Sadržaj

1.Uvod…... ................................................................................................................................. 1

2.Tov svinja................................................................................................................................ 3

3. Načini držanja tovnih svinja s obzirom na vrstu poda u tovilištu .......................................... 5

3.1. Držanje svinja u tovu na punom podu.................................................. 5

3.2. Držanje u tovu na djelomično rešetkastom podu ................................. 6

3.3. Držanje svinja u tovu na rešetkastom podu.......................................... 7

3.3.1. Kanalizacija u tovilištu s rešetkastim podom…………………... 8

3.4. Držanje tovnih svinja na dubokoj prostirci .......................................... 9

3.4.1. Izgnojavanje prostora s dubokom prostirkom………………… 10

3.4.2. Prednosti nedostaci držanja svinja na dubokoj prostirci………. 11

4. Položaj valova i hranilica u boksovima za tov svinja .......................................................... 13

5. Mikroklimatski uvjeti u uzgoju svinja ................................................................................. 14

6. Gnojovka kao ekološki i gospodarski problem.................................................................... 16

7. Zeoliti kao čimbenici zaštite okoliša.................................................................................... 18

8. Načini sprječavanja onečišćenja okoliša u svinjogojstvu .................................................... 20

9. Zaključak.............................................................................................................................. 26

10. LITERATURA........................................................ ……………………………..……….27

1

1. Uvod

Svinjogojstvo je grana stočarstva koja obuhvaća uzgoj i gospodarsko iskorištavanje

svinja. U stočarskoj proizvodnji važnost svinja proizlazi iz njegove ekonomske i biološke

važnosti. S ekonomskog gledišta svinjogojstvo se smatra važnim jer je svinjogojska

proizvodnja najvažniji izvor mesa i prerađevina od mesa. U odnosu na druge grane stočarstva

u svinjogojskoj proizvodnji najbrže se vraćaju uložena sredstva zbog kratkog proizvodnog

ciklusa. S biološkog gledišta, važnost svinjogojstva proizlazi iz prednosti svinja pred ostalim

vrstama domaćih životinja. Prema svojim fiziološkim i proizvodnim svojstvima svinje se

razlikuju od drugih vrsta životinja.

Svinje ubrajamo u najznačajnije proizvođače mesa i masti, a uz to imaju i niz

prednosti u odnosu na druge vrste domaćih životinja. Svinje se ubrajaju u skupinu

najplodnijih domaćih životinja. U jednoj godini mogu se oprasiti prosječno više od dva puta.

One su ranozrele životinje kod kojih se pubertet javlja u dobi od pet do šest mjeseci i

priplodna zrelost sa šest do osam mjeseci. Imaju kraći reproduktivni ciklus, što je posljedica

kraćeg trajanja gravidnosti i ranije pojave estrusa. Svinje vrlo brzo rastu. Svinje iskorištavaju

hranu znatno bolje od ostalih vrsta domaćih životinja. Iskorištavaju 1/3 hranjivih tvari iz krme

za proizvodnju prirasta i troše 80 % manje energije hrane za jedan kilogram prirasta. Svinje su

svežderi jer osim kukuruza, kao najvažnije žitarice u hranidbi, dobro iskorištavaju i

nusproizvode prehrambene industrije. U klanju ostvaruju najbolji randman, koji iznosi ovisno

o utovljenosti od 75 do 88 %. Meso svinja je kaloričnije zbog toga što sadrži manje vode i

više masti. Za nastambe i opremu, visina ulaganja po proizvedenoj svinji je niža. Ukoliko su

zadovoljeni temeljni zoohigijenski uvjeti, svinje se mogu uzgajati i u starijim nastambama.

Svinje se brzo prilagođavaju različitim uvjetima uzgoja i hranidbe, kao i različitim klimatskim

uvjetima.

Iako svinje imaju brojne prednosti imaju i nedostatke. Nedostatci svinja su

nemogućnost korištenja krmiva s većim sadržajem celuloze. Iz tog razloga obrok za svinje

mora sadržavati lako probavljive žitarice. Svinje su osjetljive na temperaturne promjene, te u

odnosu na ostale domaće životinje imaju velike gubitke u razdoblju uzgoja, koji iznosi i do 20

%, ovisno o uvjetima držanja, hranidbe i higijene.

Dosadašnje svinjogojstvo u Republici Hrvatskoj većinom se temelji na uzgoju velikog

broja svinja na malom prostoru, pri čemu se uvjeti držanja svinja nisu prilagođavali dobrobiti

životinja, već stvaranju što veće dobiti. Samim time životinje su u takvim uvjetima izložene

patnji i trpe bolove. Danas se teži pronalaženju onih sustava držanja svinja, koji pozitivno

2

djeluju na ponašanje životinja, njihovo zdravlje i proizvodnju. Pri ekološkom načinu

proizvodnje zadovoljavaju se upravo takvi oblici dobrobiti životinja. Ovakav način držanja

svinja omogućuje očuvanje okoliša, jer se sprječava proizvodnja otpadnih životinjskih tvari.

Veliki ekološki problem u intenzivnoj proizvodnji predstavlja gnojnica. Smanjenju

količine gnojnice možemo pridonijeti tako da utječemo na određene čimbenike o kojima ovisi

količina i kakvoća gnojnice. Najrašireniji način držanja svinja u tovu je na djelomično

rešetkastom podu i na punom podu, koji proizvode veliku količinu gnojnice. Zbog ovog

ekološkog problema nastoji se proširiti način držanja svinja na dubokoj prostirci i time

utjecati na proizvodnju kvalitetnijeg svinjskog gnoja i spriječiti onečišćenje okoliša s

gnojovkom i proizvodima njezine fermentacije.

3

2. Tov svinja

Završna faza u svinjogojskoj proizvodnji je tov svinja. Vrijednost ukupne svinjogojske

proizvodnje ovisi o proizvodnim i financijskim rezultatima koji se ostvaruju u tovu svinja

kao završnoj kategoriji preko koje se finalizira svinjogojska proizvodnja. Smatra se povoljnim

ako se u tovu svinja završna tjelesna masa od 100 kg postigne u dobi od 180 dana i ranije. To

je moguće ostvariti ako se u razdoblju uzgoja do 25 kg postigne dnevni prirast od 350 g, a u

razdoblju tova 750 g i više (Uremović i Uremović, 1997).

Da bi se postigli ovakvi proizvodni rezultati, potrebno je osigurati odgovarajuće uvjete

proizvodnje i poznavati čimbenike o kojima ovise rezultati u tovu svinja.

Uspjeh u tovu svinja ovisi o sljedećim čimbenicima:

- pasmini i tipu svinja,

- dobi svinja,

- spolu svinja,

- zdravstvenom stanju svinja,

- temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka,

- načinu držanja svinja,

- količini i kakvoći hrane,

- metodama hranidbe svinja.

Tovilište je staja za tov svinja ili dio staje za svinje u kojima se tove svinje. Prostor u

tovilištu obično je podijeljen na prostor za predtov u težini od 25 do 60 kg i u tovilište u težini

iznad 60 kg (Asaj, 2003). Površina prostora po tovljeniku u predtovu iznosi 0,5 m², a u tovu je

potrebno 0,75 m². Svinje se smještaju u boksove po 10 grla ili više uz primjenu suvremenih

sustava hranidbe. Pregrade u tovilištu su izgrađene od metalnih cijevi, a visina im je oko 100

cm (Gutzmirtl i sur., 2008). Podjela tovilišta na dva dijela, za predtov i tov svinja provodi se

zbog ekonomskih razloga. Na prvom mjestu je bolje korištenje prostora jer je potrebna manja

površina po tovljeniku za 6 – 7 % u odnosu na tov svinja u istom boksu u cijelom razdoblju

tova. Osim toga podjela na predtov i tov provodi se radi racionalnije hranidbe svinja različitih

tjelesnih masa uz primjenu različite opreme za hranidbu krmnih smjesa različitog sastava.

