PARTNERSKI ODNOSI

Seminar pripremila: Iva Matijašić

prema: Dattilio, F.M, Padeski, C.A. (1990.).Cognitive therapy with couples

KRATKA POVIJEST KBT-a U PARTNERSKIM ODNOSIMA

Primjena KBT-a na probleme u intimnim odnosima uvedena je početkom 60-ih godina u ranim radovima Ellisa u kojima je pisao o važnoj ulozi koju kognicije igraju u bračnim problemima. Prema Ellisu, odnos postaje nefunkcionalan kada pojedinci:

1.) imaju o svojim partnerima i odnosu s njima iracionalna ili nerealna vjerovanja

2.) donose negativne procjene kada njihov partner i odnos ne udovoljavaju nerealnim očekivanjima.

Kada se pojave ti negativni procesi, osoba doživljava snažne negativne emocije (ljutnju, razočarenje i ogorčenje) i ponaša se na negativan način.

Sljedeći pomak krajem 60-ih i početkom 70-ih godina uključivao je od strane bihevioralnih terapeuta upotrebu načela učenja, podučavanje različitim komponentama uspješne komunikacije i uvježbavanje vještina rješavanja problema u svrhu poticanja boljih intervencija parova.

Iako na početku gledane s negodovanjem, zbog teže pristupačnosti pouzdanom mjerenju, krajem 70-ih godina kognicije se uvode kao sastavnica tretmana u bihevioralnu paradigmu i to kao posljedica rezultata prema kojem samo bihevioralna promjena nije dovoljna za uspostavu trajnih rješenja.

Kognitivno-bihevioralna terapija bila je podvrgnuta većem broju istraživanja koji upućuju na učinkovitost KBT-a u radu s narušenim odnosima i u smanjivanju doživljaja patnje i muke u odnosu.

KOGNITIVNA TERAPIJA PARTNERSKIH ODNOSA

Tri su glavna aspekta kognitivne terapije s parovima: a) modifikacija nerealnih očekivanja u vezi, b) ispravljanje krivih atribucija povezanih sa interakcijom parova, c) usvajanje novih vještina kojima je cilj umanjiti destruktivne interakcije.

Jedna od osnovnih briga terapeuta je identifikacija partnerovih shema ili vjerovanja o partnerskim odnosima općenito i identifikacija misli vezanih uz njihov partnerski odnos. Cilj je potaknuti parove na promjenu u vjerovanjima koja će pridonositi produktivnosti njihove veze.

Sa partnerima se na kognitivnom planu „radi“ na tri razine:

Automatske misli - „Moj dečko kasni. Nije ga briga za moje osjećaje“ U terapiji se započinje sa automatskim mislima jer su one najfleksibilnije i najpodložnije provjeri.

Posredujuća vjerovanja - „Ako nije uvijek uz mene, ne mogu računati na njega.“

Bazična vjerovanja - kao nefleksibila bezuvjetna vjerovanja. „Uvijek ću biti sama“.

GLAVNA PODRUČJA U KOGNITIVNOM MODELU

Postoji nekoliko glavnih područja u kognitivnom modelu koja je neophodno uzeti u obzir kada se razmatra o promjenama u odnosima. To su:

1. VJEROVANJA O PARTNERSKIM ODNOSIMA:Terapeut mora otkriti sustav bazičnih vjerovanja kako bi jasno mogao

razumjeti pogled na vezu i vlastite uloge svakog od partnera. Jednom kada su ova vjerovanja otkrivena, slijedi postepena

restrukturacija i redefiniranje određenih principa. Ovi procesi trebali bi se odvijati uz prisutnost oba partnera. Prisutnost uz partnera dok on testira i restrukturira vlastita vjerovanja djeluje na partnera koji promatra kao podrška za njegovu aktivnu ulogu u daljnjem terapeutskom procesu.

Utjecaj obitelji porijekla na kasnije partnerske odnoseTerapeut treba imati na umu da su bazična vjerovanja o partnerskim

odnosima i prirodi interakcije između partnera često naučena rano u djetinjstvu od roditelja. „Prepiranje dovodi do rastave.“

Isto tako partneri se mogu naći frustrirani i ljuti kada način na koji su roditelji rješavali konflikte u odnosu u njihovom odnosu „ne pali“. „To je moja majka oduvijek radila. To moj otac nikada ne bio napravio mojoj majci!“

Terapeutima se preporuča da si uzmu vremena istražiti neke od sjećanja klijenata o odnosu svojih roditelja. Važno je da se klijenti odreknu vjerovanja o tome što je „palilo“ kod njihovih roditelja ili rodbine i usvoje nova, funkcionalnija za njihov odnos.

Vjerovanja koja potječu iz obitelji porijekla partnera terapeut otvoreno iznosi kada ih za vrijeme seanse kod nekog od partnera detektira, a potom se njihova funkcionalnost za partnerski odnos u konkretnom slučaju evaluira kako bi se utvrdilo da li se ovo vjerovanje treba zadržati ili bi ga trebalo zamijeniti novim.

2. ALTERNATIVNA VJEROVANJA vs. ISKRIVLJENA VJEROVANJA:U kognitivnoj terapiji uravnoteženo mišljene je ono koje ima stvarne i

podržavajuće dokaze. To su vjerovanja koja nisu obojana individualnim pristranostima i iskrivljenim percepcijama.

Iskrivljena vjerovanja, s druge strane, su ona koja su temeljena na krivim informacijama ili pogrešnom mišljenju. Najčešće su rezultat aktivacije pogrešnih obrasca mišljenja koji postaju dijelom pojedinčevog procesa mišljenja. (Svi su muškarci isti)

Alternativne verzije ovih vjerovanja uključuju više objašnjenja o uvjetima pod kojim ova uvjerenja vrijede. (Svi su muškarci slični na mnoge načine, a opet svaki od njih je poseban.)

3. NEREALNA OČEKIVANJA U gotovo svakom partnerskom odnosu osobe imaju određena

očekivanja o tome koje bi potrebe i u kojoj mjeri trebao zadovoljiti njihov partner što utječe na dinamiku odnosa. Vrlo često ova očekivanja i predviđanja pridonose stvaranju kognitivnih distorzija i nerealističnih zahtjeva.

Nerealna očekivanja potječu od ranih konceptualizacija o partnerskim odnosima, ulogama u tim odnosima i individualnih potreba. Osim očekivanja koja su nastala zbog izloženosti partnerskom odnosu vlastitih roditelja, medijima, kulturi, osoba oblikuje očekivanja o tome kako bi veza trebala izgledati i pod utjecajem vlastitih želja, ideja i iskustava.

