jedanašnja kultura anestezirala. Nekada su mladibili buntovnici, predvodili su pozitivne promjeneu društvu, tražili su istinu, nisu se zadovoljavalirelativizmom odraslih, a danas mladi, vidjevšioportunizam odraslih, odustaju od istine i tražedobru iluziju. Zatrpani su nevjerojatnomkoličinom informacija iz kojih je nemogućerazlučiti bitno od nebitnog, istinu od laži, dobroodzla.Kao izlaz iz te apatije ovaj im svijet i njegovakonzumeristička kultura nude eskapizam, nudeim McLuhanovih ne više 15 minuta slave,dovoljno je i pet minuta, jer u tih pet minuta čovjekje u stanju podnijeti ogromnu količinu poniženja,u stanju je žrtvovati svo svoje ljudskodostojanstvo, ne bi li bio vijest dana.Od "Big brothera", preko "Farme", a već sutranekog novog reality programa, od marihuane

•••••••

preko ecstasya do kokaina i heroina, od alkoholapreko kocke do poptunog razvrata, mladima senudi svijet trenutačnog bijega, jer u našoj kulturinema mjesta za bezuvjetnu ljubav i žrtvu križa. Unjoj nema mjesta za jednu apsolutnu Istinu nego senudi puno relativnih istina. U njoj nema mjesta zaBoga,jer je u njoj čovjeknadasve.Zato je mladima danas teško, ali ja beskrajnovjerujem u mlade generacije jer i tu je na scenimedijska podvala. Svaki ekces u svezi s mladima sepredimenzionira kako bi se stvorio dojam da su svimladi problematični. Nikoga ne zanima mladostkojamarljivo uči, koja vrijedno radi, koja pomaže,volontira, koja moli. Ti medijima nisu zanimljivi.A tih je nemjerljivo više od ekscesnih primjera.Bitno je stvoriti crnu sliku i onda će mnogi dignutiruke na predaju i slegnuvši ramenima reći: "A svisu oni isti. "Mladima ovo društvo treba osigurati zdravo ipoticajno okružje, osigurati javni život sukladantemeljnim vrijednostimakršćanske kulture kojomse toliko dičimo, a ne svoju nebrigu umatati ufloskulu o slobodnom tržištu i privatnompoduzetništvu. Nijedan novac nije u stanjunadomjestiti jedan uništeni mladi život. Ni jedanprofit nije vrijedan jedne izgubljene mladosti.

Kruvenica: Tijekom emisije, moramo priznati,zatitrate mnoge dubinske žice u ljudima. NazivajuliVas ljudi inakonemisije? Kakoses tim nosite?

Ursič: Reče jednom Kahlil Gibran:"Kad povjerišsvoju nevolju susjedu, daruješ mu dio svojega srca.Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti, a ako jemalena, omalovažava te."Ljudi u meni vide osobu kojoj se lako mogupovjeriti. Živimo u vremenima kada su ljudiizuzetno nepovjerljivi. Izdana su njihova nadanja,srušeni su njihovi snovi, izigrano je njihovopovjerenje. I ljudi se zatvaraju u sebe. Kada osjeteda vam se mogu povjeriti onda to znači da vamvjeruju i to je neprocjenjivo bogatstvo, ali iogromna odgovornost.Nažalost, ljudi tu ne zastanu nego traže i rješenjeod vas. Ja nisam stručnjak koji ljudima možepomoći u rješavanju njihovih osobnih problema,jer svaki je čovjek priča za sebe i ne postoje receptipomoću kojih bi netko kao čarobnim štapićemriješio sve ono što se nakupilo oko ljudskog srca.Kada bihja to i pokušao, ja bih bio prevarant koji seni malo ne bi razlikovao od brojnih bacača graha,tumača horoskopa, slagača tarota, čitača iz dlana.Bio bih onaj koji bi njihov životučinio još težim, jerbih im davao lažnu nadu, a to bi bio zločin. Ja sebe

•••25

5

kruveni<.~o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + RAZGOVOR S POVODOM

vidim kao nekog tko je u stanju saslušati, a već kadvas netko sasluša on je od vas preuzeo dio teretakoji vas pritišće.Dalje od toga niti mogu nrti smijem ići. Mogumoliti za svoje slušatelje, mogu u mojim emisijamaotvoriti svoje srce za sve njihove nevolje, ali kadabih se stavio u ulogu onoga koji će rješiti njihoveprobleme onda bih bio lažni prorok, a takvih jenažalost iz dana u dan sve više i više.

Publiku nitko ništa ne pita

Kruvenica: Radite u javnom mediju. Vjerojatnopratite medije u Hrvatskoj. Osjećate li i Vi ono štose danas provlači kroz medije: senzacionalizam,žutilo, politikanstuo, svojevrsni voajerizam,pristranost? Što mislite o tome? Možemo li senadati da će se to promijeniti?

Ursić: Nikada nitko kod nas nije radio temeljito,znanstveno istraživanje koje bi bilo meritornapodloga za raspravu kakav program kojageneracija želi slušati, gledati i kakve tiskovinežele čitati. To nikoga ni ne zanima, jer kadapostavite pitanje:"Zašto toliko loših vijesti unašim medijima?" ili "Zašto toliko trivijalnosti?"onda vam lakonski odgovore: "To publika želi." Itočka. Diskusijaje završena.To što tu publiku nitko ništa nikad nije pitao, to štosu relevantni mediji u stranim rukama ili su ovisnio velikim oglašivačima, to što se strogo vodiračuna da u elektronski medijski prostor ne zalutanetko tko bi remetio idiličnu unisonost, to što sutzv. "opinion makeri " uglavnom uvijek isti ljudi,to što su dojučerašnji zati rači demokracije danasnajveći njezini apologeti, to što je danas glavnimotto "imati pa biti", to što nam se nude lakarješenja i uspjeh bez muke, o tome nitko ne želi ničuti akamoli razgovarati.Današnji mediji promoviraju sustav vrijednostijedne kulture koju je sveti otac Ivan Pavao IInazvao "kulturom smrti". Ljudski život nepredstavlja apsolutno nikakvu vrijednost.Pogledajte filmove i tv serije koji se prikazuju.Pogledajte kako je zlo upuzalo u naše domove iugnijezdilo se posredstvom medija u naše obitelji.Navikli smo se na zlo. To je ta famozna tolerancijakoja nam se danas nudi kao spasonosna formula zasve naše probleme. Zlo se ne smije tolerirati.Zlo treba prokazivati, ali na način da se pokažeono dobro, jer ukoliko neprestano govorimo o zlu,a ne dajemo kao protuprijedlog ono što je dobro,onda mi u biti u središte svega stavljamo zlo. Tog

w1kruvenira

•••••••

balansa u našim medijima nema.Promjeni se moramo nadati ali promjenu nećedonijeti netko drugi. Promjenu moramo ostvaritimi sami. Glavni junak Orwellove" 1984" WinstonSmith tvrdi dasu namjedinanada "proles" -običniljudi, kojiće biti u stanju kazati-NE!

Nalazimo seu dragovoljnomropstvu

Kruvenica: U našoj biskupiji ove se godine naplanu pastorala bavimo obiteljima. Što mislite outjecaju medija na obitelj?

Ursič: Današnja obitelj, po mom dubokomuvjerenju, nije bila nikada u gorem položaju. Našese obitelji nalaze u ropstvu i to u ropstvu koje jenajgore od svih ropskih stanja koje čovječanstvopamti, jer je-dragovoljno.S ovih naših obala brodovi Serenissime odvozili sunaše pretke u venecijansku lagunu, s obala crneAfrike brodovi kolonijalnih sila odvozili su robljena plantaže pamuka u Americi i svi su ti robovisanjali slobodu, pjevali su o slobodi i živjeli su unadi kako će jednog dana prestati biti robovi.Današnji čovjek pruža obje ruke prema svojimgospodarima i moli ih neka ga okuju. Mi smodragovoljno postali ovisnici o medijima. Mediji sunas stavili u okove, ali tek kada smo mi to odlučili.Mi više komuniciramo s tehnologijom nego sljudima.Ne vodi se danas primarna svjetska borba ni zanaftu ni za vodu, danas se najveći rat vodi za našeduše, a u tom ratu udarna sila su mediji kojistvaraju atmosferu apsolutnog zla i beznađa,stvaraju dojam kako je zlo dominantno i kako suljudi nesposobni i zli, pa im trebaju vođe koje će ihspasiti. Ljudi su zbunjeni, jer uprkos činjenici da jenajveći broj ljudi pošten i čestit, nametnuta slikagovori im nešto drugo, a ljudi su istrenirani istinutražiti u medijima. Ljudi se onda pasiviziraju, atada i jesu najlakši plijen s kojim se bez problemamanipulira.Mi smo kao društvo krećemo u potpuno krivompravcu - okrenuli smo leđa Bogu i jedni drugima.Naš je pogled uprt u mali ekran s kojeg očekujemoVelikog brata danam priopći neku novu istinu. •••Kruvenica: Živite u obitelji. Po Vašim emisijamazaključujemo da živite jedan nalternativni" oblikobiteljskog života - svakodnevno molite i čitateSveto pismo. Kako to izgleda? Kako i mi možemo topočeti primjenjivati u našim obiteljima? 25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

RAZGOVOR S POVODOM + • t i • +Ursić: Moja obitelj ne živi "alternativni" oblikobiteljskog života. Ona živi standardnim životomkakvim živi najveći broj naših obitelji. I mi seradujemo istim radostima i nas rastuže iste tuge inas pogađaju isti problemi kao i najveći brojdrugih obitelji. Kada nam je bilo najteže, kada jenašu obitelj tresla moja smrtonosna dijagnoza, jasam se zavjetovao do kraja svog života svakog danamoliti krunicu, ma koliko moj život trajao. Bio jeto bezuvjetan zavjet Majci Božjoj. Po prvi put usvom životu ja sam ponudio nešto, a zauzvratnisam tražio ništa. Po prvi put.Do prije sedam godina moja je vjera bila, ja je takozovem, "pazarska". Pogađao sam se s mojimBogom kao na pazaru. "Ti meni to, a ja ću tebizauzvrat to i to." Ne ide to tako. Kada se čovjekzamisli nad rečenicom: "Uistinu, Bog je takoljubio svijet te je dao svoga Sinaj edinorođenca danijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego daima život vječni." (Ivan 3: 16), od tada više ništa nemože biti kao što je bilo prije. Ja se nad tomrečenicom jesam zamislio i uistinu ništa više nijebilo kao prije.Ne postoji bolji način za očuvanje obitelji odmolitve, ali zajedničke molitve i neka ta molitvauvijek bude za druge. Tek kada budemo nesebičnoljubili Boga i jedni druge imati ćemo dovoljnosnage za sve životne izazove.

"Krčimo i krčmimo" ovaj raj nazemlji

Kruvenica: Postavit ćemo Vam jedno moždaneobično pitanje. Ove godine u Hvaru slavimo 140godina organiziranog turizma. Živimo od turizma,kao i cijela Dalmacija i obala. Što mislite, štomožemo i što bismo trebali ponuditi na tom planu,kao jedan mali, katolički narod?

Ursić: Nas je u turizmu, kao i u svemu ostalom,zahvatio plimni val oponašanja svega i svačega štose proizvodi u zapadnom svijetu. Bez ikakvogkriterija primjenjujemo sve što "svjetluca", sve štomiriše na nekakav profit, naravno, ne pitajući zacijenu koju ćemo platiti. Povodljivi smo,pohlepni, nezasitni, ne vodimo računa da smo malinarod i da nas neselektivna primjena obrazaca snekih drugih područja i kultura može jednostavnoponištiti kao narod.Kada bismo u turizmu, ali i u svemu ostalom, ostalidosljedno vjerni svojim nacionalnim i kršćanskimvrijednostima koje su nas i održale kao narod ondabi nas svijet prepoznao kao destinaciju"izgubljenog raja" i rado bi dolazio vidjeti ono što

•••••••

su oni izgubili. Nažalost, mi "krčima i krčmimo"ovaj raj na zemlji kako bismo izgradili još jedan odbezbroj Disneylanda ovoga svijeta. To je politikakratkog daha, politika partikularnih interesa,politika koja će završiti u gospodarskom imoralnom bankrotu.Mislim da na takvu politiku nemamo pravo, jer zaovaj "izgubljeni raj" dati su mnogi životi i za ovuslobodu prolivena je krv naših najbližih.

Kruvenica: Šjor Ivica, na samom kraju zamolilibismo Vas - što biste poručili čitateljima••Kruvenice "?

Ur sić: Ne bojte se svjedočiti sVOJUljubav zaKrista.N ebojte se svjedočiti svoje čovjekoljublje.N ebojte se svjedočiti svoje domoljublje.N ebojte se kada vas radi togarane.Samo kada se očistimo od svih naslaga, samo kadaostružerno do zdravog, samo kada naša ranjivostpostane naša snaga, a ne naša slabost, našaprednost, a ne naš hendikep, naš spas, a ne našapropast, mi ćemo biti u stanju čuti glas koji naszove. Glas našeg bližnjeg koji vapi u pomoć i glassvog Boga koji nas ljubi i sam ranjiv.Samo kada postanemo ranjivi, kada" umremo samisebi", kada naša bol postane ne kazna, ne teret,nego privilegija, samo tada moći ćemo nadići sveporuke koje nam šalju trbuhozborci ovoga svijeta,jer ovaj svijet prezire ranjive, baca ih na marginudruštva, dijeli im mrvice sa svog stola. S preziromse odnosi prema onima koji nisu "uspješni" pokriterijimakoje je ovaj svijetpropisao.Tek ranjivi moći ćemo u svakom onom koji patiglad, žeđ, bolest, nepravdu prepoznati Krista -ranjivog i ranjenog. U svakoj onoj udovici, usvakom prosjaku, u svakom branitelju, u svakomprognaniku, u svakom bolesniku, u svakombeskućniku - Krist je. Ranjeni Krist. Krist kojipati.Zato se ne bojte kada vas ovaj svijet bude sudio."Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti,blago vama! No, ne bojte se njihova zastrašivanja ine plašite se!" (1. Petrova3: 14)I jednog dana bit ćemo suđeni po ljubavi koju smodali baš onima koje je društvo kao ranjiveodbacilo, jer mi, mi koji se očitujerno vjernicima,mi uistinu volimo Boga onoliko koliko volimoosobu koju ponajmanje volimo.

•••Razgovaralo: UREDNIŠTVO

25

5

krUV.niCOmo

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + OBITELJ

'Primi ovaj prsten u znak moje ljubavi ivjernosti'

vBRACNEVODE

Voljeti znači i voljeti ljutnju, pogreške,padove, ali i vjeru u budućnost da jegradimo zajedno spremajući drugimabolje sutra.

