higijena pčelinjaka

Iva Ljubičić, dr.med.vet.

univ.mag.vet.med.

Veleučilište „Marko Marulić” u Kninu

3 ŽELJE?

Osim poznavanja tehnologije pčelarenja, pčelinjih bolesti i štetnika pčela, neophodno je

poznavanje i provođenje

higijenskih mjera

na pčelinjaku!

Pčelinje zajednice mogu biti ugrožene od strane zaraznih bolesti, nezaraznih bolesti, štetnika i neprijatelja pčela.

To mogu biti kukci, grinje, gljivice, virusi i bakterije, kao što su primjerice uzročnici Američke i Europske gnjiloće (Paenibacillus larvae i Melissococcus plutonius).

Budući da su pčele socijalni kukci koji žive u biološki vrlo složenoj zajednici, postoji stalna prijetnja od epizootija.

Iznimno je značajno da pčelari znaju na vrijeme prepoznati znakove pčelinjih bolesti i štetnika, te smanjiti njihov štetni učinak na pčelinje zajednice, vlastiti pčelinjak i susjedne pčelinjake (vrlo često pčelinje bolesti nisu prepoznate na vrijeme!!!).

Potreban je stalan oprez pri provođenju redovitih pregleda pčelinjih zajednica i kontrole zdravlja pčela kako bi eventualni zdravstveni problemi bili utvrđeni što ranije.

Ključni čimbenik u preventivi širenja bolesti je dobra higijenska

praksa!

Svrha dobre higijenske pčelarske prakse je smanjiti ili spriječiti širenje bolesti među pčelinjim zajednicama.

Značajno je kada i kako, te čime provoditi čišćenje/ dezinfekciju/sterilizaciju košnica, pčelarske opreme i pribora.

Uspješno pčelarenje bez dobrog poznavanja znakova pčelinjih bolesti i njihova suzbijanja, te dobre higijenske prakse, je nemoguće. Naime, samo potpuno zdrava pčelinja zajednica može odgovoriti zahtjevima suvremenog intenzivnog selećeg pčelarenja.

Slabe pčelinje zajednice često postaju žrtva grabeža okolnih jačih pčelinjih zajednica s istog ili susjednih pčelinjaka. Ako je razlog slabljenja ili propasti zajednica bila zarazna ili nametnička bolest, uzročnici će se bolesti na taj način brzo proširiti na još zdrave pčelinje zajednice.

Nitko ne bi smio držati životinje, pa tako ni pčele, ako nema temeljno znanje o njihovom životu i ako im nije spreman pružiti punu pažnju kako u zdravlju tako i bolesti (Sulimanović i sur., 2009).

Bolesti pčela mogu se razvrstati na više načina:

zarazne i nezarazne bolesti

bolesti legla (poklopljenog ili nepoklopljenog) i bolesti odraslih pčela

virusne, bakterijske, gljivične i nametničke bolesti

Paenibacillus larvae

Mikroorganizmi su sićušna živa bića koja se mogu vidjeti samo pod mikroskopom.

Uključuju bakterije, viruse, gljivice i protozoe (praživotinje).

Neki mogu uzrokovati bolest, dok ih većina nije štetna za zdravlje.

Mikroorganizmi se nalaze posvuda u prirodi.

Mogu se naći u tlu, u i na živim bićima, u vodi, u zraku, itd.

Zajednička karakteristika svih mikroorganizama jest ta, što se ne mogu vidjeti, osjetiti ili okusiti.

Razne stvari, poput ruku, koje su naizgled čiste, mogu biti utočište različitim mikroorganizmima.

Podjela mikroorganizama:

Bakterije

Virusi

Gljivice, Plijesni

Protozoe (praživotinje)

Paenibacillus larvae

Bakterije su mikroskopski maleni organizmi građeni od jedne stanice.

Postoji puno različitih vrsta bakterija.

Bakterije se mogu razlikovati na temelju njihova oblika, pa se razlikuju:

kuglaste bakterije (koki),

štapićaste bakterije (bacili) i

zavojite (spiralne) bakterije.

Bakterije se moraju hraniti, baš kao i sva druga živa bića.

Iznimno je značajna podjela bakterija na sporogene i nesporogene.

Neke se bakterije mogu u nepovoljnim životnim uvjetima omotati u kapsulu i tako preživjeti (tvoriti spore).

Znatno je teže uništiti spore („spavajući oblik”) nego li vegetativne oblike bakterija („živi oblik”).

Primjer sporogene bakterije je uzročnik Američke gnjiloće Paenibacillus larvae.

