Jerzy Holzer: Komunizam u Europi str. 62-137

RAĐANJE BLOKA

komunizam iz rata izašao na strani pobjednika > bio u „demokratskoj koaliciji“ čak i zapadnje vođe dale Staljinu svjedodžbu borca za demokraciju > na Jalti izgradnja nove demokratske Europe trebala postati zajedničko djelo tih velesila

temelji popularnosti komunizma pokazao se uspješnim protivnikom fašizma; uzvišena ideja nadnacionalnog jedinstva; svježe sjećanje na gospodarsku krizu

gdje god je prošla Crvena armija > komunističke promjene Mađar Matyas Rakosi te promjene naziva taktikom salame > djeljenje protivnika na manje grupe i konzumiranje uspjeha „komad po komad“

1. pravilo širenja komunizma : protjerivanje > prvi na udaru bili Nijemci i kolaboratori > odgovaralo općem raspoloženju stanovništva, no komunisti inicirali > dobili široku podršku Nijemci lišavani imovine, iseljavani, zlostavjani

Poljaci slično postupali s Ukrajincima > imali s njima sukobe još u međuraću osim „krivih“ uništavani i svi koji se nisu željeli podvrgnuti Moskvi > naveći razmjeri takve

represije u Poljskoj poljski pokret otpora 1944. deportiran u logor u Poljskoj na intervenciju Zapada postavljena „vlada nacionalnog jedinstva“ > dominirali

komunisti ali bilo i nekomunista nije smanjilo represiju Drugo žarište progona bila Jugoslavija progonjeni Nijemci, Talijani, Ustaše, Četnici 2. pravilo : stvaranje „fronti“ i „blokova“ > uključivale mnoge male stranke i organizacije, ali s

prevagom komunista varali na izborima najveći uspjeh u Jugoslaviji Narodna fronta Jugoslavije, sve ostale stranke ilegalne u Albaniji > Demokratska fronta; U bugarskoj > Domovinska fronta pobjede na izborima u Rumunjskoj > Nacional-demokratska fronta; u Poljskoj > Demokratski blok slabije,

odgađale izbore > pobjedile uz teror i krivotvorenje 1946. najgore u Mađarskoj > 1045. održani izbori nisu stvorili frontu niti uspješno krivotvorili

rezultate izbora > izgubili izbore u ČehSlo > fronta surađuje s predsjednikom Edvartom Benešom(nekomunist) > 1946. izbori

na kojima je dozvoljeno birati pojedine stranke, nema pritiska i krivotvorenja dobili komunisti

3. pravilo : uništavanje stranaka koje nisu prostupile fronti > optužbama za kolaboraciju, izdaju masovna uhićenja, nerazjašnjenih ubojstava...

U Jug > protivnici bojkotirali izbore 45., detroniziran kralj; u Albaniji > nije bilo oporbe u Bugarskoj > u rujnu 46. ukinuta monarhija, na izborima pobjeđuju komunisti, sljedeće

godine ukidaju oporbu i ubijaju njihovog vođu Nikolu Petkova; u Rumunjskoj slično > uništena oporba, a onda monarhija u 12. 47.

u Mađarskoj premjer Ferenc Nagy u 4. 1947. prisiljen ostati u emigraciji > optužen za protusovjetsku urotu 8. 47. konačna pobjeda komunista uz velika lažiranja, uskoro ukinuta oporba

u Poljskoj > nakon pobjede komunista 1. 47. uništena oporba, vođa seljačke stranke Stanislav Mikolajczyk pobjega iz zemlje

u ČehSlo > najkasnije ukinuta opozicija > tek u 2. 48. državni udar mnogi ministri nekomunisti odstupili, Beneš pritiskom pristao na promjene, organizirana „narodna milicija“

u Njem SSSR izravno sudjelovao u politici, demokratski političari bježali u Zapadni dio već u 4. 46. ukinuta opozicija

4. pravilo : dugo se u protjerivanu opozicije oslanjali i na socijaliste, na kraju i njih ukidali, odnosno pridružili sebi > „ujedinjenje radničkoga pokreta“

u jačim komunističkim državama nazivali se otvoreno komunistima(Jug, ČehSlo, Bug), a u slabijim „socijalistima“ ista baza marksizam-lenjinizma

5. pravilo : stvarali grupe obavještajnog karaktera > bili u strankama fronte i doprli do vlasti ucjenama i potkupljivanjem u stvarnosti bili komunisti ili njihovi simpatizeri

u Polj članstvo u partiji skrivali predsjednik Boleslaw Bierut i ministar obrane Michal Zymierski; u Rumunjsoj premijer Petre Groza simpatizer komunista, u Mađarskoj Ferenz Edei ministar unutarnjih poslova, u ČehSlo potpretdsjednik vlade Zdenk Fierlinger i general Ludvik Svoboda

u svim zemljama sovjetskog bloka prvo provođena agrarna reforma, u radoblju 45.-47. provedena nacionalizacija, nisu dirani poljoprivrednici, trgovci i srednja i sitna industrija trojnost gospodarstva: državno, društveno i privatno > nije po sovjetskom modelu

razlika i u kulturno-znanstvenoj politici država „narodne demokracije“ > cenzorska ograničenja imaju samo politički karakter

No 1947. naznake da je Moskva odlučila sovjetizirati te zemlje > razlog razvoj međunarodnih odnosa i unutarnje stanje SSSR-a sukob struje koja je željela širenje komunizma i revolucije te struje jačanja sovjetske vlasti na strateškim područjima

širenje komunizma nije bilo nerelano > prvi poraz doživjelo u Grčkoj > poraženi 46. te započeli građanski rat potpuni poraz, SSSR nije pomogao

u Fra i Ita kom bili u vladajućim koalicijam > uklonjeni u 5. 47. utjecaj SAD-a u Zapadnjoj Njem komunisti nisu uspjeli ugrabiti položaje > brutalnost komunista u sovjetskoj

zoni i američke i britanske težnje to onemogućile ovakav slom nade za širenjem komunizma rezultirao prijelazom u fazu sovjetizacije sovjete zabrinula rastući gospodarski problemi te surađivanje stanovništva s okupatorima

pobjegli na zapad, no saveznici ih izručili primjenjivane kolektivne kazne te stotine tisuća ljudi ideljivani su u azijski dio države > isto vrijdeilo i za povratnike iz nacističkih logora > bojali se njihova doticaja sa zapadnom kulturom

u intelektualnim krugovima zabranjena pojava kriticizma i slobode mišljenja > Andrej Ždanov brutalno napadao nepodobne > kroz cenzuru iznuđena poslušnost

potiskivani slavni časnici iz WW2, Georgij Žukov premješten na drugorazredni položaj kako ne bi ugrozio Staljinovu poziciju

budući da je hladni rat jačao, moralo se sve znakove samostalnosti komunističkih partija na Istoku i Zapadu dovesti u red u 9. 47. u Poljskoj sazvana konf 9 omunističkih partija: SSSR, Bugarske, ČehSlo, Juge, Polj, Rum, Mađ, Fra i Ita osniva se Informacijski biro komunističkih i radničkih partija ili Informbiro > sjedište njegova tajništva i časopisa određen Beograd

Juga posebno naglašavala nužnost oponašanja sovjetskih modela i međunarodnog djelovanja

POSLJEDNJE GODINE STALJINIZMA

Od 48. Staljin više nije ugrožen, ali se stvara atmosfera ugroženosti kako bi se opravdao nizak standard

sve veći značaj dobija naoružanje 1949. atomska, 1953. hidrogenska bomba nakon fijaska blokada Berlina 48. nije više bilo sukoba u Europi, u Koreji započeo rat 1950. u partiji se nastavljaju čistke zbog pitanja nasljeđivanja Staljina nakon Ždanove smrti 48.

pogubljeni njegovi bliski suradnici „lenjingradska grupa“ > time se okoristili Georg Maljenkov(sekretar CK te vicepremjer) Lavrentij Berija(vicepremjer i rukovodilac organa za sigurnost)

započinje i antisemintska kampanja >krivi za sve nedaće, posebno za nizak standard života 52. smaknuti najistaknutiji predstavnici židovske kulture > proganjane osobe židovskog podrijetla iz KP, a vremenom i one koje nisu imale veze sa židovstvom

Jugoslavija > jedina u kojoj komunisti stupili na vlast bez pomoći SSSR-a prva na meti Moskve > napetosti između SSSR-a i Jug već 45., ali Jug naglašavala svoju odanost

1948. SSSR savjetnici miješali se u politički život Jug > KPJ ograničila njihovu slobodu djelovanja SSSR odgovara njihovim povlačenjem

KPJ obija doći u Bukurešt na sjednicu Informbiroa optuženi za trockizam; Rusi očekivali da KPJ sama sruši svoje nepodobno vodstvo > nije se dogodilo

Jug se postupno približava Zapadu i preživljava prekid odnosa sa SSSR-om zahvaljujući gospodarskim vezama sa Zapadnom

Iako je Jug počela napuštati sovjetski model komunizma i dalje nema demokracije > 1954. Đilas izbačen iz partije zbog javnog kritiziranja jednostranačja

Ipak > ograničena centralizacija; decentralizirano gospodarstvo, tvornicama upravljaju radnički savjeti, povećavaju se ovlasti lokalne samouprave, KP preimenovana u Savez komunista Jugoslavije 1952 i dalje neograničena uloga Tita

u ostalim zemljama „narodne demokracije“ daljnnja sovjetizacija > izgradnja teške industrije, militarizacija proizvodnje, istiskivanje privatnog vlasništva, kolektivizacija poljoprivrede, nacionalizacija trgovine, sitne industrije i obrta > jedino poljoprivrednici davali promjenama snažan otpor

znanost, kultura i umjetnost potpuno podređene službenoj doktrini > moderna umjetnost kapitalistička degradacija, sovjetska dostignuća idealizirana

ove promjene uživaju veliku podršku intelektualaca, omladine te ambicioznih i željnih kakvog-takvog mira

povećana represija > na meti članovi bicših nekomunističkih stranaka, (nekomunističkih) pokreta otpora, kritički nastrojenih intelektualaca, svećenstva, razvlaštenih privatnih vlasnika te seljaka suprotstavljenih kolektivizaciji

od 1948. čistke zahvatile i KP u Polj generalni sekretar KP Wladyslaw Gomulka > kritizirao loše odluke SSSR-a po Polj > očekivao podršku KP > nije ju dobio te morao dati ostavku

u Polj se nastavile čistke onih koji se nisu slagali s novim vođom KP > Boleslaw Bierut oni radi vjerodostojnostima prozvani izdajnicima, špijunima itd. smrtne ili dugogodišnje kazne

u drugim državama komunističke vođe osuđivane na smrtne kazne nakon sceniranih procesa > priznavali krivnju čak i u apsurdnim situacijama krivi za „pokušaje samostalnosti“

u Albaniji 49. na smrt osuđen Koci Xoxe, ministar unutrašnjih poslova > „titoist“ > isto i s Traičom Kostovom u Bugarskoj oba uklonjena jer su bili pretedanti za vlast nad KP

u Mađ osuđen Laszlo Rajk, min vanjskih poslova > optužen za titoizam, veleizdaju, špijunažu priznao krivicu! > stvarni razlog bila želja za pojačanjem položaja Rakosija(vođa KP)

nastradao i Janos kadar, ali je sačuvao život u ČehSlo čistke pod pritiskom Staljina > represije obuhvatile i > Gustav Husak, vođa slovačkog

ustanka 44.; Josef Smrkovsky, vođa praškog ustanka 45.; Vladimir Clemenstisu, min vanjskih poslova, kriizirao Ribbentrop-Molotov pakt(pogubljen); Rudolf Slansky, generalni sekretar partije(pogubljen)

njihovim optužbama vjerojatno doprinjeo Gottwald, vođa čehslo KP, ali i to što je većina bila na Zapadu tijekom života, a neki su imali i židovskih korijena

u Rum šef KP Gheorghe Gheorghiu-Dej uklonio suparnika Lucretiu Patrascanu 1954., a kasnije se riješio i Ane Pauker i Vasilea Luce

upitna ovisnost ovih zemalja o Moskvi, no sve su važnije zahtjevale barem pristanak Moskve hladni rat podredio je SSSR-u i europske KP(poput Ita i Fra); snažniju ulogu KP imale u Finskoj

i Skandinaviji te Španjolskoj i Grčkoj u Wroclawu u 8. 1948. razvija se „Pokret obrane mira“ > od 49. kongres postao stalna

međunarodna organizacija > njime upravljali komunisti kritika američkog militarizma; apel za zabranu atomskog oružja(50.), sklapanje mira između velesila(51.), završetak rata u Koreji i potpisivanje mirovnog ugovora s Njem(52.)

KP Fra održala snagu zbog svoje uloge u WW2 i problema kolonizacije u Indokini; KP Ita održala se uz pomoć koalicije sa socijalistima nisu se provodile čistke kao u SSSR zoni

1952. kongres sovjetske partije(prvi nakon 13 godina) Staljin pomirljivo priča o Zapadu > diktator svjestan poraza kojeg su do tada komunisti doživjeli u hladnom ratu

PRVA KRIZA

5. 3. 1953. umire Staljin > glasine kako su njegovi suradnici odustali od daljnjeg lječenja bojeći se da će postati žrtve nove čistke

na čelno mjesto premijera, sukladno Satljinovim željama, dolazi Maljenkov > oslobođen funckije sekretara; Berija preuzima min unutrašnjih poslova; ostale istaknute osobe > Hruščov, Bulganjin, Kaganovič

Svi političari bili svjesni nužnosti promjene trenutne politike > kako bi spriječili nezadovoljstvo staništva, spriječili eskalaciju hladnog rata te zaštitili državni aparat > zaštita od budućih čistiki > završena čak i antisemitska kampanja

kako bi to omogućili oformljena zajednička fronta protiv Berije sastavljena od ostalih istaknutih partijaca uhvaćen i uhićen u 7. 53. > pogubljen

na čelno mjesto KP uzdignut Hruščov > sekretar KP od 9. 53. postupno se Staljinu počela pripisivati odgovornost za određene „zloupotrebe“ iako su mu se

i dalje priznavale zasluge za uzdizanje SSSR-a i za međunarodnu politiku reforme bile polagane, žrtve čiskte nisu odmah puštene iz zatvora, tek nakon pobune u ljetu

53. izdani dekreti amnestije za pojedine zatvorenike > oslobođeni bili pušteni u udaljena mjesta, ograničena kretanja i stalnim nadzorom

na planu gospodarstva sukob Hruščova i Maljenkova > borba za vlast > Hruščov naglašavao potrebu ulaganja u poljoprivredu, a Maljenko u industrijsku proizvodnju za stanovništvo(umjesto dotadašnje teške industrije)

Hruščov kritizira Maljenkovu kritiku teške industrije(a time i militarizma) prikazujući to kao pad snage SSSR-a te pomoću toga ga 1955. ruši s vlasti, ali ostaje na slobodi > nasljednik Bulganjin

Hruščov sada neupitni vođa SSSR-a, počinje i sam naglašavati potrebu razvitka potrošačke industirije

1953. > završetak rata u Koreiji u 4. pregovori, u 7. primirje; obnovljeni dipl odnosi s Jugoslavijom

1955. Hruščov zauzima Maljenkov popustljiv stav prema hladnom ratu > u 5. potpisuje sporazume s Austrijom, povlači svoje snage iz te zemlje; u 6. sreće se s Titom u Bg, odustaje od optužbi izdaje socijalizma itd., u 7. Bulganjin ide u Ženevu razgovarati sa šefovima Zapada

XX. kongres KP SSSR-a 1956. Hruščov oštrije kritizira Staljina, poziva se na Lenjina, optužuje Staljina da je 30-ih ubijao partijce kako bi sebi ojačao vlast, no ne izlazi izvan zločina počinjenih nad komunistima

staljinizam koristio kao instrument u borbi protiv svojih tradicionalnih suparnika unutar KP nakon XX. kongresa raspušten Informbiro > kompromitiran borbom protiv titoizma u Moskvi težnja za izmjenu upravljanja sovjetskim blokom > umjesto izravnih naredbi težnje

za stvaranjem zajedničkih institucija > 1955. stvoren vojni Varšavski ugovor destaljinizacija donosi opasnosti čije signale možemo vidjeti u ustanku u Njemačkoj

Demokratskoj Republici > nema više progona, ali standard znatno niži od Savezne Republike Njemčke

1953. KP proglasila politiku „novog kursa“ > želio se poboljšati životni standard ograničenjem teške industrije to dovodi do spomenutih prosvjeda > mnogo mrtvih, tisuće zarobljeno, tisuće pobjeglo u zapadni dio Berlina > rezultira opreznijom politikom SSSR-a

Osim Njem, politku novog kursa dobila i Mađ > provodio je premjer Imre Nagy > protivnik Rakosija, koji je ostao šef partije > Nagy se nije ograničio na gospodarstvo, iznosi teze o prestanku represije, rehabilitacije njihovih žrtava i odstupanju od hladnog rata u 4. 55. uklonjen sa svih položaja

Hruščovu bitna poslušnost u Rum Gheorghiu Deja, u Alb Hoxhe, Novotnyj(nasljednik Gottwalda) u ČehSlo > poslušni šefovi KP > u Bug Červenkova zamijenio Živkov

u Polj velike represije crkve > uhićen i nadbiskup Stefan Wyszynski 1953. narodsve nezadovoljniji > unutar KP dvije struje, jedna za demokratizaciju odnosa u KP i za većom samostalnošću po uzoru na Jug, osuđuju staljinizam, a druga se ograđuje od staljinizma, a sve probleme pripisuje židovskim službenicima > antisemitizam

nakon širenja Hruščova referata o staljinizmu po Polj, a nakon smrti šefa KP Bieruta obje frakcije traže sporazum s prije prognanim Gomulkom > popularan u narodu jer je bio žrtva staljinizma > uz njegovu pomoć KP stabilizirala pokret koji je izmicao kontroli

u 10. 56. izvršili promjene u KP, osamostalili se u odnosu na SSSR, osudili staljinizam, odrekli se prisilne kolektivizacije, smanjili represije > Gomulka prvi sekretar partije

SSSR pokrenuo vojsku na Poljsku, Hruščov putuje u Varšavu sve završilo mirno, Gomulka obećao da će i dalje čuvati interese SSSR-a i sovjetskog bloka

u Mađ Rakosi nakon 56. pristaje na rehabilitaciju žrtava staljinizma > uskoro mora dati ostavku, a nasljeđuje ga Erno Gero

na vijest o poljskom uspjehu 23.19.56. izbijaju nemiri u Budimpešti jedinice službe sigurnosti pucaju na demonstrante > popularni Nagy zbog snage demonstranata ponovno

postaje premijer te vođa KP, Gero zove Crvenu armiju u pomoć > Nagy pritisnut poziva ustanike na kapitulaciju

borbe ponovno izbijaju 25. 10. > ponovna pucnjava, sukobi se šire po zemlji > radnički savjeti pokušavaju doći do vlasti u tvornicama situaciju nije smirilo ni uklanjanje Gera, ni raspuštanje KP, ni vraćanje Nagya u vladu

konačno 30.10. povlači se Crvena armija, da smiri javnost, no već sutra vraćaju se još jače jedinice Nagy objavljuje istupanje iz Varšavskog ugovora > Moskva donosi odluku o pacifikaciji ustanka

4. 11. Crvena armija započinje veliku intervenciju > uspostavlja se velika radnička vlada pod vodstvom Kadara > Nagy sklonište traži u Jug ambasadi, uhićen nakon njezina napuštanja

još par tjedana borbe, padaju tisuće žrtava sve ovo posljedice destaljinizacije > protreseni komunistički pokreti u Europi Ita šef KP Togliatti osudio Hruščov referat, ali i Staljinove zločine > jedini se donekle suočio sa

situacijom, čak preporučio ispitivanje komunističkih temelja kako ne bi opet došlo toga nastaje pokret priznanja prava neovisnosti KP sovjetskog bloka o SSSR-u > negodovanje u

SSSR-u i stinim KP poput Fra to prekidaju sukobi u Mađ u Jug destaljinizaciju prihvatili kao potvrdu teza koje su sami zastupali no javlja se strah

nakon pokreta u Mađ kada se Jug osjećala ugroženom > Tito se sporazumjeva s Hruščovom iako dolazi do daljnjih sukoba nakon uhićenja Nagya > bilo obećano da ga se ne će uhititi

gušenje mađ revolucije zapečatilo je prvu komunističku krizu započetu Staljinovom smrću

KOMUNIZAM HRUŠČOVLJEVA RAZDOBLJA

Hruščov doživio poraz provodeći destaljinizaciju pomutnja u sovjetskom bloku i oslabljen komunistički pokret u zapadnoeuropskim zemljama

destaljinizacija uperena protiv Hruščovljevih suparnika > Molotov, Maljenkov, Kaganovič, Vorošilov > svi prije imali više pozicije od Hruščova

sukobi u gospodarstvu > Hruščov se zalagao za decentralizaciju, prenošenje ovlasti na regionalna gospodarska vijeća, a njegovi protivnici za krajnju centralizaciju