Podjela razdoblja tova u dvije podfaze ima i nedostatke. To su veći utrošak rada za

pretjerivanje svinja iz predtova u tov te smanjivanje dnevnih prirasta nekoliko dana nakon

pretjerivanja svinja i promjene sredine.

4

Proizvodnja svinja u tovilištu odvija se u turnusima, koji su različite veličine. Zbog

toga se trebaju primijeniti tehnička i proizvodna rješenja primjenom kojih se mogu postići

optimalni uvjeti proizvodnje neovisno o vanjskim klimatskim čimbenicima (Uremović, 1997).

U tovilištu sve svinje moraju imati mogućnost da jedu bez ikakve smetnje i da se po

volji odmaraju na prikladnom ležištu. Isto tako bitno je da se svinjama omogući dovoljan

hranidbeni prostor i stalna opskrba vodom (Bacher i sur., 1969). Ukoliko im se ne omoguće

takvi uvjeti doći će do slabijeg prirasta. Prije smještaja u tov potrebno je pripremiti boksove,

očistiti ih i dezinficirati. Prostore namijenjene za baleganje i uriniranje treba odmah u početku

navlažiti kako bi se svinje navikle na prljavi dio boksa. Tijekom tova potrebno je osigurati mir

u tovilištu i tovljenike što manje uznemiravati (Kralik i sur., 2007).

Izvedbe podova mogu biti različite. Najčešće se primjenjuje puni pod uz ograničenu

upotrebu prostirke, djelomično rešetkasti pod i rešetkasti pod. U zadnje vrijeme preporuča se

držanje svinja na dubokoj stelji, posebno u područjima gdje se lako mogu nabaviti veće

količine slame. Izgnojavanje se u ovom sustavu držanja vrši na kraju turnusa tova.

5

3. Načini držanja tovnih svinja s obzirom na vrstu poda u tovilištu

S obzirom na vrstu poda u tovilištu i postupak s gnojovkom postoji više načina držanja

tovnih svinja. Svinje u tovu leže prosječno 2/3 od ukupnog vremena kojeg provedu u tvoilištu.

Zbog toga o vrsti poda ovise rezultati u tovu svinja. Tovne svinje kao najveći proizvođači

gnojnice drže se s obzirom na vrstu poda na dva načina:

- u većim objektima na podu s djelomičnom rešetkom i tekućom gnojnicom,

- u manjim objektima na obiteljskim gospodarstvima na punom podu uz ograničenu

upotrebu prostirke i svakodnevno izgnojavanje.

3.1. Držanje svinja u tovu na punom podu

Na punom podu uz ograničenu uporabu prostirke i svakodnevno izgnojavanje drže se

tovne svinje u manjim obiteljskim gospodarstvima. Temeljni nedostatak držanja svinja na

punom podu uz manju količinu prostirke, u odnosu na ostale vrste podova, jest slabija

higijena, nepovoljnija mikroklima, slabiji proizvodni rezultati, niža produktivnost rada zbog

svakodnevnog izgnojavanja i nastiranje stelje, te slabija dobrobit svinja. Isto tako potrebno je

spremiti određenu količinu slame i osigurati prostor za skladištenje slame i gnoja (Uremović i

Uremović, 1997; Uremović i sur., 2008).

Na znatno manju emisiju NH₃ utječe higijena podova (čisti podovi), funkcionalne

rešetke (dobra propusnost za otpadne tvari) i kanali s dobro protočnosti otpadnih tvari. Češće

pražnjenje gnojovke iz kanala pridonosi manjoj emisijom NH₃, jer se gnojovka uklanja prije

početka fermentacije i nastanka štetnih plinova (Uremović i sur., 2008).

Svinje veći dio vremena u tovu provode ležeći i zbog toga podovi u tovilištu moraju

biti topli, otporne na kiseline i upijanje vlage te ne smiju biti skliski. O vrsti materijala za

podove ovisi termoizoliranost poda, udobnost smještaja i zdravlje životinja. Najtrajniji podovi

koji se dobro čiste jesu betonski podovi, ali oni su hladni, pogotovo u zimskim mjesecima, pa

je potrebno više prostirke. Količina prostirke na betonskim podovima može se smanjiti pa čak

i isključiti iz uporabe ako se na betonsku podlogu kao završni sloj stavi hlevit ili stalit debljine

7 – 8 cm (Uremović i Uremović, 1997). Kao dobar termoizolirajući materijal za pod može se

upotrijebiti i pečena šuplja opeka zalivena cementnom žbukom, također i smjese betona i

šljake ili okipora.

6

Podovi u tovilištu trebaju biti umjereno hrapavi i s padom od 3 % prema kanalu za

tekuće otpadne tvari. Ovim načinom držanja svinja proizvodi se kvalitetniji gnoj i rukovanje s

njim je jednostavnije.

Slika 1. Boks za tov svinja s djelomično rešetkastim podom

Izvor: Uremović i Uremović (1997)

3.2. Držanje u tovu na djelomično rešetkastom podu

Kombinirani ili djelomično rešetkasti pod u tovilištu sastoji se od 2/3 punog poda i 1/3

rešetkastog poda (Slika 1). Puni dio poda ima blagi pad prema rešetkastom dijelu, ne veći od

2 %. Rešetkasti dio poda predstavlja prljavi dio boksa (Kralik i sur., 2007). Pri ovom načinu

držanja svinja ne upotrebljava se prostirka, pa je ušteda u radu oko 30 % u odnosu na troškove

rada pri držanju svinja na punom podu. U odnosu na puni pod bolja je higijena i to je razlog

veće raširenosti, osobito u intenzivnoj proizvodnji.

Tablica 1. Potrebna površina po tovnome mjestu (TM) na polurešetkastom i punom podu

Polurešetkasti pod Puni pod Kategorija svinja

Podna površina (m²/TM) Podna površina (m²/TM)

Predtov 0,60 – 0,65 0,5

Završni tov 0,75 0,6

Tov preko 110 kg 1,0 1,0

Izvor: Senčić (2010)

U toplinski izoliranom punom dijelu poda svinje su zaštićene od propuha odozdo, što

pridonosi postizanju boljih proizvodnih rezultata. Glavna prednost nastambi s polurešetkastim

podom je lakše rješavanje pitanja topline preko zime, a nedostatak su veće površine (Tablica

1) te veća opasnost od jačega prljanja boksova (Kralik, 2010). Zbog prednosti u odnosu na

držanje svinja na punom i potpuno rešetkastom podu, držanje na djelomičnoj rešetki najviše

se primjenjuje u tovilištima za svinje.

7

Ispod rešetkastog dijela poda ugrađuje se kanal za gnojovku (Slika 1), koji funkcionira

na principu preplavljivanja, odvodeći gnojovku u glavni kanal kojim odlazi do sabirnih jama i

laguna. Sa zoohigijenskog i ekološkog stanovišta nedostatak tovilišta s kombiniranim

podovima jest veći sadržaj štetnih plinova u prostoru tovilišta (NH3, H2S, CO2). Oni nastaju

fermentacijom gnojovke u kanalizaciji ispod rešetke. Povećana količina štetnih plinova

dovodi do zdravstvenih problema u svinja, ako nije ugrađen učinkovit sustav za ventiliranje

tovilišta. Svinje kašlju već uz koncentraciju NH3 od 10 ppm u tovilištu, a uz koncentraciju od

50 ppm, umanjuje se dnevni prirast svinja za 20 %. Na kombiniranom podu svinje često

pokazuju sklonost stvaranju prljavog dijela na punom dijelu poda, što često pogoršava

higijenu u boksu, naročito u toplijem dijelu godine (Uremović i sur., 2008).

3.3. Držanje svinja u tovu na rešetkastom podu

Nastambe s rešetkastim podovima za tov najčešće su zastupljene u suvremenoj

svinjogojskoj proizvodnji (Slika 2). Osiguravaju mogućnost uzgoja velikog broja životinja u

jednom boksu od 100 do 500 tovljenika, a u jednoj nastambi moguće je uzgajati istovremeno

u dva boksa i do tisuću tovljenika (Kralik i sur., 2007). U tovilištu s potpuno rešetkastim

podom najbolje se iskorištava prostor. U predtovu površina poda po grlu iznosi 0,4 m2, a u

drugoj polovici tova 0,6 m2. Rešetka može biti od armiranog betona, ljevenog željeza ili

perforiranog aluminija. Ispod čitave površine rešetkastog poda jest kanal za izgnojavanje

(Uremović i Uremović, 1997).