U uvjetima kad normalna bakterijska stanica ugiba, spore, u načelu, mogu preživjeti i održati se kroz dug vremenski period.

Ako uvjeti života postanu povoljniji, spora se može ponovo vratiti u bakterijsku stanicu.

Bakterijske se spore mogu uništiti samo vrlo visokim temperaturama.

Neke bakterije mogu proizvoditi otrove.

Bakterije se mogu pronaći gotovo svugdje u prirodi (u zraku, tlu, vodi), ali neki prirodni uvjeti posebno su pogodni i pomažu njihovom brzom razmnožavanju.

Povoljni životni uvjeti za bakterije su slijedeći:

Vlaga

Toplina

Dobra opskrba hranjivim tvarima

Bakterijama nepovoljni životni uvjeti su slijedeći:

Isušivanje

Toplina

Hladnoća

Nedostatak hrane

Bakterijske spore mogu biti uništene samo na vrlo visokim temperaturama (sterilizator).

Normalne (obične) bakterijske stanice su osjetljive na toplinu i većina ih ugiba pri temperaturama iznad 60 °C.

Hladnoća ne utječe na bakterije, ali, ovisno o temperaturi, može zaustaviti ili usporiti njihovo razmnožavanje.

Moglo bi se reći da bakterije u zamrzivaču “spavaju”.

Bakterije se razmnožavaju strahovito brzo. Množe se dijeljenjem.

Dvije stanice kćeri nastale su od jedne stanice majke, tako da ne postoje „mama” i „tata” bakterija.

Virusi su puno manji od bakterija.

Oni se ne mogu vidjeti niti običnim mikroskopom, nego samo elektronskim mikroskopom.

Za razliku od drugih mikroorganizama virusi moraju ući u živu stanicu (stanicu domaćina) da bi se razmnažali.

Virusi izvan stanica mogu preživjeti samo u ograničenom vremenskom razdoblju.

Virusi su izrazito otporni na hladnoću, ali ih toplina brzo ubija.

Photo: Jose Herrera

Gljive se razlikuju od bakterija. Mogu biti jednostanične, ali i velike, višestanične.

Plijesan su mikroskopske gljivice koje rastu u obliku hifa. Kolonija plijesni sastoji se od povezanih, umreženih hifa koje tvore micelij.

www.pcela.ru

Stvaraju spore.

http://scientificbeekeeping.com/nosema-ceranae-additional-reports-and-ramblings

Hrane se mrtvom, organskom tvari ili parazitiraju na biljkama, životinjama i ljudima.

Samo mali broj gljivica može uzrokovati bolesti.

Budući da neke gljivice proizvode otrove, također mogu pokvariti prehrambene proizvode.

Neke su gljivice vrlo korisne za ljude. Antibiotik penicilin se, na primjer, dobiva iz plijesni Penicillium.

Plijesni koje se susreću u pčelarstvu jesu:

Ascosphaera apis

(uzroč. vapnenog legla) i

https://www.hgsc.bcm.edu/microbiome/ascosphaera-apis

http://www.forestryimages.org

Aspergilus flavus

(uzroč. kamenitog legla)

Aspargillus flavus

http://debij2012-2013.blogspot.com/2013/03/bijensterfte-deel-3-schimmels.html

Nosema apis i Nosema ceranae

(uzroč. nozemoze)

su mikrosporidije (sićušni, jednostanični organizmi koji se danas smatraju visoko razvijenom grupom gljivica).

http://www.beeccdcap.uga.edu/documents/CAPArticle6.html

http://www.biobees.com/forum/viewtopic.php?t=2384

Protozoe (praživotinje) su jednostanični organizmi koji se mogu pronaći gotovo svugdje gdje ima vode.

www.newworldencyclopedia.org

Žive na svim staništima koja su dovoljno vlažna.

Neke praživotinje mogu izazvati bolesti.

U pčelarstvu se susreće jednostanična praživotinja Malpighamoeba mellificae (Malpighella mellificae) (uzroč. amebioze pčela).

https://secure.fera.defra.gov.uk/beebase/index.cfm?pageid=193

http://www.flickrhivemind.net

Infekcija (zaraza) = štetan prodor, naseljavanje i umnožavanje uzročnika bolesti u tijelu domaćina (makroorganizam).

Preduvjet za nastanak infekcije jest da uzročnik bolesti (bakterija, virus, gljivica, protozoa) bude prisutan u okolini, odnosno u izvoru infekcije.

Uzročnici se u izvoru infekcije razmnožavaju.

