roland-barthes-mitologije.pdf

7/25/2019 Roland-Barthes-Mitologije.pdf

1/93


2/93

Izdavac: Naklada Pelago

Frane Petrica 7 Zagreb, Hrvatska

Tel/faks: + + 385/114852-505

[email protected]

www.peJago.hr

Za izdavaca: Du.!ianka Profet a

Urednica: Katarina Luketic

Prijevod s francuskoga: Morana Cale

Oblikovanje: Mileusnic+Serdarevic

Tisak: GrafiCki zavod Hrvatske

Zagreb, studeni 2009.

Izvornik: Roland Barthes: Mythologies Editions du Seuil, 1957

Editions

du

Seuil, 1957

Za hrvatsko izdanje Naklada Peiago

Prijevod

na

hrvatski Morana Cale i Naklada Peiago

Objavljivanje ovog djela pomoglo je

Ministarstvo ku iture Republike Hrvatske.

'.

i

.

..

ISBN 978-953-7151-18-8 PEL GO
mailto:[email protected]:///reader/full/www.peJago.hrmailto:[email protected]:///reader/full/www.peJago.hr


3/93

d

....-t

0

~

~

III

u

c::

CIS

.c

Ul

> ---7tt?ID :-;


4/93

Q

l

ell

::::; )

bO

c

..9

ell

0

:::

:1:::


5/93

8

9

TekstoveMitologija napisao sam izmedu 1954. i 1956; s m je knji

g

izasla 1957.

U njoj cete

naCi

dvije odrednice: s

jedne

strane, ideolosku

kri

tiku jezika takozvane masovne kulture; s druge strane, uvodnu se

miologijsku razgradnju tog jezika - bio

s m

netom proeitao Sau

ssurea i od njega preuzeo uvjerenje kako se mozemo nadati d cemo,

baveCi

se

"skupnim predodZbama" kao sustavima znakova, umjesto

d

je

bezazleno prokazujemo, do pojedinosti iznijeti mistifikaciju

koja malogradansku kultu ru pretvara u univerzalnu prirodu.

Ta dva postupka iz kojih

je

potekia ova knjiga danas se -

to

je oeito - vise ne bi mogla izvesti n isti naCin (sto

je

i razlog zbog

kojega odustajem od pomisli

d je

ispravljam); ne zato sto bi njezi

na grada u meduvremenu nestala, nego je ideoloska kritika, upravo

u vrijeme kad

je

potreba

z

njom uskrsavala svom zestinom (u

svibnju 1968), istaneala, barem zahtijeva d se istanca, a semio

logijska se analiza k kvu je, barem sto se mene tiCe zapoeeo zavrSni

tekst

Mitologija

razvila, postala preciznijom, slozenijom, raSelanje

nijom; prometnula

se

u teorijsko mjesto

n

kojemu se, u ovome

stoljecu i n nasemu Zapadu, moze odigrati stanovito oslobodenje

oznaeitelja. Nove mitologije, dakle, ne bih mogao napisati u njihovu

proslom (ovdje prisutnom) obliku.

Medutim, osim glavnoga neprijatelja (gradanske Norme),

i

dalje ostaje munost da se

t

dva postupka spoje: ne

moZe

se proka

zivati ako se pomno ne razradi sredstvo

z

rasclambu onoga sto se

prokazuje, nema semiologije koja se u krajnjem ishodu ne bi posta

vila kao

semioklastija.

R B.

Veljaca 1970.


6/93

11

ROLAND BARTHES

10

redgovor

Tekstove koji slijede pisao sa m svaki mjesec otprilike dvije godine,

od 1954. do 1956, kako

su me

navodile trenutne prigode. Tada sam

pokusavao redovito razmisljati 0 nekim mitovima francuskoga sva-

kodnevnog zivota. Grada 0 kojoj

sam

razmisljao mogla

je

biti vrlo

raznol ika (novinski clanak, fotografija u tjedniku, film, predstava,

izlozba), a tema posve nasumicna: birao sam dakako ono sto

je

bilo

aktualno za mene.

Na

razmiSljanje bi me najcesee potaknula nesnosljivost prema

prirodnosti sto je tisak, umjetnost i zdrav razum neprestano pri-

dijevaju zbilji koja, makar i bila zbilja u kojoj zivimo, zbog toga nije

nista manje potpuno povijesna:

jednom

rijecju, patio

sam

sto

na

svakom koraku vidim kako se brkaju Priroda i Povijest kad se prica

o nasoj sadasnjici, pa sam htio razobliciti ideolosku zloupotrebu

koja se, po mojemu misljenju, skriva u obicaju da se dekorativno

iznose stvari koje se razumiju same po sebi .

Vee mi se od pocetka ucinilo da te privide ocevidnosti dobro

saZima pojam mita: rijec

sam tada

shvaeao u tradicionalnom smi-

slu. No bio

sam

uvjeren u nesto iz cega sam zatim pokusao izvesti

krajnje posljedice: mit je jezik.

aved

se tako cinjenicama koje su

naoko najudaljenije od bilo kakve knjizevnosti (borilackim susre-

tom, pripremomjela, izlozbom plasticnih predmeta), nisam namje-

ravao prijeei okvire opee semiologije nasega gradanskog svijeta,

kojemu

sam u prethodnim esejima razmatrao knjizevnu stranu.

Suvremeni

sam

mit, medutim, pokusao metodicno definirati

tek

posto sam istraZio stanovitu kolicinu aktualnih cinjenica: doticni

sam tekst, naravno, ostavio

za

kraj ove knjige, jer

on

samo usustav-

Ijuje prethodnu gradu.

udud da sam ih pisao mjesec za mjesecom, ovi eseji ne na-

stoje izgledati kao

da se

organicno razvijaju: povezuje ih ustrajnost,

ponavljanje. Ne znam, naime, je i istina da, kako veli francuska

poslovica, stvari koje

se

ponavljaju izazivaju ugodu, ali mislim

da

u najmanju ruku proizvode smisao. A u svemu

sam

tome traZio

upravo smislove. Jesam Ii to moj smislovi? Drugim rijecima, je i

posrijedi mitologija mitologa? Nedvojbeno jest, a citatelj ee itekako

MITOLOGIJE

i sam vidjeti koliki je moj ulog. No istini

za

volju, ne mislim da

pitanje treba postaviti bas na taj naCin Demistifikacija , da se ope t

posluzim vee pomalo isluzenom rijecju, nije zahvat koji se moze

poduzeti s oIimpskih visina. Hoeu reCi da se ne mogu prepustiti tra-

dicionalnome vjerovanju kako se prirodno razilaze znanstvenikova

objektivnost i pisceva subjektivnost, kao da je prvi obdaren nekom

slobodom a drugi pozivom , pri cemu obje prikladno zabaSuruju

i sublimiraju stvarne granice svojega polozaja. Namjera mi je

da

u punoj mjeri prozivim proturjecnost svojega vremena, po kojoj

sarkaz am moze postati uvjet istine.

R.B.


7/93

b. )

0

0


8/93

15

OL ND BARTHES

14

MITOLOGUE

Svijet hrvanja

.. Naglasena istinitost kretnje

u znacajnim zivotnim okolnostima.

(Baudelaire)

Vrlinaje hrvanja sto

je

predstava koja se zasniva

n

pretjerivanju.

Tu vlada zanos kakav je valjda bio svojstven antickim kazalistima.

Uostalom, izvodi se

n

otvorenome,

jer

za cirkus

iii

arenu nije bit

u nebu (njegova romantiena vrijednosti pripada svjetovnim sveca-

nostima), nego u gustoCi i okomitosti svjetlosnog pokrova:

s

sa-

moga dn

najprljavijih pari8kih dvorana, hrvanje sudjeluje u naravi

velikih solamih predstava, grckoga kazalista i utrke bikova: kao i

u njima, svjetlost bez sjene raspiruje uzbudenje bez zadrSke.

Ima Ijudi koji misle d

je

hrvanje nedostojan sport. Hrvanje

c tcher

nije sport, ono

je

predstava,

p

nije nista nedostojnije

prisustvovati hrvackom prikazivanju Boli negoli Arnolpheovim

iii

Andromahinim patnjama. Dakako, postoji lai.no hrvanje koje se iz

petnih zita uzaludno trudi d izgleda kao obican sport; takvo nas

uopce ne zanima. Pravo hrvanje, koje se nepravilno naziva amater-

skim hrvanjem, odvija se u dvoranama druge gradske zone, gdje se

publika spontano uskJaduje sa spektakulamosCu borbe, kao gleda-

teljstvo u prigradskom kinu. Ti se isti Ijudi poslije zgrazaju

8tO je

hrvanje namjesten sport (premda bi to, uostalom, moralo umanjiti

njegovu nedostojnost). Publici je potpuno svejedno je i borba na-

mje8tena

iii

nije, i u pravu je; pouzdaje

se

u prvu vrlinu predstave,

sto dokida bilo kakvo pitanje pobuda i posljedica: nije joj stalo do

toga 8tO misli, nego do toga

8tO

vidi.

Publika hrvanje

j ko

dobro razlikuje od boksa;

zn

da

je

boks

jansenis ticki sport koji pociva

n

dokazivanju tko je bolji. Na ishod

boksacke borbe mozete se kJaditi; u hrvanju to ne bi imalo nikakva

smisla. Boksaeki mec

je

priea koja se konstruira pred gledateljevim

ocima; u hrvanju se, potpuno suprotno, razumijeva svaki trenutak,

a ne ukupno trajanje. Gledatelja ne zanima koga ce posluziti sreca,

nego iscekuje casoviti prizor stanovitih strasti. Hrvanje dakle izis-

kuje da se smjes ta ocitaju supostavljena znacenja a da ih nije

nuZ no

medusobno povezivati. Ljubitelja hrvanja se ne tice hoce i se borba

okoncati prema zaslugama, docim boksacki mec uvijek ukljucuje

znalacku procjenu buducnosti. Drukcije receno, hrvanje je zbroj

predstava, medu kojima nijedna nije njegova svrha: svaki trenutak

namece potpunu spoznaju neke strasti 8to istupa uspravna sarna,

nikada se ne

protezuci

prem

ishodu kojim bi se okrunila.


9/93

17

OLAND BARTHES

16

Stoga hrvac nema zadatak da pobijedi, nego da tocno izvede

kretnje koje se od njega ocekuju. Kazu

da

dzudo sadrZava tajnu

simboliku; cak i kad tezi

da

bude ucinkovit, rijec je suzdrzanim,

preciznim ali kratkim kretnjama, kretnjama koje su oertane kako

valja ali istodobno bez zapremine. Hrvanje, naprotiv, nudi pretjera

ne

kretnje, koje se iskoriStavaju do krajnjeg

vrhunea

svojega zna

cenja. U dzudu, oboren muskarae jedva dotakne tlo, otkotrlja se,

oslobodi se, izbjegne poraz, ili, ako

je

poraz ocit, smjesta izade

iz

igre; u hrvanju, oboren muskara e

na

tlu ostaje pretjerano dugo, is

punjajuCi gledateljima say vidik nepodnosljivom predstavom svoje

nemoei.

Istu takvu emfaticku funkciju ima anticko kazaliste, u kojemu

su pokret, jezik i rekviziti (maske i koturni) zajednicki pridonosili

pretjerano vidljivu iskazivanju Nuznosti. Kretnja pobijedenoga hr

vaca, koja svijetu

zna i

poraz sto nimalo ne prikriva, nego naglasava

i rii se poput pritiska tipke

na

orguljama, odgovara antickoj maski

kojoj

je zadaea da

oznaci tragicnost predstave. U hrvanju, kao u

drevnim kazalistima, nema stida od vlastite boli, zna se plakati,

uziva

se

u suzama.