"Vjenčanje je povezano s povjerenjem, s dubokimuzajamnim povjerenjem, i s vjernošću: time se gradi nastijeni. Bez povjerenja nije moguće ući u brak. Ako nemauzajamnog povjerenja, nema uopće sigurnosti. A gdje nemasigurnosti nema ni zaštićenosti ni doma. Ako se vjenčaš iudeš u brak, ti želiš drugome pružati sigurnost. Ako sevjenčaš i udeš u brak, ti želiš ići istim putem u dobru i u zlu,sve dane svoga života. Stoga ste jednog dana i uzeli prsten,stavili na prst najdražeg čovjeka i rekli: 'Primi ovaj prsten uznak moje ljubavi i vjernosti.' Neka vaša ljubav budedovoljno jaka da govorite to jedno drugome svaki daniznova." Zapis je to s 38. stranice knjige "Za sreću u dvoje"autora Phila Bosmansa.Što je to ljubav i koji nas motivi pokreću da bi oko svojihruku postavili okove ljubavi? Mladi smo. Zaljubimo se. Uzto, odlučimo se uzeti, pred Bogom i pred svijetom. Rijetkisu koji za te svrhe ne moraju uzimati i kreditne okove. I tadapočinje prava avantura ljubavi. Iz riječi avantura iščitajte bit.Zasigurno ste pogledali i pročitali mnoge filmske iknjiževne naslove koji raspredaju kompliciranu priču na tutemu. Na temu avanture i na temu ljubavi. Stariji će sesložiti s činjenicom da su te dvije riječi sinonimi. O tomemudro zbore oni koji su proslavili zlatni i srebrni pir. Mladiim tek mogu povjerovati ili ne.

dkruveni ••

•••••••

Svakog dana u bračnom životu postavlja se uvijek neki noviizbor i odluka. Ali naglasak je na 'uvijek', iz trenutka utrenutak. Prestaju dani u kojima se s drugom stranom samotako možemo posvaditi, razići i otići svatko svojim putem,svojoj kući. Th lijega se u isti krevet, prolazi se kroz istavrata, objeduje se za istim stolom i sve to vezano jenevidljivim sponama u koje treba istinski vjerovati i živjetiih da bi dali blagoslov. Bog je ta spona. I to je vrlojednostavno. Dapače, ove riječi to nisu otkrile, nego tek,vjerujemo, posvijestile našim čitateljima. Naime,sakrament ženidbe je jedini sakrament u Katoličkoj crkvikoji ne dolazi iz ruku službenika Crkve već iz rukuprimatelja sakramenta - supružnika. Odluka je to punesvijesti mladenaca i odgovornosti pred onima koje supozvali za svjedoke. Ne može se poslije reći: "Nismoznali. "Poznata vamje ona: "Ja, uzimam tebe za muža/ženu iobećavam ti ljubav i vjernost u sve dane života svoga ... takomi pomogao Bog ... " Tako mi pomogao Bog, a ne ja samsebi. No, kada se izriču te riječi, u srcu svakog skrušenogvjernika one moraju učiniti da se od tog trenutka premasvojoj boljoj polovici uvijek treba odnositi s poštovanjem iotvorenošću. S novošću života. Ne postoje kalupi, pogotovone oni koji se kao naslijede donose iz svoje obitelji. Mama itata više nisu stupovi i ne može se računati na poznatarješenja i ponašanja i prije svega na bijeg od dužnosti. Brakje situacija novosti u kojoj se iznova grade neki noviobiteljski stupovi koji ne smiju biti isključivo materijalnoutemeljeni. Temelj im mora biti vjera i povjerenje ustvorenog i Stvoritelja. Tu je zgodno nadovezati seprimjedbom kako je nepromišljeno uploviti u bračne vodetek onda kada se osiguraju idealni egzistencijalni uvjeti.Takvo nešto ne postoji. U tome je sigurno jedno, idealniuvjeti, što podrazumijeva u najmanju ruku krov nad glavom,ostvarit će se puno brže tek onda kad se odlučimo brinuti zaono biće koje se u srce uvuklo. A 'odlučimo brinuti' znači'živjeti zajedno', znači 'uzeti se', 'ući u brak' i tako prematoj voljenoj osobi pokazati i dokaz pred Bogom koliko jevolimo i koliko smo spremni otići daleko u ljubavi. Tu zakukavičluk i bijeg nema prostora.Ako postoji prilika za sakramentalni zajednički život kadase sretne 'ljubav svog života', bijeg od braka je bijeg odživota. Otuđenje od prilike koja je deset puta snažnija ivažnija od odlaska u srednju školu, prvog posla, upisa nafakultet ili sportskog uspjeha. No 'tako mi pomogao Bog'valja biti uprisutnjen u svakodnevici. •••Bračna zajednica -jezgra i ishodište

Živjeti u dvoje ponekad nije lako, kažu svi koji to i čine ubračnom zajedništvu. No živjeti sam je puno teže, kažu svikoji 10 neplanski čine. Bračna zajednica je jezgra i ishodišteza društveni kontekst ponašanja i djelovanja. Tu nemaegoizma, štoviše, davanje i produktivnost su na prvom

25

5

o

•••••••

••• ••••••• ••••

OBITELJ + • t i • +mjestu. Također i mudra ulaganja u drugoga, ali u prvom Majčina ljubav u suvremenom svijeturedu kroz prizmu ljubavi koja je najjača komponenta umotoru pokretačkog mehanizma i najmanje zajednice nakugli zemaljskoj. Voljeti u svemu tome znači voljeti iljutnju, pogreške, padove, ali i vjeru u budućnost da jegradimo zajedno spremajući drugima bolje sutra. Tkomladom čovjeku danas o svemu tome išta može garantirati?Nitko. Osim Jednog Jedinog Boga Svemogućega koji jeputem sv. Pavla u Prvoj poslanici Korinćanima 13,1-13ostavio jasne postulate ljubavi koji se tako rado čitaju unajvažnijem danu svakoga tko je susreo izabranika /izabranicu srca svog. Kada se ti postulati uzajamno buduživjeli svakog dana u bračnom zajedništvu onda se svemijenja. Gorko postaje slatko, srdžba radost i teškoćalakoća jer 'najveća je medu njima ljubav'. Za sve onekojima Pavlov tekst može biti poticaj za promišljanje oljubavi, 'Kruvenica ' preporuča još jedan novozavjetni tekst:Iv 13,34-35.Ovo promišljanje zaključit ćemo riječima Tertulijana,crkvenog oca, i uvidjeti kako je značenje ženidbe još uprvim vremenima kršćanstva imalo dimenziju i danasprevažnu za svakoga tko iskreno voli: "Gdje da crpim snagui opišem sreću ženidbe koju Crkva sjedinjuje, euharistijskiprinos potvrđuje, blagoslov zapečaćuje, anđeli navješćuju iOtac potvrđuje? Njih dvoje su uistinu dvoje u jednom tijelu.A gdje je jedno tijelo, jedanje i duh. "

Ante Novak

•••••••

Povijest čovječanstva, nažalost, ne možemo zamisliti bezsukoba, bez ratova. Koliko tragičnosti na ovom malomplanetu koji se zove Zemlja! Još ni danas ne znamo odgovorna pitanje: Otkud toliko zlo u čovjeku? Vidimo ratnike svihrasa i nacija kako jurišaju, puni mržnje, i pitamo se: Otkudmržnja u čovjeku?Gdje je žena i majka u toj povijesnoj "klaonici"? Ona zakoju nema veće patnje nego kada besmisleno u ratu izgubivlastito dijete. Žena je uglavnom bila daleko od odluka kojesu vodile u krvoproliće. Ona je uvijek bila zaštitnik životanasuprot slugama smrti. Majke su prosvjedovalebeskrajnom patnjom i boli i najčešće su morale šutjeti.Medutim, ma kolike bih patnje, boli i žrtve majki, sve to jošnije dalo željenog ploda. Ratovi se i danas vode i majke gubedjecu zbog najvećeg ljudskog besmisla i gluposti - zbograta.Kad razmišljamo o ženi, majci, o materinstvu, kao iz nekogdavnog sjećanja naviru misli o izgubljenom raju. Što jezapravo zemaljski raj o kojemu čitamo u biblijskimtekstovima, o kojemu razmišljaju filozofi i obični ljudi, kojiživi u djelima umjetnika? Čovjek kao da teži vremenu ukojemu je bio u miru s Bogom, sa sobom, s drugima i sprirodom. U podsvijesti živi sjećanje na vrijeme sklada iljubavi. Zemaljski raj bijaše vrijeme opće harmonije kadasu čovjek i žena u ljubavi i slozi bili jedno. I priroda zajednos njima. Izgon iz raja zapravo je rušenje toga sklada, što sedogodilo zbog čovjekove nezahvalnosti i neposlušnostiprema Stvoritelju. Nasilje pak, kojega smo svakodnevnosvjedoci, besmisleni sukobi i ratovi, jesu neprekidan izgon

•••25

5

k.u ve n i ealn o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + OBITELJ

iz raja, neprestano udaljavanje od svrhe kojoj kao ljudskavrsta težimo.Da li će čovječanstvo ponovno postići osjećaj jedinstva,sklada i mira s drugima, s prirodom i s Bogom? Da li će sevratiti vrijeme ljubavi koje živi u našem sjećanju naizgubljeni raj? Živimo u nadi i čekamo, jer bi život bez nadeizgubio svaki smisao. Medutim, nije dovoljno samo nadatise i čekati. Treba djelovati i to najprije u sebi i na sebi.Izgubljeni raj nije se nalazio negdje drugdje u svemiru negona ovoj našoj dragoj Zemlji, koja čeka da je ponovnopreplavi ljubav, koja je vladala u vremenu kada je Bogstvorio čovjeka i ženu da žive u ljubavi i da napuče Zemlju.Srećom u mraku suvremenog svijeta postoji svjetlo koje naszove k sebi, koje ukazuje na pravi put. Poput svjetionikaljubavi pred nama svijetli lik najveće majke u povijestiljudskog roda, Božje Majke, blagoslovljene medu ženama,kojaje milošću Božjom posjedovala sve uzvišeno i dobro štoje Stvoritelj imao na umu stvarajući ženu. Mislim da uzpomoć Božje Majke, žene i majke svijeta mogu i trebajuodigrati presudnu ulogu u ovom povijesnom vremenu, ukojemu jedino ljubav može donijeti toliko željeni mir isklad. Naravno da im u tome svi trebamo pomoći štujućidostojanstvo i uzvišenost materinstva, a odgovornedruštvene strukture morale bi majci u društvu osigurati onomjesto, koje joj je sam Bog namijenio.

Gospa kamenitih vrata

Moleći se Gospikod Kamenitih vratami više nismo isti.Obasjani svjetlomKraljice Hrvata

hodamo kroz životsmireni i čisti.

Ljubav dobre Majkedariva namduševni mir

i budi u nama dobrotu.Blagi njen pogledna nas rosi radost

i ljepotu.

Tin Kolumbić Zaneseni slušamo:SKaptola

odjekuju zvona,jer s nama sad živi

dobri duh našeg sveca.Zvone riječi pjesnika:Biti djeca, biti djeca.

Kroz bure životaMajka nam kazuje put

i brižno nas prati.Tko mrzio je bližnje,sad s njima se brati.

Uzalud Zlo nam prijeti.Mi želimo biti dobri,

biti svetii biti svoji u zemlji Hrvata

pod okriljem Gospe,Bolje Majke

Kamenitih vrata.

•••25

5

~kruveni.ao

••••••• •••••••

••••••• •••••••

DA NI 000 + e) t. t tv

DOSLO MI JE VRIMEpasala me voja pravit bravurei ne skonsojen već ko mlodo živone spominjen se kad san se zodnji put opisvadi potuka ili učini čo krivo

nison ni bratim ni pivoč ni kačadurniti tratin vrime u balotama i pićunojguštozije mije poć na motoili u dvojicu pod sviću

kad god moren pomorenjudimai buden s njima u srići i žalostine rugan se ridikulima radi njihovih materiha starost poštijen radi svoje starosti

ima u susidstvu jedna smišna molai uvik mije u sarcu drogo kad je se spomeninpa mi govoridu otac i mat a i jo vidinda mije došlo vrime da se oženin

NJ...

Troje mije nedokučivo, a četvrto ne razumijem:put orlov po nebu, put zmijin po stijeni,put ladin posred mora iput muškarčev djevojci.Izr 30, 18-19

Ono što je zbunjivalo nadahnutog pisca biblijske KnjigeIzreka i mene neprestano intrigira. Svaki put kada vidimdvoje spojenih u ljubavi, zamislim se nad tim otajstvom.Nad životnim putanjama koje su ih dovele jedno do drugog.Nije ni čudo da se, od staro saveznih vremena, u tomotajstvu ljubavi prepoznavalo Otajstvo Ljubavi. Da je vezamuškarca i žene znak odnosa Boga i čovjeka. Zato bi svatko,tko živi u takvom odnosu, trebao imati na pameti da svojimbračnim životom svjedoči Božju ljubav i dobrotu.No, kao što pjeva klasik, samo rijetki nađu rijetke. Većinaljudi, nažalost, pristaje na manje kvalitetan odnos i ponjihovim životima se ne proslavlja Bog niti je njihov brakznak Božje ljubavi i dobrote. Ne žive u oazi međusobnoguvažavanja i pomaganja, nego u zatvoru i muci.I nije brak u krizi, niti obitelj što iz njega nastaje, kako bi toneki htjeli nametnuti, nego je u krizi čovjekova ozbiljnost ispremnost na žrtvu.Brak nije za kukavice niti za sebične niti za površne. Brak

nije za nezrele. Brak je za one spremne na zajednički rast,predanje, sagledavanje stvari iz drugoga kuta. Brak je zazrele ljude. Stoga je najvažniji posao u pripremi za brak -izgrađivanje sebe.Život u braku je poziv. Život u braku je karizma. Život u

•••••••

braku je talent. A svi ljudi nisu niti mogu biti za totalentirani. Talent za brak je posebniji od svakog drugogpoziva jer se intenzivnije živi u odnosu s drugom osobom.Nitko nije sam u braku. Niti sam može održati brak. Nitisam može brak učiniti blagoslovom. Ponajprije za obitelj, aonda i za svakog drugog čovjeka. Brak je zajedničkoposlanje osoba koje su se prepoznale i opredijelile zazajedništvo.

Kad razmišljam o braku, pomislim daje brak poput - NJ ...Slovo NJ je zanimljivo slovo abecede. Zanimljivo je jer jesastavljeno od dva slova. Od slova N i od slova J. Slovo N jepotpuno i samostalno slovo, a slovo J takoder. Kad se pakudruže postanu novo slovo. Kad postanu novo slovo, novoslovo su zajedno, s time da N ne prestaje biti N niti J prestajebiti J. N ostaje N, ali zajedno s J postaje NJ. Isto tako Jostaje J, ali zajedno s N postaje NJ.Brakje poput slova NJ. Brak može biti kvalitetan jedino akoga sklapaju dvije osobe koje mogu funkcioniratisamostalno. Ukoliko ga sklapaju dvije potpune i samostalneosobe. Brak je vrijedan samo ako se ne mora sklopiti. Akoosobe koje se odlučuju za brak ne trebaju jedno drugo. Aližele jedno drugo.Brak je smislen jedino ako dvije osobe mogu živjeti jednabez druge. Ali žele živjeti zajedno. Ijedno za drugo.Brak je promašen ukoliko u njemu netko pronalazi spas ilise pak žrtvuje. Ali je blagoslov ukoliko se dvije osobepotpuno, slobodno i dragovoljno daruju jedno drugom.Uz slovo NJ, kao slika braka se dopisuje i tri točke.Interpunkcijski znak kojim se označava da slijedi nastavak.Brak je najobičniji egoizam u dvoje ako se zatvori sam usebe i zatvori u vlastitoj samodostatnosti isamozadovoljstvu. Za brak je tipična otvorenost. Iz brakanužno slijedi nastavak.Th se ponajprije misli na obitelj, odnosno djecu i djecudjece njihove. Ali, ne samo na potomstvo, nego i na sve onošto proistekne iz zajedništva muškarca i žene.Brakje znakovito otajstvo i rječit sakrament.