Photo: Barbara Locke

Prijenos može biti:

izravan (npr. zalijetanjem zaražene pčela u tuđu košnicu)

ili

neizravan (putem posrednika npr. Varroa destructor).

blog.seasonwithspice.com

planbeeproject.wordpress.com

Širenje i preventiva bolesti pčelinjih zajednica

Glavni posrednik u širenju bolesti pčelinjeg legla je pčelar.

Ukoliko bolesne pčelinje zajednice, kontaminirano saće ili pčelarski pribor dođe u dodira sa zdravim pčelinjim zajednicama i one postaju zaražene.

Higijena na pčelinjaku i u košnici

Okolica pčelinjaka i/ili stajališta košnica, te pčelinjak moraju biti čisti i uređeni.

Neprimjerena čistoća pogoduje širenju pčelinjih bolesti.

U pčelinjaku mora biti pohranjeno samo pčelarski alat i oprema.

Za suzbijanje štetočina i bolesti pčela, mogu se koristiti samo dopuštena i/ili registrirana sredstva.

National Bee Unit Food and Environment Research Agency

Visoki higijenski standardi u pčelinjaku, čisti alati za rad, ispravno pozicioniranje košnica, česta zamjena voska, dostupnost hrane u svakom trenutku, izbjegavanje grabeža i sveobuhvatno znanje o simptomima bolesti su od ključne važnosti.

Dobra pčelarska praksa znači jačanje vitalnosti pčela, kao principa svih zaštitnih mjera.

Zabranjeno je korištenje antibiotika za liječenje pčela!

Kod uporabe dopuštenih i/ili registriranih sredstava pčelar se mora dosljedno pridržavati uputa proizvođača sredstava.

Zabranjeno je primjenjivati sredstva za zaštitu pčela prije i tijekom medenja.

Sredstva za zaštitu pčela smiju se koristiti tek nakon vrcanja.

Pčelinje bolesti, koje se suzbijaju po zakonu (npr. američka gnjiloća) moraju se suzbijati točno po uputama nadležnih službi.

Sredstva za suzbijanje bolesti pčela ne smiju ostavljati u medu i drugim pčelinjim proizvodima nikakve strane okuse, mirise, boju i ostatke lijekova.

Prilikom uporabe organskih kiselina treba se držati preporučenih uputa proizvođača.

Saće namijenjeno dobivanju meda može se tretirati samo sredstvima koja su službeno odobrena i ne ostavljaju tragove.

Za dobivanje meda koristimo čisto saće svijetle boje (djevičansko i/ili ono koje je što manje puta zaleženo).

Redovno obnavljanje saća (kompletna zamjena/obnova u 2-3 godine).

Saće mora biti pohranjeno u odgovarajućem prostoru ili prostoriji koja mora biti suha, zaštićena od prašine, glodavaca i insekata.

Pčelar se mora pobrinuti da pčele uvijek imaju na raspolaganju dovoljno prirodne hrane.

U slučaju pomanjkanja hrane pčelama treba osigurati hranu. Pčele je dopušteno hraniti samo medom, cvjetnim prahom i šećerom (u raznim oblicima -otopina ili pogača).

Pčele treba hraniti samo u slučaju potrebe za dopunjavanjem zalihe hrane za njihove potrebe.

Med i cvjetni prah za hranjene pčela ne smiju sadržavati spore uzročnika američke gnjiloće pčelinjeg legla, Paenibacillus larvae.

Svaku pčelinju zajednicu treba hraniti zasebno.

Pčelar se mora pobrinuti da u med ne dospije prerađena šećerna otopina.

Netom prije i tijekom ispaše pčelinje zajednice nije dopušteno hraniti.

Pčele se ne smiju hraniti ukiseljenim ili pokvarenim medom, medom uginulih pčelinjih zajednica i medom s dodatkom lijekova

Hranilica mora biti čista. Treba ju čistiti prije i po završetku hranjenja.

Hranilice moraju biti napravljene tako da se pčele, u slučaju hranjenja tekućom hranom, u njoj ne utope.

Za pravilan razvoj i opstanak pčelama je neophodno osigurati kontinuiranu i dostatnu opskrbu kvalitetnom vodom.

Higijensko napajalište za pčele – onemogućava onečišćenje vode za napajanje pčela njihovim izmetinama.

http://www.savjetodavna.hr/

Provoditi redovitu zamjenu matica!

Provedba higijenskih mjera zahtjeva znanje!

Pravilno proveden postupak čišćenja i dezinfekcije/sterilizacije košnica i pčelarske opreme može biti veoma zahtjevan i fizički težak posao.

Prije početka provedbe postupka čišćenja i dezinfekcije/sterilizacije potrebno je pripremiti sav potreban alat i opremu.