Hruščov nije imao čvrste planove decentralizacija moguća slabljenjem državne birokracije te jačanja državnih aparatura na terenu

u 6. 57. 7/11 glasova u predsjedništvu CK protiv Hruščova htjeli ga srušiti, ali on na ključna mjesta u KP postavio sebbi odane poput min obrane Žukova, generala Ivana Sjerova(KGB)

na sjednici CK Hruščov odnio prevagu i njegovi protivnici izgubili položaje Kaganovič molio za život > ismijan > takve priče doprinosile destaljinizaciji

1958. Hruščov mijenja Bulganjina i postaje premijer šef parije i države > rješava se svojih saveznika Žukova(57.), te Sjerova(58.) kojeg nasljeđuje Šeljepin

polagano provodio reforme, jedno vrijeme bio popularan među umjetnicima no 58.-59. poveo kampanju protiv nobelovca Borisa Pasternika za djelo Doktor Živago

Hruščov bio svjstan opasnosti gospodarski uspjeh izostao, a disciplina staljinizma slabila > opasnost od izbijanja nezadovoljstva izbila u Novočerkasku 62 > ubijena 22 demonstranta

na XXII. kongresu KP 1961. ponovno osuđen Staljin > uklanja se njegova mumija iz moskovskog mauzoleja > i dalje neosuđeni zločini nad trockistima, buharinovcima itd.

potkraj 62. reorganizira KP > podjeljena na dio za polj i dio za ind

nakon XXII. kongresa liberalizacija cenzure > dopuštene brojen pov knjige i belatritika > izdaje se časopi Novij Mir koji podupire vođu, a vodi ga Aleksandar Tvardovski objavio Solženjicinovo djelo Jedan dan Ivana Denisoviča > i dalje nedosljednost cenzure

u međunarodnoj politici težio poboljšavanju SSSR-SAD odnosa 56. Nixon posjedio Hruščova, ubrzo Hruščov ide u SAD > no i dalje razvijao imperijalne ambicije SSSR-a

1. krizno žarište > 58. Hruščov zahtjevao sjedinjenje Berlina, 61. ipak podijeljen zidom 2. krizno žarište > Egipat i Srija nakon sueske krize 1956. u sukobu sa Zapadom > SSSR se

angažira u sukobima porast međunarodne napetosti i zbog Kube 59. Castro ruši diktatorski režim Fulgancija

Batiste > težili osamostaljenju od SAD-a > podršku traže u Moskvi CA instalira rakete s atomskim bojnim glavama na Kubi

1960. srušen američki avion nad SSSR-om > Hruščov prekida konferenciju četiriju velesila u Parizu rezultat zategnuti odnosi do pred kraj Hruščova vladanja

1957. SSSR lansira Sputnjik, a 1961. Jurij Gagarin prvi čovjek u svemiru stvar prestiža, međunarodna propaganda o premoći komunizma nad kapitalizmom

Moskva i dalje željela dominaciju unutar sovjetskog bloka, ali nakon poljskih i mađarskih događaja dopuštaju različitost puteva „izgradnje socijalizma“

Osim Varšavskog pakta i SEV-a > željelo se stvoriti međunarodna organizacija komunista iz cijeloga svijeta kritike Juge, Ita i Polj 57. sastanak 60 KP svijeta > neuspjeh unatoč Kineskoj podršci > ponovno zahlađenje odnosa sa Jugom

1960 na konf KP u Bukureštu u lipnju, a kasnije na sov savjetovanju 81 KP svijeta na vidjelo izlaze SSSR-Kineski sukobi > Albanija pristala u Peking(61. izlazi iz VU i SEV-a), Rum igrala između dviju sila kako bi se okoristila, Polj podržala Moskvu

Jug bila specifična > puno veće slobode nego drugdje, iako izlaskom Đilasove knjige Nova klasa u kojoj kritizira staljinizam vlasti to tumače kao kritiku na sebe pa mu produžuju kaznu; u društvenom i gosp životu „samoupravni socijalizam“

u Polj > prekinute represije prema Katoličkoj crkvi; prihvaća raspadanja zadruga, No težila smanjenju slobode govora, Gomulka smijenio liberalnije kolege, optuživani „revizionisti“

oko Edwarda Gierka skuplja se frakcija „čvrste ruke“ > temelji tehnokratske inačice sustava; oko Mieczyslawa Moczara > spajanje komunizma s nacionalizmom

u Mađ>Kadar na početku imao slabu poziciju > narod ga nije prihvatio jer je ugušio revoluciju, a Staljinisti mu nisu mogli oprostiti suradnju s Nagyjemostao uz podršku Hruščova

1958 pogubljen Imre Nagy; do 61. ponovna kolektivizacija sela; nakon XXII. kongresa Kadar dopustio liberalizaciju politike, 61. rehabilitiran Rajk, a osuđeni Rakosi i Gero

63. započinje reformu > ograničenje uloge administracije u korist državnih poduzeća koja su monopolizirala određene dijelove proizvodnje

u Rum > 57. težnje za gosp. samostalnošću; 61. komunizam se povezuje s nacionalizmom; porast neovisnosti o Moskvu pomoću kalkuliranja između Kine i SSSR-a

u bug, ČehSlo, DDR > malo promjena, Moskva nije imala vremena baviti se njima, tražili samo odanost

u Ita > KP prihvatila potrebu za pluralizmom i demokracijom alternativa vladajućoj kršćanskoj demokraciji i socijalistima(jači od njih) > uspjeli očuvati svoj položaj, za razliku od drugih zapadnoeuropskih KP

u Fra > vijerni SSSR-u, na lokalnim izborima 29% > imali bazu u radničkim slojevima ali intelektualci razočarani Staljinovim zločinima i mađ revolucijom napuštaju KP, a zaustavlja se i priljev mladih

u Grč i Špa > djeluju u ilegali, u Fin > oporba

STABILIZACIJA I TRAŽENJE SIGURNIH PUTOVA

1964. – Hruščov se odmara na Krimu završile pripreme za njegovo rušenje > u uroti sudjelovali mnogi koji su zbog jega dobili položaj > min obrane Malinovski, predsjednik KGB-a Semičasni na sjednici predsjedništva CK Hruščov sam, prisiljen odstupiti

motivacija za urotu > kraj obračuna sa staljinizmom i pokušaj provođenja političkih i ekonomskih reformi takva smjena presedan

Hruščov izoliran od vanjskih i unutarnjih kontakata do smrti, 1971. podjeljeno nasljeđe Prvi sekretar posato Leonid Brežnjev, a premijer Aleksej Kosigin;

Nikolaj Podgorni – pred. Vrhovnog sovjeta, Mihail Suslov – glavni ideolog, Rodion Malinovski i Aleksej Grečko – min. obrane, Andrej Grominko – min. vanj. posl., Jurij Andropov – KGB

javlja se strah da će nova ekipa provoditi rehabilitaciju Staljina > nije se dogodilo šutnja o Staljinu, Hruščovu, destaljinizaciji... povijest postala „anonimna“, djelo partije i junačkih masa, ne ističu se više slavne vođe

od 65. pokrenuta gosp reforma, ukinuta podjela KP na polj i ind > centralizirano upravljanje, povećane ovlasti poduzeća koja izvršavaju manje naredbi KP, ukinuti sovnarhozi

reforma trebala donijeti i regulaciju cijena > no reforma nailazi na prepreke kako među oslabljenoj državnoj upravi, tako i u partijskom aparatu lišenom intervencije u poduzećima

dominirala potreba stabilizacije i nesklonost promjenama nakon mirnog i stabilnog desetljeća u Europi se SSSR sve više približava zapadnim zemljama > to ne mijenjaju ni napetosti u

Vijetnamu zaustavljeno sukobima na BI > SSSR na strani arapskih zemlaja, Zapad na strani Izraela

SSSR ne poboljšava ni odnose s Kinom > koristi Rum s novim vođom Nicolae Ceausescuom Rum samostalnija, skupa s Jug, Kinom i Alb odbija sudjelovati na moskovskoj konf 65.

SSSR pokušava pomirrbu s Alb > Alb odbijaju poziv na sjednicu Varšavskog ugovora 66. Alb pokreće vlastitu „kulturnu revoluciju“

Mađ uspjela ostvariti djelomičnu samostalnost > Hruščovov pad udarac za Kadara, ali i on započeo s Kosiginovom reformom > također ojačana centralizacija, ali i ograničen broj naputaka poduzećima ostao u dobrim odnosima s Moskvom

ČehSlo > tamo izostala destaljinizacija, i sam šef KP Novotny bio umješan u staljinističke zločine; također probleme stvaralo i Slovačka težnja za promjenom uređenja prema federaciji, a kako su staljinistički zločini posebno pogodili Slovake, nedostatak destaljinizacije poprimio i nacionalističke oznake

u ČehSlo > dolazi i do gospodarske krize 62. > ulaže se u tradicionalne grane teške industrije priznali se montirani procesi, neki političari poput Gustava Husaka pušteni, 64. prihvaćena

gospodarska reforma > stanje ide na bolje slovački šef KP bio Aleksandar Dubčnek > vođa opozicije u KP, protiv Novotnog Dubčnek

računao na podršku iz Moskve koja je izostala Novotny ipak mora odstupiti s položaja prvog sekretara KP što sada postaje Dubček > dobio i podršku čeških pristaša destaljinizacije

Dubčnek gubi kontrolu jer nije smio činiti veće promjene u KP(sukladno dogovoru s Moskvom) tako da gubi potporu pristalica promjene

na mjestu predsjednika Novotnog nasljeđuje general Svoboda Dubček bio u bezizlaznoj situaciji s jedne strane pritisak „bratskih zemalja“, a s druge

pritisak vlastite KP i naroda > Sovjetska vojska ide na „vježbe“ u ČehSlo, ali ostaje tamo i nakon njih motivirano izdavanjem Manifesta 2000 riječi od strane pristaša promjena u ČehSlo KP

u Černu na Tisi Brežnjev žestoko napada Dubčeka ali popušta zbog pritiska Rum, Jug te 18 zapadnoeuropskih KP koje prosvjeduju protiv intervencije u ČehSlo > također, i Svoboda daje podršku Dubčeku

no i dalje teku pripreme za intervenciju > krajem kolovoza sastanak i Varšavskog ugovora, samo Rum ne prisustuje odobrena intervencija, 250 000 vojnika kreće na ČehSlo

ne uspjeva državni udar u ČehSlo > uhićeni neki Dubčekovi ljudi, no ubrzo se sklopilo novo privremeno vodstvo te se raširio pasivni otpor kojeg pruža i Svoboda SSSR pristaje na kompromis > vojska ostaje u ČehSlo, Dubček obećava održati stanje te kontrolirati medije, a njegova ekipa je vraćena u Prag i preuzima opet vlast

no Moskva polako smjenjuje ljude u upravi, jednog po jednog dok 69. konačno ne smjenjuje i Dubčeka, a na njegovo mjesto postavlja Husaka dolazi do novog stila represije, ljudi izbacivani iz KP i ostali bez posla, velika cenzura čak i u knjigama udaljenim od politike

u Polj bilo manje problema sredinom 60-ih Gomulka gubio na popularnosti > jačaju revizionistička, tehnokratska i nacionalistička struja

nacionalisti iskoristili sukobe na BI za antisemitsku kampanju, revizionisti(posebno studenti i mladi) napredovali u pravcu demokratskih i nacionalnih sloboda 68. studenske demonstracije dale opravdanje za nacionalističko uvođenje izvanrednog stanja i antisemitskih te antiintelektualnih čistki > prvo otvoreno komunističko ispoljavanje antisemitizma

Gomulka i Gierkova tehnokratska frakcija stišavale zbog Moskve takve nacionalističke težnje – Moskva se bojala tradicionalne poljske antipatije prema Rusima

1968. obiluje studenskim prosvjedima, a najveći su bili u Bg > završavaju Titovim obećanjima, ali nisu brzo ispunjena začetak takvih tendencija već 64. oko Zg časopisa Praxis > tražio mogućnosti demokracije u komunističkom sustavu

javlja se i otpor političkoj centralizaciji u Bg > Tito odgovara uklanjanjem Aleksandra Rankovića pod optužbama srpskog nacionalizma i centralizma

1956. stvara u komunističkim državama „novu ljevicu“ > popularizira ju antiamerikarizam fasciniran kubanskom revolucijom(ideologizacija Che Guevare) te oslobođenjem neokolonijalnog pritiska u Vijetnamu

dio „nove ljevice“ vidi budućnost komunizma u Kini izvan KP bilo mnogo neotrockističkih, maoističkih i čegevarskih grupacija što rezultira eksplozijom 68. > „nova ljevica“ se razbija na razne frakcije, mali dio završava u KP

SUSTAV POSTSTALJINISTIČKOG KOMUNIZMA

u četrdesetim KP svijeta bile liberalnije zbog WW2, na prijelazu u 50-e vraćaju se modelu iz 30-ih, a komunističke se zemlje sovjetiziraju > Moskva izdavala naredbe parkijskim vodstvima

Moskva je naredbe slala vodstvu određene zemlje išle izravno ili preko ambasade, pripremani su u vanj. posl. ili vanjskopolitičkom odjelu u CK; KP zemalja u kojima nisu bili na vlasti upute dobijali preko Informbiroa ili tijekom posjeta/sastanaka

postojala tradicija da šefovi parija jednom godišnje idu u Krim na luksuzni odmor, davanje izvještaja i slušanjem preporuka

destaljinizacija ukinula posebne pozicije vođe kakvu je uživao Staljin, iako je i Gruščov bio neupitni vođa, ali samo njegovo zbacivanje nakon 7 godina pokazuje „kolektivno vodstvo“

Brežnjev nije toliko težio samostalnosti, iako je uživao u slavi i sjajum a položaj vođe dodatno slabi za njegovih kratkotrajnih nasljednika Jurija Andropova i Konstantina Černjenka

trokut komunističke vlasti: partija – službe sigurnosti – vojska tijekom destaljinizacije slabe službe sigurnosti koji je u Staljinovo vrijeme bio dominantan > potupno KGB povratio ovlasti, ali za vrijeme Hruščova primat imala vojska, nešto kasnije i partija, a za vrijeme Brežnjeva se vratila vojska na vrh

Hruščov unio nemir u sva tri stupa vlast > reforme i promjene > protiv centralizacije i birokracije, ojačale vlasti republika i regija

glavna organizacijska forma svih koji su imali pravo javnog djelovanja > KP! 1952. imala oko 6 mil članova, a do 88. broj se penje na 19,5 mil članova svaki deseti odrasli čovjek

takvoj popularizaciji pridonosi prestanak čistki unutar KP privilegije bez opasnosti rezultira odumiranjem ideologije koja se svodi na rituale i parole

državni činovnički aparat se malo osamostaljuje od KP rezultat slabljenja ideološke funkcije KP i porast stručnosti činovničkih kadrova

KP je upravljala organizacijama > sindikati, Komsomol, paravojni Osoavjahim > vremenom i vodje vodstvo postaje samostalnije, a njihovi članovi sve lakše napreduju bez intervencija KP

poziciju vojske ojačao je Hruščov, ali je ona trajno ojačana utrkom u naoružanju > politički uspjeh SSSR-a mjerio se stvaranjem vojnih baza u udaljim mjestima poput BI, Afrike, Indokine, Srednje Amerike itd.

CA nadoknadila opadanje ideologije dvama elementima: teza o moći SSSR-a te podsjećanje na WW2 junaštva drugo posebno popularno među činovnicima koji su bili veterani WW2

Destaljinizacija dovela do krize međunarodnog komunizma > SSSR više ne izdaje naredbe, nego savjete i pritiske, raspišta se Informbiro, a smanjuje se i kadar sovjetskih savjetnika koji sada igraju ulogu kurira

utjecaj SSSR-a na KP ostalih država išao je preko bilateralnih kontakata, za koje je inf priređivalo min. vanj. posl. ili odjel CK, a utjecaj je imao i KGB te min obrane; drugi put utjecaja vodio je preko institucija sovjetskog bloka > SEV, Varšavski ugovor u Moskvi bili Sekretarijat SEV-a te Sekreterijat i Združeno zapovjedništvo VU > na čelu predstavnici CA

vojna snaga i gospodarska ovisnost dopuštale su SSSR-u da upravlja blokom, posebno u vojnim pitanjima, međunarodnoj politici i suzbijanju protivnika komunizma; vremenom sukobi u sovjetskom vodstvu otvaraju manevarski prostor pojedinim zemljama bloka

slobodna djelovanja imala su granice kada su u Moskvi primjetili opasnosti po SSSR ili sovjetski blok vidimo u Mađ 1956. i ČehSlo 1968.

u razdoblju 1960.-77. zemlje sovjetskog bloka u svome ustavu poseban dio posvećivali odnosu sa SSSR-om i drugim komunističkim partnerima

1976. proklamiran proces postupnog približavanja socijalističkih zemalja u Moskvi u novom sovjetskom ustavu 77. učinjena razlika između „svjetskog socijalističkog

sustava“(napeti odnosi s Kinom) i „socijalističke zajednice“ (zemlje sovjetskog bloka i Mongolija) težnja stvaranja svojevrsnog Commonwealtha

u zemljama bloka bili snažni partijski lideri, ali nisu mogli pretendirati na rang vođe osim Ceausescua u Rum... lideri: Polj > Gomulka, od 70. Giercka; Rum > Gheorghiu-Deja, od 65. Ceausescua; DDR > Ulbrichta, od 71. Honeckera; Bug > Živkov; Mađ > Kadar

u sovjetskom bloku isti trokut vlasti kao u SSSR-u > naglasak na KP karakteristično za sovjetski blok: unutar KP razne frakcije i sukobi, proces jačanja regionalnig i lokalnog aparata nije jedinstven, različit stupanj odumiranja ideologije

aparat sigurnosti izbijao u prvi plan u represivnim sustavima DDR-a i Rum te u gušenju otpora u Mađ i ČehSlo, ali u konačnici svugdje podređen KP-u

vojska imala ograničenu ulogu zbog malih međunarodnih uloga, na vrh izbija u Polj nakon uvođenja ratnog stanja 81. skupa s partnerom službama sigurnosti > povezano s razbijenom i demoraliziranom KP u Polj; posljednje godine komunizma protekle u znaku vojske

protekom vremena u svim zemljama sovjetskog bloka pojavljuju se simptomi demoralizacije i raspada sustava najbrže tamo gdje se nastojalo ostvariti povećanje potrošnje, spajanje komunizma s elementima tržišne ekonomije i ograničenom mogućnošću djelovanja privatnih poduzeća u tome se ističu Mađ i Polj; uz sve navedeno jaka i korupcija

izvan sov. bloka bile samo Jug i Alb međusobno suprotstavljene > u Jug komunizam sačuvao svoj liderski karakter do Titove smrti 1980. > tada se vide poteškoće multinacionalne države

Jug stvorila sebi specifičan sustav samouprave i decentralizacije potkraj 60-ih počinju dominirati zagovornici decentralizacije i demokracije

Tito 71. čini zaokret kojim Savez komunista treba vršiti neograničenu vlast oslanjajući se na vojsku i policiju, samoupravljanje ograničeno na lokalne i gospodarske ovlasti u poduzećima

Alb se na početku nije obračunavala s staljinizmom, a potom stvari počinje diktirati Kina nisu nastupile promjene u vlasti tipične za destaljinizaciju, zadržan liderski stil upravljanja partije od strane Hoxhe i represivnost

ali osim maoizma, sustav je obilježavao nacionalizam i separatizam > rezultat udaljenosti od Kine separatizam još naglašeniji 77.-78. kada se prekida s kineskim patronom

neminovan pad komunizma očituje je u padu KP zapadnoeuropskih zemalja 1957./60./69. – na svjetskoj razini; 1967./68. na europskoj razini komunističke

konferencije > nisu postigle trajne dogovore zapadnoeuropske partije počele pokazivati svoju samostalnost > prva talijanska > sredinom

70-ih pojavljuje se termin eurokominizam naglašavale potrebu demokratskih sloboda, vođenje javnih rasprava i demokratski način biranja instalacija

talijanska KP jedina uspjela sačuvati masovni karakter, ali je i tamo to prestajao biti komunizam u ostalim zemljama KP polako nestaju

slabost zapadnoeuropskog komunizma pokazuje i članstvo u KP kom zemlje imale 32 mil partijaca, a zapadnoeuropske KP tek 3 mil, od čega polovica otpada na Ita

DAVID S. PAINTER – HLADNI RAT: POVIJEST MEĐUNARODNIH ODNOSA (STR. 15-82)

Početak Hladnog rata (1945.-1950.)

do Hladnog rata dovele vanjska politika SAD-a i vanjska politika SSSR-a u interakciji s kaotičnim stanjem nakon WW2

velik utjecaj WW2 na poslijeratno stanje > ubrzane promjene u globalnoj raspodjeli moći, tehnologiji naoružavanja, u ravnoteži političkih snaga unutar i između država, u međunarodnom gospodarstvu i odnosima industrijskih zemalja prema zemljama Trećeg svijeta

Svijet 1945.