Slika 2. Tov svinja na rešetkastom podu Izvor: Kralik i sur.(2007)

8

U tovilištima s rešetkastim podom svinje su izložene propuhu ispod rešetki, pa je

temperatura u tovilištu prosječno niža za 2 – 3 °C nego u tovilištima s djelomično rešetkastim

podom. I pored maksimalne higijene, dobrobit svinja je lošija. Dobrobit životinja na

rešetkastim podovima je lošija, zbog čestih ozljeda papaka. Veći sadržaj štetnih plinova koji

nastaju fermentacijom gnojovke ispod rešetki (Kralik, 2010). To još više dolazi do izražaja

ako nije ugrađena učinkovita ventilacija za ''izvlačenje'' štetnih plinova. Za izgnojavanje nije

potreban ljudski rad. Ako je hranidba mehanizirana, uloga čovjeka svodi se samo na kontrolu

zdravlja životinja, čišćenje i dezinfekciju tovilišta nakon završenog turnusa tova svinja.

U tovilištu se rijetko ugrađuju potpuno rešetkasti podovi zbog većih građevinskih

troškova u izvođenju kanalizacije i ugradnje skupih armiranih rešetki, kao i lošije mikroklime

u tovilištu zbog većeg nakupljanja štetnih plinova.

3.3.1. Kanalizacija u tovilištu s rešetkastim podom

Kanalizacija se izvodi u obliku kanala s okomitim bočnim stranama. Kanalizacija

može biti izvedena prema principu:

- preplavljivanja (kaskadna kanalizacija),

- gravitacije,

- mehaničkog potiska.

Kaskadna kanalizacija se temelji na principu preplavljivanja (Slika 3). Ugrađene

kaskade zadržavaju dio tekuće faze. Ovako izvedena kanalizacija radi bez zastoja i

pouzdana je u primjeni, jer ne može doći do zagušivanja. Njezin je nedostatak što zahtjeva

visinsku razliku u kanalu od 4 %, što zbog veće dubine kanala poskupljuje izvođenje,

naročito kanala veće duljine.

Slika 3. Kaskadna kanalizacija Izvor: Uremović i Uremović (1997)

9

Gravitacijska kanalizacija nije tako pouzdana jer postoji mogućnost taloženja krutih

sastojaka. Procjeđivanjem vode stvaraju se naslage kojima se povremeno zatvori cijeli presjek

kanala, što onemogućava protok otpadnih tvari.

Kanalizacija s mehaničkim potiskom također se upotrebljava za odvođenje otpadnih

tvari. Ovaj način odvođenja otpadnih tvari složeniji je i zahtjeva stalni nadzor te održavanje i

veći utrošak energije, zbog ugradnje pumpi potrebnih za potisak otpadnih tvari u kanalskoj

mreži.

3.4. Držanje tovnih svinja na dubokoj prostirci

Sustav držanja svinja na dubokoj prostirci može se primijeniti za sve kategorije svinja.

Ovo je jedan od načina na koji se može proizvesti kvalitetniji svinjski gnoj i spriječiti

onečišćavanje okoliša s gnojovkom i proizvodima njezine fermentacije. Za čišćenje nastambe

koriste se uglavnom prednji utovarivači ili kranjski utovarivači. Pogodniji su prednji

utovarivači jer zahtijevaju manje manevarskog prostora i potrebno je predvidjeti minimalno 3

m širine boksova (Kralik i sur., 2007). U ovom načinu držanja svinja boksovi se ne čiste do

kraja tova, nego se svakodnevno nastiru novim slojem prostirke, pa njezina visina na kraju

turnusa može iznositi i više od 1 m.

Svinje mokre i balegaju u slamu, a ona veže mokraću i neugodne mirise tovilišta. Za

suhu i udobno ležište potrebno je osigurati:

- smještajni prostor po tovljeniku od 0,6 m2 u predtovu i 1,5 m2 u završnom dijelu tova,

- 0,8 kg slame dnevno po tovljeniku u prvom dijelu tova i 1,5 kg po tovljeniku u

drugom dijelu tova (Uremović i sur., 2008),

- pod i zona zida koja je u doticaju sa steljom (od 70 do 100 cm) moraju biti posebno

obrađeni i vodonepropusni (Kralik i sur., 2007).

Najčešće se, posebno u našim uvjetima, kao stelja koristi pšenična slama, zatim

piljevina, dok se ostali materijali rjeđe koriste. Ukoliko se kao stelja koristi piljevina ili

strugotina, tada je nastiranje rjeđe, jer se stelja nakon određenog vremena pomiješa i nije

potrebno svakodnevno dodavati stelju (Margeta i Budimir, 2014). Duboka stelja, kao podloga

za držanje tovnih svinja, u znatnoj mjeri apsorbira štetne plinove i vlagu iz izmeta i mokraće

te na taj način izravno utječe na povoljne mikroklimatske i zoohigijenske uvjete u objektu u

odnosu na klasična tovilišta (Margeta i sur., 2005). Uz ispunjavanje navedenih uvjeta veličina

skupine u predtovu može biti do 60 grla, a u drugom dijelu tova do 40 grla u jednom boksu

(Tablica 2).

10

Tablica 2. Broj životinja u nastambama s dubokom steljom

Faza tova Broj životinja u skupini Minimalna površina po

životinji (m²)

Količina stelje po

životinji dnevno (kg)

Predtov 20 - 60 0,6 0,8

Završni tov 20 - 40 1,5 1,2 – 1,5

Izvor: Kralik i sur. (2007)

Zadovoljavajuća mikroklima u tovilištu može se postići ako je visina prostora iznad

razine prostirke najmanje 2,5 m (Slika 4). Ova visina dovoljna je za osiguranje dovoljnih

količina zraka bez potrebe ugrađivanja ventilatora u tovilište.

Slika 4. Tov svinja na dubokoj stelji Slika 5. Tovilište s dubokom prostirkom Izvor: Kralik i sur. (2007) Izvor: Uremović i Uremović (1997)

Prostor u tovilištu s dubokom prostirkom podijeljen je na dva dijela: povišeni dio je

hranilište s punim podom i hranilicama za hranidbu svinja, a niži je dio ležište za odmor

svinja (Slika 5). To ležište je povezano hranilištem s četiri stube, gdje je svaka visine od 20

cm (Uremović i sur., 2008).

3.4.1. Izgnojavanje prostora s dubokom prostirkom

Izgnojavanje prostora s dubokom prostirkom obavlja se nakon završetka turnusa tova s

pokretnim utovaračima manjeg kapaciteta. Zbog toga širina boksa za tov mora iznositi

najmanje 3 m. Zbog velikog broja svinja u boksu za hranidbu svinja upotrebljava se hranilica,

koja se postavlja uz hranidbeni hodnik. Pojilica se postavlja na povišenom dijelu tovilišta

(pored hranilice), s posebnim odvodom za rasutu vodu, da bi se spriječilo vlaženje prostora za

ležanje svinja i dodatno trošenje prostirke (Uremović i Uremović, 1997).