Potrebno je koristiti odgovarajuću zaštitnu odjeću i obuću (uključujući zaštitu za oči, čvrste vodonepropusne rukavice, radnu obuću itd.).

Ukoliko je potrebno, prije početka provedbe higijenskih mjera treba osigurati pomoć (radnika/e).

Pri provedbi higijenskih mjera treba imati u vidu:

da svi postupci nisu jednako učinkoviti u uništavanju uzročnika bolesti (npr. spora uzročnika američke gnjiloće).

da su svi postupci potencijalno opasni za ljudsko zdravlje.

Kada se koristite kemijska sredstva, potrebno je koristiti dopuštena i/ili registrirana sredstava, te se mora dosljedno pridržavati uputa proizvođača, te uvijek treba poduzeti odgovarajuće mjere opreza.

Prije provedbe postupka čišćenja, treba odvojiti nastavke, odnosno sve sastavne dijelove košnice. Također, ukoliko je moguće, korisno je sve sastavne dijelove staviti u zamrzivač (-20 °C) u trajanju od najmanje 48 sati. Duboko zamrzavanje uništava štetnika - voskovog moljca.

Dijelove košnice čistimo na tlu koje je prethodno prekriveno kartonom ili novinskim papirom.

Slijedi temeljito struganje naslaga voska, propolisa i nečistoća sa svih drvenih dijelova košnice.

Poseban oprez neophodan je prilikom čišćenja unutarnjih kutova nastavaka i okvira, jer oni pružaju idealnu zaštitu štetočinama i uzročnicima bolesti.

Sav zarazni materijal i nečistoće koje pri čišćenju padnu s okvira, ostaju na prostrtom novinskom papiru i jednostavno ih po završetku procesa čišćenja sakupiti i uništiti spaljivanjem.

Pribor korišten za struganje (pčelarsko dlijeto) na kraju postupka također treba očistiti.

Nakon što je sa drvenih dijelova košnice uklonjena nečistoća, može uslijediti dezinfekcija/sterilizacija.

Sanitarne (higijenske) mjere

Dezinfekcija Sterilizacija

Dezinfekcija (raskužba) je skup sanitarnih mjera koje se provode s ciljem uništavanja ili usporavanja rasta i razmnožavanja većine mikroorganizama.

Izvor: The British Beekeepers Association

Pod pojmom dezinfekcija mislimo na uništavanje uzročnika zaraznih bolesti!

Cilj dezinfekcije je spriječiti i suzbiti zarazne bolesti.

U širem smislu predstavlja skup postupaka kojima se uklanjaju, onesposobljuju ili uništavaju mikroorganizmi u toj mjeri da nisu sposobni izazvati infekciju.

Opći uvjeti koje treba uzeti u obzir pri provedbi dezinfekcije: Spektar djelovanja tj. je li odabrani

dezinficijens učinkovit (da li uništava mikroorganizme koje moramo eliminirati?)

Način primjene dezinficijensa (brisanjem, uranjanjem, prskanjem, pjena)

Preporučena koncentracija dezinficijensa

Vrijeme djelovanja, odnosno vrijeme potrebno da dezinficijens ostvari svoj učinak

Učinak okoliša na dezinfekciju (tj. utjecaj temperature, svjetlosti, UV zračenja…)

Djelovanje dezinfekcije na materijal – štetni učinak ( korozija, bojanje, promjena svojstava )

Financijski trošak postupka dezinfekcije .

Dezinfekcija je složen proces koji odvija i pod utjecajem mikroorganizama. Preživljavanje mikroorganizama pod utjecajem je mnogobrojnih unutarnjih čimbenika kao što su dob, faza rasta, sadržaj pigmenta, podloga, vrsta mikroorganizama i njihova rezistencija i dr. Razlike među mikroorganizmima prisutne su čak i unutar iste vrste (geni).

Uspješnost dezinfekcije, uvjetovana je činjenicom da dezinficijensi uglavnom imaju selektivni učinak, odnosno ne djeluju univerzalno protiv svih mikroorganizama.

Dva različita dezinficijensa primijenjena istodobno, mogu međusobno umanjiti učinkovitost (antagonizam) ili, naprotiv, pojačati (sinergizam).

Dezinfekcija

Baktericidni učinak

Fungicidni učinak

Sporocidni učinak

Virucidni učinak

Bakteriostatski učinak

Fungistatski učinak

Sporostatski učinak

Terminologija:

- cid = „ubija” (usmrćuje, uništava) mikroorganizme

- statik = sprečava razmnožavanje ili rast mikroorganizama

Učinak Protiv

Baktericidni Bakteriostatski Bakterije

Fungicidni Fungistatski Gljivice, plijesni

Sporocidni Sporostatski Bakterijske spore

Virucidni Virusi

Prema Titera et al. 2009

Dok je dezinfekcija postupak kojim se uklanjaju samo patogeni mikroorganizmi (mikroorganizmi uzročnici bolesti), sterilizacija je postupak kojim se uništavaju svi oblici mikroorganizama, uključujući i spore.

