list uČenika osnovne Škole podturen · vježbe evakuacije učenici i zaposlenici osnovne škole...

Glasovi s Mure Osnovna škola Podturen

0

LIST UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE PODTUREN

LIPANJ, 2011.


1

SADRŽAJ Riječ uredništva …………………………...…….. 1

Riječ ravnateljice……………………………...…. 2

Centar izvrsnosti …………………………...…..... 3

Vježbe evakuacije ……………………...…….….. 3

Posjet Domu dr. Antun Bogdan …….……..…….. 4

Fašnik …………………………………...….……. 5

Zapisi s maturalnog putovanja ……….……..…… 6

Radionica povodom Dana bijelog štapa…. ….…... 9

Upoznajmo naš grad …..……………….….……. 10

Zimski informatički kamp ……..…………..…… 11

Druženje članova EKO – ETNO grupa ….….….. 12

Uskrsno drvo u PŠ Novakovec ………….……… 15

Dani kruha ……………………….………...…… 15

Učenički radovi ………………….………...…… 16

Posjetili smo grad heroja …….…………………. 18

Modni kutak………………….………………..... 20

Županijsko natjecanje u OŠ Podturen….…….…. 23

Zanimanje moga djeda …………………….….... 25

Oni su sportaši …………………………….......... 26

Kako je nastala međimurska čaplja …….…...….. 30

Proslava Dana škole …………....………………. 32

Iz prošlosti našeg sela Novakovca …….……….. 35

Natjecanja šk. godine 2010./2011. …….…..…… 37

Prepuni smo znanja ……….….…...……….…… 39

Glazbena škrinja …..……..…………………..…. 40

Zabava ………………….……………………….. 42

Glasovi s Mure, list učenika OŠ Podturen, lipanj, 2011.

Uredništvo:

Učenice: Tea Đuran, 8. a, Ivana Kovač, 8. a, Apolonija Nedeljko, 8. a Pedagoginja: Martina Jalšovec, prof. pedagogije i germanistike

Glavna urednica: Maja Hajdarović, mag. philol. croat.

Dragi glasoljupci!

Obraćamo vam se ovogodišnjim

primjerkom školskog lista Glasovima s

Mure. Uložili smo silni trud, napor i

želju, odledili ideje i maštu te hrabro

zakoračili u novo poglavlje postojanja

ovoga lista. Priznajemo, dobro smo se

oznojili grozničavo razmišljajući kako

vam što zanimljivije predočiti sve što

smo pripremili.

Danas smo ponosni jer smo svojim

predanim radom uspjeli savladati i

najtrnovitiji dio puta.

Nadamo se da ćete prepoznati naš trud i

da nećete biti prestrogi suci.

Pred vama je broj prepun raznolikih

tema, zanimljivosti i događanja unutar

škole i izvan nje.

Želimo vam ugodno druženje s

Glasovima s Mure!

Riječ uredništva


2

Riječ ravnateljice

Na kraju školske godine 2010./2011. svi

smo dužni analizirati obavljeni radi i

izvesti zaključke o njemu. Realizacijom

prostornih i organizacijskih preduvjeta,

Osnovna škola Podturen započela je s

projektom jednosmjenske nastave što je

rezultiralo boljom suradnjom i

komunikacijom nastavnika, lakšom i

bržom pripremom za nastavu,

provođenjem različitih tipova nastave i

organiziranjem izvannastvnih aktivnosti.

Učenici su discipliraniji, aktivniji, veće

koncentracije i pažnje s kontinuitetom

radnih navika.

Uz redovite programe, naši učenici su

aktivni u brojnim izvannastavnim

aktivnostima. S ponosom možemo reći da su naši bivši

učenici nazočni u sveukupnom životu naše

županije. Mnogi od njih su uspješni

liječnici, novinari, profesori... U susretu s

njima redovito dolazimo do saznanja kako

je upravo osnovna škola imala bitan,

odlučujući utjecaj, na njihov budući životni

put.

Škola je učenicima drugi dom.

Naravno, nitko ne može zamijeniti

roditelje, no učitelji ove škole svjesni su da

je suradnja doma i škole od izuzetne

važnosti, osobito u različitim

neuobičajenim situacijama. Vrata škole

roditeljima su u svako doba širom otvorena

za konstruktivne razgovore, za savjete,

sugestije, za sve što vodi dobrobiti djece! Naša je misija da budemo zajednica

koja uči u pozitivnom ozračju i

zadovoljava potrebe učenika prema

stjecanju općih i stručnih kompetencija uz

korištenje različitih metoda i oblika rada te

stilova učenja i poučavanja. Učenicima

približavamo različita životna područja,

odgojne spoznaje te znanje i stvaralaštvo,

ne zapostavljajući nijedno. Ravnateljica


3

Centar izvrsnosti

Međimurska županija otvorila je vrata

nadarenim učenicima te onima s afinitetom

i interesom usmjerenim prema matematici,

informatici, biologiji, kemiji, fizici,

hrvatskom i stranim jezicima. Središte iz

područja matematike i informatike, uz OŠ

Mala Subotica, upravo je u našoj školi, dok

se aktivnosti provode svake subote.

Preostali centri formirani su u Osnovnoj

školi Strahoninec i u Osnovnoj školi

Nedelišće. Polaznici Centra izvrsnosti su

učenici osnovnih škola, od petog do osmog

razreda, te učenici srednjih škola.

Centar je s radom započeo 4. veljače 2011.

godine. Prema dosadašnjim saznanjima,

učenici su izuzetno zadovoljni uvjetima i

radom svih triju Centara izvrsnosti.

Evakuacija učenika iz prostorija škole

Vježbe evakuacije

Učenici i zaposlenici Osnovne škole

Podturen, u organizaciji povjerenika

zaštite na radu, profesora Alana Belka, i

DVD-a Podturen, održali su akciju

evakuacije učenika i radnika iz prostorija

škole, pod pretpostavkom izbijanja požara

i potresa u školi.

Najava požara označena je isprekidanim

oglašavanjem školskog zvona, nakon čega

su učitelji i učenici napustili učionice i

zgradu, te se smjestili na propisanu

udaljenost, gdje je obavljena i prozivka

kako bi se znalo jesu li svi napustili

zgradu. Vježba je uspješno provedena uz

određene pogrješke koje će se ubuduće

morati izbjeći.

Prozivka ispred zgrade OŠ Podturen


4

Posjet Domu dr. Antun Bogdan

Dana 19. studenog Dnevni boravak

Doma dr. Antun Bogdan posjetili su :

gospođe Mirjana Kovačić i Danijela

Posavec, Ivan Varga, Lucija Kranjčec,

Valentina Jalšovec, Klara Ovčar,

pedagoginja Martina Jalšovec i učiteljica

biologije i kemije Terna Radovan.

Štićenicima se poklonio prigodan ukusni

poklon i učenice su odglumile mali

igrokaz.

Posebno su se razveselili pjevanjem

veselih pjesmica.

Naši učenici, učitelji i roditelji su

razgledali boravak i sva mjesta na kojima

oni uče držati neki predmet u ruci ili taj

predmet premjestiti iz ruke u ruku.

Dom dr. Antun Bogdan

Dr. Antun Bogdan rođen je 09.11.1913.

u Podturnu. Svoju kuću s dvorištem je

1934. dao Caritasu Zagrebačke

nadbiskupije za smještaj djece s posebnim

potrebama.

04.01.1996. godine započeo je s radom

dnevnog boravka za djecu s najtežim

oblicima cerebralne paralize i višestrukim

oštećenjima s područja Međimurja. Želja je

bila djeci pružati „drugi dom“, zamijeniti

im na nekoliko sati njihove roditelje i dati

im priliku za uzlazak u društvo.

Lucija Kranjčec

Prvi snijeg u Međimurju

Pao je snijeg. Ustajem ujutro rano. Gledam kroz prozor

i dvorište je bijelo. Kao da sve je netko pokrio bijelim velom.


1

Sve je nekako drukčije! Ljepše i sjajnije.

malog bijelog raja. Ana Ratajec 5. b

F A Š N I K

Fašnik je onaj dan u godini kad svatko može, barem na trenutak, biti ono što želi i pokazati svoje skrivene želje. I ove godine, 8. ožujka, u OŠ Podturen tradicionalno se održalo predstavljanje maski. Bilo je tu svega, od klauna do vještica… Istaknuli bismo trud učenika 5. c razreda koji se kompletno maskirao. Publici su se predstavili «veselim sprovodom». «Veseli sprovod» 5. c razreda Niži su se razredi mještanima Podturna, Novakovca, Sivice i Miklavca predstavili povorkom po naselju u prijepodnevnim satima. Kakav bi to Fašnik bio, a da se učitelji naše škole ne maskiraju?