temeljni dokument američke hladnoratovske politike National Security Council Paper No. 68 (Spis br. 68. Vijeća za nacionalnu sigurnost) iz 1950. > navodi se kako je svijet doživio dvije velike revolucije: rusku i kinesku, propast 5 imperija: osmanskog, austrougarskog, njemačkog, talijanskog i japanskog te pad dvaju najvećih imperijalnih sustava: britanskog i francuskog

to je rezultiralo usponom dviju super sila > SAD-a i SSSR-a prije WW2 postojalo 6 velikih sila: VB, Francuska, Njemačka, Sovjetski Savez, Japan i SAD nakon rata SAD je zakoračio naprijed u WW2 poginulo 410 000 američkih vojnika, ali je američka infrastruktura ostala netaknuta u vrijeme rata američko se gospodarstvo udvostručilo poziciji SAD-a kao velike sile pridonijele velike energetske zalihe i nadzor nad naftnim poljima

u Latinskoj Americi i na Srednjem Istoku američko naćelo 'četiri slobode' > sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti, sloboda od

oskudice, sloboda od straha SSSR-a dosta zaostajao za SAD-om, iako je i on bio supersila moć SSSR-a koncentrirana na zemlje u istočnoj Europi, na Srednjem istoku i u SI Aziji WW2 ostavio SSSR u ruševinama > do 27 milijuna žrtava, 6/15 sovjetskih republika pod

njemačkom okupacijom, pad gospodarstva sovjetska vojska impresivna brojčano, ali ne i tehnički > SSSR nije posjedovala atomsko

oružje! opadanje britanske moći pomoglo SSSR-u da ojača svoju granicu na Srednjem istoku Velika Britanija > 3. sila po veličini 1945. zauzela važno mjesto zahvaljujući svom imperiju > uključivao i zemlje Commonwealtha

(Kanada, Australija, Novi Zeland) pomoću kojih je VB imala mrežu baza po cijelom svijetu i tako je mogla lakše širiti svoju moć

1952. VB dobila i atomsko naoružanje 1945. VB u Europi najrazvijenija zemlja nakon WW2 VB u teškoj financijskoj situaciji, napeti odnosi i s kolonijama Francuskoj je nakon WW2 prijetilo ispadanje iz skupine velikih sila > pogođena nacističkom

okupacijom, podijeljena po pitanju suradnje s okupatorom, osiromašena, prijetnja da se francuske kolonije pretvore u teret

Njemačka imala goleme štete u ratu > 7 milijuna poginulih, gradovi sravnjeni sa zemljom, promet onesposobljen, ljudi raseljavani

Japan > 3 milijuna poginulih u ratu, pretrpio napad na Hirošimu i Nagasaki 1945., odsječen od svojih kolonija i okupiran

domet oružja u WW2 povećan jer su bombarderi i veliki nosači zrakoplova proširili doseg smrti i razaranja > primjena znanosti u ratne svrhe = nove tehnologije (radar, mlazni pogon, krstareća i balistička raketa i atomska bomba)

atomska bomba mogla je iz korijena izmijeniti prirodu ratovanja i stoga postaje žarište međunarodnih odnosa

pojava oružja za masovno uništenje izazvala utrku u naoružavanju > SAD zadržao vodeću ulogu u atomskom naoružanju, a VB, SSSR i ostale zemlje željele proizvesti vlastito atomsko oružje

rasprostranjenost vojne tehnologije dovelo do smanjivanja razlike u snazi između industrijskih zemalja i zemalja Trećeg svijeta

nacionalne elite Trećeg svijeta mogle organizirati seljaštvo u jake vojske koje su se mogle suprotstaviti zapadnim > 'smrtonosne seljačke armije' (posebna važnost u Aziji)

u vrijeme prije WW2 države u fašističkom uređenju (Njemačka, Italija, Japan) surađivale, države liberalne demokracije (SAD, VB, Francuska) imale slične interese, ali su ih teško ostvarivale

jedino SSSR nije imao saveznika > sve do 1939. i sporazuma Ribbentrop-Molotov nakon WW2 sve naglašenije napetosti između SAD-a i SSSR-a poslijeratna gospodarska klima uglavnom odgovarala političkoj ljevici (komunizam) > zahtjevi

za agrarnim socijalnim i ekonomskim reformama od svih kapitalističkih sila samo SAD skrenuo udesno na prijevremenim izborima 1946. republikanci osvojili većinu u oba doma Kongresa SSSR nakon rata imao velik ugled jer je odigrao ključnu ulogu u pobjedi nad nacistima > to je

stvorilo podršku ili barem tolerancije komunističkog režima u zemljama poput Francuske, Italije, Grčke, Vijetnama i Kine činilo se kako će komunisti

uspjeti samostalno preuzeti vlast > u Grčkoj je tel intervencija britanske vojske krajem 1944. uspjela spriječiti da na vlast dođu komunisti

30-ih godina svijet se podijelio na relativno zatvorene trgovinske blokove pokušaji pojedinih država da očuvaju svoje gospodarstvo i udio u međunarodnoj trgovini na

račun drugih, produbili krizu i zaoštrili međunarodne odnose > dolazi do opadanja međunarodne trgovine

SAD i VB te još 42 zemlje na konferenciji u Breton Woodsu u ljeto 1944. > sklopljeni multilateralni monetarni sporazumi i osnovane financijske ustanove

u WW2 nastali i antiimperijalni pokreti u Trećem svijetu > to stvorilo velike napetosti u međunarodnom sustavu

pokreti za nezavisnost posebno se razvili u Aziji nakon poraza u ratu Japan je izgubio svoje kolonije Tajvan i Koreju te nadzor nad satelitskom

državom Mandžurijom koja je osnovana 1931.-1932. u JI Aziji Britanci, Francuzi i Nizozemci suočeni s nacionalizmima u Malaji (Maleziji) te Indokini

(Vijetnam, Laos i Kambodža) i Indoneziji Britanci imali posla i s pokretima za nezavisnost u Indiji, Burmi i na Cejlonu poljuljana je francuska kontrola u Libanonu, Siriji, Alžiru, Tunisu i Maroku te britanski itjecaj u

Palestini, Egiptu i Iraku VB i SSSR su 1941. napali Iran > šaha koji je bio naklonjen Njemačkoj zamijenili njegovim

sinom i na taj način vladali zemljom tijekom cijelog rata u 'iransko pitanje' uključio se i SAD > poslao kontigent od 30 000 vojnika te savjetodavnu

misiju koja je iranskoj vladi trebala pomoći da se snađe u novoj situaciji rat je uništio iransko gospodarstvo, uzrokovao bijedu i doveo do polarizacije na političkoj

sceni

Turska je u ratu bila neutralna, ali je dopustila njemačkim brodovima da kroz Bospor, Dardanele i Mramorno more uplove u Crno more, a Sovjeti su takvih privilegija lišeni

u Africi je WW2 ograničen na borbe na sjeveru > Italija je izgubila Libiju, Etiopiju (koju je osvojila 1936.), Somaliju i Eritreju, ali su druge kolonijalne sile zadržale svoje posjede

poslijeratna Latinska Amerika spremna na promjene > otvoren put demokratizaciji, sudjelovanje studenata i pripadnika srednje klase u politici

komunističke stranke u mnogim zemljama doživjele procvat u Ekvadoru, Gvatemali, Salvadoru, Brazilu i Venezueli > vojne diktature sukobi unutar saveznika (VB, SAD, SSSR) > SAD i VB nisu mogli zaboraviti da je SSSR 1939.-

1941. surađivao s Hitlerom, a SSSR nije mogao zaboraviti neprijateljski stav Zapada prema njihovoj revoluciji i uplitanje u njihov građanski rat te odbijanje saveznika da otvore drugi front u Europi (zbog čega je najviše ginulo ruskih vojnika)

američko vodstvo smatralo kako bi im posjedovanje atomskog oružja moglo dati prednost u izgradnji mira

budući da su Amerikanci imali atomsko oružje nije im više trebala pomoć SSSR-a za nadzor nad Njemačkom > Amerikanci se nisu mogli pomiriti na zonu utjecaja koju je SSSR imao u istočnoj Europi, ali ni sovjetsko napredovanje na Srednjem istoku i u Aziji

američko posjedovanje atomskog oružja navelo je Sovjete na proizvodnju vlastitog konferencija na Jalti (4.-11. veljače 1945.) > vrhunac ratne suradnje između saveznika > FDR,

Churchill i Staljin dogovorili se kako će Njemačku nakon rata okupirati i staviti pod nadzor; dogovoreno i da će Njemačka platiti odštetu

Deklaracija o slobodnoj Europi > trojica vođa obvezala se kako će svim oslobođenim državama pomoći da probleme riješe demokratskim putem

'duh Jalte' > atmosfera pomirenja i suradnje na konferenciji u Potsdamu u srpnju 1945. tri saveznika se dogovorila o podjeli Njemačke na

4 okupacijske zone (američka, britanska, francuska i sovjetska), o granicama Njemačke i o ratnoj odšteti

Clement Attlee naslijedio Churcilla, a Roosvelta Harry S. Truman

Borba za Europu

nakon rata nestao je osnovni motiv za suradnju pa su sve tri strane bile manje raspoložene za kompromise

nakon WW2 dolazi do prihvaćanje globalne koncepcije američke nacionalne sigurnosti američka poslijeratna strategija > nastojali stvoriti međunarodnu ekonomiju koja će biti

otvorena američkoj trgovini i ulaganjima te integracija Trećeg svijeta u svjetsku ekonomiju SAD je smatrao kako mora imati prekomorske baze kako bi to ostvario Roosvelt je plan htio ostvariti sa Sovjetima, ali su oni trebali imati regionalnu ulogu >

njegovom smrću nestalo nade u miran suživot nakon WW2 ključni ciljevi SSSR-a bili: ograničavanje njemačke moći te stvaranje tampon-

zone u istočnoj Europi > to je bilo u suprotnostima s planovima Zapada SSSR je stalno tražio velike ratne odštete od Njemačke kako bi na taj način obnovio svoje

gospodarstvo, ali je Zapad kontrolirao većinu njemačkog gospodarstva > stoga SSSR utjerivao sredstva za obnovu od vlastitih građana ili građana istočne Europe > između 1945. i 1955. Sovjeti su iz istočne Europe i svoje okupacijske zone u Njemačkoj izvukli 13 milijardi dolara

način na koji su Sovjeti prikupili taj novac u istočnoj Europi naškodilo odnose SSSR-a i tog dijela Europe

SAD i njihovi europski saveznici strahovali kako će sovjetska prevlast na istoku Europe ograničiti pristup tržištima, hrani i sirovinama te ugroziti sigurnost zapadne Europe

'dugi telegram', veljača 1946. > analiza Georgea F. Keannana (stručnjak za SSSR u američkom Ministrastvu vanjskih poslova) > zbog nje američko vodstvo na SSSE počelo gledati kao na nepomirljivog neprijatelja te su svoju vanjsku politiku počeli razvijati u smjeru ograničavanja širenja sovjetskog utjecaja

Sovjeti odbili američki plan za međunarodnu kontrolu atomskog naoružanja koji je u ljeto 1946. pred UN-om iznio Bernard Baruch

što doprinosi zahuktavanju Hladnog rata? > opadanje britanske moći, regionalna suparništva i unutrašnjopolitičke suprotnosti u Grčkoj, Turskoj i Iranu

početkom 1946. SSSR oklijevao povući svoje okupacijske snage iz sjevernog Irana, iako je bio takav dogovor; nisu otišli ni nakon iranske intervencije u UN-u sve dok im Iran nije dopustio iskorištavanje nafte na sjeveru zemlje

u isto vrijeme ponovno započeo građanski rat u Grčkoj > komunisti pokrenuli oružani ustanak protiv korumpirane i represivne grčke vlade

pomoć grčkim pobunjenicima slali jugoslavenski komunisti, ali je sovjetska pomoć bila minimalna

Trumanova doktrina, ožujak 1947. poziv na globalno suprotstavljanje komunizmu Zakon o nacionalnoj sigurnosti, 1947. > uspostavljeno Vijeće za nacionalnu sigurnost >

zadaća= savjetovati predsjednika o vanjskim poslovima i obrambenoj politici stvorena i Središnja obavještajna agencija (Central Intelligence Agency, CIA) > svrha:

prikupljanje i analiziranje stranih obavještajnih podataka antikomunizam postaje glavno načelo američke vanjske politike Truman zatražio i vojnu pomoć Turskoj i Grčkoj oporavak zapadne Europe zastao 1947. > pomanjkanje goriva, društveni nemiri, politička

nestabilnsot i smanjivanje deviznih rezervi WW2 uništio europski trgovinski i platni sustav zapadna Europa ostala je bez njemačkog ugljena te velikog tržišta na istoku > morala se

okrenuti SAD-u, ali nije bila u stanju zaraditi dolare nužne za plaćanje svojih potreba SAD pružio zapadnoj Europi pružile milijarde gospodarske pomoći > slijedili plan ministra

vanjskih poslova Georgea C. Marshalla koji je u lipnju 1947. predložio Program europske obnove (European Recovery Program) Marshallov plan

Marshallov plan imao i političke posljedice > podrivao komunistički utjecaj na sindikate i duge ustanove

u Europi osnovana Uprava za gospodarsku suradnju (Economic Cooperation Administration) > uspostavljena zato da brine o američkim programima pomoći

Amerikanci potaknuli i osnivanje Organizacije za europsku gospodarsku suradnju > ušle sve zapadnoeuropske vlade i upravitelji zapadnih okupacijskih zona u Njemačkoj

za oporavak europskog gospodarstva ključan je bio oporavak njemačke gospodarske snage SAD uključio Njemačku u Marshallov plan i pokrenuo ujedinjenje triju okupacijskih zona SAD, VB i još 10 zemalja u travnju 1949. osnovale Sjevernoatlantski savez (North Atlantic

Treaty) > cilj=zajednička obrana zapadne Europe; razlog osnivanja=strah od obnove njemačke moći i eventualnih sovjetskih intervencija

Marshallov plan učvrstio podijeljenost Europe SSSR zabranio istočnoeuropskim zemljama sudjelovanje u Marshallovu planu SSSR osniva Komunistički informacijski biro Kominform ili Informbiro SSSR sklopio i niz trgovinskih sporazuma u istočnoj Europi poznatih pod nazivom Plan

Molotova (taj plan je 1949. zamijenilo Vijeće za uzajamnu ekonomsku pomoć-Komekon) 1948. > oštar raskid Jugoslavije i SSSR-a u Sovjetskom savezu između 1948. i 1952. došlo do mnogih čistki koje su s vlasti skinule

'nacionalne komuniste' 'sigurnosna dvojba' > težnja neke zemlje da poradi na sigurnosti izaziva strah potencijalnih

suparnika i dovodi do protumjera sovjetska blokada kopnenih i morskih putova prema Berlinu > lipanj 1948.-srpanj 1949. >

prosvjed protiv ujedinjenja triju okupacijskih zona od tih triju okupacijskih zona nastaje Savezna Republika Njemačke u rujnu 1949. Sovjeti u svojoj okupacijskoj zoni osnovali novu republiku > Demokratska Njemačka

Republika, listopad 1949. Sovjeti prvi puta uspješno testirali atomsku bombu u kolovozu 1949.

Globaliziranje Hladnog rata

SAD smatrao da je bitno nadzirati resurse, tržište i radnu snagu Trećeg svijeta htjeli su proširiti trgovinu i ulaganje u Trećem svijetu kako bi prevladali nestašicu novca SAD je počeo snažnije surađivati s kolonijalnim silama jer je želio osigurati da buduće vlade

budu prozapadno orijentirane kako bi osigurale svoj utjecaj u Latinskoj Americi, SAD je podržao potpisivanje regionalnog

sporazuma o sigurnosti > Rio-pakt, 1947. te osnivanje Organizacije američkih država 1948. Hladni rat utjecao i na razvoj Afrike SAD htio smanjiti ljevičarski utjecaj na jugu Afrike pa je podržavao kolonijalne sile poput VB,

Francuske, Belgije i Portugala te manjinsku bjelačku vladu u Južnoafričkoj Uniji južna Afrika bila bogata mineralom uranom, koji je bio ključan u proizvodnji atomske bombe SAD kritizirao politiku apartheida koju je uspostavila Nacionalistička stranka nakon dolaska na

vlast 1948. WW2 pokazao i važnost nafte u modernoj ratovanju > SAD su pomoć za obnovu Europe i

Japana potražile u nafti Bliskog i Srednjeg istoka Francuska je morala priznati nezavisnost Libanona i Sirije 1946., a suočila se i s otporom vlasti

u Alžiru, Tunisu i Maroku britanska važnost na Srednjem istoku polako nestajala Britanci se 1948. povlače iz Palestine, ostavljaju UN-u da rješavaju spor između Arapa i Židova i britanski položaji u Egiptu pod prijetnjama > Britanci u Egiptu kontrolirali Sueski kanal i

Suesku kompaniju Britanci u Iranu posjedovali Anglo-iransku naftnu kompaniju > i ona u sve lošije stanju Iran je nakon rata bio prilično nestabilan > zbog gospodarskih učinaka tijekom rata i političkih

borbi između šaha i parlamenta Medžlisa, nastavljaju se i borbe super sila za iransku naftu interes SAD u poslijeratnoj Aziji usredotočen na Japan (jedina azijska industrijska sila) japansko širenje ugrozilo je zapadnu kolonijalnu vladavinu u JI Aziji poraz Japana doveo je do osamostaljenja Koreje i ponovnog pripojenja Tajvana Kini

SAD je nakon rata htio obnoviti japansko društvo, ukloniti elemente odgovorne za rat te pomoći demokratizaciji i demilitarizaciji gospodarske moći

prve rane reforme koje je SAD proveo u Japanu > proširenje biračkog prava, reforma zemljišnih posjeda, razbijanje zaibatsua (financijski i industrijski konglomerati), proširenje radničkih prava, ukidanje vojske

SAD nametnuo Japanu ustav 1947. > provedena prisilna demilitarizacija > japansko društvo pozitivno reagiralo na to

dva segmenta revolucije u zemljama Trećeg svijeta > borba protiv strane dominacije + unutrašnja društvena revolucija

1946. > SAD dao Filipinima nezavisnost 1947. > Britanci dali nezavisnost Indiji, Pakistanu i Cejlonu (Šri Lanka), a 1948. Burmi Nizozemci i Francuzi žestoko se opirali pokretima za neovisnost kasnih 40-ih dolazi do antikolonijalnih pobuna u Indoneziji i Indokini u Vijetnamu pokret za nezavisnost vodili komunisti na čelu s Ho Ši Minom, a u Indoneziji su to

bile nacionalističke snage bez komunističkog predznaka komunisti aktivni i na Korejskom poluotoku 38. paralela dijeli Sjevernu Koreju od Južne sjeverno od te paralele Sovjeti pomagali vođu komunističkih gerilaca Kim Il Sunga > njegova

je vladavina potrajala do njegove smrti 1994. južno od te paralele SAD pomagale konzervativnim Korejcima pod vodstvom Sing Man Rija da

poraze umjerene ljevičare i u rujnu 1948. proglase Republiku Koreju kao odgovor na to Kim Il Sung i njegova komunistička ekipa proglasila je Demokratsku

Narodnu Republiku Koreju oba režima prisvajala pravo na čitav korejski teritorij > upadi i sukobi na granicama česta

pojava u prosincu 1948. Sovjeti se povlače iz Sjeverne Koreje, a 6 mjeseci nakon toga Amerikanci sr

povlače iz Južne Koreje SAD dao 3 milijarde $ pomoći kineskim antikomunističkim snagama, ali je ipak komunizam u

Kini pobijedio > u listopadu 1949. proglašena Narodna Republika Kina sovjetski i kineski komunisti početkom 50-ih potpisali sporazum o gospodarskoj i sigurnosnoj

suradnji u vrijeme komunističke vladavine, Čang Kai-šek i njegove pristalice otišli na Tajvan kineski antikomunsti kontrolirali > Tajvan, nekoliko manjih otoka, uključujući Jinem i Mazu američko vodstvo u Tajvanu vidjelo dobro strateško mjesto iz kojeg su mogli širiti svoj utjecaj

duboko u azijsku unutrašnjost Trumanov odgovor na sovjetski uspjeh s atomskom bombom > povećanje proizvodnje

atomskog oružja te ubrzan rad na hidrogenskoj bombi Truman je odobrio izradu studije o ukupnim američkim vojnim zahtjevima > rezultat =

dokument NSC-68 > njega je na početku 1950. izradio službenik MVP-a Paul Nitze u suradnji s državnim tajnik Deanom Achensonom

25. lipnja 1950. sjevernokorejske snage napale Južnu Koreju SAD je dobio mandat od UN-a za slanje američkih oružanih snaga u pomoć Južnoj Koreji NR Kina je odlučila intervenirati u jesen 1950. jer su snage pod zapovjedništvom Douglasa

MacArthura ignorirale upozorenja da se ne približavanju kineskoj granici u Južnoj Koreji bojišnica se stabilizirala u proljeće 1951.

primirje je potpisano u srpnju 1953. > razdjelnica između dvaju Koreja ostala je 38. paralela Korejski rat ubio 3 milijuna ljudi rat je pokrenuo brojne promjene koje su dovele do zaoštravanja Hladnog rata

Suparništvo i koezgistencija (1950.-1962.)

Korejski rat izmijenio narav Hladnog rata rat učvrstio podjelu svijeta na političke, vojne i gospodarske sfere SAD je i dalje vodio u utrci u naoružanju sve važniji izvor međunarodnih napetosti postala borba Trećeg svijeta za političku neovisnost,

gospodarsku pravdu, rasnu jednakost i poštovanje različitih kultura sovjetsko-američko suparništvo u Trećem svijetu i utrka u naoružavanju izazvali 1962.