Dezinfekciju s obzirom na vrijeme primjene dijelimo na:

Profilaktičku (preventivnu)

Tekuću

Završnu

Profilaktička (higijenska) dezinfekcija se provodi u periodički, u svrhu sprječavanja pojave zaraznih bolesti.

Provodi se dezinficijensima širokog spektra djelovanja.

Uglavnom je sastavni dio dobre pčelarske higijenske prakse i provodi se uz postupak čišćenja košnica, pčelarskog pribora i opreme.

Pri rutinskom radu na pčelinjaku, između pregleda košnica, treba provoditi dezinfekciju alata i rukavica.

Preporučuje se upotreba rukavica od gume ili lateksa, jer se mogu lako oprati ili jednostavno zamijeniti.

Rukavice treba redovito mijenjati!

Tekuća dezinfekcija se provodi tijekom trajanja neke zarazne bolesti, odnosno kada je bolest već prisutna.

Cilj je spriječiti daljnje širenje infekcije.

Može se kombinirati s

drugim mjerama potrebnim

radi saniranja i uklanjanja

izvora zaraze (npr. uništenje

zaraženih pčelinjih zajednica,

paljenje opreme).

www.teara.govt.nz

Završna (konačna) dezinfekcija se provodi nakon završetka bolesti, odnosno predstavlja završnu fazu u suzbijanju zaraze.

Provodi se neposredno nakon prestanka zarazne bolesti ili nakon što je uklonjen izvor infekcije.

Svrha završne dezinfekcije je uništiti sve preostale mikroorganizme koji nisu uništeni provođenjem tekuće dezinfekcije.

Provodi se pažljivo i iscrpno prema zakonskim propisima.

Pri provedbi dezinfekcije važno je voditi računa o:

načinima širenja infekcije

učinkovitosti dezinficijensa

štetnim učincima na materijal koji se tretira, i na okoliš.

U izradi košnica koriste se materijali koji se:

lako čiste i dezinficiraju!

ekološki prihvatljivi (zbrinjavanje)

Drvo je materijal koji se najčešće koristi za izradu košnica i gotovo je idealno za pčele. Nedostatak drva je njegova poroznost (sklonište za mikroorganizme!).

Plastični materijali, također imaju mikroskopske pore!

Zbrinjavanje plastičnih materijala je zahtjevnije u odnosu na drvo.

U cilju održavanja zdravlja pčelinjih zajednica, sve košnice i rezervni dijelovi prije naseljavanja pčelinjim zajednicama moraju biti dezinficirani (poseban oprez kod košnica iz „druge ruke”!).

Najveću pozornost treba posvetiti podnici košnice!

Dezinfekcija nastavaka

Mehaničko čišćenje je prvi korak!

Unutarnje i vanjske stjenke nastavaka treba temeljito ostrugati i očistiti npr. pčelarskim dlijetom, čeličnom žicom.

Za čišćenje se može koristiti i pištolj sa vrućom strujom zraka ili aparat za zavarivanje Sastrugana nečistoća, naslage propolisa i voska moraju se po završetku čišćenja spaliti.

Nakon čišćenja slijedi dezinfekcija, kao takva!

Metode dezinfekcije u pčelarstvu:

FIZIKALNE – temperatura, isušivanje, zračenje

KEMIJSKE– primjena kemijskih sredstava – dezinficijensa

FIZIKALNE METODE DEZINFEKCIJE

ekološki su prihvatljivije u usporedbi sa kemijskim metodama dezinfekcije

obuhvaćaju toplinu (plamen, suha i vlažna toplina), gama zračenje

Toplina (plamen)

Toplina je najvažnije fizikalno sredstvo pri dezinfekciji.

Plamen benzinskog ili plinskog plamenika:

pouzdan i jednostavan postupak

naslage voska, propolisa i nečistoće sa košnice treba najprije ostrugati, a zatim sve dijelove košnice (izvana i iznutra, oprez - kutovi!!!) opaliti plamenom (do blago žute boje) benzinskog ili plinskog plamenika.

Plamen treba zahvatiti svaki dio košnice, ali isto tako treba paziti da se ne spali previše.

Drvo treba dobiti svijetlo žutu boju.

