Šumu (engl.Forest, njem. Wald) predstavlja šumsko tolo koje je obraslo šumskim

drvećem, grmljem i prizemnim biljem, na kojem se trajno proizvode drvna tvari općekorisna

dobra, a između biocenoze i staništa vladaju uravnoteženi odnosi.

Također, pod šumom možemo smatrati labaratorij u kome šumar mora

eksperimentirati i mjeriti. Sistematskim i kontinuiranim mjenjem treba pratiti šumu i njezinu

drvnu masu te za svaku parcelu (odjel ili odsjek) izračunati prirast i na temelju nje odrediti

sječni zahvat u šumi s time da se eksperimentalnim putem dodje do najpovoljnije drvne

zalihe, koja će dati najpovoljniji prihod i omogućiti trajnu regeneraciju šume.

Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do 0,1 ha,

šumski rasadnici, poljozaštitni i vjetrobrani pojasevi, drvoredi i sl.

Svaka šuma ima svoj prirodni razvojni ciklus od tek izniklih biljčica preko niza

razvojnih stadija (faza) pa sve do stare šume koja se prirodno obnavlja. Svi radovi u

šumarstvu usmjereni su upravo na oponašanje tog prirodnog procesa razvoja kakav se događa

u netaknutim šumama – prašumama.

Prašume su najprirodnije šume, potpuno netaknute i one svoje životne faze prolaze

bez uticaja čovjeka.

Gospodarske šume su one kojima gospodare ljudi obučeni za to – šumari. Oni u svim

fazama radova u šumi oponašaju prirodni proces ( ''kopiraju'' prašumu), na način da ljudima

omoguće korištenje dobra šume (drvo za namještaj, ogrjev, rekreaciju u šumi i uživanje u

njenoj ljepoti), a šumi pomognu u prirodnom obnavljanju i obrani od štetnika.

Šumsko drveće se razmnožava generativnim (sjemenom) i vegetativnim putem.

Rasprostranjuje se rastom iz sjemena, te izbojcima iz korjena, panja, debla i grana. Vrste

drveća s lahkim sjemenom rasporstranjuju se vjetrom i vodom, a rasprostranjivanje drveća sa

teškim sjemenom pomažu ptice i životinje.

PRIRODNA OBNOVA

Među temeljna svojstva šume spada pomlađivanje (obnova, regeneracija). Pomlađivanje je

izmjena dviju generacija šumskih sastojina ili izmjena zreloga stabla mladim stablom.

1. Osnovni pojmovi prirodne obnove šuma

Pomladna površina je ona površina na kojoj se nova generacija jedne sastojine

javlja odjednom ili u kraćem vremenskom razdoblju. Ona može obuhvatiti

čitave sastojine ili odjele, ili se ograničava na manje ili veće kružne ili eliptične

površine, na manje ili veće grupe, skupine nepravilnog oblika ili na uže ili šire

pruge. U posljednjem slučaju pomladna površina se sastoji od više vremenskih i

prostorno odvojenih površina.

Ako nova generacija nastaje uglavnom iz sjemena palog sa stabala koja se

nalaze na samoj pomladnoj površini ili u njenoj blizini, ili ako je sjeme donio

vjetar ili životinje ( dakle bez intervencije čovjeka), govorimo o prirodnoj

obnovi ili o prirodnom pomlađivanju.

Također, postoji i vještačko obnavljanje ili pošumljavanje koje nastaje radom

čovjeka, bilo sjetvom sjemena ili sadnjom biljaka.

Kod pošumljavanja, odnosno vještačkog obnavljanja sastojine na pomladnoj

površini se prethodno posjeku i uklone sva ili gotovo sva stabla matične

sastojine, i na tako nastaloj pomladnoj površini vrši se sjetva sjemena ili sadnja

biljaka.

Kod prirodne obnove, sjeme opada sa onih stabala koja se nalaze na pomladnoj

površini ili u njezinoj blizini i iz niklog sjemena dobijemo novu generaciju.

Pomladno razdoblje je period od vremena kada se počne sa obnovom do

vremena kada se i posljednje stablo matične sastojine ukloni sa pomladne

površine. Ako se ono odnosi na pojedine, određene pomladne površine,

govorimo o specijalnom pomladnom razdoblju, a ako ono obuhvata cijelu

gospodarsku jedinicu ili sastojinu, govorimo o općem pomladnom razdoblju.