U otkrivanju nerealnih očekivanja terapeut treba otkriti bazična vjerovanja i podučiti klijenta identificirati ih i testirati uspoređujući ih sa alternativnim vjerovanjima.

Terapeut treba imati na umu da su klijenti ovisni o svojim vjerovanjima i prebrzo preispitivanje tih vjerovanja može dovesti do stvaranja otpora kod osobe zbog čega treba ići korak po korak.

4. KAUZALNE ATRIBUCIJE Kauzalna atribucija je formalni naziv za okrivljavanje partnera u vezi.

Kada u vezi nastane začarani krug međusobnog okrivljavanja on je često isprepleten ljutnjom, srdžbom i obostranim odbijanjem da se preuzme dio odgovornosti za problem u odnosu.

Ovi parovi često mogu terapeuta dovesti u nezgodan položaj da odluči tko je kriv.

5. POGREŠNO PROCESIRANJE INFORMACIJA I NEGATIVNI OKVIR Smatra se da disfunkcionalno mišljene i kognitivne distorzije nastaju

zbog pogrešaka u procesiranju informacija. Negativni okvir odnosi se na negativno stajalište koje partneri imaju jedni o drugima ili o svojoj situaciji.

Zanimljivo je da tijekom početnog intervjua partneri često prigovaraju onom drugom neke negativne strane karakteristika koje su ih kod partnera početno privukle.

METODE PROCJENE U KOGNITIVNOJ TERAPIJI PAROVA

U kognitivnom pristupu 3 su ključne metode u fazi procjene: zajednički intervju, individualni intervju i uporaba upitnika, skala i ostalih inventara procjene.

ZAJEDNIČKI INTERVJU Početni intervju je zajednički, a cilj mu je prikupiti informacije o

partnerskoj povijesti (pod kojim uvjetima su se partneri upoznali, žive li zajedno ili ne, koliko godina žive zajedno, da li su u braku).

Ovo omogućava terapeutu postavljanje preliminarne konceptualizacije o tome kako svaki od partnera vidi svoj odnos i tijek problema. Dodatne informacije mogu se prikupiti u kasnijim seansama ili tijekom individualnog intervjua.

INDIVIDUALNI INTERVJU Omogućuje terapeutu interakciju sa svakim od partnera individualno.

Pažnja treba biti na konceptualizaciji načina na koji klijent vidi probleme u partnerskom odnosu, a naglasak je na specifičnim automatskim mislima, vjerovanjima o sebi i o promjenama koje bi se trebale dogoditi u odnosu.

Ukoliko terapeut smatra da mu jedan individualni razgovor s jednim od partnera nije dovoljan da prikupi dovoljno podataka, preporuka je dogovoriti ponovni susret. Alternativa ovome može biti i produljenje prvog individualnog razgovora.

Nakon individualnog razgovora sa svakim od partnera, slijedeći susret je ponovno zajednički.

UPITNICI, SKALE, i OSTALI INVENTARI Usmjereni su prema identificiranju disfunkcionalnih misli, problema u

komunikaciji ili primjerenih (ugodnih) i neprimjerenih ponašanja (neugodnih). Oni omogućavaju paru, ali i terapeutu, da lociraju specifična područja

konflikta te da ih označe u slučajevima kada bi im otvoreno iznošenje ispred partnera pričinjalo nelagodu.

Skale i upitnici mogu imati različitu svrhu: služe paru kao početna vježba, omogućuju standardizaciju disfunkcionalnih obrazaca ponašanja kod oba partnera, opetovana primjena omogućuje procjenu napretka, pomaže terapeutu u otkrivanju bazičnih vjerovanja i omogućuje monitoring terapijskog procesa.

IDENTIFICIRANJE PROBLEMSKIH PODRUČJA Kada partneri dolaze na terapiju svaki od njih ima barem neku ideju što

bi se u partnerskom odnosu trebalo promijeniti. Upotreba različitih upitnika može biti korisna, a njih se preporuča

primijenit na kraju prvog zajedničkog razgovora kako bi se izbjegava zajednička rasprava o navedenim problemima svakog od njih. Prilikom individualnih seansi terapeut može dodatno ispitati o nekim podacima dobivenim na upitniku što mu može olakšati konceptualizaciju problema.

Dobro je da partneri donesu zajedničku odluku o rangiranju problema po važnosti i s kojim problemom započeti.

TEHNIKE I PROCEDURE

EDUKACIJA PARA KOGNITIVNOM MODELU

Kada je početna faza procjene završena, a konceptualizacija slučaja i plan tretmana iznesen partnerima počinje upoznavanje para sa KBT principima. Iako edukacija najčešće počinje na drugoj zajedničkoj seansi, kako bi oba partnera dobila jednake informacije, ona se pojavljuje i u kasnijim seansama.

U edukaciji može pomoći i biblioterapija koja je najefikasnija kada terapeut odabere nekoliko stranica iz poglavlja koja sažimaju informacije spomenute tijekom seanse.

Također, partnere treba upozoriti da je bitan dio tretmana: domaća zadaća strukturiranost seanse uspostava pravila- (primanje poziva na mobitelu, telefonski pozivi

prema terapeutu)Kada je terapeut siguran da su partneri upoznati s kognitivnim modelom i

kada prihvate pravila, aktivno se upoznaju sa kognitivnim distorzijama i načinima njihova identificiranja.

IDENTIFIKACIJA I IMENOVANJE KOGNITIVNIH DISTORZIJAIako su kognitivne distorzije prisutne u različitim područjima

funkcioniranja, distorzije koje su u fokusu kognitivne terapije s parovima su one koje su vezane uz partnerski odnos. Identifikacija i imenovanje ovih distorzija važan su dio njihova restrukturiranja.

10 najčešćih distorzija:

Proizvoljno zaključivanje -u odsutnosti stvarnih dokaza. Kasni. Sigurno ima drugog.

Selektivne apstrakcije- informacije se izvlače iz konteksta. Određeni detalji se naglašavaju, a neke bitne informacije se ignoriraju. Nije me jutros poljubio, sigurno se opet ljuti na mene.

Pretjerana generalizacija - izolirani incident ili dva služe kao reprezentativni u svi sličnim situacijama, bile one povezane ili ne. Sinoć me odbila cura. Uvijek ću biti odbijen.

Uveličavanje ili umanjivanje- situacija se preuveličava ili se njen značaj umanjuje više no što je realno. Nije se sjetio. Prekasno je da se ovaj brak spasi.