National Bee Unit Food and Environment Research Agency

Toplina (vlažna)

Iskuhavanje (pod normalnim tlakom) tijekom 30 min

Iskuhavanje (pod povišenim tlakom) tijekom 20 min

Pranje u perilici na povišenim temperaturama (90 C) ili čišćenje parom

Para pod tlakom (autoklav) 110 C tijekom 40-45 minuta

Toplina (suha)

komore sa vrućim zrakom, temperature od 110 C do 150C tijekom 30 min

Dugotrajno zagrijavanje

U komorama na temperaturi od 50-52 °C tijekom najmanje 24 sata (nakon što je postignuta navedena temperatura!).

Košnice, okviri, saće i sva ostala oprema učinkovito se oslobađaju od spora uzročnika nozemoze i vapnenastog legla.

Dijelovi košnica i ostala oprema moraju biti smješteni na paletama (neometan protok vrućeg zraka!).

Potrebnu temperaturu treba osigurati u svim dijelovima prostorije.

Temperaturni zapis (provjera temperature!).

UV zračenje

Najučinkovitije je pri valnoj duljini od 265 nm

Fluorescentne lampe s germicidnim djelovanjem (učinkovitost im drastično opada sa starošću)

Samo površinsko djelovanje (površinska nečistoća im značajno umanjuje učinkovitost)

Nije učinkovito kod sporulirajućih bakterija

Ionizacijsko zračenje

Valne duljine oko 10 pikometara (poznato je i kao γ (gama) zračenje)

Minimalna doze koja ima baktericidni učinak 5 kGy

skupo

KEMIJSKE METODE DEZINFEKCIJE

Znatno se češće koriste, u usporedbi sa fizikalnim metodama

Da bi kemijska dezinfekcija bila uspješna treba se pridržavati slijedećeg:

Propisane koncentracije

Otopina dezinficijensa mora biti pripremljena neposredno prije uporabe

Učinak se povećava s porastom temperature

Periodična izmjena dezinficijensa

Primjena zaštitne opreme

Spektar djelovanja (oprez -miris, rezidue, biorazgradivost, rok trajanja i cijena)

Neophodno je:

Precizno mjerenje

Svježa priprema otopine

Odmah primijeniti otopinu

Obvezni slijed pripreme otopine:

PRVO VODA, ZATIM

DEZINFICIJENS!!!!!!

Potreban volumen otopine

Potrebna koncentracija otopine

0.5 % 1 % 2 % 5 %

1 l 5 10 20 50

2 l 10 20 40 100

5 l 25 50 100 250

10 l 50 100 200 500

Prema Titera et al. 2009

Brojevi unutar crvenog područja u tablici označavaju količinu dezinficijensa u gramima ili mililitrima koje treba dodati u potrebnu količinu vode.

Dezinficijensi koji se primjenjuju u pčelarenju:

Lužine

Organske kiseline

Oksidacijska sredstva

Halogeni

Lužine

Mikrobicidni učinak lužina zasniva se na denaturaciji bjelančevina pod utjecajem hidroksilnih iona (OH¯).

Vrlo su učinkovite.

Na lužine su osjetljivi gotovo svi virusi pa se pa se one smatraju kao specifično sredstvo za uništavanje virusa.

Često koriste kao dopuna drugim sredstvima za dezinfekciju, jer povećavaju ukupnu učinkovitost dezinfekcije.

Mogu koristiti i zagrijane, ali tada je potreban oprez. Natrijeva lužina uzrokuje duboke lezije – kemijske opekline!

U pčelarstvu su cijenjene jer otapaju vosak i masnoće.

Dostupne su i relativno jeftine.

Ova skupina obuhvaća:

Natrijev hidroksid (NaOH) ili natrijeva lužina, kaustična soda

Natrijev karbonat (Na₂CO₃) ili kristalna soda, kalcinirana soda

Kalijev hidroksid (KOH) ili „lužni kamen” ili "kalijev sapun"

U koncentraciji od 2 do 6 %

(zagrijane na temperaturu od 80 ˚C uništavaju spore uzročnika američke gnjiloće)

NaOH

KOH

Primjena natrijevog karbonata

Može se koristiti u pčelarstvu za dezinfekciju alata i opreme (npr. dimilica i dijelova košnica).

Otopina se priprema od 1 kg kristalne sode i 5 litara tople vode uz eventualni dodatak detergenta (pomaže u čišćenju propolisa).

Uroniti opremu u otopinu, te žičanom četkom strugati sve dok oprema ne postane čista.