Dobro pretpostavljate, nekolicina učiteljica i učitelja oduševila nas je svojim posebnim izdanjem za ovu prigodu.

Na kraju druženja, prisutni su i zaplesali uz pjesmu Maškare, ča mogu maškare.


6

I. Kovač, A. Nedeljko, T. Đuran, 8. a

Zapisi s maturalnog putovanja

Već na početku

sedmog razreda počeli

smo maštati o našem

maturalnom putovanju.

Tada nam se sve to činilo

dalekim, no, vrijeme brzo

leti i taj dan smo dočekali

prije nego što smo

zamišljali. Zadnjeg tjedna

„maturalac“ je bio glavni

predmet svih razgovora.

Što smo nabavili, što

nismo, što još trebamo,

kada ćemo, gdje ćemo, što

ćemo raditi i mnoge druge

stvari. 21. lipnja u zoru,

krenuli smo u Tučepe

provesti pet nezaboravnih

dana kojih se još i danas

sjećamo. Usprkos

puknutoj gumi i kiši koja

nas je pratila cijelim

putem, oko 15 sati stigli

smo u Split. Tamo smo se

zabavljali svega nekoliko

sati, i nastavili naš put

prema hotelu Neptun. Kad

smo konačno oko 17 - 18

sati stigli, smjestili smo se

u sobe, brzo uzeli

potrebne stvari i uputili se

na plažu. Nakon kupanja

u kojem su se okušali

samo najhrabriji (zbog

vjetra i hladnog mora)

otišli smo na našu prvu

zajedničku večeru kao

razred, a zatim i u centar

grada zabaviti se nakon

napornog putovanja.

Većina ljudi bi rekla

da su nam svi dani

prolazili na isti način jer

nismo išli na izlete. Nama

je svaki dan bio poseban i

drugačiji. Svaki je

donosio nešto novo. Prva

tri dana vrijeme nam nije

baš išlo na ruku zbog bure

i rijetke kiše, no to nas

nije sprječavalo da se

kupamo u moru ili

bazenu, pa čak i usred

mrklog mraka. Spavali

nismo, kako je to bilo

zamišljeno, svatko u

svojoj sobi već smo

drijemali gdje smo se u

tom trenu našli. Pod nam

također nije bio stran.

Nažalost, došao je i 25.

lipnja, naš zadnji dan.

Bilo nam je žao što je sve

tako brzo završilo, no

opet smo se radovali

povratku kući. Sve nam je

polako počelo nedostajati.

Sjećali smo se sa sjetom

proteklih dana. U

najljepšem sjećanju ostala

je zadnja noć u hotelu. Svi

smo spavali u jednoj sobi.

Nije bilo važno je li to

bilo na krevetu ili na

podu. Zabavljali smo se.

Zaboravili smo na sve.

Problemi nisu postojali, ni

pomisao na to da nam je


7

ovo posljednja noć kao

kolektivu te da se to više

ne će ponoviti. Ujutro su

se obavljali zadnji detalji

prije no što smo krenuli

kući. Nakon ručka, kod

hotela nas je čekao

autobus. Smjestili smo se

i još za kraj posjetili

Makarsku. Putovanje je

bilo dugo, kiša nas je opet

pratila. Na početku,

većina razreda je spavala.

Poslije smo se razbudili,

pričali dojmove i

jednostavno bili 7. b.

Složni, uvijek jedni uz

druge, bez obzira na sve.

No, sve što je lijepo

kratko traje.

Kako smo se sve više i

više približavali svom

selu, osmjesi su polako

nestajali s lica. Rastanak

nam je teško pao. Svi smo

se ponovo sreli na podjeli

svjedodžbi. Tada smo

stvarno vidjeli da volimo

svoj razred i da ga ne bi

ga mijenjali.

… što dulje spavam, to sam

ljepši…

Istog dana na

maturalno putovanje u

Biograd na More uputili

su se razredi 7. a i 7. c.

Bilo je to veoma poučno i

zabavno iskustvo. Već

narednog dana posjetili

smo grad Nin i Crkvu sv.

Križa koja potječe iz

predromaničkoga

razdoblja, a koja je ujedno

i najmanja katedrala na

svijetu. U srijedu smo se

uputili u Zadar i Šibenik,

a večernje sate proveli

smo (zasluženo) u

diskoteci. Spomenut ću

samo da su se pojedini

učenici tamo ludo

zabavljali.

Iskusili smo i nešto,

nama, potpuno nepoznato.

Točnije, vozili smo se

polupodmornicom te

doživjeli ljepote

podvodnog svijeta. Istog

dana posjetili smo otočić

Vrgadu, poznat po

prelijepim pješčanim

plažama. Na svim

izletima pratio nas je

vodič s namjerom da nam

što više pokaže i da nas

educira.

Peti dan, 25. lipnja,

prepuni dojmova, ali i

tuge u očima, vratili smo

se kući uz pratnju naših

dragih razrednica.


8

Follow me!!!

Čekaj, kud mi to sada idemo??! Set opojnih mirisa dostupan u nekoliko varijanta…

„Ona“ je naprosto bomba… ZzzZzz, beauty sleep nije mit…

Sve na jednog, jedan na sve… Ženstveno crveno rublje za sreću…


9

Lorena Krhač 8. b Diana Katančić, 8. a

Radionica povodom Dana bijelog štapa

Povodom Dana bijelog štapa sedmero učenika OŠ Podturen (Dragan Oršuš, Maja Oršuš,

Denis Malović, Klara Ovčar, Valentina Jalšovec, Iva Mikulić i Lucija Kranjčec), u pratnji

ravnateljice i pedagoginje, prisustvovalo je radionicama Tifološkog muzeja u Varaždinu, na

kojima su naučili hodati pomoću bijelog štapa, te pisati Brailleovim pismom, pismom za

slijepe.

Moja mamica

Moja mamica meli su 88 let, Preživeli su ovaj svijet. Još se zmislim jivih Velkih joči i očolni Črez štere so me gledali. Zmislim se jivog prelevanca Šterog su nosili na glavi.

Sako so si jutro vezali fertofa Ka bi prova kuharica bili, Ka bi dišeče pogače z jabukami složili, Tajere bi na stol posložili, Zvoli bi me fine i tople pogače jest! A sako večer pak so me v svoju hižicu zvoli Ka bi me Božeka moliti navčili.

A ve pak oni pre Božeku živiju

I za svoje vnukece Božeka moliju.

Sebastijan Trstenjak, 7. b


9

Upoznajmo naš grad

Učenice Antonija Sršan i Monika

Hutinec, 20. Svibnja, posjetile su OŠ

Mursko Središće zbog sudjelovanja u

projektu Upoznajmo naš grad. Cilj

druženja bio je naučiti kako su pjevali i

plesali naši stari. U projektu je sudjelovao

velik broj učenika iz međimurskih

osnovnih škola. „Najprije smo naučile

plesti košare i stolice od biljaka. Nakon

ručka podijelili su nas u grupe koje su išle

na tzv. orijentacijsko kretanje što nam je

ujedno i bilo najbolje iskustvo. Pod

vodstvom učitelja glazbene kulture, naučile

smo pjevati pjesmu Kriči, kriči ftiček.

Naravno, usvojile smo i pokoji plesni

korak, pa čak i svirati. Domaćini su nam

pokazali kako napraviti instrumente od

drveta što nam se učinilo lakim.

Funkcionalnost izrađenih instrumenata

isprobali smo trubeći jedni drugima u

uho“, dodaju učenice.

Na kraju druženja, učenici su prezentirali

svoje radove i dobili zaslužene poklone što

ih je posebno obradovalo. Antonija i

Monika vratile su se narednog dana u školu

prepune pozitivnih dojmova prepričavajući

i sugerirajući školskim kolegama iskustvo

koje su imale prilike doživjeti. Upoznale su

grad Mursko Središće, kulturnu baštinu, ali

i nove prijatelje.

Puhanje u rog

A. Sršan i M. Hutinec, 7. b

U prirodi je Spokojni vjetar uđoše Mjesec obasjava

zeleno drveće to mi u kosu – razveselih se! Tiha noć svud vlada

obasjava sve. Tišina i mir!


11

Klara Ovčar i Valentina Jalšovec, 6. a

Zimski informatički kamp

Za vrijeme božićnih i

novogodišnjih praznika za

učenike petih i šestih

razreda u školi se

održavao informatički

kamp.