Personalizacija - vanjski događaji pripisuju se sebi, iako nema dovoljno podataka koji bi opravdali takav zaključak. On ne želi danas jesti. Sigurno misli da ne znam kuhat i nije zadovoljan sa mnom.

Dihotomno mišljenje – partnerska iskustva se kodiraju po principu sve ili ništa, uspjeh ili neuspjeh, crno ili bijelo. Nikad nije zadovoljna bilo čime što radim.

Etiketiranje – vlastiti se identitet prikazuje na temelju nedostataka i pogrešaka iz prošlosti. Ništa ne vrijedim.

Tunelski vid - ponekad partneri vide ono što bi željeli vidjeti ili ono što odgovara njihovom trenutnom stanju. Ionako radi što želi.

Pristrana tumačenja- vrsta mišljenja koju partneri razviju u stanju međusobnog nerazumijevanja, kad automatski pretpostavljaju da je iza neke namjere partnera negativna motivacija.

Dobar je jer želi da učinim nešto što inače ne bi. Čitanje misli - magični dar koji osobi omogućava da zna što njen

partner misli, iako ništa nije rečeno. On bi trebao znati da ne volim talijansku kuhinju.

Jedna od vježbi koje uvježbavaju detekciju i identifikaciju kognitivnih distorzija jest zadati partnerima da tijekom tjedna prate svoje kognitivne distorzije, zapišu ih i imenuju. Ovakve zadaće traju dok partneri vježbu uspješno ne izvrše.

Svrha ovih vježbi je da partneri nauče da njihovo mišljenje može biti iskrivljeno zbog nedovoljno informacija, da postanu svjesni čestine i vrste ovih iskrvljenosti u mišljenju te da postanu svjesni načina na koji njihovo mišljenje utječe na njih i njihove partnere.

Kada par nauči imenovati kognitivnu distorziju može se početi s evaluacijom načina razmišljanja o partnerskom odnosu.

PODUČAVANJE PARA IDENTIFICIRANJU AUTOMATSKIH MISLI Jedan od prvih koraka koji olakšavaju promjenu disfunkcionalnih misli

koje nastaju kao posljedica distorziranih informacija ili „nelogičnosti“ u rezoniranju jest identifikacija automatskih misli.

Početno, automatske misli i bazična vjerovanja identificiraju se tijekom individualnih intervjua kako bi se izbjegla interferencija s partnerom ili nevoljkost u priznavanju duboko ukorijenjenih vjerovanja pred partnerom.

Kasnije, preporuča se da partneri trenutno opažaju način na koji razmišljaju i identificiraju vlastite misli tijekom zajedničke seanse.

Najizravniji način u identificiranju automatskih misli o partnerskom odnosu je da se partnere pita što im je u tom trenutku prolazilo kroz glavu. Tehnike imaginacije i igranje uloga mogu pomoći da se scene ponovno ožive, a time i automatske misli.

Pitajući : “Što vam je tada prolazilo kroz glavu?“ umjesto „Što ste tada mislili?“ ili „O čemu ste razmišljali?“ ostavljate prostor da se klijent prisjeti slika ili sjećanja, a ne samo verbaliziranih misli.

Identifikacija automatskih misli svakog od partnera put je prema otkrivanju bazičnih vjerovanja o vezi i o promjenama koje bi se trebale dogoditi.

Kako bi unaprijedili vještinu identificiranja automatskih misli, klijentima se najčešće da zadatak da vode zabilješke o okolnostima u kojima dolazi do sukoba. Ove bilješke trebaju uključivati: opis situacije, automatske misli i rezultirajući emocionalni odgovor.

Ova vježba omogućuje da terapeut demonstrira paru kako su njihove automatske misli povezane s emocionalnim odgovorima i kako one pridonose stvaranju negativnog okvira o partneru.

Upotreba tehnika imaginacije i igranja uloga

Partneri ponekad mogu imati problema u dosjećanju bitnih informacija vezanih uz konfliktna područja, posebno tijekom emocionalno nabijenih situacija. Imaginacija i igranje uloga mogu biti iznimno korisni u: osvježavanju pamćenja vezanog uz te situacije i emocija koje su imali jedno prema drugom u početku veze ili braka te ih motivirati na ulaganje truda kako bi te emocije, za koje misle da su izgubljene vratili.

Jednom kada terapeut potakne partnere na prisjećanje pozitivnih slika, oni mogu početi povezivati emocije sa pozitivnim automatskim mislima vezanih uz pozitivne scene.

Terapeut može tražiti od partnera da se prisjete scena ili slika s prvih obljetnica, rođendana, izlazaka itd. Terapeut se može usmjeriti na to što su partneri tada nosili, kako je izgledao prostor oko njih, da li je netko još bio prisutan i sl.

Tehnike imaginacije nisu za svakoga, ponekad mogu pogoršati situaciju što ovisi o pojedincu, a zbog čega se trebaju koristiti s oprezom.

Metoda silazne streliceOva tehnika služi otkrivanju očekivanih ishoda povezanih s

automatskim mislima kako bi partneri mogli evaluirati koliko je vjerojatno da se očekivano dogodi.

Tehnika se koristi kako bi se otkrile bazične pretpostavke ili skriveni strahovi koji leže iza automatskih misli. Ova tehnika omogućuje terapeutu i klijentima uvid u lanac misli, kako one mogu voditi do pogrešnih zaključaka i učvršćivati disfunkcionalna vjerovanja.

Tehnika počinje utvrđivanjem početne misli vezane uz partnerski odnos nakon koje slijedi utvrđivanje sekvenci misli koje slijede iza nje.

Povezivanje emocija s automatskim mislima Kada su partneri naučili točno identificirati automatske misli, naglasak

se počinje stavljati na povezivanje misli i emocionalnih odgovora. Ovo je bitno jer partner može u određenim situacijama reagirati onako kako se osjeća, a da pri tom odbacuje bilo kakvu odgovornost vlastitog utjecaja na to kako se osjeća.

Vježba koja potiče uvid u ovu vezu je pregled dnevnika kojeg partneri vode ili primjena metode alternativnih misli ili korigiranja misli kako bi se postigla emocionalna promjena.

TESTIRANJE I RESTRUKTURACIJA AUTOMATSKIH MISLI

Proces restrukturacije automatskih misli uključuje razmatranje alternativnih objašnjenja i njihovo usvajanje kao dio individualnog kognitivnog repertoara.