Postupak primjene natrijevog karbonata u dezinfekciji (sterilizaciji) okvira

1. Položiti novinski papir na radnu površinu.

2. Temeljito očistiti (ostrugati) sve okvire od viška propolisa ili voska. Nečistoća pri struganju treba padati na novinski papir koji po završetku postupka treba spaliti.

3. Pripremiti otopinu natrijevog karbonata (1:5) u dovoljno prostranoj posudi (da mogu stati okviri) i zagrijati do vrenja.

4. Pripremiti zasebnu posudu sa hladnom vodom (u neposrednoj blizini).

5. Uroniti okvire u kipuću otopinu natrijevog karbonata u trajanju od jedne minute.

6. Izvadite okvire iz otopine, te ih uroniti u posudu s hladnom vodom.

7. Ostaviti okvire da se osuše.

Izvor: National Bee Unit Food and Environment Research Agency

Izvor: National Bee Unit Food and Environment Research Agency

Izvor: National Bee Unit Food and Environment Research Agency

Postupak kuhanja u natrijevom hidroksidu

nije praktičan za prosječnog pčelara zbog kaustičnog djelovanja i problema sa zbrinjavanjem ostataka otopine.

zahtijeva veliki oprez.

Potrebno je pripremiti otopinu kaustične sode, sastavljenu od 450 grama natrijevog hidroksida u 38 litara vode, koju zatim treba zagrijavati do vrenja. Drvene dijelove košnice treba uroniti u otopinu u trajanju od 5 do 15 minuta. Nakon toga ih treba uroniti u čistu kipuću vodu.

Slijedi sušenje.

Potrebna je zaštitna odjeća, naočale i gumene rukavice.

Organske kiseline

Mravlja kiselina

Oksalna kiselina

Organske kiseline predstavljaju najučestalije načine borbe protiv varoe.

Imaju akaricidni i dezinfekcijski učinak!

Octena kiselina

Sumporna kiselina

Najčešće se koriste u suzbijanju voskovog moljca!

Sve navedene kiseline učinkovite su u suzbijanju uzročnika kamenitog i vapnenog legla, te nozemoze.

Postupak primjene octene kiseline

Za raskužbu saća (npr. kod nozemoze) koriste se pare 80 % octene kiseline.

Kiselina se stavlja u plitke posude iznad saća.

Pare octene kiseline su teže od zraka pa padaju prema dolje.

Na 1 l prostora stavlja se 2 ml octene kiseline. Spore su uništene nakon 5 dana ako su temperature više i sredstvo dobro hlapi.

Oprez! Octena kiselina je korozivna!!!

Važno je zatvoriti ulaz u košnicu, te oblijepiti širokom ljepljivom trakom spojeve između naslaganih nastavaka jer su pare octene kiseline teže od zraka te će se kretati od vrha prema dnu, te će istjecati iz eventualnih otvora.

Staviti tanjurić ili posudicu (ne smije biti metalni!) na vrh okvira. Vrlo pažljivo, uliti 80 % octenu kiselinu u posudu, 120 ml octene kiseline/nastavku (npr. 600 ml/ 5 nastavaka) .

Ostaviti da djeluje oko tjedan dana. Kada je postupak fumigacije završen, kiselinu treba oprezno ukloniti , a nastavke treba temeljito izvjetriti (najmanje dva dana) prije uporabe.

Treba koristiti zaštitnu odjeću, zaštitne naočale i gumene rukavice.

Peroctena kiselina (peroksioctena kiselina) (trgovačko ime Persteril) koristi se za dezinfekciju stakla, najčešće u koncentraciji 0.2-0.5 % tijekom 10 minuta.

Oksidacijska sredstva

Vodikov peroksid

Dolazi u prodaji kao 3 %, 10 % ili 30 % vodena otopina.

Uglavnom se koristi u koncentraciji od 0.5 do 3 %.

Kalijev permanganat

ima oblik tamnoljubičastih kristala dobro topljivih u vodi.

U vodi oksidira organske tvari i reducira se u netopljivi manganov oksid (otopina poprima smeđu i gubi dezinfekcijska svojstva).

Uglavnom se koristi za dezinfekciju ruku.

Halogeni

Natrijev hipoklorit (NaClO) ima izvrsna baktericidna i virucidna svojstva.

Ima široku primjenu.

Za dezinfekciju se koristi u koncentraciji od 5% tijekom 30 minuta.

0.5 % otopina natrijevog hipoklorita u roku 20 minuta uništava spore uzročnika američke gnjiloće

Ukoliko se pomiješa sa 5% NaOH dezinfekcijski učinak natrijevog hipoklorita se značajno smanjuje!!!

Miješanje natrijevog hipoklorita sa kiselinama iznimno je opasno – stvaranje otrovnih plinova!!!