Svaki

je znak

u hrvanju dakle obd aren posvemasnjom jasno

com, buduCi da sve treba shvatiti isti cas. t im se protivnici nadu u

hrvalistu, publiku obuzme dojam

da

su im uloge ocevidne. Kao u

kazalistu, svaki tjelesni tip p rekomjerno izraZava kakvaje namjena

dodijeljena doticnome boreu. Thauvin, pretio i oronuo pedesetogo.

disnjak,

ija

bespolna grdoba uvijek pruza nadahnuee za zenske

nadimke, vlastitim mesom izlaze znacajke gnusnosti, jer mu

je

uloga da prikaZe ono sto se, u klasicnome pojmu gada (kljucnome

pojmu svake hrvacke borbe), doima kao organski odbojno. Mucni

na sto je Thauvin hotimicno izaziva seze dakle veoma daleko u

poredak znakova: ne sarno sto tu ruznoea sluzi da oznaci podlost,

nego se

ta

ruznoea k tome potpuno sazimlje u izrazito odvratnu

svojstvu tvari: u olovnoblijedoj mlohavosti mrtva mesa fhauvina

publika naziva mesinom ), tako

da

strastvena osuda go mile ne

potjece iz rasudivanja, nego iz najdubljih predjela njezine eudi.

Zato ee se pomamno prepustiti daljnjoj razradi Thauvinove slike,

posve sukladne polazistu tjelesnog izgleda: sve sto bude inio savr

seno ee odgovarati temeljnoj ljigavosti njegova lika.

Upravo je dakle hrvacevo tijelo prvi kljuc borbe. Vee od pocet

ka znam da nista sto Thauvin ucini, nijedna njegova izdaja, okrut

nost i kukavicluk, neee iznevjeriti prvu sliku nedostojnosti koju u

meni izaziva: mogu se osloniti na njega, si guran da ee pametno i

savjesno djelovati u duhu stanovite bezlicne podlosti te tako popu

niti sve obrise u slici najodbojnijega gada kojega mogu zamisliti

- gada-hobotnice. Za hrvace

je

dakle tjelesna pojava

jednako

MITOLOGIJE

presudna

kao

za

likove u talijanskoj komediji dell'arte, koji unapri

jed, odjeeom i drzanjem, najavljuju sadrZaj svoje buduee uloge; kao

sto Pantalone uvijek moze biti jedino smijesni rogonja, Harlekin

lukavi sluga a Doktor glupi pedant, tako ni Thauvin nikad neee biti

drugo do podmukli izdajica, Reinieres (visok i plavokos, mlitava

tijela i kustrave kose) olicenje pasivnosti koja izaziva nelagodu,

Mazaud (sitan svadljivi pjetlie) slika groteskne umisljenosti, a Or

sano

(feminiziran

razmazenko

koji se vee u prvom nastupu pojav

ljuje u plavom i ruzicastom kuenom haljetku) dvostruko izazovno

utjelovljenje osvetoljubive gadure (na franeuskome salope , a

sumnjam da se publika

na

Elizejskim poljanama i Montmartreu po

vodi

za

Littreovim rjecnikom

pa

da

rijec

salope

shvaea kao muski

rod).

Tjelesni izgled hrvaca dakle uspostavlja osnovni

znak

koji sa

drZi klieu cijele borbe. No klica se razrasta,

jer

u svakome

trenutku

borbe, u svakoj novoj situaciji, hrvacevo tijelo u pub ike pobuduje

cudesno raspolozenje koje prirodno prati kretnju. RazliCiti izdanci

znacenja osvjetljujujedan drugog i sastavljaju savrseno razgovijet

nu predstavu. Hrvanje

je

nalik

na

dijakriticko pismo: povrh temelj

noga znacenja svojega tijela, hrvac raspo laze epizodnim, ali uvijek

dobrodoslim objasnjenjima, kretnjama, drZanjem i mimikom koji

namjeru uzdizu do najviseg stupnja ocevidnosti, pomazuCi

da

se

borba lakse cita. Hrvac cas likuje bestidno se eereCi dok dobroga

sportasa pritisee koljenima; cas publici upueuje samozadovoljan

osmijeh, koji najavljuje skoru osvetu; onda, lezeei na tlu sputan,

snazno rukama tuce po podu da bi svima naznaCio kolikoj e njegov

polozaj nesnosan; naposljetku, iznosi zamrsen skup znakova po

kojima

treba

shvatiti

da

on

punopravno utjelovljuje uvijek zabavnu

sliku gundala koje izvlaCi deblji kraj, ispredajuCi nepresusnu pricu

o tome koliko je nezadovoljan.

Posrijedi je, dakle, prava praveata Ljudska komedija, u kojoj

s drustvenoseu najpovezanije nijanse strasti (umisljenost, pravo ja

cega, profinjena okrutnost, napl ata zadovoljstine) sreeom uvijek

naidu

na

najjasniji

znak

koji ih moze okupiti, izraziti i trijumfalno

pronijeti diljem dvorane. Jasno je da na toj razini vise nije vazno je

i

strast prava ili nije. Publika trazi sliku strasti, ne samu strast. U

hrvanju se problem istine ne postavlja vise nego u kazalistu. I tu i

tamo, covjek ocekuje

da

mu

se

razumljivo prikaZu dusevna stanja

koja in ace ostaju tajna. Upravo

je ta

ispraznjenost nutrine u korist

izvanjskih znakova, to i serpljenje sadrZaja u obliku, nacelo vrhun

ske klasicne umjetnosti. Hrvanje

je neposredna

pantomima, kudi

kamo djelotvornija od kazalisne pantomime,

jer

hrvacevoj kretnji

nisu potrebni nikakvo pripovijedanje, nikakav dekor, ukratko nika

kay oblik prijenosa

da

bi se cinila istinitom.


10/93

9

OLAND BARTHES

8

Svaki je trenutak u hrvanju dakle poput algebre koja trenutno

razotkriva odnos izmedu uzroka i zamisljene posljedice. Ljubitelji

hrvanja svakako dozivljavaju neku vrstu inte lektualnog uzitka sto

vide

da moralna mehanika funkcionira tako savrSeno: neki hrvaci,

veliki glumci, zabavni su jednako kao kakav Moliereov lik, jer gle

datelju uspijevaju nametnut i da neposredno ocitava njihovu nutrinu:

hrvac drska i smijesna karaktera (kao sto se kaZe da

je

Harpagon

karakter), Armand Mazaud, dvoranu uvijek razgali matematickom

tocnoseu svojih prijepisa, ocrtavajuci kretnje tako da dosegnu kraj

nji stupanj znacenja i unoseCi u borbu svojevrsnu zestinu i pomnost

velike skolasticke rasprave, kakvu istodobno poticu pitanja ponosa

i formalne briga

za

istinu.

Publici se tako pruza velika predstava Boli, Poraza i Pravde.

Hrvanje covjekovu bol predstavlja uveeavajuCi je potpuno kao sto

cine tragieke maske: dok pati u navodno okrutnu zahvatu (kad mu

zavrnu ruku, priklijeste nogu), hrvac pokazuje pretjeranu Patnju;

kao kakva primitivna

Pieta

pogledu nudi lice koje je nepodnosljiva

ojadenost izobliCila preko svake mjere. Jasno

je

da bi u hrvanju stid

bio neumjestan, utoliko sto se kosi s hotimicnom upadljivoseu pred

stave, s njezinom naravi Izlozbe Boli, koja

je

sama svrha borbe.

Stoga su svi postupci koji nanose bol osobito spektakulami, kao

kad madioniearvisoko podigne karte da ih svi vide: patnja se ne bi

mogla shvatiti kad bi se pojavila bez uocljiva uzroka; doista okrut

na ali tajna kretnja ogrijesila bi se nepisane zakone hrvanja i ne

bi imala nikakva socioloskog uCinka, kao kakav ludacki iii parazit

ski cin. Naprotiv, patr'lja djeluje kao da se zadaje opsimo i s uvjere

njem,

jer

treba ne samo da svi uvide kako covjek trpi, nego takoder

i nadasve

da

shvate zasto trpi. Ono sto hrvaci zovu zahvatom, to

jest bilo kojom figurom kojom se protivnik sputava i drzi

na

milost

i nemilost, ima upravo funkciju da na konvencionalan, dakle razgo

vijetan nacin pripremi predstavu patnje, da metodicno uspostavi

stanje patnje: nepokretnost pobijedenoga (trenutnome) pobjedniku

omogucuje

da

se ustoliCi u svojoj okrutnost i i publici prenese stra

vienu li jenost muCitelja koji

je

siguran kako ce dalje postupati. Po

tome sto mu dopusta da grubo natrija nos nemocnome protivniku

iii mu stisnutom sakom snaZno naravna kraljeznicu, da u najmanju

ruku docara vizualnu povrsinu tih radnji, hrvanje je jedini sport

koji pruza tako izvanjsku sliku mucenja. No i tu

je

na popristu igre

jedino slika, a gledatelj ne zeli da borac stvamo pati, nego se samo

nasladuje savrsenoscu ikonografije. Nije istina da je hrvanje sadis

ticna predstava: ono

je

samo razgovijetna predstava.

Postoji figura jos spektakulamija od zahvata, a to je kravata,

snaZan potez koji se izvodi podlakticama, potmuli pritisak pesni

com kojim se protivniku gnjece grudi, pri cemu se cuje

tupa

buka,

MlTOLOGTJE

a svladano se tijelo nesrazmjemo omlohavi. U kravati katastrofa

postize maksimalnu ocevidnost, do te mjere da se kretnja zapravo

pojavljuje kao puki simbol; u tom slucaju se ide predaleko, preko

racuju se okviri moralnih pravila u hrvanju, gdje svaki

znak mora

biti vise nego jasan, ali ne smije dopustiti da se prozre njegova

namjera da bude jasan. Publika tada vice "blefer ", ali ne zato jer bi

zalila sto

nema

prave patnje, nego zato sto osuduje namjestenost:

kao u kazalistu, igra se krsi jednako suviskom iskrenosti kao i su

viskom udesenosti.

Vee smo rekli koje sve prednosti hrvaCi izvlace iz nekakva tjeles

nog stila, koji osmisle i iskoriste na takav naCin da pred ocima publi

ke razviju potpunu sliku Poraza. Nista ne moze jasnije ni strastve

nije znaciti uzomo ponizenje pobijedenoga kao mlitavost velikih

bijelih tijela sto se odjednom strovale

na

tlo

i i

propadnu u konopce

mlatarajuci rukama, kao bezivotnost krupnih hrvaca koji se jadno

odbijaju sve elasticne povrsine ringa. Kad izgubi krepkost, meso

hrvaca postaje samo neCista gromada tO se prosula po podu pa

poziva da se na njoj iskali sva moguea krvolocnost i da se likuje nad

njezinom propaseu. Tu znacenje doseze paroksizam u antickome

duhu, koji nuzno

mora

podsjetiti na namjere sto su ih izraZavali

rimski trijumfi.

U

drugim trenucima kad se hrvaci sparuju, iskrsava

jos jedna anticka figura, figura onoga tko preklinje da mu se postedi

zivot, covjeka izvrgnuta

na

milost i nemilost, pognuta,

na

koljenima,

ruku podignutih iznad glave, kojega ustoboceni pobjednik polako

prigiba do tla. Za razliku od dZuda, u hrvanju Poraz nije konvencio

nalan znak od kojega bi se odustalo cim se uspostavi: on nije ishod,

nego naprotiv trajanje, izlozba, on obnavlja drevne mitove javne

Patnje i javnog Ponizenja - kriz i stup srama. Hrvaca kao da ras

pinju prijarkom svjetlu, pred ocima svih prisutnih. euo sam kako

o hrvaeu koji je lezao na podu kaZu: "Eto, na krizu je umro mali

Isus", a ironicnaje opaska otkrivala duboke korijene predstave u

kojoj se izvode iste kretnje kao u najstarijim obredima prociscenja.