Kubansku raketnu krizu (najopasnija kriza hladnoratovske ere)

Promjena ravnoteže snaga

svjetska se ekonomija između 1953. i 1963. udvostručila sovjetsko-kineski sporazum se krajem 50-ih počeo raspadati, a SSSR imao i problema s

nadzorom u istočnoj Europi Hladni rat se u Europi do 1950. stabilizirao samo je Zapadni Berlin bio predmet teritorijalnih rasprava između supersila strahovalo se kako će istočnonjemačke snage napasti Zapadnu Njemačku > Truman stoga

šalje u zapadnu Europu četiri divizije u jesen 1950. > pokrenut proces koji će Sjevernoatlantski pakt pretvoriti u Organizaciju Sjevernoatlantskog saveza (NATO)

NATO > stvorena vojna organizacija pod kontrolom SAD-a na taj način SAD je zapadnoeuropske zemlje stavio pod nadnacionalnu kontrolu i gotovo ih

onemogućio za međusobne sukobe SAD je smatrao kako je bitno naoružati Zapadnu Njemačku kako bi se osigurala njezina

zapadna orijentacija zapadnonjemački predsjednik = Konrad Adenauer Francuzi predložili plan za osnivanje Europske obrambene zajednice (European Defence

Community – EDC) > putem nje ograničen broj njemačkih snaga u malim jedinicama bio bi uključen u zapadnoeuropsku armiju > SAD na kraju podržao plan

rasprava o osnivanju EDC-a potrajao do 1954. > tada je francuski parlament odbio odobriti plan

ipak, zapadni saveznici usvojili plan prema kojem se SR Njemačka mogla naoružati i priključiti NATO-u, ali uz obećanje da ne će razvijati atomsko, kemijsko i biološko oružje

SR Njemačka priključila se NATO-u u svibnju 1955. ubrzo nakon toga Francuska, VB i SAD prekinuli okupaciju Zapadne Njemačke, ali su ostali

vojno prisutni na tom području Sovjeti su sredinom svibnja 1955. odlučili formalizirati sigurnosne veze s istočnom Europom >

potpisali Sporazum o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći s Albanijom, Bugarskom, Čehoslovačkom, DDR, Mađarskom, Poljskom i Rumunjskom Varšavski ugovor/pakt

dan nakon potpisivanja VU Sovjeti ratificirali Austrijski državni ugovor > okončana je saveznička okupacija Austrije, ali je ona zauzvrat morala postati neutralna

Staljinov nasljednik Nikita Hruščov želio popraviti narušene odnose s Jugoslavijom

u rujnu 1955. Sovjeti priznali SR Njemačku izdatci Korejskog rata doveli do gospodarskog blagostanja koje je na Zapadu potrajalo do

ranih 70-ih Marshallov plan završio 1951. > američka se pomoć zapadnoj Europi nastavila preko

Administracije za uzajamnu sigurnost (Mutual Security Administration) > ona je tijekom 1951.-1955. donirala 25 milijardi dolara

Zapadnoj Njemačkoj Marshallov plan nije pomogao, ali joj je pomogao rast izazvan Korejskim ratom

ekonomsko ujedinjavanje > Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg 1951. osnovali Ekonomsku zajednicu za ugljen i čelik

Rimski ugovori, 1957. gore spomenute zemlje povezale se u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ)

Britanci odlučili ostati izvan EEZ-a > osnovali labavije Europsko udruženje za slobodnu trgovinu

gospodarski rast je u zapadnoj Europi omogućio stvaranje socijalnih država i smanjenje klasnih sukoba te je doveo do desetogodišnje hegemonije desnog centra u zapadnoeuropskoj politici

zapadnonjemačka Socijaldemokratska stranka (SPD) je 1959. odbacila marksizam, prestala se suprotstavljati naoružavanju te je prigrlila mješovitu ekonomiju

Korejski rat potaknuo gospodarski rast Japana američka vojna potrošnja u Japanu > poznata i kao 'božanska pomoć' > izvukla Japan iz

gospodarske stagnacije Amerikanci u Japanu kupovali kamione, uniforme, medicinsku opremu i ostalo što je uloženo

u Korejskom ratu > uložili u Japan 4 milijarde dolara Korejski rat izmijenio političke odnose između Japana i SAD-a 1951. > potpisan je sporazum kojim su okončana sva neprijateljstva, a Japanu je vraćen

suverenitet nad svim otocima SAD je zadržao nadzor nad otočnom skupinom Rijukiju > na najvećem otoku tog arhipelaga

Okinawi, postojao je sustav američkih baza koji je do kraja 60-ih postao ključno strateško uporište u regiji

budući da se Japan ponovno naoružao , SAD je htio osigurati japanske susjede > 1951. potpisuje sporazum o sigurnosti s Filipinima te ulazi u labav savez s Australijom i Novim Zelandom (ANZUS pakt)

nakon Korejskog rata SAD davao veliku pomoć Južnoj Koreji i Tajvanu državni udar u Južnoj Koreji > 1961. > nakon toga dolazi do ekonomskog rasta Korejski rat doveo do promjene političkih odnosa između SAD-a i Tajvana te Južne Koreje 25. lipnja 1950. > Truman šalje Sedmu flotu u Tajvanski tjesnac kako bi se spriječio napad

Narodne Republike Kine na Tajvan sporazum o sigurnosti između SAD-a i Tajvana > 1955. Amerikanci podržali Tajvan tijekom Tajvanske krize 1954.-1955. i 1958. kada su Kinezi

granatrali tajvanske otoke uz svoju obalu politika 'novog smjera' > nakon Staljinove smrti, Sovjeti ukinuli najrepresivnije mjere

ástaljinizma i poduprli reformističarske političare u istočnoj Europi štrajkovi i nemiri u Istočnoj Njemačkoj, lipanj 1953. > Sovjeti šalju svoje trupe da smire

situaciju

na 20. kongresu Komunističke partije SSSR-a Nikita Hruščov 'tajno' (a kasnije je to procurilo na Zapad) osudio Staljina i staljinizam

Hruščov smatrao kako je moguć miran suživot država koje imaju drukčija uređenja te kako je socijalizam ostvariv i kroz parlamentarnu demokraciju, a ne samo kroz revoluciju

Hruščovljeve mjere da potakne reforme u istočnoj Europi potaknule nezadovoljstvo u čitavoj regiji

lipanj 1956. > pokušaju liberalizacije u Poljskoj zamalo prošli kobno > policija otvorila vatru na radnike u štrajku

uz kinesku podršku, poljski komunisti na vlast vratili Władysłava Gomułku (zatvoren u čistkama ranih 50-ih) > tijekom njegove vladavine Poljska je ukinula kolektivizaciju poljoprivrede, poboljšala odnose s Katoličkom crkvom, povećala plaće i preuzela kontrolu nad svojim oružanim snagama

u Mađarskoj su komunisti (potaknuti zbivanjima u Poljskoj) na vlast ponovno doveli Imru Nagya (također žrtva Staljinovih čistki) > on nije bio u stanju kontrolirati događaje, a nezadovoljstvo naroda je raslo > kasnije je Nagy objavio kako Mađarska istupa iz Varšavskog pakta, proglasio je neutralnost države i zatražio pomoć UN-a

međutim, Sovjeti sklopili sporazum s još jednim istaknutim komunistom > Janos Kádár > Sovjeti obećali široku autonomiju Mađarske u unutarnjim poslovima, ali je Kádár zauzvrat morao zadržati Mađarsku u Varšavskom paktu te ukloniti Nagya

4. studenog 1956. > sovjetske trupe i trupe ostalih članica Varšavskog ugovora ušle u Budimpeštu i brutalno ugušile revoluciju

nakon događaja u Poljskoj i Mađarskoj, Sovjeti oslabili politički i gospodarski pritisak na istočnu Europu > SSSR počeo subvencionirati istočnoeuropske zemlje kroz sve povoljnije trgovinske sporazume > takva politika dovela do ponovnog oživljavanja komunizma u istočnoj Europi

zbog sovjetske pomoći istočnoj Europi značajno se smanjila sovjetska pomoć NR Kini nakon završetka Korejskog rata, Sovjeti pokušali popraviti odnose s Kinom koji su narušeni u

tom ratu > SSSR podupro granatiranje otoka Jinmen i Mazu u rujnu 1954. Hruščov je obećao vraćanje vojnih baza u Lushunu (Port Arthur) i mandžurske željeznice

(kojom su upravljali Sovjeti) pod kinesku kontrolu, a obećao je i gospodarsku pomoć u travnju 1955. > Hruščov Kini obećao sovjetsku pomoć u stvaranju atomske bombe odnosi između SSSR-a i Kine ohladili kada je Hruščov kritizirao Staljinov kult ličnosti > to se

moglo protumačiti i kao kritika Maove vladavine 1958. > Kina poduzela 'veliki skok naprijed' > pokušala je smanjiti ovisnost o stranim

zemljama preko militarizacije gospodarstva i ubrzane industrijalizacije katastrofalni rezultati tog 'pokusa' > velika glad, 30 milijuna mrtvih > Sovjeti počeli sumnjati u

Maovo vodstvo Sovjeti se naljutili i kada su Kinezi u kolovozu 1958.ponovno otvorili pitanje priobalnih otoka i

Tajvana Mao je smatrao kako se SSSR ne mora bojati atomskog sukoba sa SAD-om jer je, smatrao je,

SSSR u vodstvu što se tiče naoružavanja > zvao SAD 'papirnatim tigrom' kineski pritisak na Indiju i zauzimanje Tibeta 1959. još više zabrinuli Sovjete u kolovozu 1959. > Hruščov zaustavio sovjetsku pomoć u izradi atomskog oružja u srpnju 1960. Hruščov povlači sovjetske tehničke i vojne savjetnike iz NR Kine

SAD počeo smatrati kako je Kina veća prijetnja od SSSR-a (Kina se između ostalog protivila poboljšanju odnosa Sovjetskog Saveza sa SAD-om)

Utrka u naoružavanju

Eisenhowerova administracija (1953.-1961.) odlučila smanjiti konvencionalne snage i zaprijetiti kako će na sovjetski napad odgovoriti jakim nuklearnim naoružanjem

listopad 1952. > Amerikanci testirali termonuklerano oružje veljača 1954. > Amerikanci testirali hidrogensku bombu razvili su balističke rakete srednjeg i dalekog dometa (MRBM-Medium Range Ballistic Missile i

IRBM-Intermediate Range Ballistic Missile), bombardere srednjeg dometa i, konačno, transkontinentalni bombarder B-52 (počeli koristiti krajem 50-ih)

rujan 1955. > Eisenhower odobrio plan razvoja interkontinentalnih balističkih raketa (ICBM-Intercontinental Ballistic Missile) > 'najviši državni prioritet'

SAD nije imao bombardere koji su mogli dosegnuti Sovjetski Savez iz baza u SAD-u > zato je bilo bitno da SAD okruži Kinu i SSSR regionalnim sigurnosnim sporazumima i da im saveznici na tlu Europe posluže kao baze za eventualni napad na SSSR > do sredine 60-ih SAD je imao 375 baza u stranim državama i 3000 drugih objekata koji su okruživali SSSR i njegove saveznike

Staljinova smrt > ožujak, 1953. > nakon toga velike promjene dolazi do povećanja Crvene armije > u pet godina s 2,8 milijuna narasla na 5,8 milijuna ljudi Hruščov je namjeravao smanjiti vojne izdatke i voditi pomirljivu politiku prema Zapadu Georgij Maljenkov (premijer) > nakon Staljinove smrti bio upleten u nuklearni program te je

smatrao kako je nuklearno oružje potrebno za miran suživot > smijenjen u veljači 1955. Staljinovi nasljednici proveli demobilizaciju > do 1960. sovjetske snage smanjene na 3,6

milijuna vojnika kolovoz 1953. > Sovjeti testirali malu termonuklearnu bombu studeni 1955. > Sovjeti testirali hidrogensku bombu Sovjeti nisu proizveli velik broj bombardera, već su proizvodili balističke rakete 1958. Sovjeti su imali samo 85 interkontinentalnih bombardera, a SAD ih je imao 1769 kolovoz 1957. > Sovjeti testirali interkontinentalnu balističku raketu listopad 1957. > u Zemljinu orbitu Sovjeti lansirali Sputnik sovjetske interkontinentalne rakete mogle zaprijetiti SAD-u > dovelo do preobrazbe situacije od 1956. američki špijunski avioni U-2 nadlijetali su SSSR i snimali teritorij prve američke interkontinentalne rakete > 1959. 'vojno-industrijski kompleks' u SAD-u > združenje snažne vojne elite i krupne industrije oružja 'raketni jaz' > važno pitanje predsjedničke kampanje 1960. > demokrati optužili

Eisenhowerovu administraciju da je dopustila Sovjetima da steknu prednost u naoružavanju novi predsjednik JFK (1961.-1963.) on je uvjerio Kongres da je potrebno povećanje vojnih izdataka > rad na programu Polaris

(razvijane rakete lansirane s podmornica) i Minuteman (razvijane rakete na čvrsta goriva) dolazi i do porasta američkog svemirskog programa SAD je sada stekao golemu prednost veljača, 1961. > američki ministar obrane Robert S. McNamara izjavio kako raketni jaz više ne

postoji Zapadna Njemačka dovršila gradnju vojnih snaga 1963.

Hruščov je nastojao prebroditi vrijeme za stvaranje novih raketa politikom blefiranja > govorio kako Sovjeti štancaju rakete 'poput kobasica'

rujan, 1961. > Sovjeti testirali H-bombu snage 50 megatona

Treći svijet

događaji u Trećem svijetu još jedan izvor hladnoratovskih napetosti Hladni rat pojačao lokalne sukobe u Trećem svijetu mnoge zemlje, predvođene Indijom, Indonezijom i Egiptom, pokušale stvoriti politički prostor

između dvaju blokova tako da zemlje Trećeg svijeta u Hladnom ratu mogu izabrati neutralni put > takva nastojanja započela konferencijom afričkih i azijskih zemalja u Bandungu, travanj 1955.

Hruščov je u zemljama Trećeg svijeta prepoznao mogućnost 'pobune protiv Zapada' te je pokušao pridobiti podršku tih zemalja vojnom i gospodarskom pomoći

SAD snažno povezan sa zemljama Trećeg svijeta > izravno: Latinska Amerika, Filipini, Južna Koreja ili neizravno: preko svojih saveznika

SAD je imao velike gospodarske interese u zemljama trećeg svijeta, SSSR ne SAD je često u zemljama Trećeg svijeta u praksi podržavao monarhe, vojne diktatore i druge

nedemokrate > bilo je bitno samo da su antikomunistički nastrojeni Iranska kriza (1951.-1953.) > u proljeće 1951. Iranska nacionalizacija Anglo-iranske naftne

kompanije (AIOC) koja je bila u britanskom vlasništvu SAD se usprotivio tom potezu > bojali su se da će britanska intervencija dovesti do sukoba

koji će smijeniti prozapadnjački orijentiranog šaha, povećati izglede prosovjetske stranke Tudeh ili čak dovesti do sovjetske intervencije

Britanci ipak odlučili djelovati > proglasili međunarodni bojkot iranske nafte te pokušali utjecati na iransku politiku

do 1953. bojkot iranske nafte osiromašio državni budžet SAD i VB u tajnosti organizirali i proveli državni udar u kojem je Muhammad Mosadik

(nacionalistički nastrojen premijer) smijenjen, a na vlast su doveli vladu sklonu nagodbi oko nafte

Sueska kriza > 1956. kriza izrasla iz arapsko-izraelskog sukoba i egipatskih nastojanja da financiraju projekt gradnje

gigantske brane na Nilu kod Asuana Egipat je 1955. počeo nabavljati oružje od SSSR-a > SAD i VB povukli svoju pomoć izgradnje

Asuanske brane odgovor na to egipatski nacionalistički vođa Gamal Abdel Naser proglasio nacionalizaciju

Sueske kompanije (koja je bila u vlasništvu VB i Francuske) Sueski kanal bio je jedan od najbitnijih međunarodnih trgovačkih pravaca Britanci su zajedno s Francuzima (ogorčeni zbog Naserove podrške alžirskim pobunjenicima) i

Izraelcima (strahovali od Naserovepodrške gerilskim napadima na njihov teritorij) razvili plan za vojnu akciju preuzimanja nadzora nad kanalom > napali krajem listopada 1956.

SAD se usprotivio britansko-francusko-izraelskoj akciji < natjerao njihove snage na povlačenje SSSR nije odigrao ulogu u ovoj krizi jer je bio zaikupljen gušenjem revolucije u Mađarskoj kriza u Libanonu > 1958. u Libanonu probleme stvarali pokušaji prozapadnjačkog predsjednika Kamila Šam'una da uz

pomoć promjene ustava dobije još jedan mandat > protivljenje Šaum'unovoj vlasti > SAD na

kraju morao intervenirati > poslale 14 000 vojnika i sklopile sporazum kojim je osigurana naklonjenost zemlje Zapadu

srpanj, 1958. > u Iraku vojnim udarom zbačena zapadnjački orijentirana monarhija nakon vojnog udara Irak se povukao iz Bagdadskog pakta (Turska, Iran, Irak, Pakistan i VB) >

on je uz američku pomoć sklopljen 1955. kako bi se učvrstio 'sjeverni zid' i kako bi se SSSR odvojilo od Perzijskog zaljeva i Sredozemlja

Bagdadski pakt > vrhunac pokušaja Zapada da učvrsti svoj položaj na Bliskom i Srednjem istoku

1954. > SAD počeo opskrbljivati Pakistan vojnom pomoći iste godine Pakistan pristupio Organizaciji jugoistično-azijskog pakta (SEATO) vijetnamski pokret za nezavisnost (Viet Min) predvodili komunisti, a podržavali NR Kina i SSSR rat u Vijetnamu je predstavljao borbu protiv strane dominacije SAD je počeo financirati francuske snage koje su se borile u Vijetnamu uoči Korejskog rata nakon poraza kod Dien Bien Phua 1954. Francuzi na međunarodnoj konferenciji u Ženevi

dogovorili povlačenje svojih snaga Ženevskim sporazumom osigurana nezavisnost Vijetnama, Laosa i Kambodže Vijetnam je privremeno podijeljen kako bi se olakšalo pregrupiranje francuskih snaga i snaga

Viet Mina Viet Min je 1950. osnovao Demokratsku Republiku Vijetnam > ta je republika trebala biti na

području sjeverno od 17. paralele, a prozapadnjački Vijetnam bi kontrolirao jug zemlje vođa Viet Mina i DR Vijetnama Ho Ši Min SAD se bojao širenja komunizma u regiji pa je potaknuo stvaranje SEATO pakta > SAD, VB,

Britanija, Francuska, Australija, Novi Zeland, Pakistan, Tajland i Filipini > zemlje članice obvezale se na otpor komunističkim nastrajima u regiji

Južni Vijetnam, Laos i Kambodža uključene u područje pod zaštitom SEATO-a iako nisu bile članice

u južnom dijelu Vijetnama SAD pokušao stvoriti nekomunističku vladu na čelu s Ngo Din Diemom > Diem je uspio preuzeti kontrolu nad vladom

na izborima je trebalo doći do ujedinjenja dvaju Vijetnama, ali je došlo do nesuglasica novi oružani sukobi izazvani egzekucijom protivnika Diemovog režima i ukidanjem agrarne

reforme preostali članovi Viet Mina na jugu uz pomoć drugova sa sjevera organizirali Nacionalni

oslobodilački front (1960.) > za svrgavanje Diema i ponovno ujedinjenje Vijetnama rojalistička vlada u Laosu na vlast dolazi 1954. > 3 godine kasnije osnovala je neutralnu

koaliciju s komunističkim pokretom Pathet Laos desničarske snage 1958. svrgnule neutralnu vladu i priklonile se Zapadu neutralni su ponovno preuzeli kontrolu u kolovozu 1960., a zatim opet izgubile vlast u

prosincu iste godine SAD podržavao desničare, a Sjeverni Vijetnam, SSSR i Kina ljevičare Maroko i Tunis dobili nezavisnost 1956. 1957. > nezavisnost Gani (prva subsaharska afrička kolonija koja je postala nezavisna) nezavisan Alžir > 1962. u Alžiru su ratni sukobi 1958. doveli do pada Četvrte Francuske Republike > nakon toga na

vlast dolazi nova vlada na čelu s Charlesem de Gaulleom > on je obećao da će rat završiti alirskom nezavisnošću

do 1962. većina afričkih zemalja dobila nezavisnost, s izuzetkom portugalskih kolonija Južne Rodezije i Namibije

Kongo > dobio je nezavisnost od Belgije 1960. nakon toga izbija hladnoratovska kriza koja je utjecala na stvaranje nove države ubrzo nakon toga secesionističke snage zauzele oblast Katanga, bogatu rudama > kongoanski

premijer Patrice Lumumba obratio se za pomoć SAD-u i SSSR-u; SAD odbio poziv jer je sumnjao kako je Lumumba naklonjen komunistima; Sovjeti poslali neznatnu pomoć

uskoro došlo do Lumumbinog svrgavanja i ustoličenja prozapadnjačke vlasti SAD se uplitao i u poslove Latinske Amerike > opsežan program vojne pomoći i vojnih vježbi u Gvatemali se reformistička vlada uspjela održati unatoč neprijateljstvu kompanije United