•••25

Nikola Kuzmičič5

kr u v. n ic .Its o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + RAZMIŠLJANJA

Nova ovisnostFACEBOOK ilitiga KNJIGA

FA!C:A""

A mogao bi se staviti i naslov "Pošast zvana Facebook" alito bi bilo "tuđe perje". Pod tim naslovom možete pročitatipuni "otrovni " članak: o pojavi Facebooka na adresi:http://www.ipazin.net/?p =430Citirat ću veći dio članka jer dijelim mišljenje autora, ali onzna puno bolje od mene o čemu se ovdje radi. "Svakomdesetom Hrvatu na internetu dani počinju i završavajuodlaskom na Facebook. Svaki dan se pitamo tko nam jepotvrdio, tko nas je 'povukao' , poslao nam nešto ... Zarazase širi golemom brzinom i već smo usisani u 50 milijunakorisnika .... Vječiti samci... ulaze u životne faze kada imsmisao životu daje tek učestalo obilaženje internetskihservisa za pronalaženje partnera i chat, i kada ovisnost oritualu najprije virtualnog zavođenja, pa dogovaranjasusreta "u živo" te na kraju i stvarne realizacije tog susretanaprosto počinje determinirati njihov sveukupni životnimodus.Tek kad zaredaju nekoliko takvih susreta koji završerazočaranjem, privremeno se skidaju sa svoje droge, svedok ponovna želja opet ne pobijedi nakupljeni romantičnimamurluk i gađenje.Ove se godine internetom proširio Facebook,socijalizacijski web čiji adiktivni potencijal nije isprvapredviđao nitko, pa čak ni njegov tvorac Mark Zuckerbergkojemu danas u Silicijskoj dolini laskaju titulom "novogBilla Gatesa" .... Jedina neutaživa potreba kojoj taj servisudovoljava jest ona za komunikacijom ljudskog bića sdrugim ljudskim bićima, što je posve općenito svojstvo.Na Facebook se samo u posljednjih nekoliko mjeseci

~kruv.nica

•••••••

prijavilo oko 35.000 Hrvata, što - kada se u obzir uzmunajoptimističnije procjene o korištenju interneta u nas -predstavlja otprilike deset posto svih koji se u našoj državisluže internetom. Ni po čemu se zaluđenost Facebookom uHrvatskoj ne razlikuje od one nastale u bilo kojem drugomdijelu svijeta, pa su tako gotovo svi od tih nekolikodesetaka tisuća registriranih vrlo brzo stekli navikusvakodnevnog posjećivanja tog weba, prolaskom krozviše ili manje podjednak psihosomatski procesbrzinskog navlačenja na novi oblik socijalizacije.Tipičan Facebook-junkie najčešće se s nevjericomprijavljuje na taj servis, ne očekujući ništa spektakularno odweba koji omogućava virtualno druženje, kakvih nainternetu postoji već bezbroj, od MySpacea do Twittera.Baš nalik nepatvorenom budućem narkomanu, uvjerenje dane postoje šanse da se navuče, da uopće ikada poželi jošjednu dozu nakon što jednom proba, a ionako će isprobatisamo zato da vidi na što su se to navukli svi ti njegoviprijatelji koji i dok nisu na internetu, logirani naFacebook, prič~u samo o Facebooku.Ni kada povuku prvu lajnu, ispunjavajući obrazac u kojemse traži da upišu neke osnovne osobne podatke, postavesvoju sliku i povežu se s prijateljima za koje znaju da šmrčuveć naveliko, osobite impresije neće se probuditi. Tek kadakopajući po pretraživačkom alatu dostupnom naFacebooku otkriju koliko je poznanika i prijatelja zakoje nisu znali već "gore" i koliko svi oni već imaju nasvojim osobnim listama popisanih drugih prijatelja ipoznanika, psihoaktivna supstanca naglo će početi sdjelovanjem.Metalni okus počet će se cijediti niz grlo, bijeli prašak rasutće se moždanim vijugama, a srce uzlupati u elegantnomkasu - trenutak je to u kojem s Facebooka nema povratkaza većinu, u kojem je jasno da i najbezveznijepoznanstvo od prije deset godina može poslužiti kaoutrljavanje posljednjih nekoliko zrnaca u nepce.prvi impuls svježih korisnika Facebooka jest izgraditišto veću listu prijatelja - valjda je svima negdje upodsvijesti zavaravaiučajednadžba koja kazuje daje društveni statusekvivalentan brojutijekom života stečenihprijatelja, pa je teškoodoljeti tom porivu da seizgradi i javno prezentirabogat popis, pomogućnosti obimniji odonih koje imaju drugi s teliste.Novopečeni Facebook narkić redovito u pretraživačkialat upisuje imena svih živih koji su makar i marginalnou nekom trenutku bili dijelom njegova života, anadbubrežne žlijezde poput elektroturbina šibaju adrenalinu žile svaki put kad ta pretraga završi uspjehom i novim

•••p o K U Š AYAM ST EĆ I

ŠT o ylŠE P Rl J AT E1.JA!

25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

RAZMIŠLJANJA + e) t • t tentitetom na popisu. Odjednom, i kolega iz vrtića jeprijatelj, i neprijatelj je prijatelj, i poznanikpoznanikova poznanika je prijatelj, i rođak toliko dalekda ga se ne poziva ni na svadbu - sadaje prijatelj. Kada selista izgradi do kraja, odnosno kada na Facebooku višestvarno nema nikoga tko bi se mogao uvrstiti na listu,ovisnost prestaje biti ftzička i postaje blaža, uglavnompsihička, stvar navike. Poput cigarete, netko sFacebookom ispija jutarnju kavu, netko bez njega neliježe, nekome treba posjet samo u pauzi na poslu, anekome i dvadeset posjeta na dan. Navučeni na Facebooksvakodnevno nadograđuju svoj proftl, grade sliku o sebi,onakvu kakvom je sami smatraju pozitivnom, sugerirajusvima koji ih na Facebooku gledaju na što su u svojemživotuponosni.Svaki će Facebook junkie prije ili poslije sastaviti popisomiljenih knjiga, ftlmova, glazbenih brojeva... Popisat ćesve države i gradove koje je posjetio, objavit će svojenajuspjelije fotograftje, pa čak i malo kome zanimljivepodatke o tome koji model mobitela koristi, koji automobilvozi, što voli jesti i piti, koje marke odijevati... Sve to snadom da se, kao i u stvarnom životu, definira štopreciznije i u ovom virtualnom gdjejejednako dostupansvojim cimerima iz vojske koliko i bračnom partneru, igdje je jednako bitno zadiviti i nadređenog ipodređenog.

Na facebooku samo 273 ljudi zna da sam pas,ostali vide samo moj limitirani identitet!

Kako je Facebook socijalizacijski web bez speciftciraneciljane publike, oni koji ipak i putem tog servisa želeizraziti, pa čak i ispuniti neki svojposebni interes, učlanjujuse u podmreže u kojima im društvo prave oni s kojima tajinteres dijele. Najveće takve skupine korisnika zapravo sudeterminirane nacionalnošću, a interes koji dijele njihovičlanovi naprosto se svodi na međusobnu komunikacijumaterinskim jezikom. Virtualni život na Facebooku jeuvijek šarolik i iz dana u dan drugačiji, a upravo u tome sekriju razlozi zbog kojih se s Facebooka teško skinuti. Zarazliku od drugih opijata, ali i za razliku od drugih

•••••••

internetskih ovisnosti koje su u određenim razdobljimapovijesti harale informatički pismenim pukom, Facebooksvaki dan donosi novo korisničko iskustvo, drugačiji, jošneproživljeni trip. To je moderna droga koja znaudovoljavati potrebama svih, 3" da pritom - akq niieprerano za dđnošenje takvog suda - ttaJnu patologiju fieuzrokuje nikome. ""Komunikacija ispunjavaosnovnu ljudsku potrebu: potrebuda budemo u kontaktu s drugim ljudima. U zatvorima,samice se koriste kao kazna jer sprječavaju ispunjavanjeosnovnih ljudskih potreba. Sve što činimo u životu zahtijevakomunikaciju. I osobni i profesionalni uspjeh često ovise otome koliko dobro razumijemo druge i koliko dobro drugimogu razumjeti ono što im želimo prenijetikomunikacijom. S obzirom na to kolikoje važna, a i zato štose vještine komunikacije mogu naučiti, trebali bi se punoviše posvetiti upravo tome da naučimo kvalitetnokomunicirati.

Ne sakrivajte se iza sms-ova i mallova. Dobrakomunikacija, posebno o važnim temama, zahtijevapuno više od onoga što možemo izraziti sms-om ilimailom. Vrlo često možemo krivo protumačiti sms jer nevidimo osobu, ne čujemo ton glasa ... "Gornji citat možete pronaći na web adresi: http://ss-ri.hr/RRverbalna.htm

Jedan od 'znakova našeg vremena" je sve većanesposobnost ljudi da komuniciraju na izravan i iskrennačin. Vidjeli smo, svi tvrde da je komunikacija osnovnaljudska potreba. A kad takvu potrebu ne možeš zadovoljitina pravi način, čovjeka dostojno, onda pribjegavašsurogatima. I zato su takvi surogatiu porastu.Ne mislim daje služiti se tehnikomu komunikaciji s ljudimado kojih ti je stalo nešto loše. Suvremena nam tehničkadostignuća omogućavajurelativno blisku komunikaciju i saonima vrlo udaljenima. I zato je njezino postojanjeobogaćenje i blagoslov.Ali samo dotle dok čovjek tehnikudrži pod kontrolom. To važi na raznim planovima, aposebno na ovom- komunikacijskom.Neke stvari mi se ne sviđaju. Ponekad 'prošetam' kroz tzv."blogove" Nađe se dobrih stvari, ali i toliko smeća. Znamda i neki svećenici pišu blogove. Neki se potpišu i znaš tkoiza njih stoji. Za većinu se ipak ne zna čiji su. Tek posadržaju možeš donekle naslutiti kako osoba diše. Ne mogushvatiti tu potrebu da u javnost istreseš svoje ideje, misli,sadržaj podsvijesti a da ne želiš stati iz toga da se zna tko topiše. lada pomislim da su blogovi svojevrsna duhovnaprostitucija. Znam da neki ljudi vode dnevnike, ali dnevnicisu uvijek privatna stvar i pažljivo ih se skriva ispred tuđihočiju. A sada? Zbog sličnih razloga mi se, u načelu, nesviđajuni forumi. Prije se govoriloda "besposlen popjarićekrsti" , a meni se čini daje besposlenih popovasvemanje, alije zato besposlenih jarića koji "kradu Bogu dane" posajtovimasličnim Facebooku sveviše.Ma, zapravo, briga me kako netko sprovodi svoje vrijeme.

•••25

5

keu v. ni e .Iv o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + PREDSTAVLJAMO HVARSKE INSTITUCIJE

Nešto me drugo "žulja". Umjesto da se ljudi posvetevezama koje imaju, koje su im nadohvat ruke i koje mogu imoraju (ako imje stalo) njegovati pravim, živim, direktnimrazgovorom oni se bave stvaranjem izmaglice tobožnjih"prijatelja" s kojima mogu neobavezno (i koliko vidimnajčešće isprazno) čavrljati. Slučajno znam neke ljude kojise time bave, a znam isto tako koliko problema imaju sakomunikacijom uživo. Autor citiranog članka je ukazao naono što sam i sam zapazio: posebno u mladoj populacijivlada potreba da se nađe tamo gdje se nalazi većina. Valjdamisle da nisu FACE ako se njihovo ime ne pojavi naFacebooku? I tako mladi jedni druge u tome ohrabruju(čitaj: truju). Čimje Facebook tako popularan, to je najboljipokazatelj da se radi o nečemu ispraznome i plitkome.Ime muje genijalno pogođeno. Mogao bi se komotno zvati iMASKbook. Jer, ovakav tip komunikacije kakav promoviraFACEbook i nije drugo do li MASK ili FACE komunikacija.Od PERSONE nema ni traga.I sve me to neodoljivo podsjeća na onu priču o tome kako jefrajer imao svu namjeru prevariti ženu putem internetskogchata. Upoznao je "srodnu dušu" pa su se njih dvoje"upucavali " jedno drugome danima, a kad su napokondogovorili sastanak - bili su to muž i žena koji su se u"chatanje" upustili zbog prestanka komunikacije uvlastitom braku. I, naravno, definitivno se rastali. Doduše,Facebook ne može svoje klijente tako nasanjkati jer su tamoipak slike.Pitam se, znaju li ti mladi ljudi što se sve krije ispod slikaprivlačne vanjštine? Koliko praznine, koliko gluposti,koliko zloće može pokrivati pažljivo odabrana "faca" kojuse prezentira na Facebooku?Tragajući na internetu za komentarima o Facebookunaiđoh na adresu jednog foruma u kojem se raspravlja osudjelovanju kršćana na forumima. Zanimljivo! Akoimate vremena bacite oko:http://izr814.1.forumer.com/index.php?showtopic=57

don Mili

TURISTiČKA ZAJEDNICA GRADA HVARA

lS!kruvenica•••••••

Turistička zajednica grada Hvara140 GODINA HVARSKOGTURIZMA

Ove godine Hvar obilježava 140 dugih turističkih godina.Grad Hvar je svojim položajem i bogatom kulturnombaštinom od davnina privlačio znatiželjnike i putnike sa svihstrana svijeta.U 18. i 19. st. meta tadašnjih europskih znatiželjnika bila jeDalmacija, koja je za njih bila egzotični neistraženi vrtEurope. Otok Hvar je posebno bio zanimljivznanstvenicima i zaljubljenicima u prirodu, koji ovdjedolaze radi istraživanja kojima je utaban put turističkomrazvoju Hvara. Posebno su bila značajna klimatološkaistraživanja, jer su rezultati pokazali kako su svojstvahvarskog podneblja pogodna za liječenje različitih bolesti, aposebice dišnih organa.Dolaskom austrijskog liječnika dr. Franza Ungera iz Grazau pravom smislu je zaživjela ideja da se u Hvaru osnujezdravstveno-turistička ustanova pod nazivom Higijeničkodruštvo u Hvaru, kad ujedno počinje era modernoghvarskog turizma. Proglas o osnutku društva predstavljatemeljni dokument hvarskog i hrvatskog modernog turizma,te tako nadnevak 15.svibnja 1868. predstavlja i začetakorganiziranog turizma uopće, jer sličnih udruženja u Europitadajoš nije bilo.Za razliku od drugih zemalja,Hvar je razvijao zdravstveniturizam,te je prvi i najvažniji zadatak Higijeničkog društvaod utemeljenja bio gradnja suvremenog lječilišnog hotela.Higijeničko društvo bavilo se i turističkom promidžbomHvara i lječilišnog hotela.Pored brojnih letaka, godine 1899. je u Trstu na njemačkomjeziku tiskan prvi hvarski vodič, a 1903. g.novi, popraćenfotografijama i s naslovnom stranicom u boji. Ističu seljekovito hvarsko podneblje i pogodnosti zimskog turizma,aod zabavnih i kulturnih aktivnosti nudi se noćni ribolov,streljana, kuglana, koncerti gradske glazbe, večernja zabavauz glazbu na terasi hotela ili posjet zbirci umjetnina