Kamp se organizirao

pod nazivom Kids@MIC

jer je uz Osnovnu školu

Podturen nositelj projekta

i Microsoft innovation

centar iz Varaždina, a po

programu koji je odobrila

Agencija za odgoj i

obrazovanje. Prvog dana

tema je bila sigurnost na

internetu jer su učenici

učili osnove interneta, što

je i kako je nastao, servise

koje nudi, s posebnim

naglaskom na

elektroničku poštu i

instant mesaging kroz

aspekt sigurnosti.

Tema drugog dana

kampa je multimedija.

Učenici su učili osnove

digitalne fotografije,

samostalno su izrađivali

multimedijalne radove u

alatima Photosynth,

Photo story i Movie

maker live. Tako su

nastali mali filmići poput

promidžbenih spotova na

temu školskog prostora ili

nekih poznatih gradova.

Neki učenički radovi

moći će se vidjeti na web

stranici Osnovne škole

Podturen.

Na kraju svakog dana

održala se Xbox

igraonica, a na igraonici

se po prvi put koristila

igraća konzola Kinect

koja omogućava igranje

bez kontrolera već se

igrači kreću kroz igru

vlastitim pokretima tijela.

Kroz ove zanimljive

aktivnosti učenike su

vodili Marko

Drenovački, Tomica

Kaniški i Ivana Ružić, a

na kraju programa

ravnateljica škole

dodijelila je sudionicima

kampa diplome o

usvojenom znanju koje je

zanimljivo, ali i korisno.

Sudjelovali su učenici:

Jelena Blažon, 5. a

Marta Jalšovec, 5. b

Sven Cerovec, 5. a

Lovro Hranilović, 4. a

Tiffany Golubić, 4. a

Klaudija Furdi, 6. b

Elena Mihalic, 5. c

Natalija Kerovec, 5. c


1

Luka Posavec, 5. a

Igor Biber, 7. a

Ravnateljica

Marijana Cerovec

Druženje članova EKO - ETNO grupa u Parku prirode Muršćak u

Domašincu

Učenici 3. razreda matične škole u

Podturnu i triju područnih škola proveli su

u ponedjeljak 31. svibnja zanimljiv dan u

parku prirode Muršćak. Prošetali su

dijelom poučne staze dugačke ukupno

6300 m, te se informirali o kulturnim i

prirodnim znamenitostima krajolika putem

12 info tabela. Ponovili su znanja o etno i

ekološkoj baštini zavičaja i zabavili se

prezentacijama. Vidjeli su čigu (kantu

iznad bunara) i bajkovite murske krajolike.

Na odmorištu u prirodi učenici su

prezentirali vlastite projekte:

* 3. razred iz Podturna i učiteljica Vesna

Zadravec - Međimurske stare riječi

* 3. razred iz Miklavca i učiteljica Ivanka

Andrišek – Međimurske stare pjesme

* 3. razred iz Sivice i učiteljica Jasna

Posavi – Kak se negda igralo

* 3. razred iz Novakovca i učiteljica

Spomenka Hranilović - Legende i povijest

Novakovec.

Igre naših predaka

CILJ: Naučiti igrati igre naših djedova i

baka, ali i roditelja radi očuvanja kulturne

baštine

Kada se spomene igra pomisli se na

računalo i igrice za kojima mnogi provode

svoje slobodno vrijeme. Znamo li se

drukčije igrati? Ponekad možda na kakvom

rođendanu zaigramo „Čovječe ne ljuti se“,

ili pak neku popularnu društvenu igru, ili

možda kakvu sportska igru, a to su

najčešće nogomet ili lovice. Ostale igre


13

igramo u školi na TZK ili za vrijeme

odmora. Za vrijeme ljetnih praznikau

kasnim ljetnim satima igramo se „Limuna i

naranči“ ili skrivača.

To je danas, ali nekad nije bilo tako. Naši

djedovi i bake igrali su se puno više, ali i

drukčije. Kako??? Istražili smo! Bili smo

mali novinari, uzeli olovke u ruke i proveli

anketu u kojoj je bilo anketirano 25 osoba

starijih od 50 godina. Saznali smo za

mnoge igre,a ovo su samo neke od njih:

NAZIV IGRE: DUKANJE

BROJ SUDIONIKA: neograničen

REKVIZITI: tri kamenčića po igraču

OPIS IGRE: Iskopa se rupa u zemlji

veličine šake. Svaki igrač ima tri

kamenčića i baca ih u rupu. Pobjednik je

onaj koji najviše kamenčića baci u rupu.

Još jedan način dukanja je ustvari igra

“školica“.

NAZIV IGRE: SVINKANJE

BROJ SUDIONIKA: dva ili više

REKVIZITI: drvena palica i komad drveta

OPIS IGRE: Drvenom palicom udaraš

komad drveta u rupu. Imaš tri pokušaja od

5 m daljine. Ako ne pogodiš nastavlja

sljedeći.

Drugo objašnjenje je da se igra kameno i

palicama sličnim kao za hokej i pokuša se

kamen – svija ugurati u rupu.

NAZIV IGRE: ČINKANJE

BROJ SUDIONIKA: neograničeno

REKVIZITI: pet novčića ili gumbića

OPIS IGRE:Na zemlji se nacrtala crta

zatim su bacali novčiće ili gumbe. Tko je

bacio bliže crti bio je pobjednik.

NAZIV IGRE: IGRA VUNOM ILI

GUMOM

BROJ SUDIONIKA: dva

REKVIZITI: komad vune ili gume

OPIS IGRE: Iz komada vune na prstima

slažu se oblici toliko dugo dok jedan više

ne zna kako dalje ili odustane (može se

naučiti samo demonstracijom).

NAZIV IGRE: NOŠENJE PAŽE

BROJ SUDIONIKA: 3 i više

REKVIZITI: povez za oči, motičica

OPIS IGRE: Iskopala se paža i odnijela

nakoliko koraka dalje. Zadatak je bio da se

iskopana paža povezanih očiju odnese

natrag u rupu.

NAZIV IGRE: PICKANJE

Broj sudionika: neograničeno

REKVIZITI: sličice (nekad su se koristile

od pojedenog sladoleda - korneta)

OPIS IGRE: Povuče se crta. Igrači se

ustroje i stave sličicu između dva prsta ili


14

na gornji dio dlana. “Štrficneju“ ili

„picneju“ sličicu i čija sličica je bliža crti

sve pokupi.

NAZIV IGRE: PILJKANJE

Broj igrača: neograničen

REKVIZITI: štap i piljka( komad drveta)

OPIS IGRE: Igraju dvije ekipe, jedna lovi

piljku, a druga je gađa. Ako protivnici

uhvate piljku moraju je staviti u rupu, a oni

koji gađaju moraju uzeti štap i staviti ga u

rupu. Tko prvi stavi piljku ili štap u rupu je

pobjednik.

NAZIV IGRE: ŠPEKULANJE

BROJ IGRAČA: neograničen

REKVIZITI: male staklene kuglice tzv.

špekule

OPIS IGRE: Na tlu se iskopala jamica.

Igrači su bacali špekulu, a onaj koji je bio

bliže jamici je počeo prvi. Ako je guranjem

špekule pogodio tuđu špekulu smio ju je

uzeti, a pobjednik je bio onaj koji je prvi

svoju špekulu ugurao u jamicu.

NAZIV IGRE: BINCEKOVANJE

BROJ IGRAČA: neograničen

REKVIZITI: 2 štapa

OPIS IGRE: Uzela su se dva štapa, mali i

veliki. Mali se morao zašiljiti i staviti u

iskopanu jamicu. S velikim štapom se

pokušao mali „hititi“ ili udariti najdalje što

se mogao. Pobjednik je onaj koji najdalje

baci bincek.

Naučili smo i igre s pjevanjem kao što

su „Došla majka s kolodvora“, brojalice

„Išo medo u šumicu“, “Jedan, dva...“,

“Hokoš, pokoš“, „Na polju su ftiči bili..“ i

jednu od najpoznatijih međimurskih igara

„Žugice, hote dimo“ !

A ovo smo mi u prezentaciji projekta u

Muršćaku! A poslije igre slijedi…

... kak’ bi rekli naši stari: „Posle dela,

primimo se jela!“

Ali to je već neki drugi projekt...

3. razred PŠ Sivica


15

Uskrsno drvo u PŠ Novakovec

Učenici prvog razreda PŠ Novakovec sa svojim

razrednikom Josipom Globarom, u ponedjeljak

18. travnja, u dvorištu školske zgrade, stvorili su

pravi uskrsni doživljaj. Zeleno je drvce u tren oka,

marljivim ručicama petnaest mališana, ukrašeno

šarenim pisanicama i pretvoreno u pravo malo

uskrsno drvo. Sve na drvetu izradili su sami

učenici, na radost svih ostalih učenika i mještana

Novakovca.