Fruits koja je bila američka i koja je dominirala gvatemalskim gospodarstvom na slobodnim izborima 1950. na vlast je došla vlada Jacoba Arbenza, vojnog časnika

naklonjenog reformama dvije godine nakon dolaska na vlast njegova vlada izglasala zakon o agrarnoj reformi > United

Fruitsu oduzeto nekoliko jutara zemlje SAD se pobojao kako Gvatemala kreće putem komunista (što nije bila istina) u svibnju 1954. Gvatemala dobila oružje od SSSR-a SAD je već ranije poduzela korake za svrgavanje Arbenza > poslali mali izbjegličku vojsku >

plan je uspio pa je vođa izbjeglica zauzeo Arbenzovo mjesto > započeo je represivni režim koji je trajao 40 godina

i kubanska revolucija započela kao općenarodni pokret protiv vojnog diktatora Fulgencia Batiste kojeg je podržavao SAD

siječanj 1959. > nova kubanska pod vodstvom Fidela Castra vlada dolazi na vlast > sukobljava se s američkim gospodarskim interesima

Kubanci od SSSR-a dobivali značajnu gospodarsku i vojnu pomoć SAD zabranio uvoz kubanskog šećera Eisenhower je vojno organizirao kubanske izbjeglice (koji su bili protiv Castra) Castro se odlučio na sporazum pomoći sa SSSR-om Kuba je u travnju 1961. u Zaljevu svinja uspjela odbiti napad izbjegličkih snaga nakon toga Castro poveo Kubu dalje prema vojnom savezu sa SSSR-om

Berlinska i Kubanska kriza

nepostojanje formalnog mirovnog sporazuma s Njemačkom za Sovjete predstavljalo nerješiv problem

Sovjeti imali poteškoća s uspostavljanjem stabilne države u istočnoj Njemačkoj stanovnici sovjetske zone sve više zbog nezadovoljstva bježali na Zapad Hruščov je u studenom 1958. predložio mirovni sporazum kojim bi se službeno priznalo

postojanje dviju država Hruščov je povukao ultimatum > saveznici su imali 6 mjeseci prihvatiti sporazum ili će nadzor

nad prilazima zapadnim sektorima predati DR Njemačkom nade u poboljšanje odnosa nakon što je Hruščov posjetio SAD u proljeće 1959.

nade su dovedene u pitanje kada su 1. svibnja 1960. Sovjeti srušili špijunski avion U-2 pred početak planiranog sastanka u Parizu

Hruščov obnovio ultimatum u Beču u lipnju 1961. s novim američkim predsjednikom JFK u televizijskom obraćanju naciji u srpnju 1961. Kennedy je obećao kako SAD ne će dopustiti

komunistima da protjeraju Zapad iz Berlina istočni Nijemci su 13. kolovoza zatvorili sve putove između zapadnog i istočnog Berlina do ozbiljnije krize dolazi krajem listopada 1961. kada je general Lucius Clay (Kennedy ga

poslao u Berlin da pokaže američku predanost gradu) poslao na točku Charlie (saveznički koridor između sektora) tenkove želeći demonstrirati odlučnost SAD-a da zadrži svoje pravo pristupa

Berlinski zid pretvoren u simbol Hladnog rata u listopadu 1962. izbila kriza zbog sovjetskih raketa na Kubi Amerikanci prvotno smatrali da rakete trebaju otjerati zapadne snage iz Berlina SAD je rovario protiv Castra, a Castro je tražio i dobivao sve veću pomoć od SSSR-a zašto SSSR šalje rakete na Kubu? > tako su mogli rješiti problem sovjetske strateške

inferiornosti, strah od gubitka Kube, te rakete onemogućile da Amerikanci prvi udare, psihološki odgovor na američke rakete u Turskoj

Kennedy je naredio pomorsku blokadu Kube što je trebalo natjerati Sovjete da udovolje njegovim zahtjevima i povuku rakete

Kennedy i Hruščov postigli dogovor > SSSR povukao rakete s Kube, a SAD se obvezao da ne će napasti Kubu

POVIJEST 17

str. 433-462; 499-510; 536-588

Bipolarni svijet: Povijesni prikaz

„konstruktivni rat“ ili „moć koja proizlazi iz rata“ konflikti koji uvjetuju stvaranje novih međunarodnih sustava temeljenih na hijerarhijskim osnovama i ravnoteži koja će određivati odnse među državama

primjeri: Talijanski ratovi, Rat za špa baštinu, ratovi revolucionarne Fra, napoleonski ratovi, WW1 mirovni sporazumi koji su nakon njih uslijedili trajno utjecali na međunarodne odnose

takav bio i WW2 stvorio novi poredak 1945-91 s dubokim utjecajem na međunarodnu, ali i na unutarnju politiku svake države

bit novog poretka vidimo u tri temeljna događaja nestanak središnjeg europskog položaja, pojava dvaju novih planetarnih središta moći i hegemonije(SAD i SSSR > u drugoj polovici 40-ih sa svojim blokovima sve žešće zaoštravaju odnose > Hladni rat), definitivna kriza skupa s raspadom velikih europskih kolonijalnih carstava(iznosi kompleksnu stvarnost 3. i 4. svijeta)

sudbine dva dominantna svijeta drukčije > Zapad izvanredan ekon. soc. i pol razvitak, a real-soc. postupno se petrificira što uzrokuje njegov slom

3. i 4. svijet ovisni o bogatim i razvijenim zemljama > na tom području do dana današnjeg nisu okončane nestabilnosti i socijalne i ljudske tragedije

1. Nestanak središnjeg europskog položaja

jedno od glavnih obilježja epohe nakon WW2 kraj europske dominacije > kulminacija europske moći 1914. > svjetska ravnoteža odraz snaga među europskim silama

europska dominacija uzmrdana već na prijelazu 19. u 20. st zbog velikog razvoja SAD-a i Japana, a dodatno oslabljena nakon WW1 1917.-45. razdoblje koje neki nazovaju „europski građanski rat“

Nakon WW2 isplivavaju dvije nove sile SAD i SSSR 3 posljedice te transformacije 1) Europa postala periferija dvaju sukobljenih imperija,

podijeljena na dva bloka 2) Europa nije mogla spriječiti raspad svoga kolonijalnog imperija 3) proces europske integracije > ideje federalizma

2. Pojava bipolarnog poretka

bipolarnost remeti odnos ravnoteže i dinamiku prethodnih stoljeća povijest međunarodnih odnosa održavala strukturu multipolarnog tipa još od Vestfalskog mira 1648.

tradicionalne dvije sile mijenjaju dvije nove super sile integriraju male i srednje sile u svoja dva suparnička bloka država > usavršenje bipolarnog sustava

3. Karakteristike nadmetanja SAD – SSSR

novi bipolarni poredak imao specifičan ideološki karakter koji potiče atmosferu nadmetanja sukob dvaju velesila bio puno doblji od političkog sukoba, bio je to sukob dva modela

ekonomskog i društvenog razvoja, dvije različite koncepcije političkoga poretka, dvije proturječne predodžbeo svijetu i povijesti inkompaktibilnost ovih dvaju sila mogla završiti međusobnim uništenjem ili suzdržavanja po principu nepovredivosti svojih interesnih sfera i sfere prevlasti

posljedice sukoba „slobodnog svijeta“ i „posttotalitarnog svijeta“ brojne > dale ton cijeloj epohi i njezinim retorikama, ideje nacije i nacionalizma ušle u duboku krizu, svoju ulogu doživjele jedino u dekolonijalizaciji, a vraćaju se tek u postbipolarnom svijetu

4. Paradoksi atomske ere

do vojnog sukoba između supersila nije došlo > no dolazilo do opasnih prijetnji u više navrata čemu doprinosi karakter bipolarne ere: otkriće, masovna proizvodnja i monopol dvaju supersila na novo oružje za masovno uništenje, izvanredne i nevjerojatne snage

atomsko oružje najavilo novu eru ratovanja > od „ograničenog ratovanja“ u doba Fridrika II., rat je postao „narodni“ i „apsulutni“ u vrijeme Napoleona, a u WW1 i WW2 postaje „totalni“

od upotrebe A-bombe na Japanu dvije supersile započinju znanstveno-tehnološko natjecanje kako bi se opskrbile i H-bombom > razvoj oružja, nove rakete mogu doseći i nekoliko tisuća kolometara

upravo je „nuklearni rat“, paradoksalno, onemogućio eventualni vojni sukob supersila > takav bi rat bio katastrofa za cijelu zemaljsku kuglu > nema pobjednika i poraženih

dva bloka prisiljena koegzistirati, provodi se politika „ravnoteže straha“

5. Kriza suverene države

u bipolarnoj epohi došlo do ograničenja tradicionalnog suvereniteta država iznimke bile samo supersile > ograničenje se provodi na različite načine

još jedna transformacija > od 16. st moderna država igra važnu ulogu u međunarodnim odnosima, imala apsulutnu vlast nad unutrašnjom politikom te djelovala na širokom području međunarodne politike

Bipolarna hegemonija, formiranje blokova i nuklearni monopol imale dvije posljedice 1) vanjska politika blokova morala se usuglašavati > nastaju NATO i Varšavski pakt pod kontrolom SAD-a i SSSR-a; 2) unutrašnja politika pod utjecajem iz inozemstva > naglašenije u sovjetskom bloku, Brežnjev razbijao „doktrinu o ograničenom suverenitetu“

6. Održavanje i ograničenja bipolarnog poretka

poslije WW2 svijet nije bio potpuno bipolaran > postojala Zapadna Europa i Japan koji su doživjeli izvanredni napredak, Kina koja je razvila dinamičnu međunarodnu politiku nakon raskida s SSSR-om, i „nesvrstane zemlje“ sastavljene većinom od bivših kolonijalnih imperija koje odbijaju pridruživanja blokovima

unatoč tomu > političko-vojno vodstvao SAD-a i SSSR-a nije bilo uzdrmano simbol bipolarnosti „željezna zavjesa“

europsko zahlađenje započinje 1961. izgradnjom Berlinksog zida(srušen 89.) premda je u Europi stanje bilo mirno i stabilno, u ostatku svijeta bilo drukčije razorne

posljedice dekolonizacije pokrenute pedesetih te početkom šezdesetih dekolonizacija polučila 3 važna rezultata: 1) nastanak velikog broja neovisnih država s

radklano prekrojenim granicama; 2) na svjetlost dana izlazi zaostalost 3. svijeta; 3) povećava se broj država koje ne pripadaju blokovima

dolazi do mnoštva neočekivanih lokalnih i regionalnih sukoba poznatiji oni u Koreji početkom 50-ih, u Vijetnamu 60-ih i 70-ih godina te u Afganistanu potkraj 70-ih i 80-ih

SAD i SSSR imali prste u tim sukobima, premda nije bilo ratova u ekstremnom obliku, ratovalo se u tradicionalnoj formu u okviru sukoba „slaba inteziteta“

„SVJETOVI“ I „DRŽAVE“ NAKON RATA 1952. Alfred Sauvy upotrijebio pojam „Treći svijet“ u članku „Observateur“ podijelio

države na tri kategorije > industrijalizirane države kapitalističkoga svijeta, socijalističke države

i sve druge(zajedničko: kolonijalna ovisnost, zaostalost i ekonomska podčinjenost industrijskim zemljama

na konferenciji u Bandungu 1955. „nesvrstane zemlje“ odbacile kolonijalizam i zahtjevale udaljenost od oba bloka

70-ih se treći svijet već razlikuje u napretku Brazil, Argentina, Meksiko, arapske zemlje, Indija Južna Koreja, Tajvan > napredovale; ostale zastale u razvoju > većinom afričke zemlje koje se sada nazivaju četvrtim svijetom

sve se više afirmira termin „zemlje u razvoju“, a kasnije i NIC(nove industrijske zemlje) za J.Koreju, Tajvan, Singapur, Hong Kong

7. Bipolarizam i Hladni rat

danas se „bipolarno doba“ poistovjećuje s „razdobljem hladnog rata“ termin hladni rat prvi upotrebljava Walter Lippman 1947. u nizu članaka u kojima kritizira vanjskopolitičku Trumanovu politiku

termin ukazivao na vrstu rata koji se nije niti odigrao i na konflikt u kojem se prietilo strahovitim oružjem, no do kojega nikada nije došlo, nego se okončao slomom slabijeg

odnos između SAD-a i SSSR-a prošao kompleksne faze razvoja > od velikih sukoba do relativnih popuštanja napetosti

Hladni rat u užem značenju razdoblje 46. i 47. godine i okončanje Korejskog rata(1950.-53.) kada tenzije među supersilama počinju popuštati; u širem smislu možemo produljiti trajanje do Helsinškog sporazuma 1975. i poraza SAD-a u Vijetnamu nakon kojih opet slijedi razdoblje popuštanja > prekinuto sedamdesetih i osamdesetih sovjetsko-afganistanskim ratom i ofanzivom Reaganove administracije

Ako je već nužno upotrebljavati Hladni rat za cijelo ovo razdoblje > dobro razdijeliti ga na faze

8. Glavne faze međunarodne povijesti

najhomogenija faza bipolarnog doba > 1. faza 1945(/47) - 1953. Hladni rat u užem smislu > period od završetka WW2 do završetka Korejskog rata

prva faza označena povećanjem neprijateljstava dvaju supersila poticano sovjetskom okupacijom srednjeistočnog dijela Europe te SAD intervencijom u rekonstrukciji europe koja kulminira Marshallovim planom

ova faza vrhunac doživljava blokadom Berlina(1948.-49.) nakon čega slijedi stvaranje dviju njemačkih država i općenita konačna podjela hegemonije

za ovu fazu posebno važan i Korejski rat te komunističko preuzimanje vlasti u Kini 1949. 2.faza između 1953. i 1963. > uravnoteženi odnosi SAD-a i SSSR-a > mirna koegzistencija

koju razvijaju sovjeti pod Hruščovljevim vodstvom faza obilježena daljnjom utrkom u naoružanju

bitni događaji mađarska kriza 1956. > sovjetsko vojno interveniranje, sueska kriza > propast VB i Fra prestiža, berlinska kriza 1958.-61. > podizanje zida, kubanska kriza 1962. >pojačava opasnost od nuklearnih sukoba velesila

treća faza 1963.-79. > popuštanje napetosti između velesila vrhunac doživljava u sljedećim događajima Ostopolitik(1970.-72.) > politika otvaranja

prema istoku zapadnonjemačkog kacelara Willyja Brandta; sporazum SALT I 1972.>

ograničenje korištenja nuklearnog naoružanja; Helsinška konferencija o sigurnosti i suranji u Europi 1975. > potvrdila postignutu ravnotežu nakon WW2

krize razdoblja sovjetska intervencija u ČehSlo 1968.; rat u Vijetnamu(1964.-75.) > teški potaz SAD-a; Homeinijeva revolucija u Iranu 1979. > eskalacija islamskog fundamentalizma

četvrta faza 1979.-85. >„drugi Hladni rat“ > započinje sovjetskom invazijom na Afganistan 1979.

razdoblje označeno utrkom u naoružanju > Reaganova izrada „svemirskog štita“ kao defanzivnog programa protiv nuklearnog napada

peta faza 1985.-89. nova faza napetosti > sovjetska intervencija u Afganistanu završila porazom

Mihail Gorbačov kreće putem unutarnjih reformi SSSR-a uspostavljanje mira sa SAD-om te reforme otvaraju proces raspada SSSR-a koji je okončan 1989.-91.

9. Zapadni svijet

SAD, Europske zemlje i Japan tijekom poraća izuzeta ekonomski i socijalni napredak > proces modernizacije i kapitalističke racionalizacije

taj proces prekidan fazama recesije primjer 1973. naftna kriza > nisu izvršile važnije i trajnije promjene tendencija > 70-ih i 80-ih pojavljuju se nove organizacijske forme rada i nova ravnoteža među društvenim klasama

automatizacija, kibernetika, jačanje tercijarnog sektora osnove postindustrijskog društva razvijaju se i pokreti i oblici izražavanja nezadovoljstva „šezdesetosme“ otvaraju put

načinu izražavanja neslaganja koji se širi iz SAD-a u Europu u zapadnim društvima dva modela državnog uređenja 1) „socijalne države“ ili „države

blagostanja“ > VB(za vrijeme laburista), Njem i Švedska te druge skandinavske zemlje 2) radikalni neoliberalizam > protivi se svakom obliku državne intervencije > Reaganova administracija, VB(za vrijeme konzervativaca – Thatcher)

Zapad označava homogenost institucija i političkih vrijednosti inspiriranih pluralizmom i liberalnom demokracijom > dolazi do izražaja propadanjem autoritarnih sustava 70-ih(Port, Špa, Grč) te u pojavi „eurokomunizma“

u Ita blokirana demokracija izrazitom snakom komunista koji su na početku bili odani sovjetskom modelu, no kasnije stvaraju „eurokomunizam“ s određenim primicanjem demokraciji i političkom pluralizmu

ovo vrijeme obilježava i početak europskih integracija plod ratnih katastrofa > ograničavaju ih otpori suvereniteta država, ali ipak doživljavaju napredak

napredak integracija Rimski ugovor 1957, Jedinstveni europski akt 1986., ugovor iz Maastrichta 1992. etape revolucije koje će se i dalje nastaviti

10. Komunistički svijet

nakon WW2 posljednje godine Staljina obilježene obnovom razorene države te povećanjem interesne sfere SSSR-a u srednjo-istočnoj Europi > tu nastaju komunistički režimi istovjetni sovjetskom te bivaju podvrgnuti SSSR-u

veliki otpor sovjetizaciji pružila Jugoslavija 1948. > Tito optužen za izdaju, ali se nastavio samostalno razvijati

1949. Kina postaje komunistička velik doprinos razvoju međunarodnog komunizma

Hruščovjljev dolazak 53.(do 64.) mijenja situaciju XX. kongresom KP SSSR-a iz 56. započinje destaljinizacija > smanjenje terora i javno iznošenje Staljinovih zlodjela > otvara se proces unutrašnje liberalizacije i provođenja reformi

za Brežljeneva(1964.-82.), Andropova(82.-84.) i Černeka(84.-85.) sve veća krutost politike, društva i gospodarstva koja vodi sve većoj polariziranosti sustava > planska ekonomija pokazuje svoju ograničenost i uzrokuje stagnaciju > sukrivac i ulaganje u naoružanje

politika nameće konformizam i netolerantan je prema kritici > ne tolerira se ni „cenrifugalna“ težnja u sovjetskom bloku > guše se > primjer Mađ 1956., ČehSlo 1968. i Polj 80-ih

situacija se mijenja dolaskom Gorbačova 1985. unutarnje reforme, popuštanje međunarodnih napetosti > pokušaj preobrazbe SSSR-a doživljava poraz 1989.-91 > okončava bipolarno doba

Kina uspjeva izbjeći tu propast SSSR-a i sovjetskog bloka od prijateljstva u 50-im postupno odnos postaje neprijateljski i suparnički

od 1949. mnoge transformacije, unatoč strukturnoj zaostalosti > ubrzana kolektivizacija i podržavljenje industrije

politika doživljava trostruki neuspjeh „sto cvjetova“, „veliki skok naprijed“, „kulturna revolucija“, a uzdramana još i unutarnjim sukobima 1966.-71.

1976. Maoa nasljeđuje Fenga Xiaoping > uvode se važni tržišni elementi u privredu koji joj daju snažan poticaj 80-ih snažan ekonomski razvoj, od Gorbačova bolji i odnosi sa SSSR

1989. > zahtjevi za većom slobodom i demokracijom krvava represija u Pekingu na trgu Tian An Men

tih godina kineska ekonomija utemeljena na mješavini tržišne ekonomije i jednostranačke autokracije 90-ih im postaje opsesija biti jednom od najjačih sila svijeta

11. Izvan blokova: ostatak svijeta

izvan sukoba dvaju sila različiti razvojni odnosi > dekolonizacija dovela do raspada fra, VB, belg, port imperija > nastaju golema nerazvijena, nestabilna i ovisna područja koja čine 3. i 4. svijet

posebice se ističe nezavisnost Indije 1947. pod vodstvom Mahatme Gandhija > uspjeli očuvati demokratske institucije pod gotovo „monarhističkim“ pokroviteljstvom dinastije Nehru > na vlasti od 40-ih do 90-ih

dekolonizacija često iznjedrila vojne i civilne diktature često po modelu komunističkih zemalja > Indonezija(Suharto) i Kambodža(Pol Pot i Crveni kmeri)

Afrika kao najnerazivjeniji dio svijeta naziva se 4. svijetom glad i epidemoje, nestabilne političke strukture, prevlast privilegiranih manjina, političko i vojno nasilje

Južnoafrička Republika nastala 1960. > stroga rasna segregacija > režim propada tek 90-ih Latinska Amerika nezavisna više od stoljeća, posjeduje velika bogatstva, ali > zaostala,

politički nestabilna > vladaju male lokalne oligarhije povijest Lat.Am. obilježavaju česti državni udari, autoritarni režimi, revolucijske gerile

samo Meksiko imao dugogodišnju političku stabilnost Kuba 1959. na vlast dolazi Castro > stvara revolucionarni režim usko vezan sa SSSR-om područje nestabilnosti i napetosti bio i Bliski Isotk stalne tenzije Arapa i Izraelaca nakon

osnivanja Izraela 1948., 56., 67. i 73. otvoreni ratovi mirovni proces započeo nakon pregovora u Camp Davidu potkraj 70-ih > ubrzo prekinut

u Iranu dolazi do revolucije vodi ajatolah Ruholaha Homeini 1979. nastaje snažno protuzapadna islamska republika > destabilizira se regija

u Iraku na vlast dolazi Sadam Husein ekspanzionistička politika > Prvi zaljevski rat Iraka i Irana(1980.-88.) i Drugi zaljevski rat 1991.