No hrvanje prije svega ima zadatak da oponasa cisto moralan

pojam: pravdu. Bit hrvanja

je

ideja placanja, pa kad gomila izvikuje

"Neka pati", to znaCi nadasve "Neka plati". Pravda, dakako, ovisi

o naravi samoga cina. 8to se "gad" ponasao podlije, to se publika

vise veseli kad mu se pravedno uzvrati udarac: ako se izdajica

kojije po prirodi kukavica - skloni iza konopaca zahtijevajuCi drs

kom mimikom da mu se

na

to prizna pravo, ondje ga se protivnik

nemilosrdno iznova docepa, a gomila klice

jer

vidi kako onoga tko

je

prestupio pravila snalazi zasluzena kazna. Hrvaci znaju izvrsno

podilaziti moei pubUke d negoduje tako da joj predoce samu grani


11/93

2

ROL ND B RTHES

20

cu pojma Pravde, krajnje podrucje presizanja u kojemu je dovoljno

da netko jos sarno malo prekrsi pravilo

pa

da se otvore vrata svijeta

u kojemu se vise ne treba susprezati. Za ljubitelja hrvanja nema

nista ljepse od osvetnickoga bijesa izdanoga borca koji vatreno na

sree, ali ne na uspjesnog protivnika, nego na uvredljivu sliku pod

vale. Naravno, tu je postupak Pravde mnogo vainij i od njezina sa

drl:aja: hrvanje se sastoji prije svega od kvantitativnog niza odsteta

(oko

za

oko, zub

za

zub). To objasnjava zasto u ocima stalnih gle

datelja hrvanja obrate situacija krasi svojevrsna moralna ljepota:

oni u njima uzivaju kao u dobrodosloj romanesknoj epizodi, pa sto

je veea opreka izmedu uspjelog udarca i preokreta sreee, to je ugled

nekog borca blizi propasti i to

se

igrokaz povoljnije ocjenjuje. Prav

da dakle utjelovljuje moguenost prijestupa; upravo zato sto postoji

Zakon, predstava strasti koje ga krse zadobiva svu vrijednost.

Shvatit eemo dakle daje od pet hrvackih borbi pravilna otpri

like jedna. I ovaj put

treba

razumjeti da

je

pravilnost

tu

stvar na

mjene

iIi

zanra, kao u kazalistu: pravilo uopee ne nalaie stvarnu

prisilu, nego konvencionalni privid pravilnosti. Zato pravilna borba

zapravo nije nista drugo do borba kojaje previse pristojna: kadje-

dan drugoga napadaju, borci su revni a ne srditi, znaju prisebno

ovladati strastima, ne izivljavaju se na pobijedenome, prestanu se

boriti cim im se naredi te se pozdrave po zavrsetku osobito teske

epizode,

za

vrijeme koje su ionako neprestano jedni prema drugima

bili uljudni. Treba, naravno, procitati da se sve te pristojne radnje

za publiku naznacuju najkonvencionalnijim cinovima cestitosti:

protivnici se rukuju, dignu ruke u zrak, uocljivo se odmaknu cim bi

kakav bezizgledni zahvat mogao nastetiti savrsenosti borbe.

Obratno nego inace, nepostenje ovdje postojijedino po znako

virna pretjerivanja: pobijedenome se z ada jak udarac nogom, borac

se zakloni iza konopaca tvrdeCi da na to ima cisto formalno pravo,

odbije se rukovati sa suborcem u igri prije iI i poslije borbe, okoristi

se sluZ,benom stankom da bi na protivnika podmuklo navaHo s leda,

dok sudac ne gleda zada zabranjen udarac (kojemu su 06to jedina

vrijednost i svrha da ga vidi i zgnusa se pola dvorane). Buduei daje

Zlo prirodno ozracje hrvanja, pravilna borba ima vrijednost pona}

vise kao iznimka; ljubitelj hrvanja joj se cudi i usput je pozdravlja

kao ana kronistican i pomalo dirljiv povratak sportskoj tradiciji

( nevjerojatno kako ovi postuju pravila ); najednom se gane pred

opeom dobrotom svijeta, ali bi zacijelo umro od dosade i ravnodus

nosti kad se hrvaCi ne bi vrlo brzo vratili orgijanju zlih namjera, od

kojih se jedino i sastoji dobra hrvanje.

Kad se izvadi iz konteksta, pravilno hrvanje moglo bi voditi

sarno u boks iii dzudo, dok su izvorno obiljezje pravoga hrvanja

svakojaki ispadi, po kojima

je

ono predstava a ne sport. Zavrsetak

MITOLOGlJE

je boksackog meca iIi dzudaskog susreta odsjecan kao zakljucna

tocka dokaznog postupka. Ritam hrvanja

je

posve drukciji, jer se

njegov prirodni smisao sastoji od retoricke amplifikacije: preuveli

cane strasti, visekratni vrhunci zestine, ogorceni uzvratni potezi

mogu se jedino prirodno prometnuti u najbarokniju mogueu zbrku.

Neke borbe, ito najuspjelije, okrune se zavrsnim urnebesom, svo

jevrsnim razuzdanim slavljem u kojemu sveopCi metez dokida

pravila, zanrovske zakone, sudacke zabrane i granice ringa, pre

plavljujuei dvoranu i zahvaeajuCi hrvace, trenere, suca i gledatelje.

Vee smo primijetili

da

u Americi hrvanje prikazuje

neku

vrstu

mitske borbe izmedu Dobra i Zla (parapoliticke prirode, jer se zli

hrvac uvijek smatra Crvenim). Francusko hrvanje zastupa posve

drukciju heroizaciju, eticke a ne vise politicke naravi. Tu publika

trazi da joj se malo-pomalo razradi lik izrazito moralne naravi: lik

savrsenoga gada. Na hrvanje dolazi da bi pratila nove pustolovine

velike protagonisticke uloge, da bi gledala kako jedinstven i stalan

lik s mnostvom lica, nalik na Guignola

iii

Scapina, izvodi neoceki

vane spletke, a ipak uvijek ostaje vjeran svojoj namjeni. Gad se

razotkriva kao Moliereov karakter i

La

Bruyereov portret, to

jest

kao klasican entitet, kao bit, ciji su postupci puki znacenjski epife

nomeni rasporedeni u vremenu. Taj stilizirani karakter ne pripada

nijednoj naciji nijednoj

strand

pa zvao se hrvac Kuscenko (s nad

imkom Brcina, po Staljinu), Yerpazian,

Jo

Vignola i i Nollieres, lju

bitelj hrvanja ne zamislja

da

ima ikoju drugu domovinu osim svoje

pravilnosti

Sto gad dakle predstavlja

za

gledatelje, medu kojima dio njih,

tini se, hrvacke susrete ne pohada redovito? Ponajprije covjeka

koji nije postojan, koji pravila pr iznaje jedino kad su mu korisna i

ne pridrz.ava se uobicajenih stavova.

Onje

nepredvidljiv, dakle aso

cijalan covjek. Sklanja se iza Zakona kad prosudi da mu on pogodu

je, a izdaje ga kad mu je probitacno: jednom nijece formalnu granicu

ringa pa dalje udara protivnika kojega bi po zakonu morali stititi

konopci, a drugi put tu granicu iznova uspostavlja i zahtijeva da

njega zastiti ono sto trenutak prije nije postivao kad je u pitanju bio

netko drugi. Publiku uzrujava upravo ta nedosljednost, daleko vise

nego izdaja iIi okrutnost: kako proturjecnost argumenata ne vrijeda

njezin moral, nego njezinu logiku, onaje smatra najnedostojnijim

od svih grijeha. Zabranjeni udarac postaje nepravilan

tek

kad

poremeti kvantitativnu ravnotezu i pokvari strogi obraeun odsteta;

publika niposto ne osuduje sto se krse blijeda sluzbena pravila, osu

duje izostanak osvete, izostanak kazne. Stoga gomilu nista ne uzbu

duje vise od uznositog

ud rc

nogom koji se zada pobijedenu gadu;


12/93

23OLAND

B RTHES

22

radost sto se netko kaZnjava najveeaje kad se oslanja na matematic

ko opravdanje, prez ir tada gubi sve koenice: nije vise rijec gadu

nego

0

gaduri , sto je izraz koji ga degradira ispod svake razine.

Tako pomno zacrtana svrhovitost iziskuje da hrvanje bude

upravo ono sto publika ocekuje. HrvaCi veoma iskusni Ijudi, spon

tane epizode u borbi znaju savrseno dotjerati da slice predodzbama

sto ih publika ima 0 velikim cudesnim temama svoje mitologije.

Hrvac moze izazivati Ijutnju i odvratnost, ali nikada razocaranje,

jer uvijek do kraja ispunja ono sto od njega ocekuje publika, po

stupno potkrepljujuci znakovlje. U hrvanju nema nicega sto ne po

stoji posvema i u cijelosti, nema nikakva simbola, nikakve aluzije,

sve se pruza iscrpno; ne dopustajuci da iSta ostane u sjeni, kretn ja

odsijeca sve dopunske smislove koji bi na njoj mogli parazitirati te

publici ceremonijalno predstavlja cisto i puno, kao u kakvoj Prirodi

zaokruzeno znacenje. Ta naglasenost nije nista drugo do rasirena

i pras tara slika savrsene razgovijetnosti zbiljskoga. Hrvanje dakle

oponasa upravo idealnu razgovijetnost stvari, ushit Ijudi koji se

privremeno uzdiZu iznad konstitutivne dvosmislenosti svakidaSnjih

situacija i postavljaju u panoramsko zrenje jednoznacne Prirode,

gdje znakovi navodno konacno odgovaraju uzrocima, bez prepre

ka, bez ostatka i bez protuslovlja.

Kadjunak iii gad u drami, covjek kojegaje gomila koji casak

prije vidjela kako kipti moralnim gnjevom, uvecan do neke vrste

metafizickog znaka, napusti hrvaliste, smiren, bezimen, s torbom

i ruku pod

ruku sa

svojom zenom, nitko

ne

bi ni posumnjao da hr

vanje posjeduje moc preobrazbe kakva je svojstvena Predstavi i

Kultu. U ringu,

cak

i

na

samome d nu svoje dragovoljne bruke, hr

vaci ostaju bogovi,

jer

su

na

nekoliko trenutaka kljuc koji otvara

Prirodu, cista kretnja sto Dobro odvaja od Zla i raskriva lik napokon

razgovijetne Pravde.

Harcourtov glumac

U Francuskoj covjek nije glumac ako ga nisu fotografirali u Har

courtovim studijima. Harcourtov glumac je bog; nikada nista ne

radi: uhvacen je

dok

se

odmara

Njegovu pozu docarava eufemizam posuden iz mondenog zi

vota: pretpostavlja se daje glumac u gradu . Posrijedije, naravno,

idealan grad, gr ad glumaca gdje se samo uziva i Ijubi, dok

na

po

zornici covjek sarno radi, slijedi svoj velikodusni i naporni dar . I

treba

da

nas

ta

promjena silno iznenadi; treba

da

nas obuzme smu-

MITOLOGIJE

cenost kad ugledamo kako na stepenicama ispred kazalista, nalik

na sfingu uz vrata hrama, lebdi olimpska slika glumca koji je svu

kao kozu uzvrpoljene, odvise Ijudske nemani

te

napokon opet po

prima svoju bezvremensku bit. Glumac tu dolazi na svoje: kako ga

njegova svecenicka funkcija primorava

da

katkad glumi starost i

ruznocu, u svakom slucaju, da se odrice samoga sebe, nudi mu se

prilika da ponovno stekne idealno lice, oslobodeno od mrlja (kao

u Cistionici) nedolicnosti sto mu i namece zanimanje. Kad s po

zornice prijede u grad , Harcourtov glumac niposto ne zamjenjuje

san zbiljom . Upravo suprotno: na pozornici se pojavljuje dobro

graden, koscat, puten, gusto premazane koze,

dok

mu je u gradu

koza ravna, glatka, a lice ulasteno vrlinom, prozraceno blagim

svjetlom u Harcourtovu studiju. Na pozornici

je katkad

star, i i i

barem odaje godine; u gradu

je

vjecno mlad, zauvijek zaustavljen

u naponu Ijepote. Na pozornici njegovu materijalost izdaje odvise

miSicav glas, nal ik na listove plesacice; u gradu

je

idealno sutljiv,

to jest zagonetan, pun duboke tajne kakva se pripisuje svakoj Ijepoti

koja ne govori. Na pozornici se, naposljetku, silom upreze u trivi

jalne ilijunacke, u svakom slucaju svrhovite postupke; u gradu se

svodi

na

lice ocisceno od bilo kakva gibanja.