11

3.4.2. Prednosti i nedostaci držanja svinja na dubokoj prostirci

Sustav držanja svinja na dubokoj prostirci ima niz prednosti. Držanje svinja na

dubokoj prostirci predstavlja prirodniji način držanja svinja. Takav način držanja i bolja

mikroklima u tovilištu pridonose boljem zdravstvenom stanju svinja, smanjivanju agresivnosti

i pojave griženja repova i ušiju u svinja. Isto tako ostvaruju se veći dnevni prirasti i konverzija

hrane te se postiže bolja kakvoća mesa i preživljavanje svinja. U hladnijem dijelu godine u

tovilištu je toplije, jer se fermentacijom u dubokoj prostirci stvara toplina. Onečišćavanje

okoliša s NH3, CO2 i H2S je svedeno na minimum te je emisija plinova u tovilištu neznatna, pa

nema potrebe za ugrađivanjem uređaja za ventiliranje tovilišta. Držanjem svinja na dubokoj

prostirci se smanjuje količina mineralnih gnojiva za gnojidbu tla, jer se zamjenjuje

kvalitetnim svinjskim gnojem. Time se smanjuju i troškovi gnojenja i proizvodna cijena

kukuruza za tov svinja. Troškovi granje po m2 tovilišta su manji za 30 %, jer se ne ugrađuje

kanalizacija i oprema za ventiliranje, a manji je i broj pojilica i pregrada između boksova.

Kod držanja svinja na dubokoj prostirci moguće je upotrebljavati postojeće neiskorištene

građevine bez većih troškova za adaptiranje prostora.

U istraživanjima Myczko (2002) navodi da je u boksovima s dubokom steljom emisija

amonijaka bila znatno niža od uobičajene za tovilišta, a Klemola (1998) navodi da je sadržaj

prašine u zraku značajno manji u objektima s dubokom steljom u odnosu na klasična tovilišta.

Nedostaci držanja svinja na dubokoj prostirci nalaze se u činjenici da je potrebno spremiti

veće količine prostirke i osigurati prostor za njezin smještaj, kao i utrošiti veći utrošak rada za

spremanje prostirke i za svakodnevno nastiranje u prostor za ležanje svinja.

Slika 6. ECOPOR sustav duboke prostirke Izvor: Uremović i Uremović (1997)

U područjima gdje nema mogućnosti za proizvodnju slame primjenjuje se ECOPOR

sustav duboke prostirke (Slika 6), u kojem se umjesto slame upotrebljava piljevina ili drugi

nusproizvodi, kao što je hoblovina i drugo. Da bi se pospješila fermentacija materijala koji

12

sadrži mnogo lignina, jednom tjedno mora se polijevati otopinom enzima Bactostima u

koncentraciji 1 ml/1 vode po m2 površine prostora za ležanje svinja (Uremović, 1997). U

pogonima u kojima se upotrebljava stelja korisno je dodavati stelji superfosfat, jer se time

smanji sadržaj amonijaka i vodenih para u stajskome zraku i stimulira se proizvodni proces

(Bacher i sur., 1969).

U objektima s djelomičnom rešetkom temeljni nedostatak sa zoohigijenskog i

ekološkog motrišta je proizvodnja velikih količina plinova NH₃, CO₂, H₂S iz gnojnice koja se

razgrađuje u kanalizaciji ispod rešetki, sabirnim jamama i lagunama. Kao temeljni nedostatak

držanja svinja na punom podu s ograničenom količinom prostirke je slabija higijena i veliki

utrošak rada i slabija dobrobit svinja u tovu.

Jedan od učinkovitijih načina čijom primjenom se može spriječiti onečišćenje okoliša

s gnojnicom i proizvodima njezine razgradnje je držanje svinja na dubokoj prostirci.

Primjenom duboke prostirke u tovu svinja postiže se bolja konverzija hrane, znatnije snižava

potrošnja vode po tovljeniku i smanjuje onečišćenje okoliša zbog smanjivanja opasnih

sastojaka u otpadnim tvarima. Primjenom držanja svinja u tovu na dubokoj prostirci u odnosu

na držanje svinja na punom podu i polurešetkastom podu smanjuje se dnevna potrošnja vode

po tovljeniku za 13,5 % i 31,3 %, i time proizvodnja gnojnice i poboljšava iskorištavanje

hrane za 9,7 % i 10,2 %. Najniža vrijednost pokazatelja opasnih tvari u otpadnim tvarima je u

tovilištima na dubokoj prostirci. Držanjem svinja na dubokoj prostirci postiže se ne samo

ekonomičnija nego i ekološki prihvatljivija proizvodnja (Uremović i sur., 2001). U svojim

istraživanjima Klont i sur. (2001) te Honeyman i Harmon (2003) navode da su svinje držane u

tovu na dubokoj stelji imale u završnoj fazi tova veću konzumaciju hrane, manji utrošak hrane

za kg prirasta, te veći prirast. Beattie i sur. (2000) i Kralik i sur. (2004) navode da su svinje

držane na dubokoj stelji, u odnosu na svinje držane u klasičnom tovu, imale povoljniji utrošak

i iskorištenje hrane.

13

4. Položaj valova i hranilica u boksovima za tov svinja

O položaju valova i hranilica u boksu za tovne svinje ovisi stupanj iskorištenja

prostora po tovljeniku i način hranidbe svinja. Izbor mjesta u boksu za postavljanje hranilice

treba vezati za lako punjenje spremnika, a isto tako i blizinu tzv. ravnog hodnika, budući da

svinje najčešće prazne crijeva i mokre dok uzimaju hranu (Volčević, 2005). Najčešće se

valovi i hranilice postavljaju po duljini tovilišta uz hodnik za hranidbu svinja. Za hranidbeni

prostor na valovu širine 32 cm po tovljeniku, boks kapaciteta 10 – 12 svinja mora imati

duljinu od 3,2 do 3,8 m, što utječe na duljinu hodnika i povećanje prostora po tovljeniku u

odnosu na druge položaje valova. Hranidba svinja uz uzdužno postavljene valove i hranilice

može biti mehanizirana i ručna. Ručna hranidba ekonomičnija je u tovilištima manjeg

kapaciteta nego mehanizirana hranidba, koja se provodi primjenom različitih uređaja

(Uremović i Uremović, 1997). Spremnik hranilice treba imati takav volumen da primi

količinu hrane za 5 – 10 dana za tovne svinje (Volčević, 2005).

Bolje iskorištavanje prostora u tovilištu može se postići ugradnjom poprečnih valova

ili dvostranih hranilica između boksova, kao i kružnih valova u sredinu boksova za tov svinja.

Na ovaj način smanjuje se duljina hodnika. Pri tome oprema za hranjenje služi i kao pregrada

između boksova, što pojeftinjuje troškove opreme. Kanal za izgnojavanje u ovom slučaju

postavlja se usporedo s valovom ili hranilicom i ulazi u glavni kanal koji je postavljen po

duljini nastambe (Uremović i Uremović, 1997).

Kružni valovi ili hranilice postavljaju se u sredinu boksa. Kružni valovi pogodniji su

za boksove s potpuno rešetkastim podom. Kružni valovi najčešće se izvode s 12 hranidbenih

mjesta i s ugrađenim šipkama za sprječavanje rasipanja hrane. Vrlo su pogodni za hranidbu

suhim smjesama, ali i za hranidbu mokrom hranom. Ovisno o broju hranidbenih mjesta iznad

valova postavlja se odgovarajući broj nipl pojilica za napajanje svinja (Uremović i Uremović,

1997). Oprema za napajanje, svih kategorija svinja, treba omogućiti uzimanje vode po volji,

bez velikog rasipanja i vlaženja ležajnog prostora (Volčević, 2005). Svježe i čiste vode za

piće treba po svinji u tovu osigurati od 10 do 12 litara dnevno (Kvaternik, 1980).

Hrani li se svinje bez valova, onda su boksovi uski i dugački, a to predstavlja stanovitu

poteškoću u održavanju povoljnih mikroklimatskih i drugih uvjeta u objektima (Bacher,

1969).

14

5. Mikroklimatski uvjeti u uzgoju svinja

Mikroklima u nastambama za svinje se ubraja u vrlo važnu skupinu vanjskih

čimbenika o kojima ovisi proizvodnja svinja. Mikroklima ovisi o fizikalnom, kemijskom i

mikrobiološkom stanju zraka u nastambi.

Za svaku fazu životnog ciklusa, od pripusta i prasenja do uzgoja i tova, različiti su

zahtjevi životinja prema uvjetima sredine koji skupa čine mikroklimu sredine:

- temperatura zraka,

- vlažnost zraka,

- brzina strujanja zraka,

- sastav zraka,

- svjetlost.