Dani kruha

Učenici i roditelji Osnovne škole Podturen prigodnim su programom i prodajom kolača

obilježili Dane kruha. Kolače su ispekle mame, a za prodaju su se pobrinule članice Vijeća

roditelja. Novac sakupljen od prodaje kolača, ukupno 2.205,00 kuna, doniran je

Caritasovom domu za djecu s posebnim potrebama Dr. Antun Bogdan u Čakovcu.


16

PROTULETJE

Deni su se toplejši i vuni smo najrajši, jer zima je za sobom zaprla vrota. PROTULETJE se med nami mota, i trovica je počela rasti, treba bo jo več kositi i pomalen bo moči majce s krotkim rukovima nositi. Na vrtima se več na velikom dela, saka bi gazdarica čim prije, Filip Drvoderić, 3.r. luka i šalotu štela. PŠ Novakovec Istina, delo se somo od sebe otpira, PROTULETJE je i nišči nema mira. A nam deci ja najlepše. Moremo se rolati, na biciklinaj voziti I ak treba u šetnju oditi. Lucija Andrašec, 5.b

PROTULETJE

Protuletje je.

Ftičeki popevleju,

Voćke cvetejo.

Cvetje se veseli,

Sunce se pojavi..

Črnoga oblaka stira

I decu vum natira.

Ema Čemerika, 4.r.,

PŠ Novakovec


1

Petar Kostanjević, 4.a

Vinka Holjevac, 4.a

Zima v Međimurju Dotepla se je črez meglo najempot na vrota. Kaj je to tak mrzlo, kaj zima več se mota? Bormeš, vuni je se več belo, snega je puno selo! Joj, kak se deca tomo veselijo, a stori ljudi od snega pak bežijo… brže nutri, kaj se još ne prehladijo! A sam si toploga đempera treba ob

A sam si toploga đempera treba,

JESEN

Stigla je jesen u naše krajeve… Otjerala je

ljeto i tople dane.

Posjetila je vinograde, voćnjake,

povrtnjake i šume, svojim je bojama

obojala lišće. Lišće je postalo žuto, crveno,

bakreno.

Sunce slabije grije. Jutra su sve hladnija. Mirisne dunje i sočno zrelo grožde ljudi su

ubrali. Sve češće

pada kiša i pušu hladni vjetrovi. Tome se

vesele jedino šareni kišobrani.

Stabla su ogoljela. Priroda se umirila.

Oblačimo topliju odjeću i žurno nosimo

svoje teške školske torbe. Tmurni sivi

oblaci prate nas prijeteći. Dani su sve

kraći.

Jesen je hladna i tužna. Sve se uspavalo i

tiho čeka zimu.

Luka Posavec

kapo i šola na sebe deti, tople čižme si obuti i neje opče vetra čuti! Dok črez dimnjake se dimi, si skupa veselimo se zimi. Lucija Andrašec, 5.b Mihael Telebuh, 4. a


18

Da nej hodili v školo…

Da nej hodili v školo, jo bi spola do polneva, da v školo nej hodila,

jo v jutro nej več benkija pila. Jo bi se igrala, po vulici hodala.

Malo na igralištu postola pak se dečkima nasmejola!

Ali mi moramo v školo hoditi i tam se nekaj nafčiti!

Moramo se vučiti ka posle moremo nekaj postati, nekši direktori ili nekše šefice,

ali ne šefice za juhu grabiti nego one kaj na poslo komanderajo i

zijajo, nekši pametni ljudi v ancugu i kravati,

takši moramo postati! Ak pak se nečete vučiti,

morete još navek i smetlori biti!

( Samo nejte v Remetinco završiti.)

Mateja Filipović, 5. c

VOLIM MAJKU

Ljubav se više ne kreće, ostala je tu, Da vidi moju majku najljepšu! Dogodilo se to kao u bajci, Darujem ovo svojoj majci. Sven Cerovec. 5. a

Sanela Oršoš, 4.a

MOJA MAMA Moja mama, Nije sama.

Njen osmijeh, ako ga vidiš nije grijeh!

A njen glas, Prilagođava se uz njen stas!

Njene oči kao dva kruha, Oko nje nije muha!

A kad nije dobre volje, Ja nju veselim sve bolje i bolje!

Jelena Blažon, 5. a

Paula Horvat, 3. r., PŠ Sivica


19

Posjetili smo grad heroja

Vukovarski simbol patnje Vukovar je stari

barokni grad na istoku

Hrvatske, poznat po

Domovinskom ratu i

strašnim razaranjima.

Osamostaljivanjem

Hrvatske 1991. godine

došlo je do otvorenog

sukoba Srbije na Vukovar

i Hrvatsku. Kada je

većina srpskog

stanovništva pobjegla,

počela je bitka za grad.

Nakon tri mjeseca

ogorčene borbe, Vukovar

je 18. studenog 1991.

godine pao u srpske ruke,

usprkos silnom trudu

hrvatskih branitelja. U

ratu je poginulo najmanje

1739 osoba, a Vukovar je,

četiri godine kasnije,

ponovno vraćen u

hrvatske ruke.

U ratu je stradalo i

mnogo građevina među

kojima se ističu dvorac

Eltz iz sedamnaestog

stoljeća, barokne zgrade u

središtu grada, franjevački

samostan, župna crkva sv.

Filipa i Jakova…

Obnova Vukovara još

uvijek nije završila.

Učenici osmih razreda

imali su prilike posjetiti

ovaj znameniti grad, grad

heroja. 26. travnja tekuće

godine autobusom smo se

uputili u Vukovar u

pratnji razrednika te

ravnateljice škole. U

Vukovaru su nas dočekali

vodiči koji su nas vodili

kroz grad. Bilo je teško

gledati ostatke rata,

ruševine i oštećene kuće.

No, zato smo uživali

ručajući na brodu na

predivnoj rijeci Dunav

koja protječe kroz grad.

Sam put bio je

poprilično iscrpan, ali

vrijedan svake minute

boravka u Vukovaru.

Nakon sedam sati

razgledavanja, vratili smo

se kući u večernjim

satima.

Muzej Domovinskog rata Diana Katančić, 8. a


20

Popularne 'starke' odnosno All Star Conversice trenutačno opet, po tko zna koji put, proživljavaju novu mladost, pa ih možemo vidjeti na nogama svih pobornika

mode. Nosi ih sve više slavnih osoba što potvrđuje njihovu popularnost.

Starke savršeno idu uz sve odjevne kombinacije, cure ih hrabro mogu nositi uz ljetne haljinice, ultra moderne kombinezone, ili običan T-shirt, dok dečkima

pristaju uz svaku odjevnu kombinaciju. Odabir boje i modela samo je na vama, ako ste hrabriji nabavit ćete one u posebno veselim bojama!

Cvjetići i životinjski uzorak modni su hit,

pa ako želite biti u kriku sezone, kupite nešto u tom stilu.


21

Uske traperice su danas najpopularnije kod tinejđera. Pristaju uz sve vrste obuće

Pronaći ćete ih u različitim bojama, visokog i niskog struka.

Trenutno se najviše nose one «poderanog» uzorka…

Leopardski i tigrasti uzorci,

najpopularniji su materijali za kojim posežu modni dizajneri. A kako i ne bi kada

ti hipnotizirajući uzorci u tren oka, osobu koja ih nosi, dovode u centar

pozornosti.

Kupite maramu, mašnu za kosu ili remen ovih uzoraka u bilo kojoj boji!


22

Cure, vašim brigama došao je kraj! Žene su u potpunosti prihvatile prednosti što ih nose velike torbe

i ne žele ih odbaciti! Kada govorimo o nezaobilaznom modnom detalju za ovu sezonu, onda je velika

torba ono što svakako morate nabaviti! Ona, doduše, već nekoliko sezona ne izlazi iz mode, što je sasvim razumljivo

ukoliko se uzme u obzir njezina izvanredna praktičnost, što je prioritet! Izbor modela danas je toliko bogat i raznovrstan, da uistinu nije teško pronaći

„onu pravu“!

Topliji dani su nam se opasno približili i vrijeme je da svoje ormare počastimo

novim modnim krpicama.

Prije nego što to učinimo donosimo vam hit trendove ovog proljeća i ljeta. Pruge

su totalni modni hit

i nemojte se ustručavati prilikom kupnje.

Mornarski uzorci i majice s natpisom nešto su što nikad ne izlazi iz mode.

Može ih se kombinirati za svaku prigodu, od ležerne svakodnevne garderobe do svečanih prilika…

Modne savjetnice: Tea Đuran, 8.a Apolonija Nedeljko, 8. a Ivana Kovač, 8. a


23

Županijsko natjecanje osnovnih i srednjih škola iz hrvatskoga

jezika

Osnovna škola Podturen istaknula se kao izvrstan domaćin kad su u pitanju natjecanja.