Evaluacijom postojećih dokaza u zaključak da je dokaza nedovoljno za izvođenje realnih zaključaka osoba postoje otvorenija u razmatranju alternativnih objašnjenja. Ovo najčešće omogućuje smanjenje negativnog okvira kojim osoba gleda na partnera, bar dok ne skupi dovoljno informacija i čvršćih dokaza.

Upotreba dokaza u ispravljanju distorziranog mišljenjaPrilikom restrukturacije bazičnih vjerovanja partnere se potiče oslanjati

na dokaze koji podupiru ispravak distorziranih misli.Kada osoba posjeduje nedovoljno dokaza dobra ideja je formirati

hipotezu, razmisliti što se sve može dogoditi u pojedinim situacijama i testirati ove predikcije. Testiranje predikcija jedan su od načina umanjivanja disfunkcionalnih misli.

U validaciji informacija preporuča se da osoba zapiše što misli kako bi imala bolji pregled onog što je poznato.

Vježbanje alternativnih objašnjenjaKroz opetovanu vježbu parovi mogu naučiti restrukturirati vlastito

mišljenje nastalo pod utjecajem pogrešnih informacija. Jedan od primjera ovog uvježbavanja je kontinuirano zadavanje zadaće u kojoj parovi uvježbavaju alternativne odgovore i objašnjenja sve dok se alternativni odgovori ne internaliziraju i ne postanu regularni dio načina razmišljanja.

Rangiranje alternativnih objašnjenja Klijenti bi trebali rangirati stupanj vjerovanja u alternativna objašnjenja

jer da bi osoba asimilirala određeno alternativno objašnjenje, ona u njega mora vjerovati u određenom stupnju.

Mijenjanje okvira- razmatranje negativnosti u pozitivnom svjetluMijenjanje negativnog okvira uključuje uzimanje u obzir svih

prikupljenih dokaza, vaganje dokaza, razvoj alternativnih objašnjenja i stvaranje novog pogleda na partnera. Ovo pridonosi gledanju na neke od negativnih atributa u pozitivnom svjetlu. Partnere treba upozoriti da su ove promjene postepene.

POVEĆANJE POZITIVNOSTI U ODNOSU

Bihevioralni tip zadaće može se zadati u bilo kojem stadiju terapije, a u svrhu poboljšavanja kvalitete odnosa, razvitka novih vještina i testiranja točnosti vjerovanja.

U početku terapije bihevioralne zadaće mogu se zadati kako bi se povećale pozitivne interakcije u odnosu. Primjerice, bihevioralna zadaća opisana pod nazivom „Brižni dani“ (Stuart, 1980) podrazumijeva ponašanje partnera na način na koji su se ponašali u svojim „najboljima danima“ kada je ljubav bila najveća.

Svaki partner treba napisati listu pozitivnih, specifičnih, malenih ponašanja koje bi voljeli da partner za njih učini. Ova lista ne bi trebala uključivati ponašanja zbog kojih dolazi do konflikta.Nakon pregleda ove liste zajedno s terapeutom, partneri razmjene liste i slože se da će svatko od njih za svog partnera napraviti najmanje 5 stvari s liste.

Većina partnera navodi kako nakon tjedan ili dva osjećaju pozitivnu promjenu jedan prema drugom. Često dođe do spontane pozitivne promjene i u nekim drugim područjima.

Ovaj bihevioralni eksperiment može potpomoći stvaranju pozitivnog očekivanja od promjene i potiče suradnju između parova u kućnom okruženju. Mnogi parovi odlučuju nastaviti s „Brižnim danima“ i kada obave svoju zadaću.

KOMUNIKACIJSKI TRENING I RJEŠAVANJE PROBLEMA

Budući da je kognitivna terapija edukativno orijentirana u nju se komunikacijski trening lako može uklopiti pri čemu se s kognitivnim pristupom kombiniraju tradicionalne komunikacijske metode kako bi se radilo na vjerovanjima koja interferiraju s dobrom komunikacijom i efikasnim rješavanjem problema.

Podučavanje komunikacijskim vještinama

Istraživanja su pokazala kako se poteškoće u komunikaciji smatraju najčešćim i najtežim problemom u oštećenim partnerskim odnosima.

Prvi najčešći zadatak terapeuta vezan uz komunikacijski trening jest objasniti partnerima kako dobra komunikacija ne znači nužno slaganje već uključuje učenje kako pričati i slušati na način koji pridonosi zajedničkom razumijevanju i rješavanju problema kada postoji neslaganje. Jedan od najboljih načina u postizanju ovoga je primjena standardnih komunikacijskih vježbi u kojoj se partneri izmjenjuju u ulozi govornika i

slušaoca. Svaki od njih se poučava kvalitetama i karakteristikama koje čine dobrog govornika i slušaoca. Tijekom vježbe terapeut može intervenirati i aktivno voditi partnere kroz područja u kojima je napredak najviše potreban. Od partnera terapeut može tražiti povratnu informaciju kako bi saznao kako je ovo iskustvo slično ili različito od njihove uobičajene rasprave te da identificiraju što im se svidjelo u vježbi i u čemu su imali poteškoća.

Terapeut pomaže partnerima da nauče prednosti suradničkog rada, a to je bolji uvid i bolje razumijevanje svoga partnera što pridonosi boljem razumijevanju i učenju jednog od drugog.

NAJČEŠĆI PROBLEMI KOJI OMETAJU USPJEH KOMUNIKACIJSKOG TRENINGA

Postoji nekoliko faktora koji mogu ometati sposobnost para da nauči i vježba nove komunikacijske vještine.Tri najčešća područja poteškoća su: interpersonalni deficiti, intenzivan afekt i vjerovanja koja ometaju ovaj proces.

Interpersonalni deficiti Pojedinim ljudima i u neformalnim situacijama nedostaju osnovne interpersonalne vještine kao što su slušanje, verbaliziranje ili poteškoće u empatiziranju s drugima, pri čemu je važno educirati partnere o ograničenjima koje te poteškoće predstavljaju. Terapeut i partneri tada mogu problem solvingom pokušati pronaći rješenje vezano uz njihovu komunikaciju.

Intenzivan afekt Većina parova izvještava o problemima u komunikaciji kada se

osjećaju iznimno ljuto, anksiozno ili depresivno što je povezano sa pojavom pogrešaka u kognitivnom procesiranju. Važno je podučiti partnere metodama smanjenja ove afektivne pobuđenosti prije nego se započne s podučavanje komunikacijskim strategijama.