Temperatura je jedna od najvažnijih čimbenika mikroklime koji utječe na rast svinja,

iskorištavanje hrane, kakvoću proizvoda i rezultate razmnožavanja svinja. Temperatura u

nastambi može jako varirati i kretati se od kritičnih do optimalnih temperatura. Donja kritična

temperatura raste s povećanjem strujanja zraka u tovilištu svinja. Pod od betona povećava, a

pod s prostirkom znatnije snižava donju kritičnu temperaturu. Razlike u donjim kritičnim

temperaturama, ovisno o vrsti poda, značajnije su i iznose od 4 – 7 °C.

Temperatura zraka u tovilištu ima utjecaj na iskorištavanje hrane i porast svinja.

Najveći dnevni prirast i najbolja kvaliteta utovljenih svinja postiže se kod temperature zraka

tovilišta koja se kreće od 15 do 20 °C (Kvaternik, 1980). U svinja u tovu niže temperature

utječu na pojačanu razgradnju bjelančevina i intenzivnije nakupljanje masti u organizmu.

Optimalnom temperaturom za svinje u predtovu smatra se temperatura od 16 do 21 °C, a u

pravom tovu od 11 do 16 °C uz strujanje zraka od 0,15 m/sekundi. Optimalna temperatura, uz

relativnu vlažnost zraka od 50 % - 75 %, za tov svinja od 25 – 50 kg iznosi 18 – 21 °C, za tov

svinja od 50 – 110 kg iznosi 15 – 18 °C.

Relativna vlažnost zraka iznad 90 % pogoršava utjecaj visokih temperatura na

organizam svinja, što se očituje u većoj pojavi bronhopneumonije i uginuća svinja. Vlažnost

zraka ispod 50 % djeluje na povećanje dišnih infekcija. Optimalna vlažnost zraka za odrasle

svinje kreće se od 65 – 70 %, a za prasad od 50 do 60 %. Pri visokim vanjskim temperaturama

i visokoj RV zraka javlja se u životinja toplotni udar. Svinje su u granicama optimalne

temperature prilagođene na vlagu u rasponu od 50 do 80 % (Borell i sur., 2002).

Strujanje zraka djeluje na svinje preko brzine strujanja i temperature zraka. Brzina

strujanja zraka u blizini životinja uz termoneutralnu temperaturu ne bi trebala iznositi više od

15

0,3 m/s, jer veće brzine dovode do rashlađivanja životinja i raznih oboljenja. Propuh vrlo

nepovoljno utječe na zdravlje životinja jer snižava optimalnu temperaturu u prostoru za

svinje.

Za proizvodnju energije u organizmu svinjama je potreban kisik O₂, koji se unosi u

organizam udisanjem, a izdisanjem iz organizma izbacuje ugljični dioksid (CO₂) i ostale

plinove. U prostore gdje borave životinje skupljaju se također plinovi koji nastaju u tijeku

probave (metan, sumporovodik) i fermentacije balege i urina u kanalizaciji (amonijak NH₃,

sumporovodik H₂S i drugi). Izmjenom zraka ventiliranjem zamjenjuje se onečišćeni zrak

svježim zrakom i na taj način održava odgovarajuća mikroklima. Gornje dopuštene

koncentracije plinova u stajskom zraku za svinje iznose:

- CO₂ - 3000 ppm,

- NH₃ - 10 ppm,

- H₂S - 0,50 ppm.

Sumporovodik je najotrovniji plin. Utječe nepovoljno na živčani sustav svinja, jer

blokira dišni ferment (Uremović i Uremović, 1997). Ugljični dioksid se smatra najboljim

pokazateljem zagađenosti stajskog zraka (Uremović i Uremović, 1997). U svinja amonijak u

zraku se povezuje s pojavom manjeg apetita, grčevima i neravnomjernim disanjem (Asaj,

2003).

Svjetlosni režim mora biti takav da omogući normalno ponašanje svinja, a da tamno

razdoblje omogući njihov odmor i spavanje (noć). U stajama je potrebno osigurati približno 8

ili više sati svjetlosti dnevno. Minimalni intenzitet svjetlosti mora omogućiti svinjama da

dobro vide i razlikuju male objekte i vizualne signale te mora omogućiti vizualni pregled

svinja (Gutzmirtl, 2008). Jačina osvjetljenja u tovilištima treba iznositi 30 - 60 luksa

(Uremović i Uremović, 1997).

16

6. Gnojovka kao ekološki i gospodarski problem

U intenzivnoj svinjogojskoj proizvodnji izlučuju se velike količine tekuće gnojovke,

koja predstavlja smjesu neprobavljivih dijelova hrane i vode (Tablica 3). Gnojovka

predstavlja veliki ekološki problem jer se u pravilu spontano i nekontrolirano razgrađuje i

onečišćava zrak u farmi i oko farme s plinovima NH3, H2S i CO2, te vodu i tlo s nitratima,

fosfatima i teškim metalima (Uremović i Uremović, 1997).

Svinje pretvaraju od ukupne količine konzumiranih biljnih bjelančevina 33 % u

životinjske bjelančevine, dok se ostatak izlučuje u okoliš. Time se može zaključiti da najveći

dio hrane, koju svinje pojedu, završava u gnojnici, koja je glavni problem onečišćenja okoliša

u svinjogojstvu. Zbog neodgovarajućih postupaka gubi se veći dio organske tvari u

kanalizaciji i lagunama i pretvaraju se u bezvrijedni mulj i zbog toga gnojovka predstavlja i

gospodarski problem.

Tablica 3. Dnevne izlučene količine gnoja prema kategorijama svinja

Količina gnojovke

Kategorija svinja

Uvjetnih grla

po životinji

m³/dan po

životinji

m³/dan po

UG

m³/mjesec

po UG

m³/godišnje

po UG

Svinje za uzgoj 0,34 0,007 0,021 0,6 8

Svinje za tov 0,12 0,0045 0,037 1,1 13

Prasad do 25 kg 0,04 0,002 0,050 1,5 18

Krmača s 19 prasadi

god.

0,46 0,014 0,030 0,9 4,1

Izvor: Kralik (2007)

Ako je držanje svinja na stelji, tada je potrebno predvidjeti i količinu stelje na gore

navedene vrijednosti u Tablici 3. Prema navodima Jungbluta (2005) kod uzgoja svinja na

kosoj ploči količina slame kreće se od 100 do 300 g po tovnoj svinji dnevno. Kod uzgoja

životinja na dubokoj stelji, ovisno o kategoriji svinja, potrebno je predvidjeti od 0,8 do 3,0 kg

slame po životinji dnevno (Kralik, 2007). Količinu gnojovke u tovu svinja moguće je

predvidjeti prema sadržaju suhe tvari u gnojovci (Tablica 4).

17

Tablica 4. Količina gnojovke u tovu svinja po UG ovisno o sadržaju suhe tvari

Konzistencija gnojovke Sadržaj suhe tvari (%) Dnevne količine

gnojovke (kg)

Godišnja količina

gnojovke (m³)

Gusto 10 37 13

Tekuće 7,5 49 18

Vodenasto 5 71 26

Izvor: Kralik (2007)

Za skladištenje i raspodjelu gnojovke postoji više rješenja. U manjim farmama

gnojovka se skuplja u betonskim jamama, iz kojih se povremeno odvozi cisternama na

površine oko farme. U većim farmama gnojovka se može skupljati u lagunama, iz kojih se uz

pomoć opreme za navodnjavanje upotrebljava za gnojidbu ratarskih površina. Nedostatak

ovoga načina uporabe gnojovke jesu visoka ulaganja u izgradnju laguna i ograničeno vrijeme

u tijeku vegetacije u kojem se na ovaj način može iskoristiti gnojovka. Kvalitetno rješavanje

problema gnojovke kojim se izbjegava uporaba većih površina za lagune jest separiranje

gnojovke u dvije frakcije: krutu, koja predstavlja izvor vrlo vrijednog humusa za gnojidbu, i

tekuće, koja uz primjenu kemikalija i aerobnih postupaka u lagunama poprima karakteristike

biološki čiste vode, koja se može ispuštati u vodotoke ili upotrijebiti za navodnjavanje.