Stoga ne čudi činjenica da je i ove godine izabrana za domaćina Županijskoga natjecanja iz

hrvatskoga jezika koje se održalo 10. travnja. Prije samog početka natjecanja, kandidati i

njihovi mentori imali su prilike uživati u programu što su ga priredili marljivi učenici naše

škole i njihove učiteljice. Ravnateljice škole poželjela je natjecateljima puno uspjeha.

Apolonija Nedeljko, 8. a


24

Zanimanje moga djeda

Učenik David Škvorc

zapitao se kako je

funkcionirao obrazovni

sustav u prošlosti. Prionuo

je na posao i odgovor

pronašao intervjuirajući

svoga djeda Josipa

Preskavca.

Koje ste zanimanje učili

kao

četrnaestogodišnjak?

Izučio sam stolarsko

zanimanje, ali nisam

počeo sa četrnaest, već sa

deset godina.

Nije to nekad bilo kao

sad.

Gdje ste učili to

zanimanje ?

Učio bih ja kod svog

oca, ali je umro kada sam

imao dvije ili tri godine.

Zato je moja mama

zamolila svog brata da me

umjesto oca on nauči

kako se radi.

Stolarski stroj

Kako ste išli na poduke

kod svog strica? Gdje je

on stanovao?

Išao sam pješice iako je

to bio dug put. Od Sivice

do Držimurca.

Bilo vam je teško ići

pješice?

Bilo je teško, posebno

zbog toga što nisam imao

ništa za jelo. Bila je velika

glad jer je većina nas bila

siromašna, a imao sam

psa vučjaka. Jedanput sam

išao doma iz Držimurca, a

on me čekao u

Dekanovcu. Onda smo

zastali u Podturnu, kraj

Mure i plakali jer smo bili

gladni.

Što ste sve naučili kod

strica i jeste li puno

naučili od njega?

Kod svoga strica bio

sam šegrt. Čistio sam

radionu, slagao stolice i

još neke stvari koje su

bile drvene. Stric je

mnogo toga znao i naučio

sam od njega skoro sve.

Ali volio je piti pa je

svake večeri došao pijan,

a ja bih dobio batine

remenom. Spavao sam u

radioni i jedne večeri

otvorio prozor. Stric je

opet došao kući pijan.

Čuo sam da se svađa sa

strinom. Bio sam siguran

da je tuče jer se jako

derala i vrištala. Čuo sam

da dolazi onako ljut u

radionu pa sam odmah

skočio van kroz prozor.

Tu noći sam mu

pobjegao, ali sam već


25

sljedećeg dana dobio

batine.

Jeste li bili sami ili je još

netko radio s vama kao

šegrt?

Nisam bio sam šegrt.

Sa mnom je šegrt bio i

Štef iz Novakovca. Štef

je bio jako visok i nije se

želio prilagoditi poslu dok

je čistio pod. Izgledao je

kao da ima kolac u

kralježnici pa mu je stric

rekao: “Ajde, vadi taj

kolac iz leđa.“ Stric je

cijelo vrijeme govorio

književni jer se tako

osjećao više “gospodski“.

Je li vaš stric imao

djece?

Imao je jednu kćer

koja još nije znala

govoriti. Svaku jutro

imala je jedno pecivo koje

nikad nije pojela nego se

samo igrala hranom.

Jedan dan je bacila pecivo

u stari lonac iz kojeg su

kokoši pile vodu. Ja sam

onda uzeo to pecivo i

pojeo. Tako sam svaki

dan krao pecivo, a ona

nije ništa rekla jer još nije

znala govoriti.

Tako su vam davali

hranu?

Ne, dobio sam malo

graha. Samo pola tanjura.

Većinom sam dobio

ostatke onoga što su oni

pojeli. Zato sam i krao

pecivo sve dok stričeva

kćer nije počela govoriti,

a onda je rekla: “Jojo

žemljo jemlje.“ I onda

sam opet dobio batine.

Jeste li zadovoljni

odabirom zanimanja?

Jesam, kako da ne, a još

sam tamo naučio biti i

tesar, zidar, mesar i još

puno toga. Zadovoljan

sam, još sam dobro

prošao.

Što ste radili nakon što

ste završili školu kod

strica?

Nakon šegrtovanja,

kad sam napunio

osamnaest godina, morao

sam ići u vojsku i bio sam

tamo do dvadesete.

Poslije vojske kupio sam

kombi i počeo sam voziti

ljude. Postao sam vozač, a

kasnije kad me to više

nije zanimalo našao sam

posao u Njemačkoj na

gradilištu.

David Škvorc, 8. c

ZELENA PRIČA U zelenoj travi susrela se dva zelena skakavca i počela se hvalisati; Prvi skakavac reče: ''Ja mogu skočiti visoko do zeleog lišća na drvetu.'' ''A ja mogu skočiti visoko do zelenih grana na zelenom boru'', reče drugi skakavac. I tako su se dva zelena skakavca hvalisala dok iznenada pored njih padne zelena jabuka. Dva zelena skakavca se uplaše i potrče zelenom travom! Kristijan Kerovec, 3. r., PŠ Sivica


26

Učenice 6. a razreda, Valentina Jalšovec i Klara Ovčar, priredile su specijalni prilog za

Vas! Razgovarale su s najuspješnijim sportašima naše škole; plivačicom Nelly Lisjak,

atletičarkom Veronikom Kovač te nogometašima Petrom Horvatom i Lukom Dodlekom.

NELLY LISJAK

S koliko si se godina počela baviti

plivanjem? - Sa 7 godina.

Jesi li odmah bila “super plivačica” ili je

to rezultat napornih treninga?

- To je rezultat napornih treninga

Koliko treninga imaš tjedno?

- Tjedno treniram pet puta.

Na koliko si natjecanja do sada

nastupila?

- Na jako puno tako da ne znam točno.

Koje natjecanje ti je najdraže?

- Sva državna.

Što misliš o svojim rezultatima?

- Zadovoljna sam, ali mogu i bolje.

Koja disciplina ti najbolje ide?

- Delfin.

Imaš li vremena za učenje uz toliko

treninga?

- Imam vremena koliko mi je potrebno.

Baviš li se još kojim sportom?

- U školi treniram rukomet i odbojku.

Želiš li se plivanjem baviti do kraja

života?

- Daaa!

Čuli smo da si nastupila na državnom

natjecanju, kakvi su bili rezultati?

- Bila sam 4. U delfinu na 200 metara.

IME: Nelly

PREZIME: Lisjak

DATUM ROĐENJA: 5.6.1998.

RAZRED: 6.a

STATUS VEZE: slobodna

NAJFREND: Jakov R.

NAJFRENDICE: Kika, Klara, Tina,

Maja


27

VERONIKA KOVAČ

S koliko si se godina počela baviti

atletikom?

- Atletikom sam se počela baviti s 8

godina.

Netko te nagovorio na to ili je to bila

tvoja samostalna odluka?

- To je bila moja odluka.

Uživaš li u tome ili ponekad želiš

odustati?

- Uživaaaam!

Koji je tvoj najveći uspjeh?

- Nastup za reprezentaciju.

Kojim disciplinama se baviš i koja ti je

najdraža?

- Skokom u vis, trčanjem na 600 m, 60 m,

300 m, 400m… A najdraža mi je 300 m.

U tvoje uspjehe je uloženo puno truda ili

je to tvoj prirodni talent?

- Od svega po malo.

Koliko puta na tjedan imaš treninge?

- Treniram šest puta tjedno.


- Odbojkom u školi.

Imaš li vremena za učenje ili to malo

zapostavljaš?

- Imam!

Želiš li se atletikom baviti do kraja

života?

- Za sada da, ali poslije – tko zna…

IME: Veronika

PREZIME: Kovač


RAZRED: 8.c

STATUS VEZE: slobodna

NAJ FREND: David

NAJ FRENDICA: Marta, Mihaela i Tea


28

PETAR HORVAT

Petre, koliko dugo se baviš nogometom?

- 7 – 8 godina.

Uživaš li u tome?

- Naravno!

Za koje klubove si do sada igrao?

- Igrao sam u NK “Dubrava” Sivica, NK

“Omladinac” Novo Selo Rok I sad

treniram u nogometnom klubu

“Međimurje” iz Čakovca.

Kakve cure te privlače?

- Zgoodne, pametne, mršave, i po

mogućnosti sportašice.

Tko ti je uzor?

- Messi.

Što misliš je li nogometašima važan

njihov izgled?

- Naaaaaaraavnoo!


- Ne.

Koliko puta na tjedan imaš treninge?

- Pet puta.

Imaš li uz treninge vremena i za učenje?