Partnerima se može predložiti upotreba tehnike zajedničkog „time out-a“ (najčešće 5 minuta) u kojoj partneri prestaju diskutirati i razdvajaju se kada primjerice srdžba postane preintenzivna, komunikacija narušena i dođe do međusobnog okrivljavanja. Određena povišena razina afekta može biti dozvoljena u pokušajima komunikacijskog treninga, ali ona ipak mora biti na razini na kojoj postoji kontrola nad mislima, riječima i akcijom.Dobro je na seansi odrediti smjernice za time out, npr. mjesto za svakog supružnika gdje će provesti time out i sl.

Interferirajuća vjerovanja Neki partneri mogu jako željeti poboljšati svoj odnos, a opet ulažu jako

malo truda. Umjesto da se na ovakve situacije gleda kao na odbijanje od strane partnera, one mogu biti indikativne za postojanje važnih misli i pretpostavki koje interferiraju sa nastojanjima za promjenom i uspješnom komunikacijom.

Bespomoćnost je jedna od glavnih prepreka za promjenom. Često bespomoćno vjerovanje je: Moj partner se ne može promijeniti.Većina partnera na početku terapije ima barem neki od oblika bespomoćnih vjerovanja zbog čega je važno da ih terapeut aktivno traži, identificira i potakne partnere na njihovo testiranje kroz Sokratovski dijalog.

Netolerancija na izazivanje emocionalnog diskomforta kod drugih„Zla sam ako nekome izazovem bol.“, Ova vjerovanja mogu kod partnera izazvati nevoljkost u ekspresiji

povrijeđenosti ili ljutnje. Osim klasičnog evaluiranja ovih vjerovanja, terapeut može potaknuti partnere da navedu prednosti i nedostatke istih. Nakon toga potiče ih se da isprobaju neka nova ponašanja i onda evaluiraju prednosti i nedostatke tih novih.

Strah od intimnosti „Ako se sad prepustim, a ovo ne uspije, neću moći podnijeti bol.“ Terapeut kada ih otkrije, zajedno sa partnerima testira njihovu

korisnost i točnost. Ovo se ispituje u odnosu na partnerova iskustva. Ova vjerovanja mogu se prikazati na kontinuumu koji ilustrira kako u različitim područjima života postoje prednosti i nedostaci imati partnera, ali i biti sam.

Iako postoje brojna vjerovanja koja mogu interferirati s dobrom komunikacijom, važno je da ih terapeut aktivno traži i testira tijekom terapije. To čini preko identifikacije automatskih misli koje se pojavljuju tijekom komunikacijskog treninga.

PROBLEM SOLVING

Kada partneri svladaju vještinu dobre komunikacije spremni su naučiti strategije rješavanja problema u onim područjima u kojima dolazi do neslaganja. U idealnom slučaju rješenje će uključiti barem nešto od onog što oba partnera žele ili očekuju.

Strategije rješavanja problema u kognitivnoj terapiji temelje se na suradnji partnera u donošenju odluka i podjednakoj raspodjeli moći.

Jedan od jednostavnih načina za rješavanje problema je brainstorming svih mogućih solucija i odabiranje one za koju se oboje partnera slažu. Partnere se ohrabruje da generiraju što je moguće više opcija, ma kakve god se one na prvi pogled činile.

Ova tehnika ne preporuča se uvijek. U nekim slučajevima problem može biti različito važan za svakog od partnera i tada je realno izabrati ono rješenje prema kojem naginje partner kojem je problem bitniji, iako možda to rješenje nije najbolji izbor za oba partnera.Ponekad kod oba partnera ne postoji zajedničko rješenje. Tada se oni moraju dogovoriti tko će u ovom slučaju biti zadovoljniji ili odabiru neko od rješenja za koje se prvotno niti jedan ne bi odlučio.

Važno je da se partnere upozna s različitim alternativama rješavanja problema kako se ne bi osjećali kao da su u škripcu kada dođe do međusobnog neslaganja.

NEKI OD FAKTORA KOJI MOGU OTEŽATI PROBLEM SOLVING:

Razlike u moći unutar partnerskog odnosa Moć unutar partnerskog odnosa odnosi se na sposobnost da se utječe

na partnera. U gotovo svim partnerskim odnosima postoje neke od razlika u moći ili sposobnosti da se utječe na partnera. Primjerice, muškarac ima veću ulogu u donošenju odluka koje se tiču financija, dok žena može imati više utjecaja u organizaciji slobodnog vremena.

Drugi parovi mogu željeti imati podjednak utjecaj, ali postoje razlike u znanju i ostalom koje pridonose razlikama u utjecaju na donošenje odluka.

Ukoliko postoji velika razlika u moći terapeut može s partnerima raspraviti o prednostima i nedostacima istog, naglašavajući pritom glavne pozitivne značajke ravnopravnog donošenja odluka.

Ukoliko su partneri prenijeli vjerovanja o raspodjeli moći iz svojih primarnih obitelji terapeut može identificirati područja ili situacije iz njihova života kada je došlo do kršenja ovih pravila. Nakon toga ispituju se prednosti i nedostaci tradicionalnih obrazaca donošenja odluka i u kojoj mjeri oni pridonose dobrobiti u partnerskom odnosu.

Kada se partneri i dalje rigidno drže vlastitog sustava raspodjele moći treba razmisliti koliko daljnji nastavak psihoterapije ima smisla. Alternative su individualna terapija za pojedinog partnera ili ostajanje u status quo poziciji. Primjerice, veoma zavisna osoba ostaje uz svog dominantnog partnera uz kojeg osjeća sigurnost i ne želi isprobati neke druge opcije.

Utjecajni stilovi u vezi

Moć je kognitivni koliko i bihevioralni konstrukt. Primjerice, partner može partnericu uvjeravati u nešto sve dok ona ne popusti. Ispitivanjem različitog manifestiranja moći partneri mogu vidjeti kako jedan na drugog mogu djelovati u efektivnom i neefektivnom smjeru.

Partnere se potiče da usporede prednosti i nedostatke različitih metoda. Primjerice, neprestano podsjećanje ili pisani podsjetnik oboje mogu izazvati ponašanje kod partnera, ali pisana poruka može umanjiti iritaciju kod partnera te stoga biti poželjnija metoda.

Vjerovanja koja mogu unazaditi problem solving Jedan od partnera često može misliti kako je do sada puno više

popuštao od partnera. Terapeut pomaže partnerima uvidjeti prednosti međusobne suradnje prije nego dođe do stvarne promjene. Prvo terapeut treba testirati klijentovu percepciju kako bi uvidio da li je stvarno puno više ulagao od partnera. Ponekad partneri ne vide da je onaj drugi također bio spreman na kompromise.