Sarno sto to cisto lice posve beskorisnim - to jest raskosnim

- Cini neuobicajen kut iz kojega ga vidimo, kao da se Harcour tov

aparat, u skladu s posebnim ovlastima da uhvati tu nezemaljsku

Ijepotu, smjestio u najnevjerojatnije predjele nekog prorijedenog

prostora, i kao da to lice sto pluta izmedu prostoga tla kazalista i

obasjanoga neba nad gradom moze jedino letimice zateCi,

na

ca

sak oteti njegovoj prirodnoj bezvremenosti, a zatim ga mora poboz

no prepustiti samotnoj kraljevskoj putanji; kadsto majcinski poniklo

prema zemlji koja se udaljava, kadsto uzdignuto, zaneseno, glum

cevo oblicje kao da stremi k svojemu nebeskom boravistu uzasas

cern bez zurbe i bez misica, nasuprot covjecanstvu gledatelja koje

se, buduci da pripada razlicitu zooloskom razredu i umije se kre tati

sarno nogama (a ne licem) , mora pjeske vracat i u svoj stan. (Zaista

bi se jednoga dana trebalo pozabaviti povijesnom psihoanalizom

krnjih ikonografija. Hodati je moZda - u mitoloskom smislu

najtrivijalnija, dakle najljudskija od svih radnji. Svaki san, svaka

idealna slika, svako drustveno napredovanje najprije odbacuje noge,

bilo da se posluzi portretom bilo automobilom.)

Svedene na lice, ramena, kosu, glumice tako svjedoce kre

posnoj nestvarnosti svojega spola - po kojoj se u gradu pojavljuju

kao andeli, posto

su

na pozomici bile Ijubavnice, majke, djevojcure

I sobarice. Muskarci pak, izuzmu li se mladi prvaci kojima se pri

znaje da vise pripadaju andeoskoj vrsti,

jer

im se, kao i zenama, lice

namjesta

da

izgleda kao da ce se rasplinuti, muskarci dakle oglasa


13/93

5

OLAND BARTHES

4

vaju svoju muzevnost uz pomoe kakva gradskog rekvizita, lule, psa,

naocala, kamina-naslona, trivijalnih predmeta koji

su

medutim

pO-

trebni da bi izraziIi muskost, smionost kakva se dopusta samo mus

kima, kojom glumac u gradu , kao sto Cine bogovi i kraljevi dok se

goste, pokazuje kako se ne boji ponekad biti covjek kao svi drugi,

koji ima svoje uzitke (lulu), njezne osjeeaje (psa), nedosta tke (na

ocale)

pa cak

i zemaljsko boraviste (kamin).

Harcourtova ikonografija sublimira glumcevu materijalnost

te

na

pozornicu , koja

je

nuzno trivi jalna utoliko 5to funkcionira,

nadovezuje nepomican stoga idealan grad . Pozornica zbilje pri

tom ima paradoksalan status: grad je mit, san, eudesno. Zbacivsi

teret previse tjelesnoga omota svojega posla, glumac ponovno stje

ce sakralnu bit junaka, Ijudskoga arhetipa sto prebiva

na

rubu fizi-

kalnih zakona koji vrijede

za

druge Ijude. Lice

je tu

romaneskan

predmet; njegova neosjetljivost, njegova bozanska patina obustav

Ijaju svakidasnju istinu i pobuduju smueenost, nasladu i napokon

sigurnost u neku visu istinu. Pomno pazeei da odrzi iluziju primje

renu razdoblju i drustvenoj klasi koji su preslabi i za cisti um i za

moeni mit, gomila koja se dosaduje i pokazuje u stankama predsta

ve izjavljuje kako su

ta

nestvarna oblicja upravo ona ista koja se vi

de u gradu te tako umiruje svoju racionalisticku savjest pretpostav

IjajuCi

da iza g lumca stoji covjek: no skidajuCi glumcu kostim, Har

courtov studio udesava da

se, kad kucne cas, ukaze bog, namirio

je

sve, bas sve potrebe

gradanske

publike, istodobno otupjele

navikle da zivi od laii.

Time postize da

za

mladoga glumca Harcourtova fotografija

bude inicijacijski obred, svjedodzba da je u naukovanju dotjerao

daleko, prava profesionalna osobna iskaznica. Zar se uistinu ustoli

cio dok nije primio Svetu Harcourtovu Pomast? Taj pravokutnik u

kojemu se po prvi pu t odaje njegova idealna glava, njegov pametni,

osjeeajni prposni lik, vee prema namjeni

kojuje

za sebe dozivot

no

izabrao, taj svecani cin kojim cijelo drustvo prihvaea da ga izuz

me iz vlastitih fizikalnih

zakona

i zajamci trajni dohodak

lieu

sto,

na dan

takva krstenja,

na

dar prima sve povlastice kakve obicnim

smrtnicima inace nije dano da uzivaju, barem ne istovremeno: sjaj

koji ne gasne, zavodljivost bez truna

zloee, intelektualnu moe koja

ne ide nuzno ukorak s glumcevom umjetnoseu ljepotom.

Upravo su zato fotografije koje su snimile, na primjer, Therese

Le Prat Agnes Varda avangardne: one glumcu uvijek ostavljaju

lice s kakvim se utjelovio i neuvijeno ga, s uzornom poniznoseu,

podreduju njegovoj drustvenoj funkciji, funkciji da predstavlja , a

ne da laze. U odnosu prema mitu koji

je

tako otuden kao sto

je

mit

glumackih lica, taj je pristup uvelike revolucionaran: malo je kaza

lista sebi priustilo smionost da iznad stuba ne povjesa klasicna, na-

MlTOLOGIJ

lickana, mekoputna, (vee prema spolu) angelizirana pomuzevlje

na

Harcourtova oblicja.

imljani na filmu

U Mankiewiczevu JuUju ezaru svi likovi imaju siSke na celu. Jed

nima su kovrcave, drugima koncaste, treCima poput kreste, cetvrti

ma nauljene, svima su dobro pocesljane, a eelavih ne smije biti,

premda

ihje

rimska Povijest namrla lijep broj. Oni koji imaju malo

kose nisu se olako izvukli, nego im je frizer, glavni pomoenik na

snimanju, uvijek spretno prebacio zaostali uvojak tako da i

on

dopre

do ruba cela, dostojnoga rimskih cela sto su svojom neznatnoseu od

uvijek naznacivala specificnu mjesavinu prava, vrline i osvajanja.

5to se dakle pripisuje tim upornim siskama? Posve jednostav

no, one su znamen Rimljanstva. Vidimo naime kako tu otvoreno

djeluje glavna poluga predstave, a to

je znak

5iske na celu obasi

paju nas ocitoseu,

pa

nitko ne bi ne posumnjao da se nalazi u drev

nome Rimu. Sigurnost

daje

tako traje neprekidno: glumci govore,

djeluju, muce se, raspravljaju 0 sveopcim pitanjima a pritom, za

hvaljujuCi malome barjaku preko cela, ne gube nimalo na

povijes

noj uvjerljivosti. Njihova opcenitost moze se mirne duse napuhati,

prevaliti Ocean i stoljeea, preseliti se najenkijevska lica holivudskih

statista: niSta zato, kad se u n ju svatko moze pouzdati i otpoCinuti

u izvjesnosti da svijet nije podvojen te su u njemu Rimljani rimski

po najcitljivijemu od svih znakova, kosi

na

celu.

Kako u njegovim ocima americka lica i dalje imaju nesto egzo

ticno, Francuz tu mjesavinu gangstersko-serifske morfologije i rim

skih siski smatra komicnom: vise mu slici

na

sjajan stos za music-

hall

Za

nas, naime, znak funkcionira prekomjerno, pa gubi vrijed

nost ako se moze lako proniknuti koja mu

je

svrha. No kad su te

iste siske prebacene preko jedinoga prirodno romanskog cela u

filmu, cela Marlona Branda, one nas se dojme a da nas pritom ne

nasmiju; nije iskljuceno da taj glumac dio europskoga uspjeha du

guje cinjenici da se rimska kosmatost savrseno Uklapa u opcu mor

fologiju likova koje tumaci. Nasuprot njemu, Julije Cezar izgleda

nevjerojatno sa svojom glavom anglosaksonskog odvjetnika koju je

vee oglodalo tisucu sporednih kriminalist ickih komicnih uloga,

a sad mu

je

dobroeudnu lubanju frizer napirlitao otuZnim euperkom.

U poretku kosmatih znac enja pojavljuje se podznak koji se

odnosi

na

noena iznenadenja. Kad se probude usred noei, Porciji

Kalpurniji

kosaje

izrazito raSCupana; prvoj, mladoj, neuredno lepr


14/93

2.7

OLAND BARTHES

2.6

sa, to

jest

izostanak udesenosti

je

u nje

na

nekakvu prvom stupnju,

dok druga, zrelija, pokazuje razradeniju slabost: pletenicajoj omo-

tava vrat i pada sprijeda preko desnog ramena, tako da istice tradi-

cionalni znak neurednosti, asimetriju. No ti su znakovi istodobno

pretjerani i smijesni; pretpostavljaju neku prirodnost , a nemaju

hrabrosti ni da je do kraja postuju: nisu iskreni .

Jos jedan znak iz Julij a Cezara: sva se lica neprestano znoje.

Pucanima, vojnicima, urotnicima, svima se stroge i namrstene crte

kupaju u obHnim potocima (vazelina). A krupni planovi su tako

cesti

daje po

svemu sudeci, znoj tu namjeran atribut. Kao rimski

pramen iii nocna pletenica, znoj je takoder znak. Cega? Moralnosti.

Svi se znoje zato sto svakoga u dusi nesto razdire. Podrazumijeva

se da se nalazimo

na

mjestu gdje se vrlina strahovito muci, to jest

na samome popristu tragedije, a zadatak da nas na to upozori po-

vjerenje znoju: narodje pogoden Cezarovom smrcu, a zatim razlo-

zima koje navodi Marko Antonije, pa se narod zato znoji, tako da

ekonomicno u jednome jedinom zna ku spaja jaCinu svoje uzruja-

nosti i tegobu svojega polozaja. A vrli muzevi, Brut, Kasije, Kaska,

ni sami se ne prestaju preznojavati. svjedoceCi time kako u njima vr-

lina, koja ce domalo uroditi zlocinom. uzburkava fizioloski napor.

Znojiti se znaci misliti (sto ocito pociva na nacelu koje

je

primjereno

poslovnim ljudima, a prema kojemu misljenje iziskuje sHan, kata-

klizmican trud,

pa je

najmanji znak kojim se ocituje znojenje. U

cijelome se filmujedanjedini covjek ne znoji, nego ostaje golobrad,

opusten, vodootporan: Cezar. Ocevidno, Cezar, predmet zlocina,

ostaje suh.

jer

on ne zna, on n misli on mora oCuvati

Cistu

samotnu

ugladenu jezgrovitost materijalnog dokaza u optuznom postupku.