- Imam.

Opiši nam svoju prvu utakmicu.

- Igrao sam u NK Dubrava iz Sivice protiv

Podturna.

Izgubili smo, a ja sam zabio gol.

Što bi sve napravio da privučeš curu?

- Lijepo bih se odnosio prema njoj,

pomagao bih joj, ako bi joj trebala pomoć,

govorio bih joj da je najljepša, itd...

IME: Petar

PREZIME: Horvat


RAZRED: 8.a

STATUS VEZE: slobodan

NAJFREND: Tudor

NAJFRENDICA: Karolina


29

LUKA DODLEK

S koliko si se godina počeo baviti

plivanjem?

- Plivam od osme godine.


- U školi treniram rukomet.

Što misliš, je li plivačima važan njihov

izgled?

- Da, poprilično.

Kakve te cure privlače?

- Privlačne.

Koja disciplina ti najbolje odgovara?

- Delfin i prsno.

Koji je tvoj najbolji uspjeh?

- Treće mjesto na državnom natjecanju.

Imaš li sportske uzore?

- Imam, Michael Phelps mi je uzor.

Koje natjecanje ti je najdraže?

- Državno.

Opiši nam svoje prvo natjecanje.

- Joooj! Bio sam jaako uzbuđen, ali je

dobro prošlo.

Što bi sve napravio da privučeš curu?

- Bio bih dobar s njom, lijepo bih se

ponašao prema njoj...

IME: Luka

PREZIME: Dodlek

DAT. ROĐENJA: 5.4.1997.

RAZRED: 7.a

STATUS VEZE: slobodan

NAJFREND: Jakov R. i Kristijan S.

NAJFRENDICE: Nelly, Klara, Tina,

Maja, Petra i Josipa

Klara Ovčar, 6. a

Valentina Jalšovec, 6. a


30

Kako je nastala međimurska čaplja

Čaplja je nastala u Podturnu od jedne

ljubavne priče. Tu priču je djed ispričao

meni. Nekad davno jednom dečku su

roditelji našli curu za ženidbu u susjednom

selu Ferketincu. On nije poznao tu curu, a

zanimalo ga je kako izgleda. Bližio se

Fašnik pa je počeo razmišljati u što bi se

mogao maskirati da ide kod nje da je vidi.

Razgovarao je sa svojim prijateljem što da

uradi. Došao je na ideju da od dviju

cjepanica napravi masku. Te cjepanice je

spojio, gore je složio rogove, a ispod je

stavio špagu da je mogao vući donju

cjepanicu i to je klopotalo. Uzeo je šator

(plahta u kojoj se nosilo sijeno) i stavio ga

na se, da ga nitko ne prepozna. Gore,

iznad glave, imao je tu izrađenu masku od

cjepanica i tako se uputio u Ferketinec. S

njim je išao i njegov prijatelj. Kad su došli

u selo svi ljudi koji su bili vani su se

preplašili i pobjegli u kuće. To je jako

„klopotalo““ pa su govorili da je došao

„vrag iz pekla“. Došli su k toj curi doma,

ona je od straha pobjegla na tavan. Njezin

tata ih otpočetka nije pustio u kuću jer nije

znao tko se krije ispod maske. Kad se

malo otkrio, tata je shvatio tko je, pa ih je

pustio unutra. Ponudio ih je s pićem, ali

nažalost nisu vidjeli djevojku jer nije sišla

s tavana. Ipak je nije uspio vidjeti prije

vjenčanja.

Prvi naziv im je bio LAMPE. Od tad je

počela izrada lampi, a sada ih zovu

ČAPLJE. Ideja im se svidjela pa su počeli

izrađivati ovu vrstu maske. Shvatili su da

su svi u strahu, da mogu s tim maskama

plašiti i djecu i odrasle. S vremenom se

čaplje usavršavaju i sve su ljepše i

zanimljivije.

Slavko Vidović dolazi iz Podturna,

rođen je oko 1931. godine. Po zanimanju je

stolar, a bavi se izradom fašničkih masaka

„čaplja“. Sedamdesetogodišnji Slavko član

je KUD-a Podturen od prvog dana

postojanja udruge, a osim velikih, izrađuje

i male suvenire podturenskih čaplji koje su

prije nekoliko godina na manifestacije

Međimurske roke proglašene

najoriginalnijim suvenirom.

Slavko Vidović s čapljama


31

S koliko godina ste počeli izrađivati

čaplje?

- Čaplje sam počeo izrađivati 1956.

godine, započeo sam kao amater. Čaplje

sam u početku izrađivao za sebe i

prijatelje.

Kako ste se odlučili na taj posao?

- Zanimala me stara tradicija fašnika i tako

sam počeo izrađivati čaplje. To mi se jako

dopalo jer mi je bilo interesantno što smo

mogli time strašiti cure.

Je li se tim poslom bavi vaš otac ili

djed?

- Ne, ali se suprugin djed bavio time. On je

to izrađivao za svoje unuke, djecu i

prijatelje. Došao sam kao naučnik u

njihovu obitelj.

Koliko vam vremena treba da izradite

jednu čaplju?

- Za izradu jedne čaplje potrebna su mi dva

dana.

Koja bi vrsta drveta bila najbolja za

čaplju?

- Najbolje drvo za čaplju je vrba, jer je

gusto, lagano i mekano za izradu.

Što vam je nateže kod izrade čaplje?

- Najteže mi je napraviti uši, oči i rogove.

Koji vam je sve alat potreban pri izradi

čaplje?

- Potrebna mi je pila, hoblarica, brčnjak i

gletva (polukružna i ravna)

Što vam je sve potrebno od materijala za

izradu čaplji?

- Potreban mi je materijal, dakle, drvo

(vrba), boje, čavlići te špaga.

Pomaže li vam tko pri izradi čaplje?

- Najviše napravim sam, ponekad mi čak

dođu i unuci pomoći ako treba nešto

pridržati ili da oboje čaplju.

Jesu li možda vaši unuci zainteresirani

za taj posao?

- Da, zainteresirani su, zato mi i pomažu.

Nikolina Preksavec, 8. c


32

Proslava Dana škole

U petak, 27. svibnja

2011. godine, u školskoj

dvorani u Podturnu,

održala se prigodna

priredba povodom Dana

škole u znaku finala

školskog projekta Pokaži

što znaš. Prije početka

samog finala nastupio je

školski zbor, pod

vodstvom učitelja Gorana

Šafarića, a pratili su ih

mladi tamburaši.

Ravnateljica škole održala

je prikladan govor, a na

završetku je dodijelila

nagrade učenicima koji su

sudjelovali u

natjecanjima. U finalu su

sudjelovali Sara Babić i

Vatrene, Vinka Holjevac,

Patrik Špoljarić, David

Jurak i David Škvorc,

Jasmina i Nataša, Danijela

Mutvar, te Trix Miklavec.

Natjecatelji su nam se

pojedinačno predstavili, a

gledatelji su glasali za

najbolje.

Najviše glasova u

kategoriji pojedinačnih

izvedaba osvojila je

Vinka Holjevac

predstavivši se pjesmom

La musica di notte, a u

grupnom nastupu pobjedu

su odnijeli mladi glumci

David Škvorc i David

Jurak, glumeći u igrokazu

Škrti pajdaš.

David Jurak i David Škvorc

Ravnateljica škole

prisutnima se obratila

ovim riječima:

„Poštovani gosti, dragi

učenici, kolegice i kolege!

Umjesto posebnog

obraćanja svakom

uvaženom gostu koristim

ovu prigodu reći: ’Hvala

vam što ste došli s nama

podijeliti radosne trenutke

proslave Dana Osnovne

škole Podturen.’

Moto naše priredbe je

’Pokaži što znaš’ kojim

predstavljamo (ponekad

skrivene) učeničke talente

i potičemo buduće

umjetnike da se razvijaju

sve više. Želja nam je

otvoriti vrata različitih

mogućnosti i svjetova,

pogotovo onih lijepih i

ugodnih kao što su

pjesma, ples, glazba,

gluma ili kakva tjelesna

vještina. I vi, mnogi

roditelji velikim

odricanjem pratite

napredovanje vaše djece

u školi i različitim

aktivnostima u kojima

djeca ostvaruju sebe i

jačaju svoje

samopouzdanje. Svi

znamo, ništa ne jača više

od uspjeha!

Prije priredbe dozvolite

mi reći nešto o školi.

U školi učenike

pripremamo za život. U


33

tom smjeru činimo dvije

stvari; osiguravamo

kvalitetu učenja i

poučavanja te potičemo

razvoj uljuđene osobnosti

koja poštuje sebe i druge,

razvija se do svojih

krajnjih mogućnosti,

surađuje s drugima,

razvija samokontrolu, i

kao tolerantna osoba

razrješava sukobe mirnim

putem. Jako je važno da u

osnovnoj školi učenik

nauči kako dobro živjeti

sa sobom i drugima.