Primjena ovakvih uređaja zahtijeva velika ulaganja, koja svinjogojska proizvodnja financijski

teško može podnijeti. (Uremović i Uremović, 1997).

Kompostiranje je najstariji biotehnološki postupak za sigurno i djelotvorno recikliranje

gnojovke no nije dovoljno rašireno u praksi.

18

7. Zeoliti kao čimbenici zaštite okoliša

Prirodni zeoliti čija je djelatna tvar klinoptilolit imaju veliki kapacitet ionske izmjene

za ione kao što su NH₄ (amonium), NO₃, željezo i kambij, što omogućava njihovu veliku

primjenu u pročišćavanju voda i otpadnih tvari (Uremović i sur., 2001).

Domaći preparati na bazi zeolita su:

- ANIVITAL – SPS – u hranidbi svinja i peradi,

- AROMAVITAL – SPS – za uklanjanje neugodnih mirisa,

- AGRAVITAL – SPS – za otkiseljavanje poljoprivrednih površina i šumskog tla,

- AQUAVITAL – SPS – za pročišćavanje voda.

Tablica 5. Utjecaj anivitala – SPS i aromavitala _ SPS na proizvodne rezultate i sadržaj NH3 u zraku u

tovu svinja od 22 do 90 kg (Filipan i sur., 1998.)

Dnevni prirast Konverzija Skupina Anivital

SPS, %

Aromavital

SPS, kg/m² grama indeks kg indeks NH₃,

ppm

Kontrola - - 590 100 3,24 100 48

Pokusna 1 3,5 3,5 691 117 2,96 91 26

Pokusna 2 5,0 3,5 660 112 2,84 88 26

Izvor: Uremović i sur. (2001)

Bolja konverzija hrane za 8,6 do 12,3 % posljedica je povećanja količine nemasnog

mesa kod svinja koje su dobivale u smjesi ANIVITAL – SPS. Neugodni mirisi u tovilištima

potječu od NH₃, H2S, amina, merkaptana, indola i skatola.

Zbog sposobnosti ionske izmjene Aromavital – SPS djeluje kao molekularno sito

apsorbirajući neugodne mirise, što je vidljivo iz nižeg sadržaja NH₃ u zraku tovilišta.

Najčešće se primjenjuje po prostirci ili podovima u nastambama za svinje u količini od 3 do 5

kg/m² svakih 14 dana (Uremović i sur., 2008).

U cilju poboljšanja mikroklimata u uzgoju prasadi se može upotrijebiti zeolitsko

kamenje (ambizel) u vrećama iznad boksova za svinje. Time se može smanjiti za 30 % NH₃ i

za 25 % CO2 u zraku uzgajališta za prasad. U tovilištima se za upijanje neugodnih mirisa

mogu također upotrijebiti prirodni zeoliti u vrećama (''skruberi'') u usitnjenom stanju ili u

obliku kamenja u količini 15 – 20 kg (Uremović i sur., 2008).

19

Zeoliti selektivno vežu na sebe mikotoksine (proizvode plijesni) i na taj način ih

inaktiviraju i sprječavaju deponiranje mikotoksina u tkivima životinja (meso, unutarnji

organi) te sprječavaju njihov prijenos u ljudski organizam. Na kraju, mikotoksini koji su se

vezali na zeolit, fecesom se izbacuju iz organizma životinje.

Selektivnu sposobnost vezanja mikotoksina imaju pripravci (adsorbenti) na bazi

zeolita:

- ANIVITAL – SPS

- MONTANIT

- MINAZEL PLUS

Mineralni adsorbenti se mogu lako dodavati u stočnu hranu i nerazgradivi su u

probavnom traktu životinje. Uz to što im je niska cijena mogu poslužiti kao i preventivi i

terapeuti na proljev svinja. Utječu i na smanjivanje upotrebe antibiotika i troškova liječenja

(Uremović i sur., 2008).

Pripravaka prirodnih zeolita koji se dodaju u hranu ima više: anivital – SPS

(Hrvatska), pigozen 801 (Mađarska), minazel plus (Srbija). Po podu se mogu posipati

aromavital – SPS (Hrvatska), montanit 2000 (Slovenija), ambizel (Srbija).

20

8. Načini sprječavanja onečišćenja okoliša u svinjogojstvu

Utjecajem na čimbenike u kojima ovisi količina i kakvoća gnojovke, može se

pridonijeti smanjivanju onečišćavanja okoliša. Na proizvodnju i kakvoću gnojovke utječe više

čimbenika.

Broj i kategorija svinja na farmi

Što je veći broj životinja, veća je količina proizvedene gnojovke, pa prema tome i

problemi vezani za njezinu primjenu i čuvanje (Tablica 6). Uzgojem svinja u obiteljskim

gospodarstvima s manjim brojem životinja onečišćavanje okoliša znatno je manje (Uremović i

Uremović, 1997).

Tablica 6. Količina gnojovke po životinje za pojedine kategorije svinja.

Kategorija

Uvjetnih grla po

životinji

Kg/dan po

životinji

m3/ dan po uvj.

grlu

m3/god. po uvj.

grlu

Odojak

Svinje za tov

Krmača

(19 prasadi

godišnje)

0,04

0,12

0,46

2

4,5

14

0,050

0,037

0,030

18

13

11

Izvor: Benčević (1993)

Optimalne veličine skupina u standardnom tovu na punom betonu bez stelje ili rešetki

kreću se od 10 do 12 tovljenika. Kod tova na svinja na dubokoj stelji skupina svinja je puno

veća pa se može kretati i do 50 tovljenika (Kralik i sur., 2007).

Izbalansiranost obroka za svinje i kakvoća hrane

Svinje slabo iskorištavaju hranjive tvari iz hrane. Posljedica slabijeg iskorištavanja

hrane očituje se u velikom izlučivanju dušika, fosfora i mikroelemenata u fecesu svinja.

Hranidbenim managementom može se smanjiti za 30 – 40 % izlučivanje N, P i

mikroelemenata i tako smanjiti onečišćenje zraka, vode i tla spojevima dušika, fosforom i

mikroelementima.

21

Fazna hranidba

Fazna hranidba je jedna od metoda za smanjivanje izlučivanja dušika. Postoji fazna

hranidba i standardna hranidba u tovu svinja. Razlika između fazne i standardne hranidbe je ta

da se kod fazne hranidbe primjenjuje više smjesa, a kod standardne hranidbe jedna krmna

smjesa (Tablica 7). Kod fazne hranidbe postiže se bolja usklađenost između količine

potrebnih i pohranjenih hranjivih tvari.

Tablica 7. Utjecaj fazne hranidbe na troškove i izlučivanje N u tovu svinja (Kay i Lee, 1997)

Pokazatelji Standardna (jednofazna)

hranidba

Fazna (3 fazna) hranidba

Surover. bjelančevine, % 17 18/16/14

- tjelesna masa, kg 25-105 25-40, 40-70, 70-105

- troškovi hrane po svinji, dolara 29,80 29,00

- indeks, % 100 97

- izlučivanje N/svinji, kg 4,23 3,53

- izlučivanje N/proizv. mjestu, kg 11,84 9,88

- indeks, % 100 84

- količina tekućeg gnoja m³ 3024¹ 2360²

- potrebno ha 63 52

¹ izračunato za farmu s 900 mjesta i 2,8 turnusa ili 2520 svinja uz 1,2 m³ po svinji ² računato za svaki 1% manje surovih bjelančevina 11% manje tekućeg gnoja Izvor: Uremović i sur. (2001)

Primjenom trofazne hranidbe u odnosu na jednofaznu standardnu hranidbu, smanjuje

se troškovi hranidbe za 3 %, izlučivanje N po svinji za 16 % i ukupna proizvodnja tekućeg

gnoja za 22 % (Uremović i sur., 2001).