Također, mogu se ispitati prednosti i nedostaci prianjanja uz vjerovanje „Potrebno je s obje strane imati jednak broj kompromisa.“Mnoge od intimnih veza ne počivaju na ravnopravnom kompromisu. Prijateljske veze odraslih često nisu izbalansirane što ovisi o periodu u kojem jedan od njih ima veće potrebe od drugog. Pomaže i istražiti razloge zašto je odrasla osoba često spremna više ulagati u odnos od onog drugog.

Ukoliko se oba partnera slože kako je kroz njihovu povijest stvarno jedan davao više od drugog može se dogovoriti da mu se drugi partner na neki način oduži. Primjerice, suprug može u većoj mjeri čuvati dijete kako bi se supruga mogla posvetiti tečaju.

Neki klijenti mogu imati poteškoće u rješavanju problema budući da žele pronaći savršeno rješenje. Ispitivanje prednosti i nedostataka nepoduzimanja ničeg od poduzimanja neke akcije može pomoći osobama da ublaže svoje perfekcionističke standarde, također poželjno je identificirati i testirati vjerovanja koja podupiru ove standarde.

6. STRUKTURA KOGNITIVNE TERAPIJE S PAROVIMA

TIJEK I ČESTINA TERAPIJSKIH SEANSI

Iako tijek terapije ovisi o problemima partnera moguće je specificirati određene faze terapije koje vrijede za većinu parova. Najčešće se seanse odvijaju jednom tjedno po 50 minuta.

Ako su parovi u određenoj krizi preporuča se seanse održati dva puta tjedno. Neki terapeuti u početku tretmana preferiraju 75 minutne seanse budući da im treba vremena za procjenu partnera, ali i vremena za samu terapiju.Smatra se da kognitivna terapija traje između 12 i 20 seansi, ali to varira u ovisnosti od prisustva određenih poremećaja ili drugih problema.

INDIVIDUALNE VS. ZAJEDNIČKE SEANSE

Na individualnim seansama terapeut može saznati za probleme koji inače ne bi isplivali na zajedničkim seansama.

Najčešće se organizira jednak broj individualnih seansi za svakog partnera. Ako se procjeni da je potrebna intenzivna individualna terapija preporuča se da to učini drugi terapeut.

Pitanje povjerljivosti za vrijeme individualnih seansi ovisi o stajalištu terapeuta. On može reći partnerima da stvari rečene na individualnim seansama neće ostati u povjerenju te će se o njima otvoreno razgovarati na zajedničkim seansama.Povjerljivost u individualnim seansama omogućuju svakom partneru da otvoreno iznese informacije koje nije spreman sa partnerom podijeliti, kao što može biti slučaj sa žrtvama zlostavljanja u djetinjstvu. Terapeut tada može: raditi s partnerom na utvrđivanju prednosti i nedostataka razotkrivanja ovih informacija pred drugim partnerom, podržati klijenta u razrješenju ovih problema ili raditi na automatskim mislima vezanim uz problem.

Terapeutski može djelovati ukoliko osoba sluša svog partnera dok on s terapeutom prorađuje neki problem, identificira i testira automatsku misao i empatizira s njegovim osjećajima. Ponekad ovo može pomoći da u drugom slušanju bolje čuje osjećaje i razumije ideje svoga partnera.

SASTAVLJANJE DNEVNOG REDA

Sastavljanje dnevnog reda omogućuje praćenje željenog tijeka seanse. Pregled domaće zadaće uvijek bi trebao biti uključen u dnevni red. Postavljanje dnevnog reda omogućuje terapeutu i klijentima da

zajednički postave prioritete o problemima i temama koje će se obraditi i koliko će se vremena pojedinim temama posvetiti. Ipak i u ovome treba biti fleksibilan.

DOMAĆA ZADAĆA

Istraživanja su pokazala da oni koji izvršavaju domaće zadaće brže i bolje napreduju u terapiji od onih koji to ne čine. Racionala za domaću zadaću jest da ljudi brže uče čineći nešto. Također, partneri uče način na koji i male promjene u nekim područjima mogu pridonijeti većim promjenama.

Postoje dva tipa domaćih zadaća: opažajuće i eksperimentalne. Mogu biti individualne ili zajedničke te uključivati emocije, misli, ponašanje itd. Kakva god zadaća bila, ona mora biti povezana s problemom bitnim za partnere ili mora pridonijeti razvoju njihovih vještina.

Opažajuće zadaće uključuju: zapažanje i bilježenje osjećaja ili automatskih misli, bilježenje problemskih ili pozitivnih ponašanja, opažanje drugih parova kako bi se utvrdile sličnosti ili razlike u komunikacijskim obrascima.

Eksperimentalne vježbe ovise o problemima partnera i uključuju: isprobavanje novih ponašanja ili komunikacijskih stilova, bilježenje ishoda, isprobavanje strategija rješavanja problema ili bilježenje automatskih misli da se utvrdi kako utječu na emocionalni distres.

Izvršavanje domaćih zadataka kritične su za postizanje ciljeva vezanih za mijenjanje vjerovanja ili razvoj novih vještina.

Postoje brojni faktori, vezani uz partnere i terapeuta koji ometaju izvršavanje domaće zadaće. Faktori vezani uz terapeuta mogu biti: zadavanje previše domaće zadaće, odabir zadaće koja nije relevantna za partnere, neprovjeravanje zadaće na seansama, zadavanje zadaće za koje partneri nemaju vještina i sl. Važno je da se o razlozima neizvršavanja domaćih zadaća raspravi.

DOGOVARANJE OKO BOOSTER SEANSI

Za vrijeme posljednje seanse terapeut može s partnerima sažeti naučene strategije i korake u rješavanju problema kako bi se bolje nosili sa nadolazećim teškoćama. Terapeut može partnerima ponuditi određene scenarije slični onima o kojima se za vrijeme terapije raspravljalo i tražiti od njih da demonstriraju kako bi ovo samostalno riješili.

Kako bi se održali terapijski ciljevi može se dogovoriti booster seansa nakon 6 mjeseci od zadnje regularne seanse, na kojima partneri mogu navesti koje od naučenih tehnika koriste i koje im pomažu. Na ovoj seansi može se porazgovarati o određenim problemima ili pitanjima koje partneri ne mogu riješiti.