Tijekom školske godine

organizirali smo

zajedničke aktivnosti i

susrete povodom

obilježavanja Olimpijskog

dana, Dana bijelog štapa,

mjeseca borbe protiv

ovisnosti, upoznali smo

daleku Australiju putem

australske učilice,

obilježili smo Dan

sigurnijeg interneta, Dan

planeta Zemlje, Majčin

dan, međunarodni Tjedan

Crvenog križa i dr. Bili

smo domaćini

Županijskog natjecanja iz

poznavanja hrvatskog

jezika, te domaćini više

sportskih događanja:

Županijskog natjecanja u

odbojci za dječake,

poluzavršnici za

djevojčice, Županijskog

natjecanja u krosu, a

predstoji i u nogometu za

dječake 5. i 6. razreda.

Sve ove vijesti popraćene

fotografijama i učeničkim

radovima i još mnoge

druge mogli ste pročitati

na web stranici naše škole

koja je postala vrlo

posjećena i izvan naše

školske zajednice. Kada

nabrajam većinu

aktivnosti i uređenje web

stranice ne mogu ne

spomenuti dobri duh naše

škole, našu pedagoginju

Martinu Jalšovec…

Ove školske

godine brojni učenici

naše škole sudjelovali su

na mnogo školskih

natjecanja, a jedan dio

učenika plasirao se na

županijska natjecanja i to

iz natjecanja mladih

tehničara, na izložbu

likovnih radova, na

natjecanje iz informatike,

geografije, kemije,

matematike, povijesti,

vjeronauka i na

natjecanje mladeži

Crvenog križa. Svi su

učenici dostojno branili

boje svoje škole, ali

moram istaknuti dvoje

zapaženijih učenika; to je

Valentina Nedjeljko koja

je sudjelovala na više

natjecanja i ostvarila

dobar rezultat na

Županijskom natjecanju iz

matematike sa svojom

mentoricom Milenom

Mikulčić. Tu je i Vanja

Drvoderić koji je na

Županijskom natjecanju

mladih tehničara osvojio

3. mjesto sa svojim

mentoricama, osobito


34

učiteljicom Ružicom Murk

kojoj želimo da što brže

ozdravi i vrati se među

učenike.

Ove školske godine

Osnovna škola Podturen

izdvojila se prema

županijskom natječaju, uz

još tri međimurske škole

po osnivanju centara, kod

nas Centra izvrsnosti iz

informatike koji je izazvao

veliki interes učenika iz

svih krajeva Međimurja i

pokazao prve rezultate na

natjecanjima. Subotama u

Centru rade dokazani i

priznati predavači,

učitelji informatičari iz

više škola i fakulteta uz

podršku voditeljice

Županijskog vijeća

informatičara.

Upućujem poseban

pozdrav i zahvalu svim

sponzorima na

financijskoj i drugoj

podršci u osnivanju i

opremanju samog

Centra…

Što reći na kraju?

Hvala svima na suradnji,

očekujemo i trebamo vas

sve i iduće školske godine.

Istkajmo mrežu

zajedničkog učenja.

Nastavljamo započeto.

Poštovani, majka Tereza

je rekla: ’Ne možemo

činiti velike stvari. Samo

male stvari s mnogo

ljubavi.’“

Uručenje nagrade Vinki Holjevac Nataša & Jasmina Patrik Špoljarić Trix Miklavec Sara Babić i Vatrene Mlada pjevačka nada Danijela Mutvar


35

Iz prošlosti našeg sela Novakovca

Prema zapisu franjevca Svetislava

Stjepana Krnjaka, u knjizi Prilozi za

proučavanje podrijetla roda Krnjak, selo

Novakovec nastalo je u drugoj polovici

osamnaestog stoljeća. Tada su Hrvati iz

srednje Hrvatske, zbog opasnosti od

Turaka, selili prema sjeverozapadu, a dio

prognanika nastanio se na današnjem

prostoru Novakovca. Okolni stanovnici

nazvali su ih „novaki“ pa je tako i selo

dobilo ime Novakovec.

1926. godine u Novakovcu je izbio

veliki požar. Kuće su bile sagrađene od

slame i blata (tzv. šopane hiže). Žene su

sušile lan u peći pa je zbog nepažnje došlo

do požara u kojem je izgorjelo pola sela.

Srećom, nije bilo ljudskih žrtava iako su

pojedinci zadobili opekline.

U prošlosti nije bilo perilica rublja pa su

žene svakodnevno prale rublje na

Zdenčecu, seoskom okupljalištu peračica.

Kada se rublje namočilo, tuklo bi se njime

po koritu. Sapun su seljani izrađivali od

svinjskog crijeva, sode i vode. Ohlađenog

bi narezali na manje komade. Rublje se na

Zdenčecu pralo i zimi.

Uz rijeku Muru bilo je sveukupno pet

mlinova. Dobiveno brašno razvozilo se

konjskim zapregama po kućama.

I debela stabla rušila su se sjekirama,

ponekad i čitav dan.

Prva pekara otvorena je 1955. godine, a

u funkciji je svega dvadeset godine. U

početku je u vlasništvo Poljoprivredne

zadruge, a kasnije su kruh pekli Pekovi.

Kruh se prodavao u Novakovcu i okolnim

selima, sve do Čakovca. Dostava se vršila

konjskom zapregom, a zimi saonicama.

Dnevno se proizvelo od 1000 do 1400 kg

kruha i 300 komada „žemljica“. Kolči i

pletenice proizvodili su se za potrebe

svadbe.

Djeca su u zimi polazila školu, no

rijetka su imala cipele. Majke bi im vezale

stare krpe oko stopala da ne bi nazebli.

Djevojčice nisu imale kapute već su im

majke vezale muceke (pleteni ogrtač) oko

tijela, a koje nisu imale ni to, omotale bi ih

stolnjacima da im bude toplije. U vrijeme

hladnijih dana, ljudi su spavali u stajama.


36

Obitelji su bile mnogobrojne pa često i nije

bilo mjesta u kućama.

U jednom dvorištu živjelo je po

nekoliko obitelji (čak do deset) koje nisu

bile u rodbinskoj vezi. Prostor dvorišta bio

je raspoređen na više manjih dijelova i

točno je svatko znao što pripada kojoj

obitelji. Navečer je svaka koka znala u koji

kokošinjac mora ići spavati.

Također, svinje koje su se vraćale s ispaše,

znale su u koje dvorište moraju skrenuti i u

koji svinjac. Vodio ih je tzv. kanas – čuvar

svinja. Sakupljao bi svinje po selu, vodio

ih na pašu i vraćao kući. To je bio slabo

plaćen posao, no za Uskrs bi ga mještani

darivali mesom, mašću, sirevima, jajima ili

već što su imali. Postojao je i zanimanje

kravara.

Moje selo po godišnjim dobima

Toni Levačić, 3. r. PŠ Novakovec

Moje je selo v zimi

jako belo,

dok padne vuni sneg,

nastane breg.

V leti sunce jako sija

i pšenica unda klija.

V proljeće cvate cvetje,

prirodi se budi

i se za suncem žudi.

V jesen žoto listje

z dreva doli curi

i već v pečima

drevo gori.

Diana Katančić, 8. a


37

Natjecanja školske godine 2010. / 2011.

Najbolji učenici OŠ Podturen

sudjelovali su na školskim natjecanjima iz

hrvatskoga jezika, matematike, geografije,

povijesti, biologije, kemije, njemačkoga

jezika, vjeronauka, tehničke kulture,

engleskoga jezika i informatike. Plasman

na županijsko natjecanje predstavnici naše

škole izborili su iz sljedećih područja;

matematike, geografije, kemije,

informatike i vjeronaučne skupine. Tu su

još i predstavnici mladeži Crvenoga križa i

mladi tehničari.

Najbolje rezultate postigli su Valentina

Nedeljko (7. a), predstavnica škole na više

natjecanja, i Vanja Drvoderić (8. c), mladi

tehničar. Vanja je 8. travnja u Tehničkoj

školi Čakovec sudjelovao na 53.

Županijskom natjecanju mladih tehničara

gdje je zauzeo uspješno treće mjesto iz

područja elektronike.

Sportski uspjesi

Sportaši OŠ Podturen, na županijskom

jesenskom krosu, 23. listopada 2010.

godine, osvojili su čak pet SREBRENIH

medalja!!! Čestitamo!