I

tuje

znak

ipak dvosmislen: ostaje

na

povrsini, ali se zato ne

odrice zahtjeva da ispadne dubok. Hoce da ga razumiju (sto je

hvalevrijedno), ali se istodobno predstavlja kao neusiljen (sto je

obmana), prikazuje se u isti mah i kao hotimican i kao nezatomljiv,

i kao umjetan i kao prirodan, i kao da je proizveden i kao da

je

pro-

naden. To nam moze posluziti kao uvod u moral znaka. Znak bi se

smio pojavljivati sarno u dvama krajnjim oblicima:

i i

kao u kines-

kome kazalistu, gdje stijeg oznacava cijelu pukovniju;

iii

kao daje

ponikao iz dubine, kao da je u neku ruku svaki put iznova smisljen,

tako da iznese neko tajno nutarnje lice, upucujuCi na trenutak a ne

vise na pojam (to je onda, na primjer, umjetnost Stanislavskoga). No

znak koji ide srednjim putem (kao sto siske oznacavaju rimskost

a znojenje misao) odaje iskvarenost prizora, koja

se

jednako boji

naivne istine koliko i posvemasnje patvorine. Iako je, nairne, pozelj-

no da neka predstava nastoji svijet uciniti jasnijim, neposteno je i

himbeno mijesati znak i oznaceno. A takva je himba svojstvena

gradanskoj predstavi: takva umjetnost izmedu intelektualnoga

MITOLOGIJE

znaka

i nagonskoga

znaka

licemjerno uspostavlja mjesovit znak ,

znak koji je istodobno i eliptican i razmetljiv, a ona ga pretenciozno

naziva prirodnim .

Pisac za vrijeme praznika

Dokje plovio niz Kongo, Gideje citao Bossueta. Taj opis dosta dob-

ro saZimlje predodzbu

0

nasim piscima za vrijeme praznika kako

ihje

fotografirao list

Figaro:

spoj banalne dokolice i dostojanstve-

nosti poziva koju nista ne moze ugroziti ni uniziti. Posri jedije dakle

dobra, socioloski prilicno djelotvorna reportaza, koja nas bez varki

obavjestava kako nasa gradanska klasa zamislja pisce.

Gradanska klasa kao

daje

iznena dena i ushiCena prije svega

zato sto joj sirina njezinih vlastitih pogleda omogucuje

da

uvidi

kako su pisci takoder ljudi koji provode praznike kao obican svijet.

Praznici su nedavno nastala drustvena cinjenica, a bilo bi uosta-

10m

zanimljivo i pratiti kako se mitoloski razvijala. Posto

su

se

isprva vezivaliuz skolstvo, otkad s u uveli placene dopuste praznici

su postali proleterska

i i

barem zaposlenicka pojava. Tvrditi

da

se

ona sada moze odnositi

na

pisce, da strucnjaci za ljudsku dusu ta-

koder podlijezu opCim uvjetima suvremenoga rada, nacin

je

da

se

nasi burzujski citatelji uvjere kako doista idu ukor ak s vremenom:

covjeku godi sto uvida da su neke prozaicne stvari nuzne, gipkije

se prilagoduje

nuinostima

moderne zbHje kad ga 0 njima pouce

ekonomisti kao sto

su

Siegfried i Fourastie.

Dakako, proletarizacija pisca provodi se stedljivo sarno zato

da bi se zatim lakse unistila. Cim mu se pridjene kakvo drustveno

obiljezje (praznici spadaju medu veoma ugodna), knjizevnik se vrlo

brzo vrati u krug blazenika kojemu pripada zajedno s profesional-

cima svojega poziva. A prirodnost pri kojoj se ovjekovjecuju nasi

romanopisci zapravo se uspostavlja da bi se prevelo uzviseno pro-

tuslovlje: protuslovlje izmedu prozaicnog stanja sto ga je, zaliboze,

proizvelo nase tako materijalisticno doba, i uglednog polozaja koji

gradansko drustvo sirokogrudno ustupa svojim umnim djelatnicima

(pod uvjetom da budu bezopasni).

Da je pisac cudesno poseban dokazuje cinjenica da za vrijeme

tih svojih razglasenih praznika, koje bra tski dijeli s radnicima i tr-

govackim pomocnicima, on ne prestaje, ako ne bas raditi, barem

proizvoditi. Kao sto se pretvara da radi, tako se pretvara i da provodi

praznike. Jedan pise svoje uspomene, drugi ispravlja tekstove prije

tiskanja, treci priprema sljedecu knjigu. A onaj tko ne cini nista, to


15/93

29

OL ND B R THES

28

priznaje kao uistinu paradoksalno ponasanje, avangardan pothvat

kakav se sarno snaian duh moze usuditi da otkrije javnosti. Po spo

menutoj se nepodopstini zna kako je

posve "prirodno" da pisac pise

uvijek, u svakoj prilici. U prvome redu, to knjiZevnu proizvodnju iz

jednacuje s nekom vrstom nehoticnog izlucivanja, dakle s tabuom,

utoliko sto izmice ljudskim determinizmima: to sto se izr aiava bi

ranije nego drugi ljudi posljedicaje Cinjenice da piscem vlada unu

tamji bog koji u njemu staino govori, ne mareci, tiran in jedan, za

praznike svojega medija. Pisci provode praznike , ali njihova Muza

bdije i porada se danonocno.

Drugaje

prednost te logoreje sto se zbog svoje zapovjedne na

ravi posve prirodno predstavija kao sarna bit pisca. Pisac svakako

priznaje da ima Ijudsku egzistenciju, staru ladanjsku kucu, obitelj,

kratke hlace, unuku itd., ali nasuprot drugim zaposienicima koji

mijenjaju bit pa su na plazi sarno Ijudi koji Ijetuju, pisac svagdje za

drZava svoju prirodu pisca; time sto provodi praznike, oCituje znak

svoje ljudskosti; ali bogje i dalje bog, covjekje pisac kao sto je Luj

XN

bio kralj, cak i kad sjedi na probusenu stolcu. Stoga se uloga

knjizevnika pre ma ljudskim poslovima odnosi donekle kao ambro

zija prema kruhu: kao nadnaravna, vjecna tvar koja se udostoji po

primiti drustveni oblik da bismo bolje proniknuli u njezinu carobnu

razlicitost. Sve je to uvod u samu zamisao 0 piscu-nadcovjeku, svo

jevrsnu diferencijalnom bicu sto ga drustvo postavlja u izlog kako

bi se bolje igralo toboznjom posebnoscu koju mu pridaje.

Prostodusna sHka "pisca za vrijeme praznika" nije dakle nista

drugo do jedna od podmuklih podvala kakvima se dobro drustvo

sluZi da lakse podjarmi svoje pisce. Posebnost nekog "poziva" naj

uCinkovitije se izlaie kadjoj proturjeci - ali ne poricuCije, daleko

od toga - prozaicnost njezina utjelovljenja: tako se ona drZi

na

pro

kusanoj uzici kakvom se koriste sve hagiografije. Po tome vidimo

da se mit "knjizevnih praznika" proteze vrlo daleko, znatno dalje

od Ijeta: novinarstvo se sve vise sluZi suvremenim tehnikama da bi

pisca prikazalo u prozaicnu svjetlu.

No

uvelike bismo pogrijesili

kad bismo to shvatili kao napor da se pisac demistificira. Upravo

suprotno. Sigumo mi se moze uciniti daje

dirljivo, pa

cak

i laskavo

za

mene, obicnog citatelja, sto mi s povjerenjem omogucuju da su

djelujem u svakodnevici rase odabranih po genijalnosti: nedvojbeno

bi me razgalilo pobratimstvo medu Ijudima kad iz novina doznajem

kako taj i taj veHki pisac nosi plave pidzame te da se tom i tom mla

dom romanopiscu svidaju "lijepe djevojke, savojski kravlji sir i med

od lavande". No kad se sve oduzme i zbroji, pisac postane jos vecom

zvijezdom, jos trunku viSe napusti zemaljski svijet i odseli se u

nebesko boraviSte, gdje mu njegove pidzame i njegovi sirevi nimalo

ne prijece da i dalje zbori uzviseno kao demiurg.

MJTOLOGI.JE

Piscu pribaviti tijelo od krvi i mesa za javnost, otkriti da

voH

suho bijelo vino i odrezak u kiselom umaku, znaci proizvode njego

ve umjetnosti za mene ucinitijos cudesnijima, pridati imjos bozan

skiju bit. Ne sarno da mi pojedinosti iz njegova svakidasnjeg zivota

ne priblizavaju i ne objasnjavaju narav njegova nadahnuca, nego

pisac takvim povjeravanjima upravo pridonosi predodZbi 0 mitskoj

posebnosti svojega polozaja. Jer jedino nadljudskim sposobnostima

mogu pripisati samu mogucnost

da

postoje bi a takva raspona da

nose plave pidZame u isto vrijeme dok djeluju kao savjest svijeta,

pak da

izjave kako vole sireve istim glasom kojima najavljuju svoju

skoraSnju Fenomenologiju Ega. Spektakulama sprega tolike pleme

nitosti tolike ispraznosti znaCi da jos vjerujemo u proturjecnost.

Proturjecnost je potpuno cudesna, zato

je

cudesna i svaka od njezi

nih sastavnica: izgubila bi bilo kakvu vrijednost u svijetu u kojemu

bi se piscev posao toliko desakralizirao da bi

nam

se cinio jednako

prirodnim kao njegov naCin odijevanja njegov omiljeni okus.

Krstarenje Plave krvi

Otkad su na televiziji pratili Krunidbu, Francuzi su stali ceznuti

za

novim vijestima 0 monarhijskom svijetu, za kojima su postali ne

obicno Iakomi; jako im se svidjelo gledati kako se stotinjak vladara

ukrcava na grcku jahtu Agamemnon Elizabetina krunidba bila je

ganutljiva tema koja

je

dimula njihove osjecaje; krstarenje Plave

krvi uzbudljiva je epizoda: kraijevi su se igrali ljudi, kao u komediji

Flersa i Caillaveta; iskrsnulo je mnostvo situacija koje su svojim

proturjecnostima izazivale smijeh, tipa Marija-Antoinette-se-igra

mljekarice. Ta vrsta razonode spada u tesku patologiju: covjeka pro

turjecje zabavlja zato

jer smatra

da

su mu sastavnice veoma udalje

ne; drugim rijeCima, kraljevi imaju nadijudsku bit, pa kad privre

meno poprime neke oblike demokratskog zivota, posrijedi moze

biti jedino protuprirodno utjelovljenje, moguce sarno zato sto

su ga

se oni izvoljeli udostojati. Kad se istice kako

su

kraljevi sposobni

za prozaicne stvari, priznaje se da za njih takvo stanje nije nista pri

rodnije nego sto je andeoska narav

za

prosjecnoga smrtnika, potvr

duje se da je kralj to sto jest jos uvijek po bozanskome pravu.

Tako su neutralne radnje svakidasnjeg zivota na Agamemno-

nu zadobile znacajku neizmjeme smionosti, poput kreativnih ma

starija u kojima Pr iroda prekoracuje granice svoje vladavine:

pa

i

kraljevi se briju Taj

je

podatak nas visokotirazni tisak prenio kao

Izvanredan

in

u koji

je

tesko povjerovati, kao

da

njime kraljevi
http:///reader/full/MJTOLOGI.JEhttp:///reader/full/MJTOLOGI.JE


16/93

ROL ND

BARTHES

30

pristaju staviti na koeku sve svoje kraljevsko dostojanstvo, no vee

i samim time iskazujuCi evrstu vjeru u njegovu neunistivost. Kralj

Pavao nosio

je

majicu kratkih rukava, kraljica Freder ika haljinu s

uzorkom to jest ne vise jedinstvenu, nego sa sarom kakva se moze

naei na tijelu obienih smrtnica: nekoe su se kraljevi prerusavali u

pastire, da nas je za njih znak prerusenosti sto se na petnaest dana

odijevaju

na

konfekcijskom odjelu robne kuee Uniprix. Jos jedna

erta demokraticnosti: ustaju u sest ujutro. Sve to antifrazom oba

vjestava kakvaje idealna predodzba njihovu svakodnevnom zivo

tu: inace nose kosulje s orukvicama, brije ih sluga, ustaju kasno.