NERAZVIJENOST taj se pojam koristi prilikom referiranja na države Trećeg svijeta povezana s

kolonijalizmom koji je iscrpio dobra tih zemalja pojam se ne smije miješati sa siromaštvom i zaostatkom privrede > indikator nerazvijenosti

nizak BDP, visok demografski razvoj, smrtnost djece, veliki vanjski dug, nepismenost, pomanjkanje infrastrukture

Proces obnove u Sovjetskom Savezu

1. Posljedne godine Staljinova režima

tijekom WW2 domoljublje i nacionalizam Rusa bili poželjni, no nakon njegova svršetka postaju suvišni

nakon završetka WW2 ponovno se forsira kako je KP jedina zaslužna za sve uspjehe u ratu > smanjuje se prestiž vojske, obnavlja ugled KP

obilježja Staljinova sustava koji nameće SSSR-u neograničenu diktaturu Staljin je čovjek velikog prestiža, on je pobjednik; sve njegove pogrješne kalkulacije(posebno on 1939.-41.) samo su potezi oprezna državnika, masovne čistke 30-ih spasonosne su operacije, njegov je autoritet neosporan, održava se i u mirnodopskom razdoblju „kult ličnosti“

sve polazi i dolazi od Staljina, on je veleuman > pisci, znanstvenici, biolozi, matematičari, fizičari i drugi sve duguju KP i genijalnom Staljinu

njegovi portreti posvuda, posvećuju mu se pjesme, epovi i molitve u očima masa on je nadljudsko biće

sloboda tiska ne postoji > časopisi i novine pod nadzorom KP; ne postoje ni osobne slobode, velik broj političkih zatvorenika u logorima > apsulutnu moć ima politička policija na čijem čelu stoji Lavrentij Berija

na sjeveru Rusije sustav logora za prisilni rad > neki tvrde da je „robovski rad“ doveo do gospodarske obnove SSSR-a

„Željezna zavjesa“ Staljinovo djelo > političko i ideološko odcjepljivanje sovjetskog bloka od ostatka svijeta, ali i nemogućnost napuštanja tog teritorija i ograničenost „zapadnjačkog turizma“ > takva izolacija traje do Staljinove smrti

Staljinovi postupci tajnoviti, rijetko govori, njegovi postupci slabo poznati > odvajajući zemlju od ostatka svijeta Staljin onemogućio usporedbe između načina života dva bloka

pogodni radnici rad prožet ideološkim entuzijazmom, birokratskom efikasnošću i konformizmom; odluke skupština jednoglasne, kritike marksizma, Partije ili politike opasne, a prosječan će građanin dobijati informacije samo iz službenih kanala

Staljin razvijanjem svoje neograničene vlasti prestaje držati do nekih usvojenih pravila dvogodišnje sazivanje kongresa KPSS > 18. kongres održan 1939, a 19. kongres 1952. > na njemu izabran novi Centralni komitet

CK zadužen za biranje najviših tijela > Polit biro, Organizacijski ured, Tajništvo, povlačio svoje članove s nekim mijesta itd. > no Staljin se nije često konzultirao s CK

Staljin pravi vođa države postao tek 1941. do tada bio generalni sekretar partije KP preuzela upravu nad cjelokupnim intelektualnim i kulturnim životom zemlje

povjesničari bili prisiljeni slijediti Staljinove teorije i pozivati se na njh, svako znanstveno djelo trebalo biti u službi KP, a umjetnost izrazito ograničena

tajna policija mogla obnašati sudsku funkciju > osnivala komisije od tri osobe > optužbama, prijavama i nasilno iznuđenim priznanjima slala sumljive u logore > besmisao suprotstavljanja

KP imala posvuda doušnike koji su joj prenosili javno mijenje > omogućilo pravodobno izbjegavanje neželjinih sukoba i smanjivanje „izdajnika“ i „sabotera“

ŽELJEZNA ZAVJESA 5. OŽUJKA 1946. Churchill održao govor u Fultonu, Missouri(SAD) više nije premijer,

pričao o dva svijeta odvojena „željeznom zavjesom“ > poziva demokracije da se ujedine i spriječe sovjetsko širenje antidemokratičnog političkom modela preko te granice

VB vlada demantirala njegove izjave, SAD se ogradio iz govora: sjena prekrila pobjedu saveznika > nitko ne zna što SSSR namjerava > brojni gradovi i države

pod kontrolom Moskve poljska vlada > pod pritiskom Moskve masovni izgoni milijuna Nijemaca talijanski komunisti zabrinuti jer moraju podržati Titove pretenzije na donedavno talijanska

područja na Jadranu vjeruje u snažnu Francusku > ne može se obnoviti Europa bez nje strah od komunista napominje da su samo u VB i SAD-u slabi i tek u povojima, drugdje

razvijeni i slušaju naredbe iz Moskve

Lavrentij Pavlovič Berija – podrijetlom iz Gruzije(poput Staljina), postaje šef tajne policije(GPU) za Kavkaz dolazi na čelo lokalne KP

Staljin ga 1938. stavlja na čelo min. unutrašnjih poslova > vodi krvave čistke 1946. > postaje član Politbiroa > smatran jednim od najvećih kandidata za Staljnova

nasljednika 1953. > skupa s Maljenkom i Molotovom preuzima vlast oduzeta mu nekoliko mjeseci

kasnije > strijeljan 23.12.1953. Georgij Maksimilijanovič Maljenkov - Staljinov osobni tajnik od 1938., član CK 1939. tijekom rata posvetio se zrakoplovnoj industriji i reorganizaciji oslobođenih teritorija 1946. proglašen Staljinovim nasljednikom 1953. postaje šef vlade i tajnik KPSS > potonji

položaj ubrzo prepušta Hruščovu prisiljen odstupiti 1955. pod pritiskom Hruščova i vojske > dobija mjesto podpredsjednika

vijeća 1957. s Molotovom i Lazarom staje na čelo opozicijske grupe potpuna politička

marginalizacija Vjačeslav Mihailovič Skrjabin – poznatiji kao Molotov – sudjelovao još u revoluciji 1905. te u

Februarskoj revoluciji 1917. > bio šef sovjetske vlade 30-ih 1939. kao min. vanjskih poslova potpisuje Ribbentrop-Molotov pakt nakon Staljinove smrti s Maljenkom i Berijom udružuje se u trijumvirat

marginaliziran i izbačen iz KP 1961. primljen ponovno tek 1984.

2. Gospodarska obnova

„socijalistički“ režim temlejio se na kolektivnom vlasništvu sredstava za proizvodnju i na gospodarskom planiranju

1. petogodišnji plan 1929.-32. > uranjeno prekinut; 2. petogodišnji plan > 1933.-38.; treći > prekinut 1941. zbog rata zadnje tri godine usporavanje > industrijska prouzvodnja nije se povećavala željenom brzinom

po završetku WW2 > ratna industrija u punom zamahu, na šetu civilne situacija u SSSR gospodarstvu duboko poremećen uzrok štete nastale okupacijom i ratom

te opća iscrpljenost stanovništva > prihodi od industrije prosječni, proizvodnja niska, a strojevi zastarjeli

ekstremno slaba opskrba i manjak živežnih namirnica 45. bila prosječna godina, a 46. poharana sušama; zbog neorganiziranog prijevoza dodatno otežano stanje

1945. 18 milijuna stanovništva živjelo u barakama i daščarama SSSR proizvodnja višestruko zaostajala za SAD prozvodnjom, pa čak i za Njemačkom 4. četverogodišnji plan skromi ciljevi, većinom manji od proizvodnje 1940. u poljoprivredi,

te od 42. u industriji problem ostaje i dalje visok vojni proračun(SAD i VB ga puno više smanjile od SSSR-a) 1949. uvodi se trogodišnji plan povećanja kolektivnog uzgoja, ali nema ništa više uspjeha od

petogodišnjeg > proizvodnja jedva veća od polovice one iz 1928. 1950. petogodišnji plan daje rezultate jedino u polju teške industrije, a roba široke potrošnje

se povećala, ali nezadovoljavajuće, a na području prehrambene proizvodnje stanje tragično Staljinovi strateški ciljevi izvode se na zadivljujuć način, ali na račun široke potrošnje cijela

jedna generacija žrtva povećanja proizvodnje teške industrije 1945.-47. najtragičnije razdoblje > do 1952. osjeća se blago poboljšanje > 51. cijena kruha,

mesa i maslaca duplo manja od one u 46., ali još uvijek duplo viša od one u 40.; ostalim proizvodima cijena ne pada

većina radnika radila 11-12h kako bi imali dostatno novaca za život zbog sve težih životnih uvijeta na selu velik odljev stanovništva u gradove stvara društvene

probleme > gradsko stanovništvo živjelo bolje, na račun seljaka kolektivizacja dosegla maksimum > udružuju se manji kolhozi u veće radi većih prihoda SSSR polako napreduje bez pomoći izvana, ali za to trebalo platiti još 8 teških godina pod

Staljinom > izolacija stanovništva omogućila da izdrži divivske napore neznajući za bolje, a ksenofobija potaknuta i strahom od još jednog rata > prihvaćaju sve teškoće bojeći se američkog imperijalizma

3. Staljinova smrt

unutrašnja klima neposredno pred Staljinovu smrt poprima i obilježja antisemitizma, posebice u Ukrajini Sovjeti loše prihvaćaju cionističke ideje > 9 lječnika uhićeno 1953. pod optužbama da su smislili ubojstvo članova vlade > 6 od 9 Židovi > nakon Staljinove smrti oslobođeni

Staljin umire 5. ožujka 1953. „nenadoknadivi gubitak za KP, radnike SSSR-a i cijeli svijet“

lijes nosili: Vasilij Staljin(sin o kojem se poslije nije ništa čulo > a bio general zrakoplovstva), Maljenkov, Molotov i Berija(tri pretedenta na vlast) nitko nije pozornost obraćao na Hruščova

Hladni rat: korejska i njemačka kriza

1. Politička priroda sukoba tumačenja Hladnog rata mogu se podijeliti na dvije škole: 1) sukob je posljedica

komunističkog poticanja na svjetsku revoluciju 2) sukob je plod američkog kapitalizma čiji je cilj bio reintregracija područja pod kontrolom SSSR-a u tržišni sustav

prva teza označena kao ortodoksna, a druga je nazvana revizionističkom Hladni rat obilježen pretežito američkim shvaćanjima Hladni rat prema prvom shvaćanju počinje 1917., ponovno se zaoštrava nakon WW2 i

nikad ne će prestati prema drugom shvaćanju, Hladni rat ima precizne granice i faze osim kratkih godina Hladnog rata (1945.-1956.) odnosi SSSR-a s ostatkom svijeta obilježeni

nekonfliktnim pojavama nacistička agresija na SSSR 1941. gurnula je SSSR i SAD na istu bojišnicu i SAD i SSSR nakon WW2 bile pobjednice > SSSR je bila potpuno razorena i to je zahtijevalo

potpunu obnovu sustava, a SAD je imao dvostruko veći BNP u odnosu na brojke s početka rata + njezin teritorij nije dotaknut ratnim razaranjima

obje supersile nove u ulozi globalnih autoriteta > 1917. Lenjin i njegovo preuzimanje vlasti u studenom te Wilson i njegovih 14 točaka 1918. pokazali tendenciju diktiranja novih pravila međunarodnog sustava

ni sovjetski ni američki državnici nisu imali iskustva u vladanju svijetom pravila suživota > mogla su se naći ili u razvoju plodne suradnje ili u smislu podjele

zemaljske kugle na sfere utjecaja ili u smislu pokušaja pokušaja jedne sile na drugoj nametne svoje zamisli i svoju viziju međunarodnog sustava

neizvjesnost je postojala zato što ni američki ni sovjetski način shvaćanja novog poretka nije jasno definiran

Sovjeti su u kapitalizmu vidjeli agresiju, Amerikanci u komunizmu2. Latentna faza sukoba jedno od spornih pitanja bila je američka pomoć, odobrena na temelju Zakona o najmu i

zajmu iz ožujka 1941. > sporost u stizanju pomoći (česti problemi koji su se javljali na putu do sovjetskih luka) Sovjeti često tumačili kao namjernu malicioznost

s američkog strane, nezahvalnost koju su Sovjeti pokazivali tumačila se kao nespremnost za suradnju

SAD prestao slati pomoć 1945. > SSSR protumačio to kao ekonomsku ucjenu drugo sporno pitanje bio je stalni strah kako će jedna od strana separatno zaključiti mir s

Njemačkom SAD nije mogao zanemariti način na koji je SSSR ušao u rat (podsjetimo: Ribbentrop-

Molotov sporazum iz 1939!) aspekt koji je dodatno prouzročio duboko nepovjerenje bio je način upravljanja teritorijima

koji su bili oslobođeni ili zauzeti

Amerikanci su isključili Sovjete iz nadzora nad primjenom mirovnih sporazuma u Italiji, a Sovjetu su onda smatrali da je u redu ako oni to učine na Balkanskom poluotoku

problem je bilo i otvaranje druge fronte u Francuskoj > o tome se raspravljalo još 1942., ali su planovi odgođeni do lipnja 1944. > SSSR je smatrao kako su Amerikanci odugovlačili kako bi što više ruskih vojnika poginulo i kako bi onda SAD tako lakše pobijedio SSSR

konferencija u Moskvi, 1944. > Staljin + Churchill > raspravljali isključivo o temama vezanim za balkanska pitanja

donesen dokument po kojem je Balkan podijeljen na zone utjecaja konferencija na Jalti (veljača 1945.) > dvije teme izazvale žučne rasprave i imale negativne

posljedice na odnos zapadnjaka i SSSR-a: pitanje Poljske i pitanje politike koja se treba voditi na oslobođenom području

Roosevelt umro neposredno prije završetka rata u Europi > njegov nasljednik Harry Truman Truman se sastao sa sovjetskim ministrom vanjskih poslova Molotovom 23. travnja 1945. Truman je pokazao da će voditi mnogo nepopustljiviju politiku prema SSSR-u najvažniji problem nakon Trumanova dolaska na vlast > provedba dogovora s Jalte Churchillova uloga u Hladnom ratu precijenjena > on je samo bio vođa konzervativne

oporbe laburističkoj vladi ipak, neke činjenice dale mu značaj > pritisak koji je vršio ne bi li se druga fronta otvorila na

Balkanu, cinično držanje tijekom Moskovske konferencije 1944. te činjenica da je 1946. iz SAD-a (govor u Fultonu, Missouri) odaslao znak uzbune protiv sovjetske politike 'željezne zavjese'

HARRY TRUMAN

1884.-1972. demokratski senator od 1934. Rooseveltov potpredsjednik od 1944., nakon Rooseveltove smrti naslijedio ga kao

predsjednik donio odluku o bacanju bombe na Japan u Kongresu SAD-a u ožujku 1947. iznio misao koja će se kasnije nazvati Trumanova

doktrina: SAD se obvezuje intervenirati i pomagati slobodne narode koje manjinske ili vanjske snage pokušavaju podjarmiti

konkretna primjena Trumanove doktrine bila je vojna i ekonomska pomoć antikomunističkoj stranci u Grčkom građanskom ratu

glavno ostvarenje ove strategije > Marshallov plan, srpanj 1947. Fair Deal > proces proizvodne rekonverzije uz pomoć aktivne vladine politike kontrole

cijena i potrošnje naredio vojnu intervenciju u Koreji 1950. 1952. > naslijedio ga republikanac Eisenhower

3. Neuspjeh uspostave sustava mira Roosevelt je 29. veljače Kongresu SAD-a predstavio rezultate Krimske konferencije >

posebno se zadržao na stvaranju Ujedinjenih naroda koji je bio predviđen za 25. travnja u San Franciscu

Roosevelt krenuo tragom Wilsonove tradicije

kodificirao je teoriju four policemen > zadatak velikih sila da daju dimenziju prisile koja je nedostajala Društvu naroda

Sovjeti su pristali ući u UN tek nakon što je prihvaćen njihov uvjet da velike sile u okviru Vijeća sigurnosti (jedino tijelo UN-a koje je imalo mogućnost dodnositi konkretne odluke o djelovanju) raspolažu tzv. pravom veta

Vijeće sigurnosti i Generalna skupština održali prve sjednice u Londonu u siječnju 1946. > poprište sukoba

nekoliko dana nakon početka rada, Sovjeti iskoristili pravo veta > ostali to protumačili kao znak agresivnosti

posljednja saveznička konferencija > Potsdam, 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. > karakterizira ju smjena glavnih protagonista > umjesto Roosevelta Truman, a umjesto Churchilla Attlee

pitanja koja su dominirala konferencijom > modalitet okupacije Njemačke, reparacije, početak mirovnih pregovora s Italijom

Staljin se obvezao pomoći u intervenciji u Japanu > neki historiografi misle kako je Staljin smatrao da Truman pomoću atomske bombe želi umanjiti sovjetsku intervenciju protiv Japana i umanjiti važnost Crvene armije

pitanje mirovnog sporazuma s Italijom i diplomatskog priznavanja vlada zemalja istočne Europe pokretali žučne rasprave

talijanski sporazum za velesile je imao značenje barem u sva aspekta: pitanje Trsta i kolonijalni problem

ako se pristane dati Jugoslaviji Trst, to znači da će SSSR-u biti otvoren put na Sredozemlje američka vlada bila nespremna priznati provizorne vlade u istočnoj Europi koje su

postavljene pod patronatom Moskve 1945. ministar vanjskih poslova James Byrnes pomislio da je moguće pokazati dobru volju

priznavanjem bugarske vlade, a da to ne utječe na politiku nasilne sovjetizacije u tom dijelu Europe

4. Početna faza Hladnog rata pokušaj Byrnesova opreznog približavanja sovjetskim stavovima temeljilo se na nadi da će

se ponovno otvoriti dijalog o granicama sovjetske prevlasti u istočnoj Europi istočna Europa postaje jedan od glavnih poprišta Hladnog rata Truman je smatrao da se prema Sovjetima treba koristiti 'željezna šaka i oštar jezik' republikanci tražili smjenu Byrnesa > smatrali ga odgovornim za politiku appeasementa

(smirivanja) (njegova politika nije se mnogo razlikovala od Churchillove prema Hitleru) George Kennan (američki veleposlanik) je tih dana iz Moskve poslao dug telegram koji je

postao slavan zbog tumačenja sovjetske opasnosti koje je sadržavao drugo poprište na kojem je jačao antagonizam > Bliski istok > 3 krizna područja: Iran,

Turska i Grčka Sovjeti u Iranu nisu poštovali kaluzulu sporazuma od 29. siječnja 1942. > predviđeno da

sovjetske snage zauzmu sjever zemlje, a britanske područja uz Indiju te su se snage trebale povući nakon 3 mjeseca, ali Sovjeti odugovlačili > poticali su

autonomističke težnje Azerbejdžana te poštivanje klauzule pokušale zamijeniti za zaftne ustupke

povlačenje se ipak dogodilo u svibnj 1946.