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

PREDSTAVL AMO HVARSKE INSTITUCI E + e) t. t t

•••••••

franjevačkogsamostana.Od 1898-1903. g. gradiose Lječilišni hotel cariceElizabete, koja je zanjegovu izgradnjudonirala značajnasredstva, zatim je 1914.g. otvoren novi hotelKovačić sa 30ležaja,vlasništvo obiteljiKovačić-Ragužel, a1906. izgrađeno jemondensko ljetovalištePalmižanski dvorac naPalmižani u vlasništvuobitelji Meneghello.Razdoblje od 1912-1941. g. predstavlja

vrijeme ubrzanog turističkog razvitka Hvara, koji više nijesamozdravstveni, već ljetni, rekreativni i kupališni. U ovomse razdoblju grade novi hotelski sadržaji i adaptirajupostojeći, ulaže se u proširenje ugostiteljskih usluga isportskih, kulturnih, zabavnih i razonodnih sadržaja.Ureduje se javna infrastruktura, obale, plaže, parkovi,šetnice, a osobit podvig bila je izgradnja suvremenogkamenog kupališta 1927. g.Briga praćenja i razvijanja turizma tada je bila u nadležnostiopćine , čiji se odjel najprije zvao Lječilišno povjerenstvoopćine Hvar, zatim Kupališno povjerenstvo općine Hvar, tena kraju Turistički odbor općine Hvar.Hoteli tog perioda su Palace (nekadašnji Hotel cariceElizabete), Park, Overland, Slavija, Kovačić, zatimpansioni Palmižanski dvorac i Dorotka, te brojnegostionice, kavanei individualni iznajmljivači soba. Bilježese gosti iz Jugoslavije,Austrije, Češke i Njemačke. U Hvaruje tako 1930. g. zabilježeno ukupno 3056 gostiju, koji suostvarili 26911noćenja.Nakon 1945. g. turizam se mijenja iz korijena. Hoteliprelaze u društveno vlasništvo pa se o turizmu brine državakoja uz hotelski i onaj u privatnom smještajupotiče izrazitoneprofitan radničko-sindikalni turizam.Krajem pedesetih godina dolazi do pomaka. Godine 1959.osniva se samostalna tvrtka Hotelsko poduzeće Hvar kojajeobjedinila sve tadašnje hvarske hotele: Palace, Park,Dalmaciju, Slaviju, Istru (bivši hotel Kovačić) i Mornar(bivši hotelOverland) . Ulaže se tada u prometnupovezanost otoka, te povezanost Hvara s drugim otočkimsredištima, kao i u druge vidove infrastrukture. Otvaraju serestorani, buffeti, pansioni, kafići, individualna turističkainicijativa. Ranih šezdesetih godina zahvaljujućigospodarskim reformama grade se novi komforni hoteli(Adriatic, Delfin, Bodul, Amfora) . Grade se hotelskanaselja, autokampovi, marine, sportski tereni, odmarališta,izletišta, kupališta, restorani, gostionice, kafići. Povećava

se i opseg usluga privatnog smještaja (pansioni i sobe zaiznajmljivanje). Posebna pažnja posvećuje se obrazovanjumladih turističkih djelatnika.Novekarakteristike koje poprima turizam u Hvaru možemonazvati suvremenim hvarskim turizmom. Njegovoobilježjeje masovnost, sezonalnost, ljetni turizam s karakteristikamasunca, mora i naturizma. Ponuda je visoka i kvalitetna tezadovoljava standarde najrazvijenijih europskih zemalja.Turizamprodire u svepore životaHvara.Masovni turizam krajem sedamdesetih i tijekom prvepolovice osamdesetih godina doživljavasvojvrhunac, ali i unekim negativnim pojavama, tako da kraj osamdesetihobilježava stagnacija i pad turističkog gospodarstva i"imagea" Hvara. Opterećenost kreditima utjecala je namanjak ulaganja u održavanje i poboljšanje kvaliteteponude.Najkritičniji period bio je u vrijeme Domovinskog rata(1991-1995) kada je zbog rata na području Hrvatsketuristički životHvara doslovnozamro.

Godine 1993. g. još jednom se mijenja administrativnoustrojstvo otoka sa samostalnim uredima za promocijuturizma - turističkim zajednicama. Novim gospodarskimreformama promijenila se i struktura vlasništva iupravljanja te je 1994. hotelska tvrtka "Sunčani Hvar"postala dioničko društvo, a od 2005.g. u većinskomvlasništvu inozemne tvrtke "Orco" , koja preuređenjemhotela teži internacionalnoj konkurenciji te razvoju novihproizvoda i usluga. Prioritet su hoteli sa 4 zvjezdice. Dosada je obnovljeno 450 novih soba sa 4 zvjezdice, tri novahotela, kompletnoje preuređen kamp Vira, uredske zgrade ikupalište Bonj les Bains. U ponudi je novi sensori spa, 10suvenirnica, iznajmljivanjeopreme za sportovena vodi, kaoi katamaran "Sunčanog Hvara".Danas Hvar nudi 2304 ležajevau hotelskom smještaju, a uprivatnom smještaju 5535 ležajeva. KampoviVirau Hvaru ikamp Lili u Sv. Nedjelji nude smještaj za 621 osobu, aMarina Palmižananudi 180vezova.Obljetnicu 140 godina našega turizma, Grad Hvar i

•••25

5

kruv.ni.a~o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA

Turistička zajednicagrada Hvara žele proslaviti zajedno sa Hvaranima,uzvanicima i gostima kroz obljetnički program kojipoklanjaju gradu, kako bismo svi zajedno bili dioobljetničke atmosfere.Program je započeo na blagdan Sv. Prošpera ,suzaštitnikagrada, kad su se održavala događanja tijekom cijelog danado kasno u noć. Počelo se sa već tradicionalnom fjerom sv.Prošpera na Trgu sv. Stjepana, u organizaciji udruge"Forske užonce", a u okviru fjere se održala smotra"Školskog turizma", kao i završna svečanost i dodjelanagrada najboljim radovima koji su izabrani od stranestručnog žirija u okviru natječaja za najbolji rad podnaslovom "Najbolji domaćini - to smo mi!" koji se održao usvim osnovnim i srednjim školama Hrvatske. Smotru suuzveličali brojni gosti iz područja prosvjete i kulture. Svojemjesto imala je i tradicionalna kulturna manifestacija Danihvarskog kazališta. Fešta je završila gastro događanjemispred hotela Rive u organizaciji Udruženja obrtnika otokaHvara, a pod pokroviteljstvom Grada Hvara i Thrističkezajednice, gdje su predstavljena jela poznatih hvarskihrestorana, kojaje stručni žiri ocijenio i nagradio.Centralna svečanost obilježavanja obljetnice 140.godinaorganiziranog turizma, kao poklon gradu od strane GradaHvara i Turističkezajednice, održala se 15. i 16. svibnja.15. svibnja, na dan kad je prije 140 godina utemeljenoHigijeničko društvo Hvar, u 18.30 uz limenu glazbu jepodignuta obljetnička zastavaispred Lođe, a zatimje u Lođisvečano otvorena izložba "Povijest hvarskog turizma",autora prof. Marinka Petrića.Dan nakon toga, 16. svibnja, u Lađi se održao okrugli stol stemom "Hvarski turizam nakon 140 godina", gdje susudjelovali uvaženi gosti čije su teme vezane za hvarski ihrvatski turizam. Na okruglom stolu se na prijedlog VijećaTurističke zajednice grada Hvara usvojila Deklaracija ohvarskom turizmu. Želimo da ova obljetnička događanjabudu poticaj na stalni angažman u poboljšavanju turističkeponude i općenito turističkog ozračja našega grada.Program proslave obljetnice možete pogledati nawww.tzhvar.hr.

VinkicaKarkovićColombo, prof.predsjednica Thrističkezajednice grada Hvara

~kruveniC'

•••••••

Parvo štorija

SARDELA

Slavimo 140 godina organiziranog turizma u Hvaru i to ćeove godine biti eksponirano. Ali, što je bilo prije turizma?Od čega je ovaj škoj živio i kako? Jednom sam rekao: "Ovinaš škoj odgojili su loza (vino), koza (mlijeko) i sardela(hrana)!" Svi se slažu daje ovozapravo istina. U sljedećimbrojevima Kruvenice namjeravam pisati baš o ovimtemama, a započeo bih srdelom i to ne bez razloga. Naime,dok ovopišem počeo je "prvi mrak" - vrijeme kad se krećeu lovna srdelu.Srdela je plava riba i to najčešća u Jadranu. Mnogimgeneracijama bila je hraniteljica i izvor zarade: Ne takodavno bila je zaboravljena - "stavljena u kut", a danas jeopet u modi. Ona je "IN". Dovoljno je pogledati reklamepoput sljedećih: "Omega tableta čisti vaše žile" -"Produžite život načinom prehrane!" - "Jedite plavu ribu!"I tako je naša siromašna mala sardela postala opet vrlotražena. Kad na peškariji vidite ljude kako čekaju u redu -znajte: to se prodaje srdela. Iz hotela i restorana je na nekovrijeme bila nestala, a onaje riba koja se može pripremiti nanajviše načina - pržena, pečena, pohana, lešo, na brujet,marinirana (u savur)... Zatim slana srdela u raznimoblicima: čisti filet, s kaparima, s paprikom, s maslinom, skozjim sirom... Pišu se novi jelovnici sa novim receptima,gastro ponuda je bogatija, u restoranima je srdela ponovnozauzelavisoki položaj.E sad: kako se ona lovi i kako je to bilo prije? Izvrstanpoznavalac tih uspomena je pravi Foranin barba ZorkoMaričić-Banjuš (poznavalacove, ali i brojnih drugih tema).Sjeo sam s njim na "šentoj" ispred "4 palme" i upitao ga osrdeli.Lovna sredelu počinje s prvim mrakom. Tobivau travnju, alov traje do kraja rujna. Jedan mrak ima 20 lovnih dana, apreko toga se smjelo loviti samo uz dozvolu kapetanije.Dozvola se izdavala samo ako je ulov bio manji odpredviđenog. Družina koja lovi sastoji se od broda leuta i

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA + e) t • t t

dvije svićarice, U leutu je u pravilu osam članova, a mogloihje biti i više, ovisno o veličini broda. Na svičarici - brodukoji svjetlom traži ribu - bili su veslač - šijavac - i svičor.Ponekadje s njima bio i mlađi član u brodu zvani "moli". Ubiti, to je onaj koji se uči poslu. Mreža se nalazi na leutu iduga je oko 200 m. Iz Hvara je bilo 10 družina (medukojima: Carić, dvije Novak-Longin, Novak-Kronjac,Dujmović-Bulić, Vučetić-Vuna i dr.) i jedna iz Brusja(Hure).Najbogatije ribolovno područje bilo je oko Hvara i Visa. Dokraja 18. st. Hvar i Vis su bili jedna komuna, tako da suHvarani mogli loviti oko Visa i obrnuto. Ipak, uglavnom selovilo oko svog otoka. Mjesto - pozicija - gdje se lovi nazivase pošta. A takvih je bezbroj: od bruških vala - Vitarnja,Stiniva, Kalober - pa prema punti Pelegrina, zatim uvale naPaklenim otocima - Studeni Bok, Store Stone, Carnjene - iprema istoku na Milnu, Zarače i Dubovicu. Na lokarde selovilo prema otvorenom moru. Način na koji se određivalogdje će koja družina ribariti bio je točno razrađen i svakadružina se strogo držala pravila. Radi se ždrijebu koji senazivao bruškit. Veliki bruškit - za cijelu ribolovnu sezonu- izvlačio se u lučkoj kapetaniji, a mali na štandarcu i totočno u 17 h - tko bi zakasnio nije se smio ni buniti ni žaliti.Pravila su bila stroga. O načinu izlova plave ribe i ponašanjuu svezi time govorijoš Hvarski statut iz 1331. godine.Što bi se, ako bi Bog dao, radilo s ulovljenom ribom? Jednakoličina dijeli se družini, a ostatak je bio namijenjen zaprodaju na peškariji, soljenje te za otkup u tvornici zapreradu ribe. Podjela novca bila je odredena na sljedećinačin: gospodaru 40%, a družini 60% novca dobivenog odprodaje ribe. Gorivo (prije je to bio petrolej) za motore i zasvijetljenje plaćalo se iz zajedničke zarade. Neki članovidružine imali su veću plaću: svićor 2 dila, šijavac 2.5, parun112, kalumir 112.Mnogo se ribe solilo u barilima. To se radilo u uvali Garška,ali i na Fabrici. Solilo se na otvorenom, a solile su žene i zato su bile plaćene. Otkup slane ribe bio je siguran, jer je onaimala kupce po cijeloj Europi. Za vlastite potrebe riba sesolila u svibnju kako bi bila spremna do jematve jer je onabila glavna hrana. Najbolja srdela za gradele ili ražanj je ona

•••••••

ulovljena u srpnju ili kolovozu - "Ca je vručje to je sardelaboja!"Povijest je zabilježila podatak da je - kako je to i uklesano ukamenu - JAKOV CARIĆ VELI / UHVATIO 500 BARIL!SRDELA 5/5 1908. Dakle uhvatio je oko 3,5 t i to na poštiblizu Paklenih otoka. Obitelj Novak-i.Bonaparte" je jednovrijeme lovila ribu oko otoka Lampedusa pred obalomTunisa, a prodavali su je i u Portugalu, toj poznatoj ribarskojzemlji. Srdela je "izgradila" najljepše zgrade u Hvaru, takoi našu Katedralu. Biskup Petar Cedulin počeo je 1613. g.obnovu i proširenje Katedrale. Najveći prihod sakupljen usljedećih 20 godina bio je od izlova srdele na pošti Trešjevac(uvala na Biševu).'Iako je bilo prije. Sada plivarice love kroz cijelu godinu,opremljene su jakom električnom rasvjetom, mreža seizvlači strojno, na brodu su hladnjaci, a riba se sprema ulagane pvc i stiropor kašete. Otkup je garantiran. U našimkrajevima organiziranim ribolovom bave se samo ribari sBrača. Oni jedini imaju i tvornicu za preradu u Postirima. UHvaru, nažalost, tvornice nema, a nekoć ihje na otoku bilotri - u Hvaru, Vrboskoj i Sućurju. Prije nekoliko godinaprestalaje s radom poznata tvornica Neptun u Komiži.Eto, prolaze godine, a srdelaje opet postala vrlo popularna idigla se na pijedestal mnogih - i ne samo dalmatinskih -jelovnika. Možda bi bila i dobra izreka:"Mala riba srdela za svačiji džep i za vaše zdravlje!"

Miko Bibić-Žiže

•••~~~

25

5

kruv.nic.bI o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + NAJAVLJUJEMO

y

IZLOZBA O RIBARSTVURibarstvo je bilo jedan od najvažnijih izvora prihodaHvarana kroz stoljeća, a vjerojatno i najstarija djelatnostotočana općenito. More je bilo izvorom hraneprastanovnicima otoka. Ljušture školjki i kosti raznovrsnihriba, pa i onih pučinskih kao što su tune, pronađene su ušpiljama, obitavalištima neolitskih stanovnika Hvara. Jošdonedavno, gotovo u svakoj obitelji je netko išao "na ribe",odnosno bio članom ribarske družine. Ekonomika hvarskihobitelji bila je mješovita, uz ribolov svatko je obrađivao ipolja u nekoj mjeri, čak i one obitelji koje su se poglavitobavile ribolovom. Dapače, prihod iz godina uspješnogribolova često je ulagan u kupnju poljoprivrednog zemljišta.Ribarstvo je i danas u određenoj mjeri djelatnost kojom sebavi otočko stanovništvo, iako ni približno intenzivno kaoprije, a tema je izložbe koju priprema Muzej hvarskebaštine. Izložbom će se prezentirati ribarska mjesta naotoku, brodovi, zanimanja i alati. Pritom su od velikevažnosti sjećanja hvarskih ribarskih veterana. Jedno od tihsjećanja je ovo, Prošpera Dujmovića - Bulića, o prvomzametanju mrežom plivaricom uz pomoć motora.