Jesenski županijski kros

1. razred

Ilija Nedeljko, 2. mjesto

Karlo Bobičanec, 6. mjesto

2. razred Luka Posavec, 2. mjesto

4. razred Sebastijan Andrašec, 5. mjesto

5. razred Dino Horvat, 2. mjesto

6. razred

Petar Kovač, 2. mjesto

Nelly Lisjak, 5. mjesto

Klara Ovčar, 4. mjesto

8. razred Veronika Kovač, 2. mjesto


33

Nogometaši OŠ Podturen na

županijskom natjecanju u OŠ Mala

Subotica postigli su izvrsno 2. mjesto u

ukupnom poretku! Malonogometno

prvenstvo za pete i šeste razrede održano je

u OŠ Podturen. Prvo mjesto zauzeli su

izvrsni domaćini.

Za odličan uspjeh nogometaša zaslužna

je i njihova mentorica profesorica Željka

Podgorelec Sirc. Nogometni sastav OŠ

Podturen čine:

Sebastijan Trstenjak, Matija Andrašec,

Matija Petak (7. b), Petar Horvat, Petar

Hrnčić, Luka Filipović (8. a), Rudi Žganec,

Jurica Berdin, Luka Fodor (8. b) i David

Škvorc (8. c).

Plivači su na županijskom natjecanju

ekipno zauzeli peto mjesto, dok su

plivačice bile četvrte. Rukometašice 5. i 6.

razreda na županijskom natjecanju zauzele

su četvrto mjesto, a odbojkašice su izborile

sudjelovanje na županijskom natjecanju.

Atletika

100 m - djevojčice Dijana Bakač, 5. razred

Veronika Kovač, 8. razred

4. mjesto

1. mjesto

100 m - dječaci Luka Filipović, 8. razred 6. mjesto

1000 m - dječaci Patar Horvat, 8. razred 2. mjesto

skok u vis Apolonija Nedeljko, 8. razred

Valentina Jalšovec, 6. razred

Vanja Drvoderić, 8. razred

3. mjesto

5. mjesto

5. mjesto

kugla Petar Hrnčić, 8. razred 2. mjesto

ekipno djevojčice i dječaci 4. mjesto


39

Kako navijam i kako se ponašam u sportu

Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta

2010. godine objavila je natječaj likovnih i literarnih radova na temu Kako navijam i kako se

ponašam u sportu.

OŠ Podturen za svoje je uspješno sudjelovanje primila priznanja i zahvalnice:

* PRIZNANJE za sudjelovanje u pripremi likovnih rješenja primile su učenice:

Lucija Kranjčec, učenica 8.c, šk. god. 2010./2011.

Ivana Posedi, učenica 8. b, šk. god. 2009./2010.

* ZAHVALNICU za vrstan rad s učenicima u likovnom izrazu i sudjelovanje u natječaju

primila je gospođa Blaženka Križan, učiteljica likovne kulture.

Prepuni smo znanja

Jeste li znali?

* Stanovnici Vukovara zovu se hrvatski

vukovci.

* U Međimurju ljudi pričaju kakaskim

narječjem.

* Žena rađa dijete od 100 kg.

* Pjesma Pozdrav dragom Isusu je lirska

socijalistička pjesma.

* Piramida je oblo geometrijsko tijelo.

* Glavni čovjekov organ neophodan za

život su usta.

* Liječničko prebivalište je jedna od vrsta

turizma.

* Naziv za Duha Svetoga u NZ je

Tjelohranitelj.

* Sakramentalno pomazanje vrši se

bućinim uljem.

* Antički narod je iz Drugog svjetskog

rata.

* Za vrijeme rata poginulo je puno mrtvih.

* Napoleon je kao dijete bio dječak.

* - U kojem vremenu je izrečen glagol

berem ? – U jesen!

* Najveća kost u ljudskom tijelu je debrena

kost.

* Bog se u Islamu zove Isus.

* U usnoj šupljini nalaze se zubovi.

* Slanoća našega mora iznosi 38 promila.

*

Glazbena škrinja


41

U Republici Hrvatskoj 72 % populacije

sluša glazbu svakodnevno. Zaključujemo

kako je Hrvatska zemlja koja voli glazbenu

kulturu. Najčešće pitanje mlađe populacije

jest „a što to oni slušaju?“ Žanrovski

gledano, najpopularniji je pop, ali i

zabavna glazba koja je svrstana u istu

kategoriju. Po samoj klasifikaciji popa -

ono što je najpopularnije i jest pop. 67, 9 %

građana voli upravo takvu vrstu glazbe.

Najpopularniji domaći izvođači i dalje su

Oliver Dragojević, Tony Cetinski, Gibonni

i Severina. Od stranih izvođača izbor je

pao na Lady Gagu, slijede je Rihanna,

Michael Jackson te Robbie Williams i U2.

Fenomen zvan Lady Gaga

U današnje vrijeme teško je biti originalan,

ali Lady Gaga zaista je jedinstvena i

neponovljiva, voljeli mi to što radi ili ne.

Gdje god da se pojavi postaje predmetom

priča, fotografiranja i proučavanja.

Njezina je glazba lako pamtljivog teksta i

melodije, nerijetko popraćena video

spotom punim provokacija i šarenila.

Planetarnu popularnost itekako može

zahvaliti YouTubeu gdje slovi za prvu

osobu koja je prešla granicu od milijardu

posjeta i to sa samo tri spota. Rekorde je

rušila u još nekoliko aspekata kao što je

primjerice deset milijuna „lajkova“ na

popularnoj društvenoj mreži Facebook, a

uz to je i najtraženija ženska osoba na web

pretraživačima.

Lady Gaga, punim imenom Stefani

Joanne Angelina Germanotta, američka je

glazbenica, tekstopisac, pjevačica i

plesačica. Rođena je u talijansko-američkoj

obitelji u američkom gradu New Yorku.

Glazbenica je gotovo od rođenja. Već je sa

četiri godine naučila svirati klavir, s

trinaest je skladala svoju prvu baladu, a sa

sedamnaest je primljena u školu umjetnosti

u New Yorku. S dvadeset godina pisala je

http://hr.wikipedia.org/wiki/Sjedinjene_Ameri%C4%8Dke_Dr%C5%BEave

http://hr.wikipedia.org/wiki/Glazbenik

http://hr.wikipedia.org/wiki/Tekstopisac

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pjeva%C4%8D

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ples

http://hr.wikipedia.org/wiki/Klavir

http://hr.wikipedia.org/wiki/New_York


41

pjesme za sastave kao što su Pussycat

Dolls, a nedavno je priznala da je napisala

dvije pjesme za novi album Britney Spears.

Glazbeni su joj uzori pjevač David Bowie i

grupa Queen, po čijoj pjesmi Radio Ga Ga

je uzela ime, te Madonna i Michael

Jackson.

5. studenog 2010. godine nastupila je i

u Hrvatskoj.

Kad bih val bila ja

Kud me nose moje misli

Sve do morskog žala Pomislih da sam ja dio morskog vala.

Putovala bih oko svijeta, Obišla bih pola planeta.

Ni stijene ni morske pjene Ne bi spriječile mene,

Jer val se može prošuljati svuda, Treba mu samo malo više truda!

Ni oseka ni plima, Čak ni ljuta zima,

Ne može zaustaviti val, On po moru pleše kao da je bal.

Kako je lijepo dok se igra Nekom brodicom malom,

Dok je ljulja kao da joj bajku čita. Voljela bih biti val Da se mene pita!

Zamislite, imala bih prijatelja

Čak i morskog kita! Morska zvijezda obasjala bi nam put-

Od moje snage Bilo bi mjehurića posvud!

Lucija Andrašec, 5. b

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pussycat_Dolls



http://hr.wikipedia.org/wiki/Britney_Spears

http://hr.wikipedia.org/wiki/David_Bowie

http://hr.wikipedia.org/wiki/Queen

http://hr.wikipedia.org/wiki/Radio_Ga_Ga

http://hr.wikipedia.org/wiki/Madonna

http://hr.wikipedia.org/wiki/Michael_Jackson




43

Z A B A V A

Rebusi


44

Križaljke


44

Oj Podturen, lepa fara

Oj Podturen, lepa fara de mo grlica živi ,

v Međimurju nemaš pora, saki junak tak veli.

Vu tebi je sve veselje,

i junačke radosti, šterom ljubav jesam imav

ja od svoje mladosti.

Lepa mladost štera teče, nam junakom ovaj čas,

speval bodem ovu pesam nej mi draga čuje glas.

Ftičice po zraku leću,

štere pora nemaju, tak i naše devojčice

bez ljubav vehneju.(…)

Uzorak tradicionalnog veza


45

list uČenika osnovne Škole podturen · vježbe evakuacije učenici i zaposlenici osnovne škole...

Documents