OdricuCi se tih povlastica, kraljevi ih odasilju u snovite nebeske vi-

sine: njihova posve privremena - zrtva znakove svakidasnje sre

ce zaustavlja u vjecnosti.

Jos je cUdnovatije sto se mitski znacaj nasih kraljeva danas

laicizira, ali niposto

ne

osporava

uz

pomoe nekakva scijentizma.

Kraljeve odreduje Cistoea njihova soja (plava krv), kao stenee, a

brod, povlasteno mjesto posvemasnje zatvorenosti, svojevrsna je

moderna arka na kojoj se pohranjuju glavni uzorci monarhijske

vrste. Ide se tako daleko da se neuvijeno proracunava kakvi su iz

gledi da se neki od njih na njoj spare. Zatvoreni u konjusnici koja

plovi, plavokrvni se sklanjaju

na

sigurno od bilo kakvih mjesovitih

brakova, sve im se (jednom godisnje?) priredi da bi se mogli mnoziti

medu sobom; buduCi da ih

na

zemlji imajedna ko malo kao mopso

va,

brod

ih zadc ii i okupi, postane privremen rezervat gdje ce se

Cuvati i, posreei

li

se, obnavljati etnografski kuriozitet jednako pom

no zastieen kao podrucje namijenjeno Sijuksima.

Spajaju se dvije svjetovne teme, tema Kralja-Boga i tema Kralja

Predmeta. No to mitolosko nebo ipak nije tako neskodljivo po Zem-

Najetericnije mistifikacije, zanimljive pojedinosti 0 krstarenju

Plave krvi i sve to anegdotalno bajanje kojim

je

visokotirazni tisak

nasopao svoje citatelje nemaju tako bezazlene posljedice: ohrabreni

ponovnom potvrdom da su bozanske naravi, vladari se demokratski

upustaju u politiku: pariski grof napusta

Agamemnon

kako bi u Pa

rizu nadzirao sudbinu Europske obrambene zajedniee, a mlado

ga prine a Juana Burbonskog salju upomoc spanjolskome fasizmu.

Nijema i slijepa

kritika

Kriticari se (knjizevni

iIi

kazalisni) cesto sluze dvama prilicno cud

nim argumentima. Prvi se sastoji od toga da predmet kritike najed

nom proglase neizrecivim,

pa

stoga i kritiku uzaludnom. Drugi se

MITOLOGlJE

al

argument, koji se takoder povremeno pojavljuje, sastoji od toga da

kriticar prizna kako

je

previse glup, previse tup

da

bi shvatio neko

djelo koje slovi kao filozofsko: tako je tekst Henrija Lefebvrea

Kierkegaardu naSe najbolje kriticare (a ne govorim onima koji ot

voreno izjavljuju da su glupi) naveo da se toboze prestrave vlastite

slaboumnosti (cime su ocito nastojali Lefebvrea obezvrijediti otpi

sujuCi ga kao intelektualisticko ruglo).

Zasto dakle kritika povremeno tvrdi kako je nemocna

iIi

ne

razumije? To svakako ne cini iz skromnosti: nista nije tako udobno

kao kad se netko ispovjedi da nema pojma 0 egzistencijalizmu, nista

nije ta ko ironicno pa stoga ni samouvjereno kao kad netko drugi

skruseno prizna kako nije te sreee da bude medu posveeenim po

znavateljima filozofije Odstupanja; i nista nije tako ratoborno kao

kad netko treei zastupa pjesnicku neizrecivost.

Sve to zapravo znaci

da

covjek svoju pamet smatr a dovoljno

sigurnom da priznajuCi kako nesto ne razumije dovede u pitanje

bistrinu doticnog autora, a ne svojega mozga: pravi se budalom

sarno

da bi citateljstvo potaknuo da se pobuni te ga time probitacno

uvjerio kako se, umjesto u nemoCi, udruzuju u pameti. Taj se dobro

poznati postupak provodi u salonima kao sto je salon Verdurinovih

u Prousta: Ne razumijem ni rijeCi ja, kojemu je posao da budem pa

metan; pa ni rijeci ne biste razumjeli ni

vi.

Prema tome, znaci da ste

jednako pametni kao ja .

Pravo lice prigodnih izjava vlastitoj neobrazovanosti stari je

mracnjacki mit prema kojemu

je

misao stetna ako

je ne

nadgledaju

zdrav razum i osjecaj : Znanje je Zlo, oboje su izrasli na istome

stablu; obrazovanost

je

dopustena uz uvjet

da

se povremeno objavi

kako su joj ciljevi uzaludni a moe ogranicena (u vezi

stirn

vidi i

kako se g. Graham Greene izjasnjava psiholozima i psihijatrima);

idealna bi obrazovanost smjela biti sarno blag izljev retorickog umi

jeca, vjestina da se rijecima posvjedoci 0 prolaznoj smucenosti

duSe.

Stari romanticni par, sree i glava, medutim, stvaran

je

sarno u sli

kovnoj zbirci neodredena gnostickog podrijetla, u opojnim filozofi

jama koje su uvijek sluzile kao krajnji oslonac snaznih poredaka,

omogucujuei im da se intelektualaea otarase tako da ih posalju ne

ka se malo pozabave osjecajnosCu i neizrecivim. Zapravo je svaka

suzdcianost prema obrazovanosti teroristicki stav. Biti po zanima

'\iukriticar a izjavljivati da nemaS pojma egzistencijalizmu

iIi

mark

sizmu (nairne, redovito se priznaje da se ne razumiju upravo ti filo-

zofski pravci), znaci svoju sljepocu i svoju gluhonijemost uspostavi

ti

kao sveopce percepcijsko pravilo, znaci iz svijeta izbaciti marksi

zam i egzistencijalizam: Ja vas ne razumijem, dakle vi ste glupi .

No kad filozofski temelji n ~ o

djela u covjeka izazivaju strah

iii

prezir, a on tako glasno zahtijeva pravo

da ga

ne razumije

ida


17/93

33

ROlAND

BARTHES 32

o njemu ne govori, zasto postaje njegovim kriticarom? Pa posao

vamje

ipak da razumijete, da prosvjetljujete. Mozete, dakako, filo

zofiju prosudivati u ime zdravog razuma; nezgodno

je

sto,

dok

"zdravi razum" i "osjecaj" ne razumiju filozofiju, filozofija veoma

dobro razumije njih.

Vi

ne objasnjavate filozofe, ali oni objasnjavaju

vas. Vi necete da razumijete tekst marks ista Lefebvrea, ali budite

sigumi da marksist Lefebvre savrseno dobro razumije vase nerazu

mijevanje, a pogotovo (jer mislim

da

niste toIiko neobrazovani ko

liko lukavi) vase ljupko i "bezazleno" priznanje da ne razumijete.

Sapuni i deterdzenti

Prvi Svjetski kongres 0 proizvodima za pranje i ciscenje (pariz, ru

jan

1954) ovlastio

je

svijet da se prepusti euforiji

za Omom:

ne sarno

da proizvodi za pranje rublja nimalo ne osteeuju kozu, nego moZda

cak mogu malodobnike spasiti od silikoze.

Ti

su proizvodi posljed

njih nekoliko godina predmet tako masovne promidzbe, da

su

da

nas dio onoga podrucja svakodnevniee u zivotima Francuza na koje

bi se psihoanaliza uistinu morala malo usredotociti kad bi htjela

biti u toku zbivanja. Tada bi se mogli psihoanalizi korisno suprot

staviti tekuCine

za

ciscenje

Javel),

deterdzenti

za

pranje rublja

Lux,

Persil) i i

za uklanjanje mrlja

Rai, Paic

Crio, Omo). Odnosi

izmedu lijeka i bolesti, izmedu proizvoda i prljavstine, u svakome

su od tih slucajeva drukciji.

Na primjer,

Javelova

su

se sredstva uvijek dozivljavala kao

neka vrsta tekuce vatre, kojoj treba brizljivo odmjeriti djelovanje,

jer

se inace sam p redmet osteti, "spali". ImpIicitna legenda 0 toj

vrsti proizvoda pociva na zamisli 0 zestokoj, abrazivnoj modifika

ciji tvari: ucinci

su

kemijske naravi iIi mogu nanijeti stetu; proizvod

"ubija" prljavstinu. Prasci su, naprotiv, element i koji odvajaju; nji

hova

je

idealna uloga

da

predmet oslobode nesavrsenosti izazvane

okolnostima: oni prljavstinu "tjeraju", vise

je

ne ubijaju; u slikov

nom repertoaru Oma, prljavstinaje malen, krZljav i em neprijatelj

koji ce dati pe tama vjetra s lijepoga Cistog rublja cim Omo sarno za

prijeti da ce mu presuditi. Proizvodi s klorom i amonijaci nepore

civo

su

zaduzeni da izazovu neku vrstu potpune, spasonosne ali

slijepe vatre; prasci su naprotiv selektivni, oni prljavstinu guraju,

vade je

iz teksture predmeta , obavljaju policijsku duZnost, a ne ra

tuju. Razlika odgovara etnografskoj opreci: kemij ska tekuCina na

dovezuje se na radnju pra lje koja mlati rublje, a prasci vise zamje

njuju postupak kucanice koja rublje trlja i valja po nakosenoj dasei.

M rOLOGJJE

No i medu samim praseima, psiholoskoj reklami treba sup rot

stavit ijos i psihoanaIiticku reklamu (izraz razumijevam ne pripisu

juCi mu znacenje neke posebne skole). Na primjer, Bjelina

Persila

svoj

ugled temelji

na

ocevidnosti rezultata; stavljaju se u pogon tas

tina, drustvena briga oko izgleda, tako da se usporede dva predmeta

od kojih je jedan

bjelji

nego drugi. Reklama za prasa k Omo takoder

istice ucinak proizvoda (sarno sto se sluzi superlativnim oblikom),

ali nadasve otkriva proees njegova djelovanja; time postize da se

potrosac na neki nacin uZivi u preparat,

da

sudjeluje u njegovoj bla

gotvomosti, a ne da se vise sarno koristi ishodom njegove primjene;

Ivari se

tu

pridaju stanja koja su vrijedna

sama

po sebi.

Omo upotrebljava dva takva, medu deterdzentima prilicno

nova stanja: dubinu i pjenusavost. Kad se kaZe da Omo cisti dubin

ski (vidi skec snimljen kao reklarna u kinima), znaci da

se pretpo

stavlja kako

je

rublje duboko, sto nikad nikome nije palo

na

pamet,

te da se ono neospomo uvelicava, postavlja kao predmet koji laska

vo

obavija i miIuje skrovita mjesta doticaja kojih ima

na

svakome

ijudskom tijelu. Sto se tice pjene, dobro je poznato da oznacava

raskos: prije svega, izgleda beskorisno; nadalje, njezino obilno, la

ko gotovo beskonacno bujanje daje naslutiti kako sredstvo iz koje

ga nastaje sadrZava snazan zametak, zdrav i mocan sastojak, obilje

aktivnih elemenata sto se kriju u maloj pocetnoj zapremini; napo

sljetku, po trosaca mami da zamisli kako je tvar neopipljiva, kako

dodiruje ovlas a ipak okomito prianja,

za Cime on

kao

za

srecom

tezi podjednako na podrucju okusa (guscjajetra, slastiee, vina) kao

i kad

je

rijec 0 tkan inama (muslin, til) i 0 sapunima (filmska zvijez

da se kupa

u kadi). Pjena

cak

moze biti

znak

nekakve duhovnosti,

utoliko sto se smatra da duh moze bilo sto stvoriti ni

iz

cega,

da

moze

proizvesti ucinke velike povrsine iz uzroka neznatna volumena

(kreme imaju posve drukCije psihoanaliticko znacenje, one ublaZa

vaju: uklanjaju bore, bol, groznicu itd.).VaZno

je

da se abrazivna za

daca deterdzenta uspjela prikriti umiljatom slikom sredstva koje

istodobno i prodire u dubinu i neopipljivo

je

pa moze upravljati mo

lekulamim sastavom tkiva a da ga ne napada. Sarno se tim svojstvi

rna ne treba zanositi toliko

da

zaboravimo kako su

Persil

i Omo po

necemujedno te isto: po englesko-nizozemskoj korporaciji

Unilever.