Prošper Dujmović - Bulić:Prvo zametanje S mrežomplivaricom - uz pomoć motoraumjesto vesala u Hvaru" Trebalo bi reći o plivarici, kako se počelo u Hvaru loviti stom mrežom ... prije se lovilo samo potegačom. Onda su uHvar došli braća Matići (to su Domančići, ma u For jevažniji nadimak od imena), Toma, Miće i Ante, nisu bili izribarske fameje, i nisu živili u For.. Ali su jedanput došli inapravili mrižu plivaricu. Onda su kupili jedan mali leut i snjim išli u kula! .. Carićevi (hvarska ribarska obitelj) bukalisu da od tega posla nema ništa. Ali kad su Matićetovi došli sribom nisu više ništa rekli ... Poslije toga su i drugi počelipravit plivarice. Jedan od braće, Miće, kasnije je postaohvarski načelnik. ..Ja sam do '41 (1941) bio u avijaciji stare Jugoslavije, a kadje kapitulirala, došao sam u Hvar. Moji su imali leut smotorom, imali su gajoš neki u Hvaru, i to su sve bili motorimarke Vikstrom iz Finske. Ti motori su se palili na benzin, adalje su radili na petrolio. Bili su bučni i puno trošili ... snjime se vozilo do pošte, a onda bi ga se izgasilo i zamećalona vesla ... Moja je velika želja bila nabavit motor na dizel,koji je radio tiho, da se može zamećat i s motorom jer suvesla isto velika buka i galama. Moji su bili sumnjičavi,govorili da ja samo mislim na motore, ali sam ih uvjeravaoda ćemo za dvije godine isplatiti motor uštedom goriva.Međutim, prije sam se želio savjetovati sa stručnjakom, i

dkruvenica

•••••••

prilika je bila kad je u Hvar došao jedan Boljanin (MarioPuretić, izumitelj vitla za izvlačenje mreža), koji je živio uAmerici i tamo izmislio bubanj za izvlačit mreže ... to je bilarevolucija u ribarstvu u Americi. Našao sam ga kadje došaou Franjevački samostan. Pitao sam gaje li moguće zametat smotorom i kako. On mi je rekao da se može, tako da se motorupali daleko od ribe (od svićarice oko koje se umirila riba),a onda se polako vozi i zameće, tako riba neće napravitškerac (prestrašit se i raspršit).Kupili smo dva dizel motora marke Lister, jedan od 10 KS, idrugi od 20 KS, kupljeni su u Engleskoj. Kad smo prvi putišli svitlit, išli smo na Milnu i nitko nije znao štonamjeravam. Došli smo leutom na poziciju za zametatmrižu, svićar se začudio da nemamo vesla, nije ni čuomotor, kako je tiho radio. Riba se nije prestrašila jer jemotor bio tiši od vesala. Od tada smo zamećati s motorom.Nešto kasnije smo počeli i mriže izvlačit na brod imbroje, tojest uz pomoć vinča kojije isto vrtio motor.Kad bismo otišli u kulaf, 12 milja od Hvara, po običaju sena povratku punio rezervar spetroliom. Kad smo išli u kulafs novim motorom, moj brat Miko je kad smo se vratili doniodvije kante nafte. Stavio je prvo sondu u rezervar da vidikoliko je ostalo goriva, nije mogao vjerovat da ima tolikogoriva. Odnio je kante, a sutra kad smo se vratili iz kulja,donio je samo sondu, jer gorivo nije još trebalo punit. Takose ostvarilo što sam rekao: da će ušteda na gorivu isplatitmotore ... "

Prošper Dujmović Bulić (rođen 31. studenog 1914. g.)izdanak je stare hvarske ribarske obitelji. Stara kuća im jebila na Glavicu, odnosno Pod sv. Mikulu, a 1946. izgradilisu kuću u Križnoj luci, kraj mora, kako bi bili bliže svojimbrodovima. •••Zabilježila Nives Tomasović, MHB, 25. ožujka 2008.

25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

BAŠTINA + e) t • t

Nekoć su Hvar "spašavale" od pošasti, adanas su zaboravljene

v

HVARSKE CUDOTVORNESLIKE

Znanstvenicima je lako opovrgnuti svakočudo (pa tako i ova) ako krenu od tvrdnjeda čuda ne postoje. Prestanak pošasti mogupripisati raznim drugim utjecajima.Naravno, čuda, ako u njih vjerujemo,nikako se ne bi smjela pripisati magičnimmoćima slika, već svetačkom zagovoru isamom Bogu.

Čudotvorne slike uobičajena su pojava u kršćanstvu. Okonjih su izgrađena svetišta i njima se hodočasti. Najčešće seradi o Gospinim slikama. Kod nas je najpoznatijačudotvorna Gospa Sinjska, ali tu je i niz drugih, manje iliviše poznatih slika. U Hvaru je prva takva slika zabilježenajoš 1525. g. u govoru ,,0 podrijetlu i zgodama Slavena"Vicka Pribojevića. On, naime, spominje sliku Gospe odMilosti iz istoimenog franjevačkog samostana i navodi da sečasti zbog svojih mnogobrojnih čudesa. Vjerojatno se radi oslici koja se i danas nalazi na glavnom oltaru franjevačkecrkve zatvorena ispod novije slike. Naravno, da bi nekusliku smatrali čudotvornom, uz nju se mora vezivati nekalegenda te razna čuda kao što su npr. izlječenja neizlječivihbolesnika, obrana grada od neprijatelja ili neke drugepošasti i sl. Kao i u slučaju relikvija, ljudi su često skloni

•••••••

pretjerati u štovanju ovakvih predmeta, što navodi nasumnju da se radi o svojevrsnom idolopoklonstvu.

Anuncijata i KruvenicaIzgleda da se u Hvaru dogodio dijametralno suprotan proces- Hvarani su na svoje čudotvorne slike zaboravili i smjestiliih u muzeje. Posebno se ističu dvije Gospine čudotvorneslike u gradu Hvaru. Prvaje Gospa Anuncijata iz istoimenecrkve. U pogibeljnim situacijama za grad, Hvarani su seutjecali njenom zagovoru. Da se ne bi na to zaboravilobilježili su u drvenom okviru slike svako njeno iznošenje.Njoj se pripisuje obrana grada od kuge 1784. i 1815. g., a1799. pred njom se molilo za obranu od velike plime.Godine 1915., za Prvog svjetskog rata, slika je prenesena16. lipnja iz Anuncijate u Katedralu gdje se pred njomsvakodnevno molilo za mir. Konačno je 27. istog mjesecanošena gradom u svečanoj procesiji koja je išla iz Katedraleu crkvu benediktinki, zatim preko Rive u Franjevačkisamostan i kroz Burak do Anuncijate. Tamo je slika uzpjevanje Magnificat-a vraćena na svoje mjesto. Zatim jeprocesija nastavila do Katedrale gdje je udijeljen blagoslov.Zabilježeno je da je u toj procesiji sudjelovalo preko 1500vjernika. Slična je procesija održana i u vrijeme Drugogsvjetskog rata. U znak zahvalnosti održavane su zavjetneprocesije s ovim Gospinim likom svake godine na Uskrsniponedjeljak i Mali Uskrs. Godine 1991. slika je ponovnonošena za mir u Domovinskom ratu, a posljednji put jeprošla hvarskom Pjacom u procesiji zahvale za kraj istograta. Sada se nalazi u Biskupskom muzeju, a u svoju secrkvu vraća samo za potrebe mise na blagdan Blagovijesti.Sličnu sudbinu ima i druga slika, ona Gospe Kruvenice,koja se sada čuva u župnoj kući. za nju se nekoć smatralo daje na čudesni način pronađena na mjestu crkve. Bila jeposebno čašćena i često se nosila u ophodima, posebno uvrijeme kolere, ali i za haranja žute groznice 1805. godine.

Legenda o Gospi od ZoraćaNa području hvarske župe, u Zaraću, časti se još jednačudotvorna Gospina slika. U strahu od provale i pljačkeslika se čuva u župnom uredu u Hvaru, a dvaput godišnje sedonese u svoju matičnu crkvu (na blagdane Pohođenja BDM- 31.05. i Prikazanja BDM ili Gospe od Zdravlja 21. ll.).Vjerojatno je malo ljudi čulo za legendu o njenompronalasku. Naime, u vrijeme velike kuge, vjerojatno onesedamdesetih godina 16. st., jedanje mladi pastir pronašaoGospinu sliku u grmu na mjestu današnje crkve u Zaraću.Neko vrijeme je sam obilazio sliku, a zatim se povjerioroditeljima koji su je prenijeli u kuću. Vijest o čudesnompronalasku se pronijela Hvarom, te se upravo ovoj slicipripisivao prestanak kuge. Stoga ju je biskup odlučiosvečano prenijeti u Hvar. Kada je procesija došla do uvaleBorče, do mjesta koje se danas naziva Gospin zlamen (ilipoklon), tj. mjesta odakle se zadnji put može vidjeti zaraćkacrkva, biskup se okrenuo kako bi još jednom blagoslovio

•••25

5

kruv.ni.a~o

•••••••

••••••• •••••••

t t + + + BAŠTINA

Zaraće. Ali, legenda kaže da se odatle više nije mogaopomaknuti te je slika konačno vraćena u svoju crkvu.Znanstvenicima je lako opovrgnuti ova čuda ako krenu odpremise da čuda ne postoje. Prestanak kuge i sličnih bolestimogu pripisati raznim drugim utjecajima. Pronalazak slikemože se pripisati valovima koji bi izbacili sliku ispalu snekog broda u more. Čudesno zaustavljanje biskupapripisuje se tradiciji o zaustavljanju i pozdravljanju Gospena određenom mjestu (takva su mjesta uobičajena iako i onadanas većinom zaboravljena). Naravno, čuda, ako u njihvjerujemo, nikako se ne bi smjela pripisati magičnimmoćima slika, već svetačkom zagovoru i samom Bogu.U Hvaru se danas časti tek lik Gospe od Zdravlja u crkviDuha Svetoga, međutim, to je više rezultat popularnogtitulara, jer se njoj ne pripisuju nikakva čudesna svojstva.Bilo bi sjajno znati da je prestanak štovanja nabrojenih"svetih" slika rezultat sazrijevanja vjere i napuštanja"vizualnih pomagala" u štovanju Boga i svetaca, ali nekakome muči misao daje posrijedi ipak nešto drugo ...

J.B.

Z4!kr uv en ic.•••••••

Hvarski dijalektVEĆE VRIDI PRATIKA NEGOGRAMATIKASvi oni ljudi koje je plima povijesti donijela u hvarsku lukuna neki su način ostavili trag u pisanoj i nepisanoj prošlostinašeg grada. Bilo u kamenu Pjace, koja je danas izlizana,uglačana i sjajna od bezbrojnih koraka, bilo na zidovimakuća i crkava, bilo u događajima, previranjima, predajama igovoru.Upravo je govor bio nešto što je razlikovalo Hvarane odostalih stanovnika našeg otoka, kao i svojevrsni fenomenunutar čakavskog narječja. Naravno, radi se o cakavskomdijalektu.

Došle galije, a IInjima - dijalektCakavski dijalekt je posebnost unutar čakavskog narječja.Prema potvrđenim teorijama poljskog slavista V. Maleckogi našeg jezikoslovca M. Hraste, cakavski je dijalekt ušao uhrvatski jezik preko venecijanskog dijalekta i to u razdobljuod 15. do 17. st. Naime, Venecijanci nemaju glasa "č" usvome govoru. Tako se npr. riječ cento (sto) izgovara sa "c",a ne sa "č", kao u standardnom talijanskom jeziku.Cakavica je ušla na područja gdje je prisutnost Venecijanacabila veća i njihov utjecaj jači od domaćeg stanovništva, štoje slučaj i sa Hvarom, koji je bio značajna luka za mletačkebrodove. Vremenom je domaće stanovništvo počelopreuzimati mletački način izgovora, kao i njihov vokabular.Riječi pacijenca, limuncin i macel nisu ništa drugo dolidirektno preuzimanje venecijanskih riječi pacienza,limoncin imacelo.Prostor na kojem je cakavski bio i(li) jest rasprostranjensveukupno nije velik, a prostire se od nekoliko mjesta uIstri, preko pojedinih mjesta na kvarnerskim isjeverodalmatinskim otocima sve do nama bližih Trogira,Mi1ne na Braču i cijelog otoka Visa, najjužnijeg uporištacakavskog govora. Postoje podaci da se cakavski govorio i uJelsi. Naime, pojedine obitelji građanskog sloja imale surazloga učiti venecijanski (koji im je i služio u javnomophođenju), te su naše glasove izgovarali na venecijanskinačin kako bi se mogli lakše sporazumjeti. Vjerojatno imjeslužio i kako bi se mogli praviti važni pred domaćimstanovništvom. Bilo kako bilo, vrijeme je učinilo svoje icakavski se u Jelsi više ne može čuti, a sve rjeđe i u Hvaru. •••Beba i(li) pjavula?Koliko je hvarski govor nekad bio bogat potvrđuju ipojedine diference, odnosno razlike u govoru. One najčešćenisu velike, tj.uglavnomje razlika teku slovu. Te diferencene mogu se ograničiti na pojedine djelove mjesta,primjerice Grodu i Glavicu. Bilo bi bolje reći kako ih jeuvjetovala pripadnost određenoj skupini ljudi - ribarskoj,težačko j , građanskoj i sl. Tako postoje primjeri da se ista

25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

BAŠTINA + e) t • t triječ drukčije izgovara u dvjema susjednim kućama!Potraga za diferencima nimalo nije bila lagana. Sve ih jemanje u hvarskomgovoru, gotovoih treba "iskat kandelon" ,štoje žalostan pokazatelj kolikoje hvarski osiromašen.Mnogo je riječi koje su svojstvene isključivo određenojskupini ljudi, primjerice ribarskoj ili težačkoj, pa se unjihovu rječniku nalaze nazivi za vrste i dijelove broda iribarske opreme, odnosno poljodjelskih alata i oruđa, kojitakoder zaslužuju jednu iscrpnu obradu. Ipak, spomenut ćujedan zanimljiv pojam: rucak (kratak naglasak na a). Akonekog ova riječ asocira na ručak, i nije daleko od istine.Ovdje se radi o pojmu karakterističnom za ribare, aoznačavadio ulovakoji ribar ne proda, već ostavlja za sebe isvojuobitelj.No, kako ćakule non fa fritule, vratimo se diferencima.Nemoguće ih je ovdje popisati sve, ali je dovoljno zailustraciju spomenuti neke. Primjerice, izraz za zavjesu uhvarskomgovoruje koltrina ili kontrina, za izlog ventrina iliveltrina. Više izraza možemo pronaći za sat (leroj, aleroj iareloj), češalj (cesaj, cešaj, petenin i petinin ) ili bicikl(picigla, picigleta, picikleta), a za lutku čak četiri različitaizraza - beba, pjavula, pupa i lujka!

Koj in j azikon govorimo?Ali, na cencu cenca, vrijeme je učinilo svoje. Utjecajmedija, drugih mjesnih govora, nebriga i nemar za dijalektučinili su da su venecijanizmi (talijanizmi) prvi počelinestajati iz hvarskog govora i polako postali tek egzotične,zastarjele riječi kojih se jako rijetko sjetimo. Njih suzamijenile riječi iz nekog drugog govora. Odlazak iz mjesta,dodir sa drugim govorima, iznimno velik kontakt samedijima čini svoje, što je nekako najviše prisutno kodmladih, kao i očita sramota govoriti forski. Kao, to nije in.Isto tako postoje i roditelji koji svojoj djeci, valjda unajboljoj vjeri, ne daju govoriti dijalektom jer se "tako uškoli ne govori". Zašto?! Zar dijalekt ne bi trebao biti jednood najvećih bogatstava?Umjesto toga, mi se sramimo i nijenas briga "kako tamo nekebabe pričaju ".SIjedom toga, hvarski govor danas je nekakav hibrid

•••••••

cakavskog, splitskog i drugih otočnih govora. Ne možemoporeći da se iz generacije u generaciju gubi, izobličuje imijenja. Postavlja se pitanje: što konkretno možemoučiniti? Mogli bismo slijediti primjer Bednje u Hrvatskomzagorju, gdje su svoj specifični dijalekt zaštitili i uveli uškole kao izborni predmet. Mogli bismo poticati svijest udjeci i mladima, educirati. Mogli bismo uvesti proslavudana forskih rici. Mogli bismo poticati objavljivanjetekstova na hvarskom govoru, kao i rječnika. Moglibismo da, mogli bismo.Hvala Bogu, daju nam nadu Hvarani i zaljubljenici u Hvarkoji marljivo i brižno zapisuju i prikupljaju još uvijekprisutne i izgubljene forske rici, nadimke.... , što je uistinuhvalevrijedanpokušaj i doprinos.Na kraju, hoće li forski izumrijeti? Tko zna, možda. I nekadveliki jezici su izumrli. Kako god, ako ga već ne možemosačuvati, onda barem zaslužuje da ga na dostojan načinispratimo u zaborav.