Smanjivanje količine bjelančevina i dopuna sa sintetskim aminokiselinama

Uz energiju u obrocima za svinje vrlo važne su i bjelančevine o kojima ovisi dnevni

prirast i emisija NH₃ iz otpadnih tvari. Svinje nemaju potrebu za bjelančevinama, već za

aminokiselinama (AK) i odnos među njima. U standardnim obrocima odnos aminokiselina

najčešće nije izbalansiran. Upotrebom sintetskih aminokiselina taj odnos se može

izbalansirati.

Osim razine bjelančevina važan je omjer probavljivih esencijalnih aminokiselina s

probavljivim lizinom, prvom limitirajućom esencijalnom aminokiselinom (Senčić, 2010).

Istraživanja su pokazala da ukoliko u obrocima ima dovoljno esencijalnih aminokiselina,

22

količine bjelančevina u obrocima za svinje u predtovu i tovu mogu se smanjiti i za 4 % (sa

16,5 % na 12,5 %) i time neće doći do negativnih posljedica za rast i konverziju hrane.

Smanjivanjem količine bjelančevina se smanjuje emisija NH₃ iz otpadnih tvari za do

49 %, ili za 10 – 12,5 % za svako smanjivanje sirovih proteina u obroku za 1 % (Uremović,

2001). Smanjivanje bjelančevina u obroku utječe i na konzumiranje vode i količine izlučene

mokraće. Kay i Lee (1997) su utvrdili da se za svaki 1 % manje surovih bjelančevina u

obroku smanjuje količina tekućeg gnoja za 11 %.

Izbjegavanje prekomjernog unošenja dušika u hranidbu svinja

Obroci za svinje često sadrže više bjelančevina od njihovih stvarnih potreba, što

dovodi do poskupljenja obroka i povećanog izlučivanja dušika (N) u okoliš. Upotrebom

sintetskih aminokiselina koje omogućavaju točnije sastavljanje obroka, primjenom fazne

hranidbe i poboljšanjem izbalansiranosti aminokiselina u obroku za svinje utječemo na

smanjenje nepotrebnog viška bjelančevina u krmnim smjesama, a time i na smanjenje

izlučivanja dušika.

Samo pravilnim korištenjem sintetskih aminokiselina u krmnim smjesama doći će i do

smanjenja dušika u fecesu, bez ikakvih negativnih posljedica za same proizvodnje rezultate na

farmi. Što posljedično za proizvođače znači, manje potrebnih površina za odvoz gnoja, te

potencijalno manje neugodnih mirisa od svinja.

Pojam i koncept idealnog proteina ili idealne izbalansiranosti aminokiselina zasniva se

na principu da se životinjama, u krmnim smjesama, prema nekom obrascu osiguraju sve

potrebne esencijalne i neesencijalne aminokiseline. Ovaj način zadovoljavanja potreba za

aminokiselinama u obrocima svinja treba sadržavati točne i precizne potrebe za

aminokiselinama kako za održavanje tako i za njihov rast. (Kiš, 2012). Tim načinom se

smanjuje prekomjerno izlučivanje spojeva dušika u obliku fecesa i urina.

Povećanje probavljivosti fosfora

Fosfor ima veliku važnost u razvoju koštanog tkiva, plodnosti domaćih životinja i

veliku ulogu u većini metaboličkih procesa u stvaranju energije. Biljna krmiva imaju

zadovoljavajuću količinu fosfora (na primjer žitarice), ali njegova probavljivost ili

iskoristivost kod svinja iznosi svega 20 – 50 %.

Fosfor je slabo iskoristiv zbog toga što se 2/3 javlja kao fitat u fitinskom obliku. Ovaj

oblik fosfora je neprobavljiv za svinje. Dodatkom enzima fitaze, fitinska kiselina se

hidrolizira na inotizol i ortofosfat i u tome obliku apsorbira (Uremović, 2001).

23

Naročito dobre rezultate u hranidbi svinja s obrokom kukuruz – soja, dala je

NATUPHOS fitaza u kombinaciji sa limunskom kiselinom s kojom zajedno djeluje

sinergistički. Uz limunsku kiselinu i NATUPHOS povećanje probavljivosti fosfora je iznosilo

58,7 %. Uz NATUPHOS su se dodavale i ostale organske kiseline (mravlja, mliječna i

propionska). Najbolji dnevni prirasti i konverzija hrane postignuti su uz dodatak mravlje

kiseline (Uremović, 2001).

Načini hranidbe i fizički oblici hrane

Učestalijim usklađivanjem sustava smjesa s potrebama životinja u razdoblju uzgoja, tj.

nakon odbijanja prasadi i u tovu svinja, uz primjenu kompjutoriziranih uređaja mogu se

znatnije sniziti troškovi hrane i izlučivanje N i P u gnojovku.

U organizmu svinja bolje usvaja N za 7 – 20 % i P za 12 – 24 %, ako se za vrijeme

uzgoja i tova češće mijenja sastav smjese u standardnoj hranidbi. Češćim mijenjanjem smjesa

(fazna hranidba) postižu se i bolji proizvodni rezultati.

U odnosu na suhu hranidbu svinja, mokra hranidba, koja ima veći udio vode, utječe na

znatnije povećanje gnojovke (Tablica 8).

Tablica 8. Utjecaj fizičkog oblika hrane na proizvodnju gnojovke

Fizički oblik hrane Proizvodnja gnojovke, l Suha tvar, %

Suha 4 10

Mokra (voda : suha hrana)

2,5 : 1

4 10

Tekuća (voda : suha hrana)

4,0 : 1

7 6

Izvor: Grundey, 1986 cit., Mordenti i Piva, 1992.

Potrošnja vode u farmi

Kakvoća gnojovke ovisi o sadržaju suhe tvari, na koji značajnije utječe potrošnja vode. Na

veću potrošnju vode u farmi utječe:

- način držanja svinja (veća je potrošnja vode u sustavu držanja na djelomičnoj rešetki

nego u sustavu držanja svinja na podu s prostirkom),

- način hranidbe svinja (veća je potrošnja vode u tekućem načinu hranidbe nego u suhom

načinu hranidbe svinja),

- ispravnost pojilica (neispravne pojilice, veće rasipanje vode).

24

Dnevna potrošnja vode u svinja ovisi o temperaturi okoliša i tjelesnoj masi svinja (Tablica

9).

Tablica 9. Potrebe svinja za vodom

Kategorija svinja Dnevna potrošnja vode (l/dan)

Nerasti ili gravidne krmače 12 – 15

Krmača s prasadi 25 – 45

Tovljenici: 25 kg 3 – 5

45 kg 5 – 7

65 kg 7 – 9

90 kg 9 – 12

Izvor: Vodič o zaštiti svinja na farmama, MPŠ, 2008.

Kao posljedica veće potrošnje vode proizvodi se veća količina gnojovke s niskim

sadržajem suhe tvari od 2 do 5 %. Jedan od načina racionalizacije potrošnje vode je uporaba

hranilica za vlažnu hranidbu svinja. Primjenom hranilica za vlažnu hranidbu svinja u odnosu

na hranilice za suhu hranidbu smanjuje se potrošnja vode za prosječno 30 %, a u odnosu na

mokri način hranidbe smanjuje se proizvodnja gnojovke za prosječno 40 %.

Na ovaj način proizvodi se kvalitetnija gnojovka s 10 % suhe tvari, smanjuju troškovi

gradnje prostora za gnojovku, snižavaju troškovi prijevoza i bolje zaštićuje okoliš od

onečišćavanja. Smanjenje rasipanja vode za oko 50 % može se postići uporabom „ EKONIP “

pojilica (Gumex farm) namijenjenih za napajanje svih kategorija svinja.

Slika 7. ''Ekonip'' pojilica

Načini držanja svinja isto utječe na potrošnju vode u svinjogojstvu i kakvoću

svinjskog gnoja.