Siromah i Proleter

Posljednji

je

geg Charlie Chaplin izveo prenijevsi polovieu svoje

sovjetske nagrade u blagajnu opata Pierrea. Na kraju krajeva, tako


18/93

5OL ND B RTHES 34

se uspostavlja prirodna jednakost izmedu

proletera

i siromaha.

Chaplinj e proletera uvijek vidio u oblicju siromaha: odatle

je

crpio

ljudsku

snagu

svojih prikaza, ali i njihovu politicku dvosmislenost.

To se dobro vidi u prek rasn ome filmu Moderna vremena U njemu

Chaplin neprestano zadire u proletersku temu,

alije

nikad ne uzima

kao politicku; pokazuje

nam

jos uvijek slijepog i obmanutog prole

tera, kojega odreduju njegove neposredne potrebe, a posvemasnje

otudenje izlaze

na

milost i nemilost gospodarima (poslodavcima i

policajcima). Za Charliea Chaplina, proleter

je

jos covjek koji

je

gla

dan. U Chaplina se glad uvijek prikazuje epski: sendvici su nesraz

mjerno debeli, mlijeko tece u potocima, nehajno se

baca voce koje

je

netko jedva zagrizao; kao

da

se ruga, stroj

za

hranu

(poslodavcev

po

svojoj biti) nudi jedino rasjeckane i vidljivo bljutave namirnice.

U zamci svoje izgladnjelosti, covjek-Chaplin uvijek se smjesta

tik

ispod crte politickog osvjestenja:

za

njega

je strajk

katastrofa,

jer

ugrozava covjeka koji

je

doista zaslijepljen gladu; taj covjek se pri

druzuje radnistvu

tek

u

trenutku kad

siromah i proleter zajedno

zapnu

za

oko (i pendrek) policiji. U povijesnome smislu, Chaplin do

nekle pokriva radnika iz

doba

Restauracije, nadnicara koji je ogor

cen

na

stroj, obezglavljen strajkom, prikovan uz problem

kruha

(u

doslovnom smislu rijeci), ali jos uvijek nije sposoban dovinuti se

dotle

da

spozna politicke uzroke

i

zahtijeva kolektivnu strategiju.

No upravo zato sto je olicenje neke vrste sirovog proletera, ko

jemu je

jos stran a Revolucija, Chaplinov lik ima golemu reprezenta

cijsku snagu. Jos nijedno socijalisticko djelo nije uspjelo tako po

tresno

i obuhvatno izraziti ponizenje

radnog

covjeka. Jedino

je

mozda Brecht nazro nuznost da se socijalisticka umj etnost uvijek

bavi covjekom

uoCi

Revolucije, to j est osamljenim, jos slijepim cov

jekom, u trenutku prije nego sto

ga

prirodni visak njegovih nevolja

ne nagna da se prosvijetli i shvati

da muje

potrebna revolucija. Po

kazujuCi radnika koji

se

vee ukljucio u svjesnu borbu, podredivsi

se zajednickoj Stvari i Partiji, druga djela izvjestavaju nuZnoj poli

tickoj zbilji, ali bez estetske snage.

Chaplinov lik, medutim, u skladu s Brechtovom zamislju, pub

lici svoju sljepoeu pokazuje

na

takav nacin

da

publika istodobno

vidi i slijepca i prizor u kojemu nastupa; kad vidimo nekoga tko ne

vidi, to

je

najbolji nacin da

prodomo

vidimo ono sto on ne vidi: tako

u Guignolovu lutkarskom kazalistu upravo djeca Guignolu prijav

ljuju ono sto on hini

da

ne vidi. Na primjer, u svojoj celiji, dok ga

paze i

maze

cuvari, Chaplin vodi idealni zivot americkog malogra

danina: prekriZenih nogu, cita novine

pod

Lincolnovim portretom,

ali predivna samodostatnost takva

drianja

taj zivot potpuno obez

vreduje, covjeku uskracuje mogucnost

da

u njemu nade utoCiste a

ne primijeti koliko

ga

onjos

vise otuduje. I najmanja klopka u koju

MITOLOGIJR

upadne

tako postaje isprazna

pa

je

siromah neprestano odsjecen

od onoga za cime zudi. Ukratko, upravo za to covjek-Chaplin pobje

duje sve: jer izmice svemu, odbacuje bilo kakav oblik udruZivanja

i

u covjeka nikad

ne

ulaZe nista osim covjeka samog. Iako bi se

njezinoj politickoj n aravi dalo raspravljati, u umjetnosti njegova

anarhija predstavlja mozda najdjelotvorniji oblik revolucije.

Marsovci

Zagonetka Letecih Tanjura najprije

je

bila posve zemaljska: pretpo

stavljalo se da tanjur dolazi iz sovjetske nepoznanice, iz svijeta koji

imajednako nejasne namjere kao drugi planet. I veej e taj oblik mita

u zametku

sadnavao

svoj planetami razvoj; sovjetski uredaj u obliku

tanjura tako

je

lako postao marsovski uredaj zato tO zapadnjacka

mitologija zapravo komunistickome svijetu pripisuje drugost kao

da

je rijec 0 drugom planetu: SSSRje medusvijet izmedu Zemlje i Marsa.

U preobrazbi

je

cudesno sarno promijenilo znacenje, iz mita

borbe prometnulo se u mit prosudbe. Mars je, nairne, do daljnjega

nepristran: Mars

na

zemlju dolazi

da

bi sudio Zemlji, ali prije nego

sto izrekne osudu, Mars zeli promatrati, razumjeti. Veliki spor

SSSR-SAD

sada

se dakle dozivljava

kao

stanje

za

koje netko snosi

krivnju, jer se s punim pravom smatra nemjerljivom opasnoscu;

zbog toga se mitski poseze

za

pogledom s neba, dovoljno mocnim

da

zastrasi obje strane. U buducnosti

ce

analiticari moCi objasniti

figurativne elemente i oniricke teme

od

kojih

se

sastoji

ta

moe:

okrugli oblik uredaja, glatkocu metala, superlativno stanje svijeta

u kojemu

je

materija kao salivena. I obratno, po tome bolje shvaea

rno

sto se sve u

nasem

percepcijskom polju povezuje s temom Zla:

uglovi, nepravilni obrisi, buka, isprekidanost ploha.

Sve su

to vee

potanko razradili znanstveno-fantasticni romani, iz kojih marsov

ska

psihoza sarno doslovno preuzima opise.

Najznacajnije

je

sto na Marsu implicitno vlada povijesni deter

rninizam preslikan

sa

Zemlje. BuduCi

da

su tanjur i vozila marsov

skih geografa koji su dosli promatrat i konfiguraciju Zemlje, kao sto

je ne

znam

vise koji americki znanstvenik izjavio naglas a

kao

sto

zacijelo mnogi misle u sebi, znaCi

da je

povijest Marsa sazrela u

istome ritmu kao povijest nasega svijeta paje geografe proizvela u

Istome stoljecu u kojemu smo mi otkrili geografiju i fotografiju iz

zraka. Jedini

je napredak

sarno vozilo,

pa

se Mars tako svodi na

puki san

0

Zemlji, sarno

sa

savrsenim krilima,

kao

u svakome idea

Iizacijskom snu. Kad bismo se mi

pak

iskrcali

na

Marsu kakav smo


19/93

37

OLAND

BARTHES

36

izgradili u predodzbama, vjerojatno na njemu ne bismo nasli drugo

do samu Zemlju,

pa

izmedu tih dvaju proizvoda

jedne

te iste Povi

jesti

ne

bismo znali razabrati koji

je

nas.

Jer da

bi Mars dospio do

znanja 0 geografiji, valjda

je

i

on

morao imati svojega Strabona,

Micheleta, Vidala

de La

Blachea

te

po prilici i iste nacije, iste rato

ve, iste znanstvenike i iste ljude kao sto smo mi.

Po svoj logici morao

je

imati i iste religije,

ito

razumije se, po

sebice nasu, vjeru nas Francuza. Marsovci

su,

rekao

je

Progres

de

Lyon,

neminovno imali svojega Krista; prema tome, imaju i papu i

gle kako

je

vee

na

pomolu raskol): inace ne bi bili doprli do takvog

stupnja civilizacije da izume i nterplanetarni tanjur. Nairne,

prema

tom listu, buduCi

da

su religija i tehnicki napredak podjednako dra

gocjene civilizacijske stecevine,

jedna

ne ide

bez

druge: "Nepoj

mljivo je", pise ondje, "da bi biea koja

su

dosegnula takvu civiliza

cijsku razinu

da su

do

nas

stigla iskljuCivo vlastitim sredstvima

mogla biti 'pogani'. Moraju biti teisti, priznavati

da

postoji neki bog

i imati svoju vjeru".

Sva se

ta

psihoza dakle temelji na mitu 0 Identicnosti, to jest

o Dvojnistvu. No

i tu

je, kao obicno, Dvojnik u prednosti, Dvojnik

je

Sudac. Sukob izmedu Istoka i Zapada

sad

vise nije puka borba

izmedu Dobra i Zla, nego

neka

vrsta manihejske bitke

prsa 0

prsa,

izlozene Pogledu treee strane;

on

pretpostavlja

da

postoji neka

Nad-Priroda

na

razini neba, jer Strava stoluje upravo

na

nebu: nebo

je

sada nimalo metaforicko popriste

na

kojemu se ukazuje atomska

smrt. Sudac se

rada

na istome mjestu na kojemu prijeti krvnik.

Pa

ipak smo vidjeli

da

se tome Sucu -

iii

tocnije, Nadzorniku

- brizljivo pridaje obicna duhovnost te da se on, sve u svemu, veo

ma malo razlikuje od ciste zemaljske projekcije.

Jerje

nemoe

da se

zamisli Drugo jedno od trajnih obiljezja svake malogradanske

mitologije. Drugost je "zdravom razumu" najmrskiji pojam. Svaki

mit neizbjezno tezi uskoj i, sto je

jos

gore, da tako kaZemo klasnoj

antropomorficnosti. Mars nije samo Zemlja, on

je

malogradanska

Zemlja,

on je

mali zabran mentaliteta k akav njeguje

iIi

izraZava)

ilustrirani visokotirazni tisak.

Cimje

nastao na nebu, Mars se tako

svrstava

najsnaznijom vrstom prisvajanja, istovjetnoseu.

Operacija Astra

Postao

je

paradoksalan ali nepobitan naCin

da se

velica Poredak

uvesti u njega preds tavu koja podilazi njegovim oblicima poroblja

vanja. Nova demonst racija odvija se po sljedeeem obrascu: uzmete

MITOLOGlJE

vrijednost poretka koju hocete ponovno uspostaviti i i razviti,

pa

najprije nadugo isticete koliko je besmislena, kakve nepravde na

nosi, koje muke zadaje, i pokopate

je

zbog svih njezinih prirodnih

nedostataka;

onda je

u posljednjem

trenutku

spasite,

unatoc,

i i

bolje

zahvaljujuei,

kobnoj neumitnosti njezinih izopacenosti. Pri

mjeri? Ima ih

na

pretek.

Uzmite neku vojsku; istaknite bez uljepsavanja kako u njoj

zapovijedaju kaplari i zavodi

se

uskogrudna, nepravedna stega,

pa

u

tu

glupu tiraniju uvalite prosjecno, pogresivo ali simpaticno ce

Ijade, arhetip gledatelja. A zatim, u zadnji cas izvrnite carobni sesir

i

iz njega izvucite sliku pobjedonosne,

prekrasne

vojske razvijore

nih zastava, kojoj, poput Sganarelleove

zene

u Moliereovoj kome

diji, mozemo sarno biti vjerni,

makar

koliko

nas

tukla

From here

to

eternity, Odavde

do

vjecnosti).