Zorka Bibić

•••25

5

kruv.ni.abs o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + PREDSTAVLJAMO

Pater Luka Rađav

Zupa na internetu, a župnik uinvalidskim kolicima

Luka se nije budio iz kome 40 dana. Kad jeotvorio oči nije se sjećao puno toga, nije znaogovoriti, praktički bio je nepokretan. Ipak,malo pomalo sjetio se svega, njegova volja igolema želja da i dalje širi Evanđeljenadjačalaje sve.

Njegova župa nalazi sena internetu. Posvećenaje Gospi Sinjskoj. Unjoj se nalaze oltari SrcaIsusovog i slugeBožjega pape IvanaPavla II. Župu činevjernici iz čitavogasvijeta: od Hrvatske,Srbije, Ekvadora,Japana, Francuske,Južne Koreje, pa doSudana, Češke iFilipina. U trenutku kadsmo pisali ovaj tekst tainternetska župa jeposjećena 144.590puta. Prije nego štoju je

osnovao, spomenuti župnik radio je u pastoralu u Osijeku,Rijeci, Indiji, SAD-u i zadnje kao studentski kapelan ubazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, doknije doživio prometnu nesreću 2003. godine. Thj isusovacdanas je u invalidskim kolicima, na rehabilitaciji je uKrapinskim Toplicama i pastoralno skrbi o mnogima,uštekanim na internetu, koji žeđaju za Gospodinom.Njegovo cijenjeno ime je Luka Rađa, isusovac. Ako steskeptični po pitanju napisanog slobodno zavirite na webstranicuhttp://paterluka.blog.hr/ .

SMS propovjednikUnatoč vašem mogućem neznanju, ovaj neobični svećenikpoznat je široj javnosti zahvaljujući brojnim reportažamatjednika, dnevnika, pa i nekih televizija. On sebe nazivaSMS propovjednikom. Teško govori, piše samo jednimpalcem, no zato na pjevanje ojkavice (budući daje rodom izOgorja) često poziva svoje župljane, tako zove sveposjetitelje svojeg bloga, ali i one kojima šalje poruke.Njegove-mail jejavan(luka.rada@zg.htnet.hr). kao i brojmobitela (091/5323-766), te sve koji se žele dopisivati s

~kruvenl<a

•••••••

njime i primati SMS propovijedi takoder moli da mupomognu slanjem bonova od 50 ili 100kuna jer kad dnevnošaljete stotineporuka to zahtjevaodređene izdatke.Ove godine je svojim župljanima za Uskrs poslao porukusljedećeg sadržaja: "Odvali kamen... sa moje pameti damislim samo na Tebe... sa mog srca da volim samo Tebe...sa mojin nogu daprohodam... Sretan ti Uskrs!" Za Božićjepak poslao ovu poruku: "Božić zbilja dolazi. Ne utvaravještih trgovaca. Niti nešto ogromno i moćno, ne strah idrhtanje kako neki zamišljaju Svemogućeg, Apsolutnog,Sveznajućeg (Da, On je to sve). Ne u tadašnje metropole(Rim, Atena, Kairo, Jeruzalem...). Nego dolazi u nekuselendru Betlehem kao majušna djetešce, zamisli, ni usvratištu se za njega mjesto nije našlo, rodio sepored vola imagarca u jaslama. To ti je ono: velike rijeke izviru ubeznačajnim mjestima. A kad grune, grune - spasi svakogčovjeka. Svima nama otvori nebo. Zato feštaaaa ... "Da, toje pater Luka Rada.Osnovao je SKAe, Studentski katolički centar, i u sklopunjega ljetni kamp Modraveu Šibenskoj biskupiji. U kampuje kroz pet godina sudjelovalo tisuće mladih iz čitaveHrvatske. Ne želeći skrenuti u širinu tek ćemo vasuputiti nainternetsku stranicu www.skac.hr gdje se možeteprijaviti zaModrave, ako vam je kojim slučajem dosadio klišeiziraninačin provođenjaljeta u i na Hvaru, a zaželjeli ste seprovestitjedan dana sa svojim Bogom u miru uz more. Pater Lukanastradaoje prije pet godina, na sam blagdan Srca Isusovog,27. lipnja 2003. godine, u teškoj prometnoj nesreći kad sesa dvojicom prijatelja vraćao iz Modrava. Nije se budio izkome 40 dana. Kadje otvorio oči nije se sjećao puno toga,nije znao govoriti, praktički bio je nepokretan. Ipak, malopomalo sjetio se svega, njegova volja i golema želja da idalje širi Evanđeljenadjačalaje sve.

•••Nemoguće je sve napisati o legendarnom isusovcu i zatoćemo vam za kraj tek iznijeti ono što nam je odgovorio e-mailom, jedinim 'pisaćim palcem, kada smo ga zamolilihoće li odgovoriti na neka pitanja za 'Kruvenicu' .Odgovorio je: "Može, šalji pitanja! A evo ja sam neštopokušao napisatipa ti vidi. Odsrcap. Luka. "

25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

PREDSTAVLJAMO + e) t. t t

o SKAC-u, Modravama ijednom Luki"pa je, ja sam kao svećenik oduvijek bio poslan mladima. UOsijeku vjeroučitelj medicinarima, a u Rijeci totalno su meošamutili tako da sam otišao u Indiju i Bangladeš živjeti satom sirotinjom, pa onda u Ameriku u kuću umirućih. I onda

kad sam se poslije toga 'dira svitom' vratio ponovno doma,poglavari su me poslali da budem vjeroučitelj studentima uzagrebu pri bazilici Srca Isusova. Vidio sam neće tu ići ono:'Draga braćo i sestre ... Prignimo glave na blagoslov', nego

ja uveo za njih: školu plesa, internet cajjee ... A mlađarijapohrlila u Palmu. Stvar je bila po sebi jasna, bilo je samopitanje kako to registrirati. Znao sam da već postoji SKUC(studentski kulturno-umjetnički centar) kojije htio biti 'sve isva' studentima, nažalost, bez ponude vjerskih sadržaja. Ija, kao katolički svećenik, poslan studentima, naravno,ponudio sam i vjerske sadržaje i promijenio jedno slovo uimenu tako daje to sada SKAC (Studentski katolički centar).Naravno, bilo nam je lijepo, tako da smo to htjeli i uslobodno vrijeme, recimo preko ljeta. I stvar je opet po sebibilajasna, bilo je samo pitanje mjesta na moru gdje ćemo senaći preko ljeta. Biskup Ante Ivas se i taj put pokazao kaovječni mladić i dao nam da koristimo njegove Modrave. "

Nakon par dana mi smo mu poslali par pitanja.

KRUVENICA: Što mladi čovjek danas može naučitinasljedovati od Isusa?

PATER LUKA: Primijetio sam prije svega da mladi čovjekželi nešto naučiti. To je veliko blago mladih ljudi. Njimazato odgovara "novost života" koju je donio Isus Krist.Znate ono" biti drugačiji", biti "altemativac "...

KRUVENICA: Što Vam je kao mladome čovjeku najtežepadalo u odredbama Crkve?

PATER LUKA: Još uvijek teško mi pada kad netko podkrinkom svetog prodaje neke svoje fore. Kao katoličkisvećenik, isusovac imam potpuno povjerenje u ono štoCrkva naučava.

•••••••

KRUVENICA: Nekome tko je bezvoljan i ne vidi smisao uživotu, što Vi, u kolicima, nepokretan, a opet toliko sretan izadovoljan, možete poručiti ?

PATER LUKA: pa znate, čuo sam od svetih ljudi da jenajkraći put do Neba u kolicima. A svima bih poručio:prihvati svoju težinu života, upotrijebi je kao ljestve doNeba.

KRUVENICA: Jeste bili ikad u Hvaru?

PATER LUKA: Da, koliko se sjećam to je bilo "u onovrijeme" prije " saobraćaj ke " , kad smo jedrilicom tražilimjesto u kojem bi otvorili kamp za mlade.

KRUVENICA: zašto se u kamp Modrave isplati doći iproboraviti svojih sedam dana?

PATER LUKA: Modrave su mjesto gdje se legalno možebiti "nenormalan", plesati se može i na suncu, spavati naotvorenom pod zvijezdama, jesti s tanjurom u rukama ...

KRUVENICA: Obitelj je danas u krizi. Kako svakapojedinačna osoba, vjernik katolik, može poraditi i pomoćida se topromijeni?

PATER LUKA: Ah, obitelj, to bi trebala biti zajednicaljubavi. pa pogledajmo kako se to zajedništvo ostvaruje uPresvetom Trojstvu. Otac ljubi Sina i imamo Duha Svetoga.Tako bi trebalo biti i u svakoj obitelji, ljubav bi trebala bitinajvažniji zakon od svih i trebala bi imati svoju djecu.

KRUVENICA: Ljeto je varljivo, a srce zavodljivo, pjevastara kultna pjesma. za Hvar se zna po čemu je poznat.Imamo li se pravo nadati da će se u svemu jednom pronaćiprava mjera i da će svijet znati lučiti turističke vrijednosti odnevrijednosti, a koje se prodaju pod vrijednosti?

PATER LUKA: Ljeto je varljivo, a srca namjesu zavodljiva.Ali ne dajmo se zavarati, ne dajmo se zavesti.

A.N.

•••25

5

kruvenlcab7o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + PITAM SE, PITAM ...

Sloboda - dar ili prokletstvo?!

"O LIJEPA, O DRAGA, OSLATKA SLOBODO"

sloboda mladih od roditeljske, ali i svakog drugog oblikakontrole. Kad mladi dobiju slobodu onda je ne znajudovoljno cijeniti, pa iz jedne »kontrolirane" slobodeupadaju u ropstvo raznih zala. To se događa jer su preranoostali bez kontrole, nisu se naučili odgovornosti i neshvaćaju da svaki naš potez ima posljedice, pozitivne i

negativne. A onal1 V ". osoba koja najprije, ~ r ne promisli o

posljedicama onogašto planira učinitineće baš dobro proćiu životu.Slobodu najvišecijene oni koji su sedugoborili za nju, alise na težak put doslobode vrlo lakozaboravlja. Najboljiprimjer za to je našadomovina. Problempostaju i mladi kojitoliko »cijene"slobodu koju imamoda izjednačujuKaradžića sGotovinom. Jedna jemlada djevojka rekla

što nju brige za generale u Haagu, kao da su oni branilinjene masline. A takvi bi jednog dana trebali preuzeti briguza očuvanjenaše slobode.Ne kaže se zaludu" Ne znaš što imaš sve dok to ne izgubiš!"Bilo kako bilo, sloboda je jedna od najljepših i najbitnijihstvarnosti u našem životu, ali nju treba čuvati i paziti savelikomodgovornošću.I na kraju, jedan od najljepših prikaza slobode i njenevrijednosti daoje IvanGunduliću svojemdjelu Dubravka:

U naše vrijeme se, kao nikad do sad, govori o pravupojedinca, grupe ili naroda na slobodu. Narod traži pravobiti slobodan i neovisan o drugom narodu (autonomija);djeca/mladi traže slobodu od svojih roditelja, traži sesloboda izražavanja mišljenja. Sve bi to bilo u redu kad biljudi uz sloboduprihvatili odgovornost. Tunastaje problem.Uz problem (ne)preuzimanja odgovornosti pojavljuje se ipitanje gdje je granica slobode. Netko će reći da je granicakad naša sloboda ugrozi tuđu slobodu. Još jedna odsuvremenih »sloboda" je oslobođenje društva od vjerskogutjecaja, kao npr. utjecaja Crkve. Veliki zagovornici takveslobode su tzv. liberali. Ali, zanimljivi su ti liberali. Onitoliko idu u obranu slobode da »zabranjuju" Crkvi govoriti.A zašto joj zabranjuju? Zato jer Crkva ima drugačijestavove, a liberali se navodno bore za pravo svih naiskazivanje svoga mišljenja bez obzira kakvo ono bilo. Nakraju ispada kako su oni koji spočitavaju Crkvi da jedvoličnai licemjerna zapravonajveći licemjeri i dvoličnjaci.Najbolji primjer su događanja na talijanskom sveučilištu»Sapienza" kad su neki »liberalno-lijevi" i »napredni"profesori i studenti onemogućili Papi govoriti. Jedan od tihprofesora rekao je otprilike ovako: »Sveučilište je svetišteznanosti i ono je otvoreno svima. Vjerskim stavovimaovdjenije mjesto". Zar vam to ne zvuči pomalo licemjerno?Sveučilište je otvoreno za sve, ali ne za one koji misledrugačije.Drugi oblik slobode kojem bi trebalo posvetiti pažnju je

~kruv.nlca

•••••••

o lijepa, o draga, o slatka slobododar u kom sva blaga višnji nam Bog je do ...

. .. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životine mogu bit plata tvoj' čistoj ljepoti. •••Milan Šarić

25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

NAŠI UMJETNICI + e) t • t t

Razgovor sa fra Joakimom - JakijemGregovom

y

NE MORAM ZIVJETI ODy

UMJETNOSTI, ALI ZIVIMZA UMJETNOST

Kruvenica: Fra Jaki, razgovaramo s Vama potaknutičinjenicom da ste mnogo učinili za Hvar na umjetničkom ikulturnom planu. Spomenimo samo javne skulpture - sv.Benedikta, sv. Florijana, "molo vrota", sv. Franju i reljefekrižnog puta u obnovljenim kapelicama. Otkud inicijativaza ta djela?

Fra Jaki: Inicijativa je protegnuta kroz period od sedamgodina, počevši od sv. Benedikta pa do kapelica križnogputa. Ponekad je potjecala od mene samoga, kao za sv.Franju, sv. Florijan, naravno, od vatrogasaca, sv. Benediktod sestara benediktinki, za kapelice od strane odbora koji jeto vodio, a i sam sam pridonio realizaciji. O tome smo o.biskup i ja davno razgovarali i, hvala Bogu, realiziralo se.Dakako, uz veliki napor barba Ivota Vune, oca biskupa,župnika i gradskih otaca. U svakom slučaju, jedan lijepidoprinos ljepoti grada i potvrda religioznosti ovoga grada.Kipovi, skulpture svetaca potiču čovjeka na plemenitijerazmišljanje. Ako je ta stvar vrijedna po sebi, čovjek nemože ostati indiferentan. Može razmišljati o stvarima kojesu za život jako važne, o vrednotama života, o životima tihsvetaca, o vremenu u kojem su živjeli... pa onda nekako isamo uprizorenje njihovih likova u prostorima kojima sekrećemo poticaj je na razmišljanje o njihovu djelovanju. Sve

•••••••

su to uzori koji bi na neki način trebali potaknuti čovjeka dane prolazi uz njih kao neko mrtvo slovo, nego kao uzmonument jednom velikom duhu. Ljepotu grada možepotaknuti bilo koja skulptura, a ovo potiče i jednu drugu,duhovnu stranu.

Kruvenica: Mnogi Hvarani znaju reći kako u Vašimdjelima, primjerice sv. Florijanu i sv. Franji moguprepoznati nekog našeg sumještanina. Gdje nalaziteinspiracijuza stvaranje?

Fra Jaki: Neki živući lik inspirira, ili se u njemu vide crtetoga sveca, lika kojeg trebaš činiti, pa se nađe sličnosti.Evo, recimo, kod svetog Florijana možemo naći sličnosti sanašim Nikšom Krajevićem. A i onje sam vatrogasac tolikegodine. Tko zna kako je izgledao sv. Florijan! Ne možešznat. Ali onda vidiš neki lik koji je požrtvovan u gašenjupožara, u zauzetosti za to, pa onda ima neke dodirne točke,u ovom slučaju nosinu. Za sv. Franju imaš sliku jednogodlučnog, snažnog sveca - toplog u sebi, a snažnog u ideji.Dođeš do jednog izraza koji bi to mogao svjedočiti. Tako je iza sv. Benedikta: jedna smirenost, kontemplativnost,zbijenost, a opet energija, slika velikog graditelja iduhovnog čovjeka. Zato je zbijen u masi stijene, a opet, onje i produhovljen.