Sovjeti bili neprijateljski nastrojeni prema Turskoj zbog njezina kasnog ulaska u WW2 (veljača 1945.) zbog čega saveznici nisu mogli koristiti Dardanele za međusobnu komunikaciju

u ožujku 1945. vlada u Moskvi otkazala sporazum o prijateljstvu i sigurnosti koji je od 1925. imala s Turskom; otkazala je i sporazume iz Montreuxa o plovidbi tjesnacima te je zatražila da joj se vrate 3 armenske provincije dodijeljene Ataturku 1921.

građanski rat u Grčkoj trajao od 1944. > rat između vladajućeg sloja (podrška britanske okupacijske snage) i lijevih političkih sila (podrška Bugarske, Jugoslavije i SSSR-a)

ta su grčka područja na kojima su se vodile borbe bila vanjska granica SSSR-a

5. Njemačko pitanje prema sporazumima iz Jalte i Potsdama, Njemačku se trebalo podijeliti i njome su trebale

vladati 3 velike sile + Francuskea čiju je zonu trebalo odrediti negdje između britanske i američke

Nijemci su trebali plaćati visok, ali još neutvrđen iznos reparacija njemačkim gospodarstvom trebale su upravljazti okupacijske snage Sovjeti su Njemačku vidjeli kao most za nadziranje srednje Europe i kao skladište resursa

koje su željeli usmjeriti izravno na obnovu Rusije Francuzi su okupaciju Njemačke shvatili kao odmazdu za poraz iz 1940. > željeli su

Njemačku koja će u budućnosti biti slaba i podijeljena koliko je to moguće Amerikanci i Britanci se zbližili u mišljenju oko Njemačke nakon što je Amerika odustala od

plana Morgenthau plan Morgenthau tijekom rata osmislio ga Rooseveltov ministar financija > rješenje

njemačkog pitanja leži u zadržavanju njemačkog gospodarstva na niskom stupnju razvoja njemačko pitanje sve se više doživljavalo kao problem reintegracije Njemačke u zapadno

gospodarstvo (govor Byrnesa, Stuttgart, rujan 1946.) sastanak njemačkih okupatora u Moskvi u ožujku i travnju 1947. izazvao potpuno raskol >

Sovjeti i Francuzi nisu pristali na uvođenje jedinstvene uprave 1. listopada 1947. > SAD i VB gospodarski ujedinile svoje zone Savezničko nadzorno vijeće trebalo je postati sjedište političkog koordiniranja, ali je

postalo poprište sukoba u siječnju 1947. američka i britanska zona spojene u zonu B

6. Faza otvorenog sukoba i stvaranje blokova ljeto, 1946. > Clark Clifford (Trumanov savjetnik) predao predsjedniku dokument u kojem

tvrdi kako sovjetski vođe vjeruju u krizu zapadnog svijeta i nastoje ju što više potaknuti potrebno je na to odgovoriti dogovorom svih zemalja Zapada s ciljem izgradnje svijeta pod

zapadnjačkom kontrolom i prepoznati sovjetsku zonu utjecaja kao nešto drukčije s čime suradnja nije moguća > tu se već naziru obrisi ono što će postati doktrina containmenta (ograničavanja)

u siječnju 1947. ministar vanjskih poslova SAD-a postao George Marshall SAD je težio utjecaju na zapadnoeuropske stranke s ciljem isključivanja komunističkim

stranke te su željeli inaugurirati politiku intervencije prva takva intervencija predstavila je Trumanova najava (12. ožujka 1947.) u obliku poruke

Kongresu > najavljen početak faze otvorenog sukoba sa SSSR-om Trumanova doktrina

Trumanova doktrina odnosila se i na Grčku i Tursku (smatralo se kako su one izložene sovjetskoj opasnosti)

u to vrijeme počela je konsolidacija blokova > SAD je priznao SSSR supersilom koja može stvoriti zone svojeg utjecaja

najava Marshallova plana 5. srpnja 1947. nakon toga uslijedile konferencije u Parizu sa zadatkom rješavanja pitanja američke

pomoći i stvaranje ERP-a (European Recovery Program) > ERP se počeo izvršavati 1948. mnogi povjesničari smatraju kako je Marshallov plan označio početak podjele Europe i

ulazak Europe u Hladni rat Ernest Bevin i Georges Bidault sazvali konferenciju u Parizu kako bi se raspravljalo o

Marshallovim prijedlozima > sudjelovao i Molotov > postalo jasno kako sporazum nije moguć ukoliko jedna od strana ne promijeni tijek dosadašnje politike

osnivanje Kominforma (Informbiro – IB) > 22.-27. rujna 1947. sve zemlje koje su pristupile ERP-u na vlasti su imale koalicije iz kojih su bili isključeni

komunisti > npr. u Italiji su u travnju 1948. na izborima pobijedili demokršćani pod vodstvom De Gasperija

atentat na generalnog sekretara Komunističke partije Palmira Togliattija > lipanj 1948. pokušaji da se pronađe rješenje za njemačko pitanje blokirani u ožujku 1948. > savezničko

nadzorno vijeće napustio je sovjetski predstavnik maršal Vasilij Danilovič Sokolovski u veljači 1948. počeli pregovori o formiranju jedinstvene zapadne zone

(francuska+britanska+američka) od američke, britanske i francuske okupacijske zone stvorena Savezna Republika Njemačka

u rujnu 1949. ubrzo nakon toga Sovjeti odgovorili osnivanjem Demokratske Republike Njemačke širenje zapadnog saveza s gospodarskog područja na vojno-političko odvijalo se tijekom

1948. i 1949. u ožujku 1948. nastaje Zapadnoeuropska unija > automatski obrambeni savez u trajanju od

pet godina > pristupike joj VB, Francuska i zemlje Beneluxa sporazum o osnivanju Sjevernoatlantskog pakta potpisan 4. travnja 1949. > 12 zemalja

zapadne Europe obvezalo se na obrambeni savez tako da ukoliko dođe do agresije na neku članicu, odgovaraju sve ostale članice

Sjevernoatlantski pakt imao značenje jer je označio definitivnu stabilizaciju zapadne Europe

BERLINSKA BLOKADA

sporazumi iz Potsdama u lipnju 1945. podijelili Berlin na 4 okupacijske zone početkom 1947. SAD i VB su spojili svoje okupacijske sektore, započeli politiku

gospodarske liberalizacije i proveli monetarnu reformu nakon toga je SSSR odgovorio blokadom grada > moglo bi se reći kako je Berlin postao

prava enklava Amerikanci na blokadu odgovorili zračnim mostom blokada prestala nakon gotovo godinu dana > 12. svibnja 1949. SSSR se prilagodio situaciji i stvorio je Demokratsku Republiku Njemačku na teritoriju svoje

okupacijske zone

7. Korejski rat i ponovno naoružavanje Njemačke

u rujnu 1949. Truman objavio kako je SSSR oduzeo SAD-u monopol na nuklearno oružje 1950. > započeo Korejski rat rezolucija br. 86 (u National Security Councilu) > u travnju 1950. elaborirao ju je Paul Nitze,

a u jeku korejskog sukoba odobrio ministar vanjskih poslova Dean Acheson > prema toj rezoluciji, Sovjeti su bili sposobni pregaziti zapadnu Europu, krenuti prema naftnim poljima Srednjem Istoka, stabilizirati svoja osvajanja na Dalekom Istoku, iz zraka napasti VB i komunikacijske putove na Atlantiku i Pacifiku te napasti atomskim oružjem određene ciljeve (Aljaska, SAD, Kanada)

Korejski rat započeo napadnom Sjeverne Koreje na Južnu Koreju u srpnju 1950. > Sjeverna Koreja imala podršku SSSR-a i Kine

američki general koji je sudjelovao u Korejskom ratu Douglas MacArthur najizravnija posljedica Korejskog rata u Aziji bila je odluka SAD-a da se opet uspostave

prijateljski odnosi s Japanom SAD je imao poteškoća prilikom određivanja koja kineska vlada, ona u Pekingu ili ona

nacionalistička na Tajvanu (priznavao ju SAD), treba sudjelovati u pregovorima Truman je Johnu Fosteru Dullesu (budućem ministru vanjskim poslova u Eisenhowerovoj

eri) dao zadatak izraditi tekst sporazuma koji je trebalo podnijeti zainteresiranim stranama dokument je bio spreman u lipnju 1951., a u rujnu se o njemu raspravljalo na konferenciji u

San Franciscu > na toj konferenciji sudjelovalo 52 države > SSSR je ipak odbio potpisati definitivan tekst

između SAD-a i Japana potpisan sporazum o sigurnosti > 8. rujna 1951. pitanje njemačkog naoružanja općenito je riješeno stvaranjem ujedinjenog atlantskog

zapovjedništva povjerenog generalu Eisehoweru sa sjedištem u Parizu 27. svibnja 1952. > osnovana Europska obrambena zajednica (EOZ) koja je trebala stvoriti

nadnacionalnu europsku vojsku, integriranu u NATO snage u kolovozu 1954. Francuska je odbila ratificirati taj sporazum zapadnoeuropska unija počela s radom 1955. > 6 država > Italija, Francuska, SR Njemačka i

zemlje Beneluxa 11. svibnja 1955. > SSSR je stvorio svoj sustav vojnih savezništva sa satelitima istočne

Europe > Varšavski pakt

MAKARTIZAM I LOV NA VJEŠTICE

makartizam je nazvan prema Josephu McCarthyju > pokretač senatskog Pododbora za sigurnost > zadatak = istražiti moguće infiltracije u državnim institucijama

atmosfera lova na vještice > rastao broj uhićenja, crnih lista koje su označavale udaljenje s posla

strahovanje od nuklearne špijunaže dovelo je 1953. do osude i pogubljenja supružnika Juliusa i Ethel Reosenberg (militantni komunisti koji su optuženi za špijunažu u korist SSSR-a)

čak su i fizičar Oppenheimer (jedan od očeva atomske bombe) i njegov brat optuženi za komunizam

trećina istraga okomila se na Hollywood > uhićenja i otpuštanja mnogih (među kojima su i tzv. hollywoodska desetorica)

glumci poput Johna Hustona, Humphreyja Bogarta i Catherine Hepburn izraziti svoje nezadovoljstvo

Bertolt Brecht i Orson Welles napustili SAD, a Charlie Chaplin preselio u VB

KOREJSKI RAT

počeo 25. srpnja 1950. invazijom Sjeverne Koreje na južni dio zemlje 1948. na sjeveru je proglašena Demokratska Narodna Republika Koreja (glavni grad

Pyongyang), a na jugu Republika Koreja (glavni grad Seoul) Truman je poslao mornaricu u obranu Tajvana kako bi spriječio mogući napad Kine Kinezi i SSSR bili na strani Sjeverne Koreje, saveznici na strani Južne prekid sukoba potpisan je 27. lipnja 1953.

JOHN FOSTER DULLES

1888.-1959. od siječnja 1953. ministar vanjskih poslova predsjednika Eisenhowera smatrao je kako je borba između kapitalizma i komunizma borba između dobra i zla osmislio doktrinu roll-back > trebala se suprotstaviti komunističkom ekspanzionizmu,

bazirajući se na gustoj mreži vojnih saveznika tijekom krize 1956. i 1958. podržavao je načelo brink-manship > zemlje s vremena na

vrijeme trebaju balansirati na rubu rata kako bi održale mir

8. Kriza savezničkih sustava 1953. Staljin i Truman silaze sa svjetske pozornice nakon Staljinove smrti dolazi do sukoba tko će ga naslijediti > to je izazvalo privremeno

slabljenje sovjetskog nazdora nad istočnom Europom (1953. u Njemačkoj i 1956. u Poljskoj i Mađarskoj)

francuski premijer u to vrijeme > Pierre Mendes-France > prepuštena mu isključiva vlast nad indokinesim nasljeđem

Amerikanci i Sovjeti surađivali na rješavanju Sueske krize > to je bilo samo epizodno dolazi do pojave nesvrstanih > težili mirnom suživotu Hladni rat je tako polako gubio značajku bispolarnosti

Dvije Njemačke: od savezničke okupacije do 'istočne politike'

1. Okupacija poraženog Trećeg Reicha iako je dogovoreno kako će će okupirana Njemačka smatrati jedinstvenim ekonomskim

entitetom, različita načela kojima su se vodile četiri sile pretvorile su okupacijske zone u neprobojne pregrade

združivanje britanskih i američkih zona pod jedinstvenu ekonomsku upravu > 1. siječnja 1945. > tijekom 1948. pridružila se i francuska zona

nakon rata značajno je protjerivanje Nijemaca iz područja koja su u ratu pogođena nacističkom agresijom

poljska uprava na njemačkim teritorijima postavljena istočno od linije Odra-Nisa Ostpolitik (istočna politika) > politika koju je vodila Zapadna Njemačka

privremeno odvajanje pokrajine Saarland (stavljeno pod francusku upravu) > kasnije pokrajina vraćena SR Njemačkoj > jedina promjena koja je imala znatniju političku i ekonomsku važnost

Berlin je dobio poseban položaj u sklopu okupacije sovjetska blokada Berlina potvrdila konačnu podjelu grada u jedinom su se složile sve sile > odgovaranje Njemačke za nacističke zločine > Nürnberški

proces (od studenog 1945. do studenog 1946.)

2. Podijeljena Njemačka Njemačka postala najizravnije bojno polje Hladnog rata u Europi linija između dvaju njemačkih republika označavala je i linije između blokova zaokret politike Zapada prema Njemačkoj objavljen 6. rujna 1946. u govoru američkog

glavnog tajnika J. F. Byrnesa u Stuttgartu u sovjetskoj zoni 1945. dolazi do uklanjanja pruskih seljaka i kolektivizacije sela kolektivizacija u industriji temeljila se na eksproprijaciji velikih kompleksa suodgovornih za

nacističku politiku (npr. Flick u Saskoj) monetarna reforma u lipnju 1948. > uvedeno u Zapadne zone na novoj političkoj panorami isticala se Kršćansko-demokratska unija (CDU) Konrada

Adenaurea > imala podršku od Kršćansko-socijalne unije (CSU) u Bavarskoj u srpnju 1948. zapadne sile najavile sazivanje skupštine za svoje zone > zadaća: izrada

provizornog ustava 14. kolovoza 1949. izabrana je prva Savezna skupština Zapadne Njemačke (Bundestag) >

kršćanski demokrati imali većinu 12. rujna inauguriran je Ustav SR Njemačke te je izabran prvi predsjednik > Theodor Heuss nakon nekoliko tjedana proces stvaranja države odigrao se i u istočnoj Njemačkoj tamo je neko vrijeme dužnost savjetodavne uloge imala skupština njemačkog naroda

sastavljena uglavnom od Jedinstvene socijalističke stranke Njemačke (SED) > nastala je 1946. > većinska komunistička stranka + socijaldemokratska stranka

SED se 30. svibnja 1949. porglasio vijećem njemačkog naroda to se vijeće 7. listopada 1949. proglasilo Privremenom narodnom skupštinom DR Njemačke predsjednik Demokratske Republike Njemačke 12. listopada postaje Wilhelm Pieck kancelar na Zapadu > Adenauer prvi tajnik Jedinstvene socijalističke stranke DR Njemačke > Walter Ulbricht SR Njemačka 1951. sudjelovala u osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, 1955.

potvrđen je njezin ulazak u NATO, a 1957. bila je među potpisnicama konvencije Europske ekonomske zajednice

DR Njemačka je sudjelovala u Varšavskom paktu te u ekonomskoj integraciji koju je promovirao SEV

Povijest 18

str. 536-581

Komunistička Kina

Narodna Republika Kina proglašena 1.10.1949. okončanje borbe masa pod vodstvom komunista

kineska povijest nakon 1949. podjeljena na dvije faze točka koja ih dijeli je Mao Ce Tungova smrt 1976.

dva konstantna elementa koja vrijede za oba razdoblja: nastojanje vlasti da osigura zemlji puni suverenitet, prosperitet i stabilnost te prevlast KP koja ima potpunu vlast u obje faze te ne podliježe mehanizmima kontrole, ograničavanja ili odgovornosti

podloga za djelovanje u 1. fazi > odjeci revolucionarnih seljačkih tendencija i gradnja suverene države pod međunarodnom blokadom

70-ih glavni cilj vlasti uključivanje u međunarodnu zajednicu bili spremni postići to po cijenu odricanja temeljnih tendencija iz prethodnog razdoblja poput potreba da se smanje nejednakosti u društvu među profesijama, regijama, spolovima, generacijama...

karizmatični čelnici > Mao Ce Tung i Deng Xiaoping; skupa sa snažnim strukturama vlasti omogućile KP posredovanje među suprotstavljenim skupinama, stabilnu i efikasnu vlast te stvaranje slike ujedinjene Kine postavljene protiv snažnog vanjskog neprijatelja

KP se vremenom udaljava od svoje „ideološke matice“, ali je ona postala strukutura snažnih institucionalnih obilježja, usporediva s kineskim tradicionalnim aparatima

vlast se morala suočiti s raznolikom zemljom,najbrojnijim stanovništvom, problemima zaostalosti i nerazvijenosti te međunarodnom situacijom koja prijeti njezinoj suverenosti

1. Agrarna revolucija i stvaranje nove vlasti na selima

dolaskom na vlast KO prioritet daje revolucionarnoj preobrazbi seljačkog društva zakon o agrarnoj reformi 1950. > eksproprijacija zemljoposjednika, fizička likvidacija mnogih te oduzimanje političkih prava i gospodarskih položaja preživjelima

u selima vlast siromašnih seljaka; komunisti se trudili iskorijeniti korupciju u selima > korupcija bila temelj moći na selima prije 1949.

siromašnim seljacima sada dodjeljivane važne privilegije, novačeni u vojsku od seljačkih kadrova tražilo se organizacijske sposobnosti, identifikacija s društvenim i

političkim vrijednostima revolucije; tehnološki zahtjevi zapostavljeni zbog zaostalosti vrijeme avangarde siromašnih seljaka, stoljećima potiskivanih od strane veleposjednika

bili solidan temelj KP, na lokalne vlasti preslikan mehanizam središnje vlasti Kina u kriznim razdobljima najuređenija i najjače nadzirana zaostala zemlja rezultira

očuvanjem unutarnjeg reda i mira > zaustavljanje društvenih raskola, masivno cjepljenje... negativne odlike novi seljački kadrovi obilježeni tradicionalnim moralnim i kulturnim

svjetonazorima, autoritarizmom, averzijom prema strancima, stvaraju napetosti s težnjama za jednakošću, nositelji prosvjeda protiv privilegiranih

seljaci težili biti dio vladajućeg sloja ili barem da njihova djeca to postanu obrazovanjem agrarna revolucija donjela veće društvene, nego gospodarske promjen

zemlja oduzeta veleposjednicima obuhvaća 46 mil ha raspodjeljena bezemljašima > uz rast stanovništva nedovoljno > problem siromaštva nerješen

problem zastarijele metode obrade zemlje, nedostatak ulaganja u strojeve i navodnjavanje, poljoprivreda neutemeljena na monetarnim uvjetima sve te probeme nije mogla riješiti promjena vlasništva nad zemljom

2. Modernizacija i mehanizmi pridobivaja gradskog stanovništva

osnivači i rukovodeći sloj KP bili su intelektualci > shvaćali potrebu modernizacije tehnologije i običaja, podržavali industrijski razvoj zemlje, tehnološku modernizaciju te transformaciju društva

navedene karakteristike šire popularnost KP među srednjim slojevima intelektualaca nekomunistički intelektualci u sukobu s KP > intelektualci podržavali moderne i nacionalne

aspekte KP, ali željeli i demokraciju i slobode s Zapada KPK odbacila dodjeljivanje dodatne uloge intelektualcima i odbili jamčiti prava na neslaganje i

različitost priznali tehničke i profesionalne zadaće intelektualaca > pozitivno ocjenjivani u razdoblju 1949-57. i 1977.-79. > između ova dva razdoblja tijekom kulturen revolucije potpuno odbačeni

KP u građanima, odnosno proleterijatu vidjeli revolucionarnu silu koja bi postala glavni protagonist u životu zemlje u praksi manja stabilnost u gradovima nego na selu > proleteriajta malo i KP nije imala adekvatnu politiku za njihove probleme

nezaposleni uključivani u društveno korisne radove > slabo plaćeni, ali imali za osnovno stroga društvena i politička kontrola zaustavljen kriminal(droga, prostitucija, korupcija) uvedena racionalizacija prehrane te kontrolirane cijene omogućilo preživljavanje

radnicima; zaustavljena i inflacija iz doba Koumintanga; otkupljivali poljoprivredne proizvode za građane > po nižim cijenama od tržišnih

ovisnost građana o sustavu protivljenjem se ugrožava egzistencija

industrijalizacija riješila nezaposlenost u gradovima > gradska sirotinja sirotinja postaju službenici i radnici > neki uzdignuti i na upravne položaje

omladina najveći problem masovno školovanje služilo za indoktrinaciju > uspjelo uroditi i djelićem spoznaje te kritike kod mladih; veliki problem i zapošljavanje nakon škole > zbog nedostatka adekvatnih mjesta raseljavali ih u sela da „promiču nove vrijednosti“

mladi postali čimbenik nestabilnosti i previranja > borili se protiv povlaštenosti > vremenom mladi svi više otuđeni od vlasti > kulminiralo 1989.

buržoazija većinom napustila zemlju prije pobjede revolucije > otišli u Hong Kong ili Tajvan oni koji su ostali bili spremni surađivati s vlašću, a KP ih iskoristila za obnovu države, posebno 1949.-52. > imali stručne i rukovodeće vještine

postupno kampanje smanjile manevarski prostor buržoazije > zabranili pronevjeru i druga nezakonita djela

poduzetnici koji su imali poteškoća nacionalizirali tvrtku, a zauzvrat dobili važne funkcije u njoj > bezbolna tranzicija

prijelaz na socijalizam uništio je brojne trgovačke i uslužne djelatnosti nižeg srednjeg sloja

KAMPANJA 'STOTINU CVJETOVA'

naziv za kratko razdoblje otvaranja između svibnja 1956. i lipnja 1957. kampanju pokrenuo voditelj odjela propagande Lu Dingyi > lansirao slogan: „Neka se sto

cvjetova rascvjeta i neka se sto škola nadmeće“ neočekivano širenje pokreta kasnije pokret ugušen

3. Strategija industralizacije

1954. razvijen novi ustav predviđa brzo stvaranje socijalističkog društva > model preuzet iz SSSR-a

prvi petogodišnji plan ulaganja u tešku industriju i infrastrukturu > žrtvovana proizvodnja potrošačkih dobara i poljoprivreda

dobri rezultati povećanje industrije 128%, a poljoprivrede 25% > stanovništva samo 11% takvi rezultati uzrok što se nije uvela kontrola nataliteta

država financirala poduzeća i preuzimala njihov profit propisujući stroge parametre cijena, troškova, plaća

1956. Mao Ce Tung kritizira razvoj gospodarstva u kojem je poljoprivreda podređena indusriji, ali 1958. maoistička politika ostaje naklonjena teškon industriji

selo nije dobijalo ulaganja proporcionalna povećanju stanovništva, a nije ni dobijalo pomoć u vidu transporta, energije, strojeva

4. Vanjska politika između američke opsade i sovjetskih prijetnji

SAD odbijale priznati NRK skoro 30 godina održavali odnose s Koumintangom > 1954. vojni savez > Koumintang 1949. pobjegao na Tajvan i spriječava ulazak Kine u UN do 1971.

u korejskom ratu Kina se uključila u rat na strani Sjeverne Koreje > faza Hladnog rata u Aziji SAD se bojao da će se revolucija proširiti u okolne azijske zemlje rezultira tako da se od 54.