FAZE KOGNITIVNE TERAPIJE S PAROVIMA

1. Povijest i konceptualizacija partnerskih problema

- prikupljanje potrebnih informacija za procjenu - objašnjenje kognitivnog modela u terminima partnerske povijesti

2. Kontrola ljutnje - smirivanje emocionalnog naboja i obuzdavanje od negativnosti

3. Povećanje pozitivnih ponašanja u odnosu- obnavljanje pozitivnih resursa- uspostava pozitivnih očekivanja od terapije- poticanje na pozitivna ponašanja partnera i u kućnom okruženju

4. Podučavanje partnera identifikaciji, testiranju i odgovaranju na ključne automatske misli

- podučavanje identifikaciji automatskih misli- zadavanje zadaće da se automatske misli zapišu- podučavanje partnera evaluiranju i testiranju automatskih misli na

seansi i kod kuće

5. Podučavanje komunikacijskim vještinama- upotreba standardnih tehnika- kombinacija tehnika sa osvješćivanjem partnerskih automatskih misli koje interferiraju sa efektivnim slušanjem i govorom- testiranje automatskih misli

6. Istraživanje problema povezanih sa ljutnjom- na površinskoj razini, identifikacija automatskim misli povezanih sa ljutnjom

- na dubljoj razini identifikacija skrivenih sumnji, povrijeđenosti, strahova koji pridonose manifestaciji ljutnje- pomoć partnerima da prikladno reagiraju na percipirane prijetnje koje se mogu riješiti na konstruktivniji način.

7. Podučavanje problem solving strategijama - primjena standardnih tehnika- identifikacija vjerovanja koje interferiraju s uspješnom primjenom ovih metoda

8. Identificiranje i promjena disfunkcionalnih stavova i posredujućih vjerovanja

- veoma važno kod partnera sa rigidnim sustavom vjerovanja- bitno kod prisutnosti poremećaja ličnosti- ispitivanje korijena disfunkcionalnih vjerovanja- testiranje vjerovanja

- pomoć u izgradnji adaptivnijih stavova kroz pažljivo osmišljene bihevioralne eksperimente, predikciju ishoda

9. Prevencija povrata simptoma-ponavljanje naučenih principa i problem solving strategija- anticipacija budućih problema i „brainstorming“ rješenja- dogovoriti se za seansu u kojoj će se provjeriti uspješnost para i nakon tretmana

SPECIFIČNI PROBLEMI U PARTNERSKOJ TERAPIJI

Određene specifične okolnosti mogu se pojaviti u kognitivnoj terapiji partnerskih odnosa, a koje bude određene rasprave i mijenjaju uobičajeni tijek seansi. Među njima su:

KRIZNE SITUACIJE

Često se dogodi da partneri dođu na terapiju upravo zbog neke krizne situacije među kojima su: neželjena trudnoća, otkriće nevjere, svađa s elementima fizičkog napada, ovisnost o drogama ili alkoholu.

Ponekad se razrada ove krizne situacije može protegnuti i na nekoliko seansi, nakon čega terapeut može početi sa standardnom procjenom i uobičajenim tijekom seansi.

U slučajevima rada s kriznim situacijama preporuča se praćenje određenih koraka:

1. brzo konceptualizirati partnerski trenutni problem i njihove resurse. Upotreba različitih sala i upitnika se u ovoj fazi ne preporuča.

2. trenutno naučiti partnere monitoringu razine afekta, i ako je moguće identificiranju automatskih misli koje pridonose njihovu stresu. Parove se podučava tehnici Time outa kada se potiče da se raziđu u trenutku žustre rasprave ili iritabilnosti.

3. istražiti alternativne odgovore i ponašanja. Ako se teži prestanku nekog ponašanja ono se treba zamijeniti alternativnim (zamjena vikanja sa zapisivanjem neslaganja).

4. vježbanje prva tri koraka i poticanje para na suradnju.5. dogovoriti slijedeću seansu6. terapeut treba donijeti odluku preporuča li paru da tijekom krize ostanu zajedno (fizičko zlostavljanje).

PRISUTNOST IZNIMNE LJUTNJE I NASILJA

Ako postoji opasnost od eskaliranja nasilja sigurnost partnera je na prvom mjestu. Ponekad fizičko udaljavanje partnera jest jedina opcija.

Kognitivna terapija pokazala se učinkovitom u radu s nasilnim parovima. Česta vjerovanja koja se mogu u ovim slučajevima identificirati su: „ To nije moja krivnja! Kada se ona tako ponaša, ja poludim i ne mogu si pomoći nego ju lupim.“.

Terapeut tada može pomoći klijentu da uvidi da ima kontrolu nad svojim odgovorima. Ovo se postiže Sokratovim dijalogom. „Što ste učinili kada ste se primjerice jako naljutili na nekog na poslu ili javnom mjestu?“, „Što biste učinili da se jako naljutite i da ste bijesni, a policijski službenik stoji kraj vas?“.

Partneri koji ostaju u nasilnim vezama često znaju vjerovati: „Sama ne mogu opstati stoga nemam izbora nego trpjeti ovo.“, „Bio je pijan a ovo i nije neki ozbiljan problem“. I u ovim slučajevima se Sokratovskim dijalogom prorađuju vjerovanja vezana uz osjećaje zavisnosti.

Za parove kod kojih je prisutna visoka razina rizika od nasilja preporuča se individualno savjetovanje kako bi testirali vjerovanja i naučili strategije reduciranja rizika od nasilja.

Kognitivni model ljutnje može pomoći partnerima identificirati uzroke njene pojave. Beck (1988) smatra kako povrijeđenost i strah leže unutar većine ljutitih odgovora. Terapeut pomaže svakom partneru identificirati povrijeđenost i strah koji leže unutar ljutnje pitajući: „Što vas u vezi ovoga/u ovome ljuti?“, „Što to vama znači?“, „Što to govori o vama?“, „Što je najgore što bi se moglo dogoditi ako bi se to nastavilo?“ Podučavanjem partnera da si opetovano postavljaju ova pitanja u trenucima ljutnje može pomoći partnerima da spoznaju stvarne uzroke pojave ove emocije.

NEVJERA

Nevjere često prate ili prethode distresu u partnerskom odnosu. Neki partneri smatraju da nevjera označava kraj veze što ne mora biti tako iako ponekad do toga može doći.