Kruvenica: Ne postoji mnogo svećenika koje možemosmatrati i umjetnicima. Kako je krenuo Vaš umjetničkirazvoj iput?

Fra Jaki: Rijetko se koji svećenik i(li) redovnik baviumjetnošću. U našoj provinciji sv. Jeronima vazda je biloljudi koji su bili jaki na peru ili jaki na dlijetu ili na kistu. Usvakom vremenu postojao je redovnik i umjetnik, počevšiod Bone Razmilovića naovamo. Moram spomenutiAmbroza Testena, Vinka Fugošića... Th neću uključivatisebe, vrijeme će procijeniti kakav sam. Ne moram živjeti odumjetnosti, ali živim za umjetnost. Moj posao je oltar.Dakle, nisam ovisan o tržištu, o tome moram li prodati nekosvoje djelo i hoću li imati za kruh. Kod drugih umjetnika toje itekako važno. Mogu raditi kako ja hoću i što se menisviđa. Ne moram se ulagivati vremenu i ljudima u tomprostoru i vremenu, nego raditi isključivo po momumjetničkom nadahnuću. Nije važno hoće li to postići sutraneku cijenu. Ovaj samostan je inspiracija za rad. Ne možese baš svatko pohvaliti da ima ovakav prostor za rad.

•••25

5

keu veni e .b9 o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + NAŠI UMJETNICI

Kruvenica: Suvremena umjetnost često je običnom,prosječnom čovjeku nerazumljiva, nejasna, ne odražavauvijek stvarnost i na neki način ljudije ne priznaju. Kako tokomentirate? Kako zapravo približiti umjetnost današnjemčovjeku?

Fra Jaki: Nažalost, u ovom vremenu razvoj materije idepuno ispred razvoja duha. Upravo ovaj suvremeni trendvremena u kojem živimo uvjetuje tu arte contemporanea -suvremenu umjetnost, kojaje u svojoj biti sasvim pozitivna.Ne priznajem ekstravagancije ni budalaštine, ali umjetnostnije ograničena ni na prostor ni na vrijeme, ona ima svojprostor u vremenu i izraz je duha vremena. Ali kako jeodraz vremena odraz i pozitivnog i negativnog, usuvremenoj umjetnosti ne vidim ništa što je unaprijedeliminirano kao nevaljalo, nego je to odraz jednogavremena u kojem ima puno lijepih i loših stvari. Poznajempuno lijepih suvremenih kreacija koje su sasvim valjale. Aimate i jada, kao što je i u ono vrijeme bilo jada. Nijeklasičnom umjetnošću iscrpljen pojam umjetnosti. Mladičovjek nije osobito zainteresiran za bilo koji oblikumjetnosti jer duh ovog vremena ide za nečim drugim, zamaterijalnim, tvrdim probitkom i užitkom. Rijetko se danasmogu naći mladi ljudi koji će zastati pred nečim što bi ihdirnulo. Mnogo puta ne zapažaju lijepo, pa da im stavimo ivrhunska djela pred njih, kao što neće ni nmogo drugihstvari. No u nekom vremenu, kad sto puta vide neku stvar,sto prvi put će reći: Ovo je bilo lijepo. Naime, svakageneracija zna prepoznati lijepo, bilo u klasici, bilo usuvremenoj umjetnosti ili u bilo kojim povijesnim stilovimai pravcima.

Kruvenica: Muzej franjevačkog samostana najveci Jemuzejski prostor u gradu. Proširili ste ga prije nekolikogodina, obogatili fond djelima hvarskih umjetnika, ali imodernih hrvatskih umjetnika, poput Meštrovića ili Botteri- Dinija. Što još namjeravate na tom planu?

Fra Jaki: Muzeji su nešto živo, premda čuvaju staro.Nadopunjuju se nečim novim, žive ukorak s ljudima. Starifratri su odavna prikupljali prave vrijednosti i uz pomoćkulturnih ljudi koji su tada bili u gradu stvarali jedan fond,nešto što su ostavili za budućnost, a što mi danas nazivamokulturnom baštinom. Na tom polju svi smo dužni pridodatinešto iz svog vremena kako bismo stvarali baštinu zabudućnost. Jer, kako kaže stara poslovica, tko staro nepoštuje ni novoga nema, a tko novo stvara, starome seraduje. Bio bi grijeh ne učiniti nešto na tom planu - neproširivati jedan fond kulturne baštine, a vrijeme ćepokazati koliko je to vrijedno. U planu je monografija, boljerečeno kronika samostana, na kojoj se radilo godinu i podana i koja je u tisku. Na njoj su radili dobri meštri. Bit ćeriječi i o novome i o starome i nadam se da će biti dobroopremljena. Ako Bog da, bit će gotova do lipnja.

~kruveni.'

•••••••

Kruvenica: Zaslužuje li umjetnička i kulturna slika Hvaraveću pozornost? Što mislite, koja bi osoba najviše zaslužilajavnu skulpturu u gradu?

Fra Jaki: Hvar je svakako iznjedrio puno velikih ljudi.Medu njima je troje, četvero koji su se stvarno istaknuli,počevši od Lucića i Hektorovića, a u novije vrijeme to jeIvan Vučetić, znanstvenik svjetskog glasa i veličine.Radimo na tome, barem sam u dogovoru sa Gradom igradskim ocima, a predložio sam i drugim gradanima da bise postavila jedna bista tom čovjeku. U srpnju je 150.obljetnica njegova rodenja. Vidio sam njegove biste nanekoliko mjesta u svijetu, npr. u Argentini gdje je živio idjelovao. Onje znanstvenik velikog kalibra, a bio je i velikirodoljub. zaslužuje biti najavnom mjestu.

Kruvenica: Kakvi su Vašiplanovi za budućnost? Imate li uplanu kakvu izložbu, narudžbu i sl. ?

Fra Jaki: Mnogo je planova za budućnost. Momentalnoradimo na obnovi biblioteke koju selimo u veći prostor, kojiće biti dostupan građanstvu. Prostor će služiti i kaočitaonica. Radi se o velikom zahvatu jer je biblioteka prijebila depozit, skladište knjiga, a sada će biti dostupnajavnosti. Dvorana će biti tehnički opremljenakompjutorima, katalozima knjiga, tako da svi koje tozanima mogu doći pogledati što se kroz povijest ovdjeskupljalo.

•••Razgovarali: M. Š. i Z. B.

25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

ŽUPNA KRONIKA + e) t • t t

ll. veljače - 26. travnja 2008.

Na Gospu Lurdsku, ll. veljače, obilježen je Dan bolesnikamisom u Katedrali koju je predvodio župnik uz sudjelovanjenešto većeg broja župljana i članova Udruge invalida otokaHvara. Nakonmiseje priređen domjenakza članoveUdruge.

Kroz korizmu su svakog dana bile posebne korizmenepobožnosti: ponedjeljkom krunica i Smiluj se meni Bože;utorkom krunica; srijedom križni put; četvrtkom cjelodnevnoklanjanje kod benediktinki; petkom Oratorij sv. Križiću;subotom krunica Gospinih žalosti i pjevanjeGospinih žalosti,te nedjeljom Smiluj se meni Bože. Nedjeljom se takođermolio križni put po obnovljenim kapelicama od franjevačkogsamostana do Burka, s početkom u 15 h. Na ovoj jepobožnosti redovno bio lijepi broj vjernika. Nakon prve,župnikove propovijedi, ostale korizmene nedjeljepropovijedali su na temu "Muke i jadi suvremenih obitelji usvjetlu Gospinih žalosti" redom: don Jurica Carić, donStankoJerčić, don Ante Matulić i don Ivica Huljev.

U utorak, 26. veljače, održanje sastanak Župnog pastoralnog vijeća uosnutku na kojem se raspravljalo o predstojećem Velikom tjednu teostalim župnim problemima.

Veliki križni put grada Hvara je drugu godinu zaredom održan odKatedrale do Kruvenice u subotu pred četvrtu korizmenu nedjelju, 1.ožujka. Križ su nosili: generalni vikar don Stanko Jerčić, župnik,gradonačelnik, djevojke-krizmanice, poduzetnici, radnici(poljoprivrednici i zidari), mladići-krizmanici, djeca, medicinskoosoblje, bratimi sv. Nikole, bratimi sv.Križa, fra Joakim Gregov,očevi imajke te udovcii udovice. Molitvuje prevodioo. biskup.

U subotu 8. ožujka održanje križni put za mlade otoka s početkom u16.30 šumskom stazom na relaciji Svirče-Vrbanj. Nakon pobožnosti,don Ivica Babić je mlade sudionike molitve počastio sirnicama isokovimau vjeronaučnoj dvoraniu Vrbanju.

Iz kninskog Caritasa je na adresu župnog ureda stigla zahvalnica za robukoju smo im poslali. Druga pošiljka robe je završila u Zagrebu, jer ukninskim skladištima nema mjesta. Zahvaljujemo svima koji su se sjetilidati svojdoprinos za slanje te robe (platili smonešto preko 2.000 kn).

U ponedjeljak 10. ožujka u Jelsi je održan susret s pripravnicima nabrak a u utorak ll.ožujka s onima koji su u braku. Susret je vodiobračni par Hodžić. Biloje i naših mlađih župljana na susretu.

U petom korizmenom tjednu, od 10. do 15. ožujka, po običaju susvakog dana preko mise bile propovijedi prije kojih su se pjevali "ZaziviIsusu". Tema ovogodišnjih propovijedi bila je molitva "Oče naš", apojedine retke ove najpoznatije molitve redom su razmatrali: u

•••••••

•••25

5

kruv.nica~o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + ŽUPNA KRONIKA

U ponedjeljak 10. i utorak ll. ožujka u franjevačkomsamostanu je srednjoškolska grupa "Nastanjeno srce"održala humanitarni koncert uz podršku sastava"Stvoreni za nebo ".

ponedjeljak don Mili, utorak fra Jaki, srijedu i četvrtak o.biskup te u petak i subotu don Ante.

"Gospin plač" smo pjevali prije mise u petak predCvjetnicu, 14. ožujka, zahvaljujući maloj skupinivjernika predvođenih Fabijanom Stanićem. Još je jednomuočena nužnost formiranja pučkih pjevača, u protivnomće ovi lijepi drevni napjevi potonuti u zaborav.Iste večeri su u Katedrali nastupili Faroski kantaduri.Koncert, s početkom u 20 h, organiziran je kao darorganizatora Uskršnje regate samim sudionicima regate igradanima Hvara.

Svetkovina sv. Josipa proslavljena je ove godine usubotu 15. ožujka jer se njen datum (19. ožujka) ovegodine poklopio s Velikom srijedom, koja imaprednost. Pjevanu misu u 18 h u Katedrali predvodio jedon Ante.

Uoči Cvjetnice, na nucijanvu Stjepana Moškatela,djelatnika Caritasa u Zagrebu, maslinove grančice suposlane u Župu sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji. Branje ovihgrančica, u dogovoru s župnikom, organizirali su bratimi sv. Križa.

Veliki tjedan započeo je blagoslovom palminih i maslinovih grančicapred biskupijom na Cvjetnicu, 16. ožujka. Muku po Mateju predvodilisu Zoran Sansović kao čitač i župnik kao Isus, a uloge pjevača imali su IvoTudor, Jure Tomičić, Prošpe Zaninović, Jurko Petrić i Zorka Bibić.Nakon mise u procesiji je nošeno Presveto koje je zatim izloženo načetrdesetsatno klanjanje (" Qurantaora").U 14 h svoju su uru imali bratimi sv. Križa, u 15 h bratimi sv. Nikole, a u16 h djeca i mladi.U 18 h započela je "zadnja ura" s pjevanjem "Erumbeske" (psalam"Domine ne in furore" skladatelja Josipa Raffaellija) te propovijedikorizmenog "predikatura ". Ovogodišnji propovjednik i ispovjednik bio jedr. Ivica Raguž, svećenik đakovačke biskupije, s Teološkog fakulteta uĐakovu. Kroz Veliki tjedan u Hvaru je na pomoći bio i đakon Toni Plenković.Na Cvjetnicu je ponuđen vjernicima 4. broj "Kruvenice". •••Zbog zimskog računanja vremena jutarnja misa s izlaganjem Presvetogzapočinjala je na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu u 6 h, a "zadnja ura" uprva dva dana Velikog tjedna počinjala je u 19 h. Za jutarnji dio klanjanjavjernici su se zapisivali na stolu za tisak u Katedrali (da katedrala ne bi bilaprazna), a od podne nadalje uz Presveto su "dežurali" po dva bratima iz objebratovštine.Kroz jutro tih dana župnik i kapelan posjećivali su bolesnike.

Na Veliku srijedu je procesijom "do tri skaline" završeno četrdesetsatnoklanjanje. Procesiju je predvodio o. biskup uz sudjelovanje više svećenika i

25

5

dkruvenie.o

••••••• •••••••

••••••• •••••••

ŽUPNA KRONIKA + e) t • t t

lijepogbroja vjernika, aposebno djece.Navečer je propovjednik predvodio pokorničko bogoslužje. Zatim je pjevan"Barabon" - služba čitanja Velikogčetvrtka i hvarski (Condottijev) "Smiluj semeni, Bože". Kadaje završeno pjevanje, po starom običaju ugašena su svjetla tese lupalo po "boncima" što simbolizira Isusovobičevanje.

•••

Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak predvodio je o. biskup te je opraonoge dvanaestorici apostola. To su ove godine bili: Juraj Zaninović, Riki Novak,Joško Thdor, Nikola Zaninović, Dinko Thdor i Zoran Stipanović iz Bratovštinesv. Križa, te Marko Carić, Luki Iljegić, Antoni Ivanković, Marko Jeličić, ToniJeličić i Marinko Jurić iz Bratovštine sv. Nikole. Na kraju mise hostije suprocesionalno odnesene u Božji grob u kapeli sv. Križa, a zatim je obavljen iobred "rušenja oltara".

Procesija "Po Božjin grebima" počela je naVeliki petak u 15.30 h. "Puče" je ove godinebio iz Bratovštinesv.Nikole.Obrede Velikogpetka predvodio je o. biskup spočetkom u 18.30 h. "Muku po Ivanu" pjevalisu: Marinko Jurić (čitač), don Mili (Isus) teZorka Bibić, Jure Tomičić, Prošpe Zaninović iZoran Sansović (pjevači). Nakon službe riječiuslijedio je obred ljubljenja križa koji je ovegodine trajao oko 45 min. Iza pričesti uslijedilaje "najjača" i uistinu dostojanstvena teoforičnaprocesija po trgu, a zatim propovijedovogodišnjeg "predikatura" te polaganje Sv.Otajstva u Božji grob. Ovi su obredi, kao iprijašnjih godina, privukli u crkvu veliki brojvjernika, koji inače ne možemo vidjeti nadrugim vjerskim slavljimatijekom godine.

Uskrsnobdijenje započeloje na Veliku subotu u22 h obredom svjetla. Na ovoj je misipropovjednik održao svojuzavršnu propovijed ukojoj je rezimirao svoja razmatranja. pozavršetku mise vjernici su se zadržali nakratkom druženju ispred Katedrale.

Svetkovina Uskrsa je proslavljena koncelebriranom sv.misom u Katedrali u 10 h koju je predvodio o. biskup uzsudjelovanje obje bratovštine. Biskup je u propovijediponovio naglaske iz svoje uskršnje poslanice te je pobližerazmatrao "križeve " suvremenog društva poželivšikršćanima da ih dostojanstveno nose. Na kraju mise župnikse zahvaliodr. Ivici Ragužu, ovogodišnjempropovjedniku, azatim je biskup blagosloviojelo i djecu koja su ga donijela.Navečerje u Katedrali pjevana svečanavečernja s početkomu 18h, azanjomjeuslijedilarecitiranamisa.