Uzmite neku d rugu vojsku: skrenite pozornost

na to

kako

su

u njoj inZenjeri znanstveni fanatici, koliko

su

zaslijepljeni; pokaZite

sto sve razara takva neljudska krutost: ljude, parove. A

onda

izvje

site barjak, spasite vojsku napretkom, spojite njezinu velicinu s

njegovim pobjednickim hodom

Vihori

Julesa Royja). Naposljetku,

prijedite

na

Crkvu: nesmiljeno se okomite

na

njezino farizejstvo,

na

duhovnu skucenost bogomoljaca, napomenite

da

sve

to

moze iza

zvati pogubne posljedice, nemojte zatajiti nijednu s trahotu vjere. A

nato, in

extremis,

nagovijestite kako su njezine propovijedi, koliko

god ih se bilo neugodno pridrzavati,

put spasa za same

njezine

zrtve, a moralnu nepopustljivost opravdajte svetosCu onih koje po

godi (The iving Room Grahama Greenea).

To

je

neka vrsta homeopatije: sumnj u

prema

Crkvi

iii prema

Vojsci lijecite boleseu same Crkve odnosno Vojske. Kontingentno

zlo upotrebljavate kao cjepivo

da

biste sprijecili

iii

lijecili esencijal

no zlo. Pobuniti se sto su vrijednosti poretka necovjecne, smat ra se,

uobicajenaje, prirodna, oprostiva bolest; ne

trebaje

napadati fron

talno, nego

ju je

bolje egzorcirati kao opsjednutost zloduhom: bo

lesnika valja primorati da bolest odigra kao predstavu, navesti ga

da se

s boleseu suoci licem u lice, i

pobuna

nestane to pouzdanije

sto poredak, kad ga pogledate s odmakom, postaje pukom mani

hejskom, dakle sudbinski zadanom mjesavinom dobroga i losega,

koja stjece prednost odakle god joj pridete t e stoga djeluje blago

tvorno. Imanentno zlo ropstva iskupljuje

se

transcendentnim dob

rom vjere, domovine, Crkve itd. Kad "priznate" malo zlo, niste pri

morani odati veliko zlo koje skrivate.

U promidzbenim porukama mozemo naiei

na

romaneskni ob

razac koji dobro predocuje to novo cjepivo. Rijec

je 0

reklami za

margarin

Astra

Pricica uvijek pocne uzvikom negodovanja

prema

margarinu: "Pjenasta

krema

od

margarina?

Pa

to

je

nezamislivo "


20/93

9

OL ND B RTHES

8

"Margarin? Tvoj uj ak ce se ljutitil" A zatim se covjeku otvore oei,

svijest mu se smeksa, margarin je slasna namimica, ukusna, pro

bavljiva, ekonomiena, korisna u svakoj prilici. Znamo kakva pouka

slijedi na kraju: "Oslobodili ste se predrasude koja vas je skupo

stajala " Na isti vas naein Poredak oslobada vasih napredn jaekih

predrasuda. Zar da Vojska bude idealna vrijednost? Pa to je neza

mislivo; pogledajte kako mrcvare vojnike, kakav kaplarski duh u

njoj vlada, koliko zapovjedni kadar moze biti zaslijepljen. Crkva da

je

nepogresiva? Kamo puste srece: gledajte te bogomoljce, nemoe

ne svecenike, ubojiti konformizam. A tad zdravi razum svede raeu

ne: sto znace sitne mane po retka prema svim njegovim prednosti

rna? One ipak vrijede kao cjepivo. Zar

je

vazno,

na koncu konca

sto je margarin sarna masnoca, ako je iskoristiviji od maslaca? Zar

je vazno, na koncu konca sto je poredak po malo grub iIi pomalo

slijep, kad nam omogueuje da zivimo jeftino? Sad smo se i mi sami

oslobodili predrasude koja nas

je

skupo, preskupo stajala, koja nas

je

stajala previse nedoumica, previse pobuna, previse borbe

i

pre

vise osamljenosti.

Bracne price

U nasemu dragom ilustriranom tisku ljudi se uvelike vjeneavaju:

vjeneavaju se

na

visokoj razini (sin marsala

Juina

zeni se keeri

duZnosnika Ministarstva financija, kci vojvode od Castriesa udaje

se

za baruna od

Vitrollesa), vjeneavaju se iz ljubavi (Miss Europe

'53 udaje se

za

prijatelja iz djetinjstva), vjeneavaju

se

(u buducno

sti) filmske zvijezde (Marlon Brando i Josiane Mariani, Raf Vallone

i Michele Morgan). Naravno, ne snime se sva

ta

vjencanja u istom

trenutku,

jer

nemaju sva isti mitoloski naboj.

Vjeneanje

na

visokoj razini (aristokratsko

iIi

gradansko) od

govara pradjedovskoj i egzoticnoj funkciji svadbe: ono

je

potlac,

obred darivanja izmedu dviju obitelji, i ujedno predstava toga ob

reda darivanja pred oeima gomile koja stoji uokolo i promatra kako

se trose bogatstva. Gomila je neizostavna; vjeneanje na visokoj

razini zato se uvijek snima

na

javnom trgu, pred erkvom; upravo

ondje novae izgara i zasljepljuje okupljene; u vatru se baeaju odore

i mantije, eelik i kravate (Legije easti), Vojska i Vlada, sve visoke

sluzbe gradanskoga kazalista., (raznjezeni) vojni izaslanici, (slijepi)

satnik Legije i (ganuta) pariska gomila. Snaga, zakon, duh, srce,

sve se te vrijednosti poretka zajedno ubacuju u vjencanje i trose

pri obrednom darivanju, ali se samim time uspostavljaju evrsce

MITOLOGUE

nego ikad, a pritom se obilno zlorabi prirodno bogatstvo svakog sje

dinjenja. ''Vjencanje

na

visokoj razini" je, ne treba zaboraviti, uno

san racunovodstveni zahvat, koji se sastoji od toga da se pozamas

no

dugovanje Poretka upise

na

racun prirodi, da se "zalosna i ok

rutna povijest ljudi" ispravi javnim ushitom oko vjencanoga Para:

Poredak se hrani Ljubavlju;

is

tina para iskupljuje laZ izrabljivanje,

pohlepu, sve zlo gradanskoga drustva.

Vjencanje Sylviane Carpentier, Miss Europe '53, i njezina pri

jatelja iz djetinjstva, elektricara Michela Warembourga, pruza nam

priliku da razvijemo drukeiju sliku, sliku sre tne kolibice. Zahvalju

juCi naslovu koji je osvojila, Sylviane

je

mogla napraviti blistavu

karijeru zvijezde, putovati, glumiti

na

filmu, zaradivat i mnogo nov

ca; pristojna i skromna, ona se odrekla "prolazne slave" te se, os

tajuCi vjerna svojoj proslosti, udala

za

elektrieara iz Palaiseaua.

Mlade supruge tu nam predstavljaju kako zive u razdoblju nakon

vjeneanja, dok uhodavaju navike svoje sreee

i

snalaze se u maloj

anonimnoj udobnosti: opremaju dvosobni stan s kuhinjom, dorue

kuju, idu u kino, obavljaju kupovinu.

U ovom se slucaju pos tupak ocito sastoji u tome

da

se say pri

rodni sjaj par a podredi malogradanskome obrascu: ako netko ipak

moze

izabrati

takvu, po definiciji neuglednu sreeu, time daje poti

caj milijunima Franeuza koji u njoj takoder sudjeluju po svojemu

drustvenom polozaju. Malogradanski stalez moze se ponositi brae

nom vezom Sylviane Carpentier, upravo kao sto se nekoc Crkva

dicila ijacala ugled kad bi se zaredila koja plemkinja: skromno vjen

eanje Miss Europe, njezin dirljivi ulazak u dvosobni stan s kuhi

njom u mjestu Palaiseau nakon takve slave, isto su sto i stupanje

g.

de Rancea u trapisticki,

iIi

Louise de

a

Valliere u karmelicanski

red: svjetlaju obraz Trapistima, Karmelieankama i Palaiseauu.

Ljubav-jaca-od-slave ovdje obnavlja pouku

daje

drustveni po

lozaj nepromjenljiv: nije ga razborito mijenjati, covjek se moze

proslaviti ako mu se vrati. Naknada mu

je

sto dotieni polozaj moze

imati svoje prednosti, a one se uglavnom svode na moguenost da

se skrasi. Sreca se u takvome svijetu sastoji od svojevrsne igre

kako se zatvoriti medu cetiri kuena zida: "psiholoski" upitnici, ure

denje stana, male majstorije, kueanski aparati, raspored vremena,

say taj raj potrepstina iz casopisa kao sto su

Elle iIi L Express

uz

nosi skucenost ognjista, papucarsku introvertnost, sve sto covjeka

zaokuplja, podjetinjuje, cini bezazlenim i odsijeca od prosirene

drustvene odgovornosti. "Dva srca, jedna koliba." Medutim, postoji

i svijet.

No

ljubav produhovljuje kolibu, a

kolibaje

krinka brloga:

jad se egzorcira svojom idealnom slikom, siromastvom.

Vjencanje pak izmedu filmskih zvijezda gotovo se uvijek pred

stavlja sarno kao neto

ito

e

se

dogoditi u buducnosti. On razvija


21/93

41

OL ND B RTHES

40

gotovo cisti mit

0

Paru (barem u slucaju Vallone-Morgan; sto

se

Branda tice, tu jos prevladavaju socijalni elementi, kao sto eemo us

koro vidjeti). Supruznistvo

je

dakle

na

rubu suvisnoga, odgada se

bez mjera

opreza

u problematicno nadolazeee vrijeme: Marlon

Brando

e

ozeniti Josiane Mariani (ali

tek

kad

snimi dvadeset no

vih filmova); Michele Morgan i RafVallone

mozd

ee

se

gradanski

vjencati (ali ee se Michele najprije morati razvesti). Zapravo

se

na

sumce nagada

0

necemu sto

se

prikazuje kao sigurno, upravo zato

sto

je

od sporedne vaZnosti i podvrgava se veoma opeenitoj konven

ciji koja nalaze da brak uvijek bude "prirodna" svrha sparivanja.

VaZno

je

da se hipoteticno vjencanje jamci kako bi se n ekako pro

gurala cinjenica

da par

u stvarnosti ima putene odnose.

(Buduee) vjencanje Marlona randajos optereeuju drustveni

kompleksi: pitanje odnosa izmedu pastirice i gospodina. Josiane,

kd

"skromna" ribara iz Bandola, koja

je

ipak

uzorna djevojka,

jer

je

polozila prvi dio mature i tecno govori engleski (tema: kakve

"vrline" mora imati djevojka

za

udaju), Josiane

je

dirnula najmrac

nijega muskarca u filmskome svijetu, negdje

na

pola

puta

izmedu

Hipolita i kakva samotnog i divljeg sultana. No otmica cedne Fran

cuskinje

od

strane holivudske nemani postaje potpuna

tek

u po

vratnoj sprezi: kao

da junak

u ljubavnim okovima sve svoje cari

prenosi

na

francuski gradie, plaZu, trznicu, kavane i duean mjeso

vite robe u Bandolu; upravo Marlonovu liku plodno pridonosi ma

logradanski arhetip koji gaje sve citateljice ilustriranih tjednika.

"Marlon", kaze list Une semaine du monde "Marlon se u drustvu

svoje (buduee) punice i svoje (buduee) nevjeste, kao francuski ma

logradanin, mirno seta prije rucka." Zbilja snu nameee svoj dekor

i

svoj pravilnik, buduCi

da je

francuska malogradanstina dan as iz

razito zasla u fazu mitskog imperijalizma. Na prvoj razini, Marlo

nov ugled pociva

na

misicavoj Ijepoti;

na

drug

roland-barthes-mitologije.pdf

Documents