25

Načini držanja svinja u tovu Tovne svinje, kao najveći proizvođači gnojovke, s obzirom na vrstu poda i postupke s

gnojovkom drže se uglavnom na dva načina:

- u većim objektima na podu s djelomičnom rešetkom (1/3 rešetke, 2/3 puni pod), s

tekućom gnojnicom koja se odvodi kanalizacijom do sabirnih jama i laguna ili se ispušta u

prirodne depresije;

- u manjim objektima na obiteljskim gospodarstvima na punom podu uz ograničenu

uporabu prostirke, svakodnevno izgnojavanje i skladištenje na zemlji u dvorištu.

Držanje svinja na dubokoj prostirci je profitabilnije u odnosu na punom podu i

polurešetkastom podu zbog niže potrošnje vode i manje proizvodnje gnojnice, a samim time i

količine štetnih plinova.

26

9. Zaključak

Jedan od prirodnijeg načina držanja svinja je držanje svinja na dubokoj prostirci. Ovim

načinom držanja svinja onečišćenje okoliša od NH₃, CO₂ i H₂S je minimalna i pridonosi se

proizvodnji kvalitetnijeg svinjskog gnoja i sprječava se onečišćenje okoliša gnojovkom.

Držanjem svinja u tovu na dubokoj prostirci u odnosu na držanje svinja na punom podu i

djelomično rešetkastom podu znatnije se smanjuje potrošnja vode za 13,5 % do 31,3 % i

proizvodnja gnojnice i poboljšava iskorištavanje hrane za 9,7 % do 10,2 %. Postoje i drugi

načini kojima možemo smanjiti onečišćenje okoliša. Uzgojem manjeg broja svinja na

gospodarstvu onečišćenje okoliša znatno je manje. Hranidbenim managementom može se

smanjiti za 30 – 40 % izlučivanje N, P i mikroelemenata i tako smanjiti onečišćenje zraka,

vode i tla spojevima dušika, fosforom i mikroelementima. Primjenom trofazne hranidbe

smanjuje se troškovi hranidbe za 3 %, izlučivanje N po svinji za 16 % i ukupna proizvodnja

tekućeg gnoja za 22 %, a dodatkom fitaze s limunskom kiselinom poboljšavamo probavljivost

fosfora za 60 %. Smanjenju onečišćenja okoliša može pridonijeti i snižavanje količine

bjelančevina u obrocima uz dopunu sa sintetskim aminokiselinama kojima se smanjenju

emisije NH₃ za 10 – 12,5 % i količine gnojnice za 11 % za svaki 1 % manje sirovih

bjelančevina u obroku. Primjenom dodataka na temelju prirodnih zeolita omogućava se

pročišćavanje vode i otpadnih tvari, snižava se koncentracija NH₃ u nastambama za svinje i

uklanjaju se neugodni mirisi u tovilištu i njihovom okolišu.

27

10. LITERATURA

Asaj, A. (2003). Higijena na farmi i u okolišu. Medicinska naklada. Zagreb.

Bacher F., Ivoš, M., Kalivoda, A., Rako, A. (1969). Svinjogojstvo I., II. dio. Zagreb.

Beattie, V.E., O'Connell, N.E., Moss, B.W. (2000). Influence of environmental enrichment on

the behaviour, performance and meat quality of domestic pigs. Livestock Production Science

65, 71 – 79.

Benčević, K. (1993). Biokont: Osnove biološkog poljodjelstva. Zagreb, Poslovna zajednica za

stočarstvo, Zagreb.

Borell, E., G. Lengerken, A. Rudovsky (2002). Tiergerechte Haltung von Schweinen. In:

Umwelt – und tiergerechte Haltung von Nutz - , Heim – und Begleittieren (Eds: Methling, W.,

J. Unshelm). Parey Bucherverlang, Berlin, p.p. 333 – 368.

Gutzmirtl D., Kucjenić, Ž., Jurišić, I., Jandrić, V., Kravarščan, Lj., Oršolić, T., Matić, N.,

Žugaj, M., Jelenić, S. (2008). Priručnik za uzgajivače svinja. Hrvatski zavod za

poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb. 59 – 68.

Honeyman, M.S., Harmon, J.D. (2003). Performance of finishing pigs in hoop structures and

confinement during winter and summer. Journal of Animal Science. 81:1663 – 1670.

Kay, R.M., P.A. Lee (1997). Ammonia emission from pig buildings and characteristics of

slurry produced by pigs affered low protein diets. In: International symposium on ''Ammonia

and Odour Control from Animal Production Facilities'', Rosmalen, The Netherlands, 253 –

259.

Kiš, G.(2012). Izbalansiranost aminokiselina u krmnim smjesama za svinje. Hrvatska

poljoprivredna agencija < http://www.hpa.hr >. Pristupljeno 19.6.2014.

Klemola, E. (1998). Pig houses with sawdust as deep litter. TTS-Institute s publications 358.

82 p.

28

Klont, R.E., Hulsegge, B., Hoving – Bolink, A.H., Gerritzen, M.A., Kurt, E., Winkelman –

Goedhart, H.A., De Jong, I.C., Kranen, R.W. (2001). Relationships between behavioral and

meat quality characteristics of pigs raised under barren and enriched housing conditions.

Journal od Animal Science. 79:2835 – 2843.

Kralik D. (2007). Nastambe i oprema u svinjogojstvu. Poljoprivredni fakultet u Osijeku,

Osijek.

Kralik G., Romić, Z., Tolušić, Z., Margeta, V. (2004). Effects of housing systems on carcass

characteristics of finnishing pigs. Proceedings of 50th International Congress of Meat Science

and Technology, 8 – 13 Aug. 2004, Helsinki, Finland, CD, Session 2: Meat Quality, p. 431 –

434 Abstracts, p. 90.

Kralik G., Kušek G., Kralik D., Margeta V. (2007) Svinjogojstvo – biološki i zootehnički

principi. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Kvaternik M. (1980). Uzgoj i tov svinja u kooperaciji, Zagreb.

Margeta V., Kralik G., Škrtić Z., Hanžek D. (2005). Mikroklimatski uvjeti i proizvodnost

svinja u različitim uvjetima tova. Izvorni znanstveni članak.

<http://www.pfos.hr/~poljo/sites/default/data/2005_2/9_MARGETA.pdf> Pristupljeno 7.8.

2014.

Margeta V., Budimir K. (2014). Držanje svinja na dubokoj stelji.

<http://www.sus.hr/PDF/zbornik%20zajedno.pdf > Pristupljeno 4.8.2014.

Ministarstvo poljoprivrede, (2008). Vodič o zaštiti svinja na farmama.

http://www.mps.hr/default.aspx?id=6075. Pristupljeno 11.09.2014.

Mychzo, A. (2002). The influence of the mode of Pigs Raising on the Level of Ammonia

Emission from Buildings. http://www.pan.olsztyn.pl/interfood/docs/myczko.doc. Pristupljeno

11.09.2014.

29

Mordenti, A., A. Piva (1992). Livestock breeding and polution in Europe: The role of diet

feed additives and manipulation of metabolism. In: Biotechnology int he feed industry.

Alltech's tehnical publication, Nicholasville, 303 – 329.

Senčić Đ. i sur. (2010). Proizvodnja mesa. 36 – 38.

<http://www.obz.hr/hr/pdf/poljoprivredni_info_pult/2010/0083_I_Zupanija_knjige_Proizvod

nja%20mesa_listovi_260210.pdf> Pristupljeno 10.8.2014.

Uremović Z., Uremović M. (1997). Svinjogojstvo. Agronomski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

Uremović Z., Uremović M., Filipović D., Konjačić M. (2008). Ekološko stočarstvo,

Sveučilišni udžbenik, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Uremović Z., Uremović M., Luković Z., Katalinić I. (2001). Utjecaj načina hranjenja i držanja

u tovu svinja na onečišćenje okoliša. Agronomski glasnik. 4 – 5: 217 – 227.

Volčević, B. (2005). Svinjogojstvo. Neron d.o.o. Bjelovar.