Na Uskršnji ponedjeljak misu i propovijed predvodio jebiskup jer je korizmeni propovjednik morao na Uskrsotputovati. Lemozina je skupljana za sakristana isakristanku. Nakon mise biskup je u konobi "Luviji" imaovečeru s ovogodišnjim"apostolima".

25

5

kruvenira~o

••••••• •••••••

••••••• •••••••

t t t + + + ŽUPNA KRONIKA

~kruv.ni<a

•••••••

Ustaljenje raspored održavanja sastanaka Župnog pastoralnog vijeća.Sastanci se u pravilu održavaju u utorak: nakon 20-og u mjesecu. Ostaleutorke održavaju se sastanci pojedinih sekcija vijeća radi planiranja radapojedine sekcije. Kroz proteklo vrijeme održano je nekoliko sastanaka: zarad s ministrantima, za informiranje (pokretanje župne web stranice), zahodočašća (dogovor o terminima i destinacijama), a planiramo održatisastanke za liturgiju, za obiteljski pastoral i za provođenje kršćanskesolidarnosti i sl.

U srijedu, 26. ožujka, u Dolu je slavljena misa posvete ulja (krizme ibolesničkog pomazanja) uz sudjelovanje većine biskupijskih svećenika iredovnika.

Svetkovina Blagovijesti ove je godine "pala" u uskršnji tjedan paje njenaliturgijska proslava pomaknuta na ponedjeljak, 31. ožujka. Jutarnju misu uAnuncijati pred istoimenom ikonom slavio je don Jozo Jelinčić. Pjevanuvečernju misu u Katedrali predvodio je župnik.

Na treću vazmenu nedjelju, 6. travnja, na misi u 10 h gostovale su trikandidatice sestara milosrdnica sa svojom magistrom. One su Hvaranimasvjedočile o svom zvanju. Zbog njihove prisutnosti tu smo nedjelju slavilikao nedjelju Dobroga pastira koja se inače slavi 4. uskrsne nedjelje. Misu

je predvodio o. biskup, a nastupio je VIS "Stvoreni za nebo".Nakon mise izloženo je Presveto na klanjanje (nedjeljazadovoljštine) koje je zaključeno zajedničkom molitvom u 17.30.h.Istog dana je u 19 h započeo uskršnji koncert zborova otokaHvara. Uz katedralni zbor nastupio je zbor franjevačke crkve izHvara te zborovi župa: Stari Grad, Svirče, Jelsa i Vrbanj. Ovajkoncert bio je svojevrsni nastavak lanjske smotre zborova ipučkih pjevača, s tim da će se smotra pučkih pjevača organiziratinaknadno, vjerojatno na kraju ljeta.

započela je sezona krizmi pa je naš o. biskup svakog vikendanegdje po biskupiji. zato smo (7. travnja) zaključili biblijskesusrete ponedjeljkom koje je on vodio.Priprava katekumena polako se bliži kraju. Biskup će im

podijeliti sakramente za koje su se pripremalitijekom ove školske godine 23. svibnja.

Kroz travanj smo željeli potaknuti obnovu kapelena groblju i naišli smo na razumijevanje gradskihvlasti, ali su nas "ohladili" stručnjaci iz Splitasvojim ekspertnim zahtjevima. Naime, da bi sekapela obnovila po pravilima struke trebat će mnogoviše novca nego što smo bili planirali (izradakompletne dokumentacije, preuređenje krova i dr.).Ni župa ni Grad nisu u mogućnosti izdvojiti tolikenovce pa će obnova pričekati bolje stanje državneblagajne (Ministarstva kulture). Neki su župljaniveć dali svoj prilog. Novce ćemo doista ostaviti naračunu za taj projekt, pa tko god želi može dati svojdoprinos sa istom svrhom.

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

IN MEMORIAM + e) t • t t

•••••••

Barba Miko (Nikola) Kovačević (20.kolovoza 1917. - 07. veljače 2008.)

Za vrijeme Godišnjeskupštine Bratovštinesv. Križa javljenonamje daje umro našnajstariji brat NikolaKovačević p. Ante.Na kraju skupštinepomolili smo se zadušu našeg bratapredvođeni našimduhovnikom o.biskupomSlobodanom

Štambukom i župnikom don Milijem, u nadi da ćemo sezajedno naći pred našim nebeskim Ocem.Naš Miko je roden u težačko j obitelji kao drugi od trojicebraće. U ranoj mladosti izgubio je majku. Njegov otac jeuvidio da se neće moći sam brinuti za troje male djece uz radu polju, pa je uzeo za ženu Mariju Zaninović iz VelogGrablja. Ta uzorna žena i kršćanka prihvatila je i odgojiladjecu kao svoju. Miko se rodio pred kraj Prvog svjetskograta, a kao mladića u punoj snazi zatekao ga je Drugisvjetski rat te je otišao u borbu za obranu domovine. Životga nije mazio. Vrijeme obilježeno sa dva svjetska rata bilo jeteško i često nije bilo dovoljno hrane. Zato je Miko morao,zajedno s ocem, pomajkom i braćom, naporno raditi u poljui po moru, a vrijedan radnik je ostao i sve do par mjeseciprije smrti.Bio je od mladosti veliki vjernik, štovatelj Isusa Krista iDjevice Marije, uvijek je molio. Kao mladić, 1932. g.,pristupa Bratovštini sv. Križa i u njoj ostaje čitav život kaouzoran član. Povremeno je bio član uprave, a obavljao je idužnost predsjednika u jednom mandatu. Vrijeme nakonDrugog svjetskog rata bilo teško za vjernike, a posebno zabratime. Miko se, medutim, nikad nije pokolebao - uvijekje poticao ostale na okupljanje i molitvu, pridonosio svojimidejama te se zalagao za rad u Bratovštini na materijalnom iduhovnom planu, posebno za rad s mladima. Znao je čestoreći: "Čuvajte Bratovštinu jer je ona naše veliko blago!" Bioje i veliki domoljub - za Hrvatsku je znao reći da mu je onadruga obitelj.Dragi Miko, neka ti Bog da vječni pokoj. A mi koji smoostali brinut ćemo da se tvoje želje ispune i u Bratovštini i ugradu Hvaru.Dragi Bog će svima nama suditi za naše grijehe, a možda itebi za malo tvrdu narav. Molit ćemo se za tebe, ali i sve nas,da nam Gospodin, kad dodemo pred Njega, bude milostiv iprimi nas u raj .

•••Ivo Vučetić-Vuna 25

5

kr u ven i < abs o

•••••••

••••••• •••••••

t t t + + + GRADSKA KRONIKA

Od 15. veljače do 26. travnja 2008.CA ĆE MI PALMA DEMALLORCA ...

U razdoblju od ll. - 15. ožujka 2008. u gradu Hvaruodržana je Uskršnja regata. Bilo je vrlo lijepo, bilo je turaznih promocija od kojih valja istaknuti promocijuautomobila marke Lexus, a sveje bilo upriličeno u šatorimana gradskom trgu.

13. ožujka 2008. - Švicarski misteri okupirali Hvar -šesnaest sjevemjačkih manekena na najsunčanijem otokuvježbalo je i snimalo promotivne materijale ... na samompočetku momci su trebali vježbati od ranog jutra, točnije,već u 6:00 počeli bi sa žestokim radom, raznim snimanjimai sl. Nakon toga slijedili su sklekovi, da bi ih već potomčekalo uvježbavanje koreografije na platou čuvene plažeBonj pod strogom palicom Nadine Imboden, jedne odnajpoznatijih televizijskih koreografkinja u Švicarskoj.Zaključak: red, rad i ljepota na švicarski način - odprofesionalacabismo, jamačno, i mi mogli nešto naučiti.

24. - 31. ožujka 2008. - tri dana nakon Uskršnje regate ugradu Hvaru je održano i državno prvenstvo u klasi"Optimist" .

~kruv.ni<a

•••••••

4. travnja 2008. - Srednja škola Hvar zajedno sa školamaiz Zagreba i Ogulina osvojila je 1. mjesto nameđunarodnom natjecanju "Gastro 2008.". Natjecanjeje održano u Poreču, a nagrada je osvojena u 9. disciplini,predstavljanju turističke destinacije Poreč iz područjamarketinga. Predstavnik Hvarabioje IvoTudor.

Od 17. - 27. travnja 2008. u Hvaru se odvijao već poznattradicionalni međunarodni teniski turnir za žene- "SunčaniHvar Open"

22. travnja 2008. - prvi CT na Hvaru - Rotary club Hvaruspješno je okončaojedan od svojihnajvećih i najvrjednijihprojekata, kupnju medicinskog aparata kompjutoriziranetomografije CT-a Somatom Sensation 4, vrijednog oko 1,7milijuna kuna, čije je službeno puštanje u rad priređeno uponedjeljak u Ispostavi DZ SDŽ u Hvaru. Ministarstvomora je sudjelovalo sa oko 850.000,00 kuna u financiranjuovogaprojekta.

23. travnja 2008. završena je obnova krovišta nahvarskom kazalištu. Kompletniprojekt obnovevodi tvrtka"Spegra inženjering d.o.o. oo.

IvoTudor

•••25

5

o

•••••••

••••••• •••••••

GRADSKA KRONIKA + e) t • t t

•••25

5

kr u ven i < .b7 o

••••••• •••••••

••••••• •••••••

t t t + + + DENT]ERE NA SUNCE

Kad bilo tko - znanac, turist, gost, domaći, škojor - dođe ovihdana na hvarsku Pjacu vidi na "mirić" - balustradi kazališta-pano na kojem piše ,,140 godina organiziranog turizma uHvaru". Jasno, mi domaći ponosni smo na taj podatak, a našgrad i otok poznati su u čitavom svijetu zahvaljujući i turizmu(ali ne i samo po turizmu). O ovoj temi napisano je bezbrojtekstova, knjiga, almanaha, putopisa... TV i radio emisijeprikazuju i govore o tome. Kad se spomene turizam uHrvatskoj, uvijekje Hvar na malim ekranima.Evo nekih zanimljivosti - gončica - kako se hvarski turizamrazvijao kroz zadnjih pedesetak godina. Mi domaći smo čulite priče u raznim verzijama, s raznim protagonistima - je li seto dogodilo teti Mariji, teti Prošperini, teti Luci, barbaJozotu, barba Petru, barba Cvitetu, barba Prošpetu - to i nijevažno. Važnoje daje to sve istina - to se stvarno dogodilo!Ovako je to bilo:Stiže grupa domaćih gostiju u organizaciji sindikata i razneekskurzije te razgledavaju grad Hvar. Turistički vodič vodigrupu po Fortici i kad dođu na rub odakle puca pogled naHvar - priča: "Vidite ono zeleno - to su vam forski skoji, onocrveno - to su vam kupe od svorih, a ono bilo - to vam, jeforski saliz (=Pjaca)".Došavši na Pjacu, vodič ide s grupom do štandorca inastavlja: "Ovode se sad vije zastava, a to je pri bi stup zamučenje. Ako je ko ukrao, sekli su mu ruku, nekim su vadili ioci, a ako je ko prevario zenu sa sluškinjom - sekli bi mumiša!"Zatim grupa ide u kazalište. Vodič nastavlja: "Vidite onuzensku na stropu?" - Grupa: "Vidimo!" - Vodič: "A saddojdite u ovi kantun! Je vas još gleda?" - Grupa: "Gleda!"Vodič: - "A sad dojdite u ovi kantun. Da li vas i sad gleda?"Grupa: "Gleda! " Vodič: "A znate zašto vas gleda? - Jer je toumjetničko djelo! Eto - to je to! "Grupa izlazi iz kazališta. Nad ulazom stoji natpis u kamenu:ANNO PACIS SECONDO MDCXII (druge godine mira1612.). Čovjek iz grupe upita vodiča: "A što ovo piše?"Vodič: "Tovamje slovo M, DiC" -zatimrukamapokažeX-"i dvi štrike drito!"

Ovakav način vođenja gostiju trajao je prilično dugo - sve dokse nisu pojavili prvi pravi vodiči. A i tad je bilo načina kakodoći do nekog džeparca: Mladi vodič vodi grupu Nijemaca, aza zadnju postaju te svoje rute ostavlja franjevački samostan u

~kruv.ni<a

•••••••

čijoj blizini živi. Njegova nona je znala kad otprilike završavas vođenjem, pa bi se ubacila u grupu i prva dala našem vodičudobrovoljni doprinos. Kad bi to vidjeli ostali, svi bi dali pokoju marku.

Svi gosti, jasno, stizali su brodom (prije parobrodom) na našurivu. To su Hvaru vrata svijeta. Uvijek je bila gužva, a ljeti jesvatko želio "čapat" kojega gosta više. Jednom žena -nazovimo je teta Marija - lovi gosta. Tumači mu: "Pojte umene priko Pjace, oleandar onda ajnc, cvaj, draj, piski štraus imoj portun!"

Na Pjacu dolazi gošća ujapankama i pita tetu Lucu: "Kolikoje odavde do plaže?" Teta Luce će joj: "Ćerce, di ćeš s timapostolima do Plaže - to tije 15 kilometor! "Neki gospodin pita Hvaranina: "Koliko je do starog grada?"(misli na Forticu). Hvaranin njemu: ,,20 km!". Gost:"Nemoguće, pa to je odmah iznad grada!"

Gošća pita tetu Prošperinu: "Molim Vas, gdje je ljetnikovacHanibala Lucića?" Odgovori teta Prošperina: "HALABALAĆU? Jo nison nikad cula za tega cjadina!"

Barkarjul vozistrane goste svojombrodicom do Milne.Pokušava imobjasniti daje podnepa pokaže nacrkvena zvona irukom kao da jede ireče: "DINDILI,DINDILI, AN PAPA!"

Teta Jovana otpratila goste na vapor. Nijemac s palubepozdravlja mašući i govoreći: "Aufiderzen!" A teta Jovana naisti način odgovara: "AJSENHAUER!"Teti Vinki gošća govori ujutro kad se probudila: "Puno vam jestijenica u madracu. Grizle su me cijelu noć." Odgovara jojteta Vinka: "Aje, je ... Puno je skalinih (=stepenica) do mojekuće. Vosnoge tukaju bolit!"

Hvaranin od šezdesetak godina vidi zgodnu strankinju na rivikako sjedi na klupi sama, a njemu zapela za oko. Ovako jetekao njegov monolog kad joj je prišao: "Nebo, misec,zvizde, isprid more i brodi. Caje teplo - jo ću sest kraj tebe!"Ovako je često nastupao - katkad bi mu i upalilo! •••Ovo su samo neke male zgode vezane uz naš turizam. O ovomtreba pisati, možda ovakve pričice i sakupiti u nekoj knjizi.Ljudi stare, manje se priča s mladima "kako je nekad bilo". Ane bi bilo dobro da se neke stvari zaborave. Možda bi bilolijepo razne pričice i događaje objaviti pod naslovom "Nezaboravilo se" - zainteresirani, javite se!

25

M. B.-Ž5

o

•••••••

••••••• •••••••

KAZALO ttt.t.

2 UVODNIK3 ŽUPNIKOVA BESIDA

4 TIJELOVO6 RAZGOVOR S IVICOM URSIĆEM

12 OBITELJ - MAJČINA LJUBAVU SUVREMENOM SVIJETU15 DANI ...

16 RAZMIŠLJANJA - FACEBOOK18 TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA HVARA

20 TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA - 1. SARDELA22 IZLOŽBA O RIBARSTVU

23 BAŠTINA - HVARSKE ČUDOTVORNE SLIKE26 Pater Luka Rađa

28 Sloboda - dar ili prokletstvo?!29 NAŠI UMJETNICI - fra JAKI GREGOV

31 ŽUPNA KRONIKA35 IN MEMORIAM - Miko Kovačević

36 GRADSKA KRONIKA38 DENTJERE NA SUNCE

•••25

5

kruv.niC.~o

••••••• •••••••

••••••• •••••••

•••25

5

o

••••••• •••••••