Važan zadatak za terapeuta je da otkrije značenje koje ta druga osoba ima za nevjernog partnera i njegov primarni odnos. „Normalno je da muškarac ima više žena“. Jedan od čestih razloga zašto je netko nevjeran je zbog nezadovoljstva sadašnjim partnerskim odnosom i vjerovanja da je nemoguće da dođe do

promjene. Kada osobe uvide da je moguće postići napredak u partnerskom odnosu spremne su prestati s nevjerom.

Drugo često vjerovanje može biti: „Ako osjećam privlačnost prema osobi X, tada se trebam ponašati u skladu s tom privlačnošću.“ Sokratovskim dijalogom terapeut pomaže klijentu uvidjeti da u životu ljudi često puta ne postupaju u skladu s ovom privlačnošću te osjećaju privlačnost prema raznim ljudima: liječnicima, glumcima, zaposlenicima, kolegama u braku, a opet ne poduzimaju ništa.

Ponekad se partneri jednostavno zaljube u drugu osobu. Ovaj tip nevjere je najteže riješiti. Tada klijent treba riješiti dilemu u kojem odnosu ostati ili se pokušati dogovoriti s partnerom o nemonogamnom partnerskom odnosu. Kada osoba odluči prekinuti svoj primarni odnos terapeut može pomoći u ovom procesu.

Terapeute se često pita treba li nastaviti ili prekinuti neki partnerski odnos uslijed prevare. Ova odluka treba biti na klijentu, ali određena pitanja trebaju biti uzeta u obzir:Što je afera za klijenta značila? Ako se afera nastavi što će to značiti za odnos? Koji su prednosti i nedostaci za vezu? Koji koraci bi se trebali napraviti da bi se ponovno uspostavilo povjerenje u vezi?

Terapeut može pomoći klijentu u saopćavanju nevjere svom partneru i pomoći partnerima da nadvladaju ovu krizu. Također, terapeut i klijent mogu raspraviti da li će se ova informacija partneru prenijeti na seansi ili kod kuće.

JEDAN ŽELI OSTATI, A DRUGI NAPUSTITI PARTNERSKI ODNOS

U ovim situacijama terapeut može raditi s klijentom koji želi napustiti odnos kako bi utvrdio razloge ove želje i testirati potencijalna distorzirana vjerovanja kao što je bespomoćnost vezana uz mogući napredak u vezi, osjećaj zavisnosti financijski ili stambeni problemi.

Primjer vjerovanja povezanim sa osjećajem zavisnosti je: „Ne mogu bez ove osobe!“. Terapeut tada ispituje klijenta o vremenu prije ovog odnosa kada je osoba nezavisno funkcionirala od ovog partnera. Također, dobro je ispitati o drugim važnim odnosima kako bi se osobi ukazalo da nije sama.

Često vjerovanje je i: „Sigurno nešto nije u redu sa mnom!“. kako bi se ispitala ova pretpostavka terapeut može od osobe tražiti da se prisjeti ljudi koje cijeni, a koji su ostavljeni od strane partnera „Da li nešto nije bilo u redu s njima?“, „Što mislite zbog čega ih je partner ostavio, ako su dobri ljudi?“, „Može li ijedan od ovih razloga vrijediti i za vas?“Još jedna od strategija je da klijent spomene nekoliko osoba do kojih joj je stalo, a koje ne bi odabrale za romantičnog partnera. Istraživanje razloga

zašto ih klijent nikada ne bi odabrao za bliskog partnera može biti dobar podsjetnik da odnosi ne traju samo zato jer su ljudi dovoljno dobri.

Partneri koji napuštaju vezu mogu vjerovati da će partneru nanijeti preveliku bol. „Odgovoran sam za njegovu bol.“. Terapeut razgovara o razlozima napuštanja veze. Često su to razlozi za koje oba partnera imaju odgovornost.Također, može se razgovarati i o količini boli koju je klijent prošao dok je razmatrao i donio tu odluku te ga pitati da li je nešto naučio iz toga? Da li mu je nešto pomoglo?Većina klijenata kada evaluira prednosti emocionalne boli, navode kako ovo bolno iskustvo nije 100% negativno.

KADA JE VRIJEME PREKINUTI VEZU? Odgovor na ovo pitanje je kompleksan i treba biti donesen od strane partnera. Terapeut ne bi o ovom trebao zaključivati samo na temelju informacija koje od partnera prikupi na samom početku terapije budući da parovi započinju s terapijom u fazi visokog distresa praćenog osjećajem bespomoćnosti i negativnom percepcijom partnerskog odnosa. Kada se prevlada inicijalni distres partneri počinju imati pozitivniju sliku o partnerskom odnosu i životu s partnerom.

Terapeut daje nadu partnerima da ukoliko se problem definira isti može biti i riješen.

Ukoliko partneri donesu odluku o prekidu, terapeut može asistirati u partnerovim prednostima i nedostacima prekida te im pomoći u adaptaciji novonastale situacije.

Ukoliko partneri dođu na terapiju kako bi im terapeut pomogao da se raziđu, terapeut ukratko utvrdi razloge za prekidom i ne pokušava testirati njihovu obostranu želju.

PRISUTNOST PSIHIJATRIJSKIH POREMEĆAJA U PARTNERSKOM ODNOSU Ponekad su ovi problemi sekundarni, ali napreduju sa pogoršanjem

partnerskog odnosa ili utječu na isto. Depresivna osoba prelijeva osjećaj bespomoćnosti na partnerski odnos, anksiozna osoba prelije osjećaj brige na partnerski odnos i smatra da se ne može nositi sa stresorima.

Ukoliko se radi o težoj simptomatologiji preporuča se individualna terapija koju će provoditi drugi terapeut. Pomaže ukoliko oba terapeuta koordiniraju svoj rad.

KULTURALNA PITANJA Partneri ulaze u partnerski odnos sa određenim vjerovanjima i

očekivanjima koji su jednim djelom oblikovani pod utjecajem kulture.

Terapeut bi trebao biti osjetljiv u procjeni ovih vrijednosti, pogotovo kada parovi dolaze iz različitih kultura.

Uvid partnera u utjecaj kulturoloških razlika na stvaranje nekih vjerovanja i očekivanja od partnerskog odnosa mogu povećati međusobnu empatiju i razumijevanje.

HOMOSEKSUALNI PAROVI Iako homoseksualni parovi dolaze na terapiju zbog istih problema kao i

heteroseksualni parovi, terapeut treba imati na umu dodatni okolinski pritisak koji ovi parovi doživljavaju. Treba ispitati koliko partneri imaju podržavajuću okolinu jer to predstavlja dodatni izvor stresa ili izolacije u trenucima partnerskog distresa.