SAD na neizravan, a od 64. na izravan način uključuje u rat u Vijetnamu

promjena odnosa Kine i SSSR-a i kraj revolucionarnih tendencija u Trećem svijetu SAD prekinuo politiku otvorenog neprijateljstva prema Kini

početkom Hladnog rata > logično udružinje Kine i SSSR-a > SSSR štitio Kinu od SAD-a, davao gospodarsku potporu i teničku pomoć

1956. za vrijeme mađarske i poljske krize Kina zauzela kritičan stav prema sovjetskom autoritarizmu > sve više se smiruje situacija između SSSR-a i SAD-a, nauštrb Kine

Kina ugrožena promjena politike prema SSSR-u > kritika Hruščova> dovodi u pitanje legitimnost sovjetske vlasti, politički napad postaje eksplicitan 1960.

1963. konačan raspad > sovjeti odgovaraju na optužbe gospodarskom blokadom > okreću sovjetski blok i Indiju protiv Kine nesuglasice prerastaju u izravan sukob 1969. na rijeci Ussuri

Kina se približava SAD-u on nakon poraza u Vijetnamu sklon uspostavi novih odnosa u Aziji > 1972. Nixon posjećuje Peking > povećava se suradnja dvaju država

1972. Kina ulazi u UN iako SAD glasuje protiv 1978.-80. pod pritiskom sovjetskog ekspanzionizma i nuklearne prijetnje > započinje sustavna

strateška suradnja s SAD-om > interveniraju u Vijetnamu zbog njegova napada na Kambodžu > 80-ih pobjedom konzervativaca u SAD-u ponovno udaljavanje

80-ih Kina se postupno približava Gorbačovom SSSR-u te normalizira odnose s Vijetnamom gušenje ustanka na trgu Tainanmen 1989. rezultiralo pokretom na Zapadu za kažnjavanjem

Kine > no brzinski razvoj Kine i Istočne Azije(ne samo u gospodarstvu), omogućilo Kini da izbjegne međunarodnu izolaciju

Kina postala snažna zemlja koja se ne osjeća ugorženom izvana

5. Maoistička politika kolektivizacije sela

kolektivizacija provedena 1955. > Mao želio siromašnim seljacima dodjeliti ulogu protagonista u seljačkom društvu

Mao se zalagao za proširivanje navodnjavanja i terasaste obrade > ubrzan rast poljoprivrede i opće blagostanje seljaka

kolektivno društvo u rukama kadrova proizašlih iz klasne borbe u selima davali još više ljudi u vojsku > neophodna za stvaranje upravnih i tehničkih kadrova, obranu, intervenciju u slučaju katastrofe, borbu protiv zaostalosti

1955.-56. prva faza kolektivizacija; 1958. osnivanje komuna > odlučujući poticaj komune osnovni elementi društva organizirale kolektivnu poljoprivrednu djelatnost i

postavile temelje industrijalizacije; bile i lokalna upravna tijela i vojna zapovjedništva Mao se godinama borio kako ti lokalni kadrovi ne bi postali povlaštena klasa 1958. osnivanje komuna prati kampanja „veliki skok naprijed“ u poljoprivrednoj i

industrijskoj proizvodnji poražavajuće neuspješna značajke kampanje industrija > nered u proizvodnim strukturama, zaostalost birokracije;

poljoprivreda > organizacijska nezrelost lokalne uprave, kontradiktorne naredbe 1952.-62. teška kriza > milijuni pomrli od gladi komune se reorganiziraju na empirijski način 1960-ih oživljavanje proizvodnje > komune i dalje u središtu raspravi KP > ljevica bila za

jednakomjerne raspodjele dohotka, a drugi za nagrađivanje istaknutih pojedinaca komune u potpunosti kontrolirala KP > preuzela kontrolu nad proizvodnjom, aktivnostima i

interesima seljaka, upravom sela i teritorijalnom vojnom mrežom

proizvodnja rasla, ali raslo i stanovništvo > neadekvatna politika kontrole nataliteta rezultat bio da je samo proizvodnja žitarica narasla po glavi stanovništva, ostalo ne

povećava se navodnjavana površina i širi obrađivanje poljoprivrednim strojevima Maova politika prema selu održavao društvo koje će osigurati opstanak u dramatičnim

okolnostima > obvezni otkupi osigurali pokrivanje osnovnih potreba izbjegava se preseljenje seljaka u gradove, ovisnost o međunarodnoj i unutrašnjoj tržišnoj

ekonomiji > komune osigurale minimalno pokrivanje najslabijih i zapošljavanje

6. Kulturna revolucija

kulturna revolucija mnogostruki uzroci i kontradiktoran razvoj sudjelovali vrhovi državne i partijske vlasti > isticali različita mišljenja i strategije izostala

demokratska praksa i policijska represija karakteristična SSSR-u 30-ih kriza sovjetskog modela i neuspjeh „velikog skoka naprijed“ pokrenuli raspravu o

uputnosti pojačavanja ili smanjivanja kolektivizacije > sukobljene strane bile militantni dio KP i mladi koji su željeli u nju stupiti

Mao i njegove pristaše > za sačuvanje kolektivističke strukture i izbjegavanje nastanka povlaštenih protiv prenošenja povlastica na nove generacije > fenomen karakterističan SSSR-u protiv kojeg su se borili

Mau snažnu podršku dali seljaci imao kontrolu nad selima > nije bilo krize karakteristične gradovima podršku sela pratila i narodna vojska pod vodstvom Lin Piaoa

osim seljaka i vojske, oko karizmatičnog vođe i > grupa partijskih intelektualaca i ideologa stavovi protivnika nisu jasno poznati, iskrivljavanje u fazama revolucije od strane vlasti >

ali smatrali da treba ublažiti mehanizme prisile i mjere kolektivizacije, postojala težnja intelektualaca za većom političkom slobodom, ideološkom otvaranju prema svijetu

kulturna i politička polemika 1957. ugušena na Maov zahtjev > ostavilo duboke rane seljaci se suprotstavljaju intelektualcima > smatraju ih nasljednicima privilegiranih slojeva

staroga društva borba protiv intelektualaca postala borba protiv starih privilegija intelektualci nisu imali stvarnu moć, a ni materijalne povlastice borba protiv privilegija trebala pogoditi i birokrate na čelu poduzeća štitio ih premijer

Zhou Enlai(Ču En Laj) > preživjeli nemire ostavši po strani oslanjajući se na korist koju je država imala od njih > 70-ih taj sloj omogućuje slom Kulturne revolucije

glavna žrtva državnog vrha partijski dužnosnici koji su u doba protujapankog otpora bili pod Liu Shao-chiom > funkcionirali na sovjetkom modelu, ali u Maovo ime

u gradu pobunu izazivalo nezaposlenost mladih radnika te slanje u daleke krajeve nakon školovanja > dvolični Maovi apeli na jednakost izazvali pobunu

sukobi i oko školstva svaka klasa željela povlastice, odnosno pritup školstvu kakav je njima odgovarao > škola cijelo desetljeće nije mogla ispunjavati svoju svrhu > katastrofalne posljedice po zaostalu zemlju i jednu njezinu generaciju

Kulturnom revolucijom do 1967. dominirali protesti mladih koji su pripadali Crvenoj gardi poticao ih Mao s ciljem suzbijanja privilegiranih pobjeda Maoa nad protivnicima dovela do potrebe vraćanja u prvotno stanje > mladi već 68. rastjerivani silom

kontrolu nad društvom preuzimaju revolucionarni odbori > uspostavljaju mrežu novih društvenih i partijskih vlasti proširenje vojne vlasti na cijelu zemlju

1969. na 9. kongresu KPK Lin Piao proglašen Maovim nasljednikom potvrđuje dominantnu ulogu vojnika > sastavljeni od seljaka koje karakterizira jednostavni autoritarizam

1970. počinje uklanjanje ideoloških skupina naklonjenih revolucionarnoj obnovi 1971. Lin Piao umire pod nerazjašnjenim okolnostima

u prvi se plan vraćaju čelnici s Zhou Enlaijem poboljšali industrijku proizvodnju, masovna rehabilitacija intelektualaca, stručnjaka, partijskih vođa(poput Deng Xiaopinga)

Maov koncept društva bez privilegija doživio neuspjeh 1976. umire Zhou Enlai > trebao ga zamjeniti Deng Xiaoping razradio projekt urbanog,

znanstvenog i tehnološkog sektora > protivan s tendencijama Kulturne revolucije protivnici ga uklonili > na vlast stupa Hua Guofeng, pripadnik seljačko-vojnih kadrova Mao umire 1976. iscrpile se snage za pokušavanje uspostave jednakosti Hua Guofeng uklanja čelnike koji su željeli nastavak klasne borbe > faza tranzicije > Maove

teze još službeno ponavljane, ali do 1980. Kulturna revolucija dokončana rehabilirani i vaćeni na vlast Maovi protivnici osigurana jamstva i sloboda izražavanja postupno se potpuno ukidale Maoističke odluke > uveli se selekcijski ispiti za nastavak

školovanja, priznata uloga intelektualaca, plaće ovisile o kvaliteti rada, ukinuti revolucionarni odbori

1978. ljudi povezani s Dengom Xiopingom preuzimaju kontrolu partije

ZHOU ENLAI

1898.-1976. najznačajnija osoba u izgradnji komunističkog društva nakon Mao Zedonga sudjelovao u pokretu 4. svibnja (1919., radikalni kineski intelektualci čitali marksističke

tekstove da bi vidjeli mogu li se oni primijeniti na Kinu) vođa studentskog pokreta u Tientsinu jedan od osnivača KP 1921. studirao u Europi, 1924. vraća se u Kinu imenovan direktorom političkog odjela Vojne akademije Huangpu kojom je upravljao Čang

kaj Šek 1927. postaje član Politbiroa KP-a nakon raskida Čang Kai Šeka s komunistima, jedan od onih koje je nacionalistička vlast najviše

progonila 1931. u Sovjetskoj Republici u Jiangxiju naslijedio Mao Zedonga boravio i u Moskvi kao predstavnik KP Kine sudjelovao u Dugom maršu od 1937. do 1945. zadužen za održavanje odnosa partije i Koumintanga nakon proglašenja NR Kine, postao je premijer od 1949. do 1958. bio je ministar vanjskih poslova zalagao se za zbližavanje s Washingtonom 1972. s Nixonom je potpisao Šangajsko priopćenje

BANDA ČETVORICE

ili Šangajska skupina Chiang Chin (treća Maova žena) + Wang Hongwen + Zhang Chunqiao + Yao Wenyuan zastupali radikalnu primjenu maoističkih načela

grupa potaknula Kulturnu revoluciju > progonili velik dio stare vladajuće klase i milijune seljaka

u travnju 1976. uspjeli ishoditi smjenu Denga nakon Maove smrti uhićeni i procesuirani > osuđeni na smrt, ali je to kasnije promijenjeno na

doživotan zatvor

7. Preokret na selima i ukidanje komuna

u poljoprivredi promjene obitelji temeljne jedinice seljačkog društva i proizvodnje između 1980.-81. ukidaju se komune > privatiziraju se korištena zemljišta rezultati do 1990. proizvodnja se udvostručila > godišnji porasti 7-12 % na kineskim

selima događa se „gospodarsko čudo“ od druge polovice 80-ih problemi na selu povećanje proizvodnje se smanjuje i ne može

držati korak s porastom stanovništva raste jaz u dohotku regija, područja, obitelji i pada razina seoskog školovaja teško i potaknuti seljake da provode politiku kontrole nataliteta osnivana su mala seoska poduzeća > poslovala izvan normi o zaštiti radnika > zapošljavana i

djeca > iskorištavali siromaštvo seljaka, ali im i davali mogućnost da se prehrane nova politika na selima stvorila pravu tržišnu ekonomiju > proizvodnja viškova

namjenjenih prodaji te mogućnost da seljaci kupuju potrošačka dobra u većim količinama konačno prevladana tisućljetna ekonomija pukog preživljavanja

u tom smislu zaokret 1978. imao epohalno značenje no u novim okolnostima nije se moglo osigurati svima zaposlenost, kao u komunama

nezaposlenost se rješava mobilnošću prema gradovima te razvijenijim regijama i otvaranjem malenih poduzeća

DENG XIAOPING

1904. -1997. jedan od vođa oružane borbe protiv Kuomintanga sudjelovao u Dugom maršu bio je zamjenik premijera u NR Kini i generalni sekretar u KP Kine bio je jedan od glavnih žrtava Kulturne revolucije jer se protivio Maovim načelima uklonjen sa svih dužnosti i nestao s političke scene > rehabilitiran 1973. > zamjenik premijera nakon smrti Zhoua Enlaija postao je premijer smijenjen nakon sukoba s radikalnim dijelom partije nakon Maove smrti 1976. ponovno rehabilitiran 1977. novi predsjednik Hu Guofeng 1978. pokrenuo kampanju 'četiri modernizacije' > poljoprivreda, industrija, znanstvena

istraživanja i vojska 1987. napustio je sve svoje funkcije, a 1990. napustio je službene dužnosti

8. Promjene u industriji i stanje u gradovima

prije 80-ih provodi se restrukturiranje u industriji prilagođavanje nadnica i plaća kvaliteti i kvantiteti rada, imenovanje tehnički kvalificiranih rukovodioca, proglašenje poduzeća odgovornih za vlastite dohotke i gubitke

dva problema zatvaraju se poduzeća koja posluju s gubitkom; preniska cijena sirovina i polusirovina uzrokovala rasipništvo i bila čimbenik korupcije

sve se više širi sektor koji radi na rubu zakona rad na crno, zakupi, podzakupi, kupovine, proizvoljna otpuštanja

poduzeća imala više inicijative na tržištu > određivanje cijene, pronalaženje sirovina, zapošljavanje radnika

najveći problem režima postalo zapošljavanje demografski rast i migracija u gradove > raste broj nezaposlenih > ugrožava potporu režimu te javni red i mir

nositelji gospodarstva i dalje industrijki pogoni u javnom vlasništvu > bilo ih je malo, ali su bila velika poduzeća > državna poduzeća pokrivaju 51% proizvodnje, društvena 37%, a privatna tek 10-12%

državna poduzeća zapošljavaju najviše radnika, sigurna radna mjesta, provode se zakoni kontrola državnih poduzeća vlastima omogućila potporu građanskog stanovništva dvije

tendencije: intelektualci željeli školovati svoju djecu i zaposliti ih u javnoj upravi, a radnici željeli svojoj djeci naći zaposlenja u svojim poduzećima

početkom 90-ih nastavlja se reformska politika 1992. Deng pokreće reforme > privatni sektor sada privlači veći broj mladih spremnih na samostalan rad ili rad s privatnim poduzetnicima po cijenu napuštanja školovanja ili sigurnosti u državnim firmama

nova pojava i osobe na rubu zakona spremni na sve kako bi došli do brze i lake zarade mahom politički marginalizirane osobe, kažnjavani zbog otpora vlati, emigranti, ali bilo i razvijene mreže kriminalaca

u Kinu se vraća i prostitucija, droga, otmice obrazovanih žena, ilegalan prijevoz u SAD vlasti to pokušavaju spriječiti kriminalci opstali korupcijom i dogovorima s lokalnim

vlastima

9. Gospodarska liberalizacija i politička represija

Dengove društvena preobrazba temeljna politička promjena, vremenom uništila kolektivističke strukture i javni nadzor na selu > samim time i moć države nad najbogatijim područjima

vojni seljački kadrovi sada marginalizirani > neki pokreću vlastite poduzetničke djelatnosti > olakšana činjenicom da su bili prisni s lokalnim čelnicima i raširenom korupcijom

porast dhotka te očekivanje daljnjeg porasta na selima Xiaoping imao čvrstu potporu na selima

reforme uništile mrežu mjesnih funkcionera > postali korumpirani sloj lokalnih uglednika smanjilo vlast KP i države > nisu stvorili temelje demokratskog sustava

reforme nakon 1978. uzrokovale društvenu promjenu, ali ne i političku nisu dozvolili otvaranje prema demokractskom sudjelovanju pluralističkog tipa te polemiku s KP

veća autonomija i sloboda dozvoljena znanstvenicima i književnicima ukinuto pravo na štrajk(iz Maoističkoga doba) 80-ih po uzoru na Gorbačova 1986.-87. tajnik KPK Hu Yaobanga pokrenuo reformu > moguće

kritiziranje vlasti i prijavljivanje nesposobnosti, nepotizma i korupcije

omogućit će se polemiziranja bez unaprijed donesenih zaključaka, pružaju investitorima jamstva pravnog sustava, nove oblike angažiranja državnog aparata i upravnh poduzeća, pokrenuti političke i institucionalne reforme

ali studenske pobune protiv korupcije među čelnicima dovodi do sukoba na vrhu uklonjen Hua Yaobanga i marginalizirani intelektualci

na 12. kongresu KPK 1987. dana potpora pravcu Xiaopianga i izabran tajnik Zhao Ziyang umanjuje Dengovu moć > uklonjen s mjesta premijera > zamjenio ga Li Peng

sljedeće dvije godine povećanje gospodarskih razlika nesrazmjer u dohotku i inflacija 1988. > uvedena gospodarska štednja i nadzor centra nad bogatim provincijama promjene onemogućile polemiziranje i dodatno proširile korupciju i nepotizam intelektualci i studenti pokušavaju dobiti veće demokratske slobode i građanska prava

pokret dobija maha 1989. > širi se na brojne građane pogođene inflacijom, gubitkom „sigurnog“ radnog mjesta ili straha od poteškoća uzrokovanih širokom privatnom trgovinom

niz slučajnih okolnosti polemiku pretvorile u političku pokret kojem pridonosi i iznenadna smrt Yaobanga > okončala nade u reformu koju bi proveo državni vrh

polemika se vodila između zagovornika proširenja reformi Ziyanga i novog premjijera Li Penga > zalagao se za uvođenje veće državne kontrole ekonomije > raskol KP

posjet Gorbačova omogućio da oporba pred svijetom predstavi svoje zahtjeve studentske skupine organizirane i izvan svake konrole vlasti > pokret se pretvara u masnove, mirne demonstracije > vrhunac zauzeće trga Tainanmen u Pekingu

sukob u državnom vrhu omogućio iluzije studenata i nezadovoljenika oko moguće pobjede > nadu potpomogla i neodlučnost političkih i vojnih vlasti na konačnu akciju nakon odbijanja svih zahtjeva demonstranata

radi obračuna proglašeno izvanredno stanje represivne mjere teško pokrenuti jer su studenti uvukli u demonstracije široku masu nezadovoljnih te pažnju svijeta

3.6.1989. vojne snage dobile naredbu da uguše otpor oružjem > tijekom noći očišćen trg > palo na stotine(prema nekima i tisuće) žrtava

započinje hajka na studente i intelektualce > narod potican da ih prijavi mnogi bježe na Zapad

grupe građana koje su se sukobile s vojskom strijeljane na radnim mjestima Deng Xiaoping nekoliko dana kasnije pohvalio vojsku zbog gušenja oporbenog pokreta u lipnju Ziyanga nasljeđuje kao tajnik KP Juang Zemin uspio dobiti minimalnu potporu za

KP i nadzor nad demonstracijama

TRG TIANANMEN I PETA MODERNIZACIJA

kampanja 'četiri modernizacije' pokrenula je proces ekonomske modernizacije i liberazlizacije nazvan 'tržišni socijalizam'

tijekom 80-ih kineska ekonomija se otvorila što je dovelo do velikog godišnjeg rasta zbog toga dolazi do nejednakosti među slojevima i regijama glasnogovornici novih društvenih problema postali studenti i intelektualci > tražili Petu

modernizaciju, tj. uspostavu demokratskog režima 1986. > velika čistka unutar KP Kine u to vrijeme velike demonstracije, a vlada nije htjela napraviti nikakve ustupke Hu Yaobang (glavni tajnik partije, sklon liberalizaciji) zamijenjen umjerenim Zhaom Ziyangom nakon Huove smrti 1989. dolazi do novog vala demonstracija

17. travnja 1989. > nekoliko stotina mladih organiziralo demontracije na trgu Tiananmen na dan Huove pokopa (22. travnja) na trgu se okupilo 200 tisuća ljudi prosvjetni pokret ojačao u svibnju i poklopio se s Gorbačovljevim posjetom (15. svibnja) u noći 3./4. lipnja vojnici su otvorili vatru na prosvjednike i ugušili demonstracije u krvi > ne

zna se točan broj mrtvih Zhao Ziyang, sklon dijalogu sa studentima, smijenjen sa svih dužnosti, a na čelo partije

postavljen Jiang Zemin