Formaldehid

Formaldehid (HCHO) je plin.

Kao 35 do 40%-tna vodena otopina poznat je kao formalin.

Iako je učinkovit i jeftin, zbog štetnih učinaka na ljudsko zdravlje (potencijalni kancerogen) i zbog rezidua u pčelinjim proizvodima ne koristi se u dezinfekciji.

Klorni preparati

Imaju širok spektar djelovanja

Mikrobicidni i sporocidni učinak (i na spore gljivica!)

Npr. Izosan G može se u pčelarenju koristiti za dezinfekciju pojilica

Zagrijavanje u vrućem parafinu (parafiniranje)

Ovim se postupkom vrši kompletna i besprijekorna dezinfekcija svih tretiranih dijelova košnice.

Parafin mora biti zagrijan na 160 °C tijekom 10 minuta.

To je opasan proces, temperatura paljenja za parafin iznosi 199 °C.

Parafin ni na koji način ne šteti leglu ni pčelama, koje na njega nadograđuju vosak i propolis.

Moljac ne oštećuje parafinom zaštićene dijelove košnice.

Parafinski vosak je smjesa krutih ugljikovodika koji nastaje u tijekom prerade nafte.

Proizvodi se u nekoliko vrsta, koje se razlikuju uglavnom u temperaturi taljenja i vrenja, te tvrdoći i sadržaju ulja. Na tržište dolazi kao tekućina, ploče, granulirani ili u ljuskama, ovisno o tehnologiji proizvodnje.

Sljedeći parafinski vosak pogodan je za dezinfekciju i zaštitu drvene pčelarske opreme: Parafin 60/62, sa do 1,8 % ulja, temperature taljenja: 60-62 °C (temperatura vrenja: 330 °C, temperatura paljenja oko 260 °C ).

Što je viša temperatura topljenja parafina, to je postojaniji na suncu.

Pripremni radovi Potrebno je izraditi posudu za kuhanje odgovarajuće veličine (da se najveći dijelovi košnice nastavci mogu odjednom uroniti).

Posuda se ničim ne zaštićuje (parafin sprečava daljnje hrđanje).

Ložište ispod posude može biti otvoreno ili zatvoreno, grije se sa dva plinska plamenika.

Samo kuhanje predmeta u parafinu treba vršiti na otvorenom prostoru (otrovne pare) i uz protupožarnu prevenciju.

Drvo je lakše od parafina i pliva na njegovoj površini. Uloženi komad treba stoga pritisnuti, kako bi potpuno uronio u parafin. U tu svrhu praktična je izrada rešetkastog utega od 3-5 kg. Uteg mora biti 3-5 cm uži i kraći od same posude.

Postupak parafiniranja

U suhu posudu uloži se parafin i lagano se zagrijava na vatri, dok se parafin ne otopi, vatra se postepeno pojačava, sve dok se temperatura parafina ne podigne na 300 ˚C. Visina parafina u kotlu treba da je oko 30 cm, dok slobodni prostor do gornjeg ruba kotla mora biti još toliko, zato što se nivo parafina podigne pri ulaganju dijelova košnice, te radi burnog vrenja i pjenjenja, ako je drvo jako vlažno.

Parafin na temperaturi od 300-350 ˚C dobiva na površini plavičastu boju i lagano isparava plavičastim dimom uz gibanje površine. Kod te temperature dovoljno je vatru samo održavati, a ne pojačavati.

Prije prvog ulaganja dijelova košnice, treba izvesti temperaturni pokus: u kipući parafin uroni se kraj suhe letve. Ako se na nju parafin samo nalijepi, bez pojave pjenjenja, temperatura nije dovoljno visoka. Tek kad iz letve izlaze mjehurići zraka i pare (pjenjenje), temperatura parafina je dosegla zadovoljavajući nivo od 300-350˚C.

Pogodnim hvatačem ulaže se dio po dio košnice i pritisne utegom, kako bi svi dijelovi bili ispod površine i uronjeni. Po završenom kuhanju vade se dijelovi uz pojačan oprez (rukavice, zaštitne naočale), kako kipući parafi ne bi zapljusnuo po vatri ili osobi.

Pri vađenju komad treba držati koso prema kotlu, kako bi suvišak tekućeg parafina otkapao.

Praktično je pored kotla postaviti policu kose izvedbe za odlaganje većih dijelova. Cijeđenje mora biti što potpunije jer zaostali parafin kasnije skrutne i mora se ostrugati, da ne smeta pri radu.

Dužina kuhanja u parafinu je u prosjeku 5 minuta pri konstantnoj temperaturi. Najprije se kuhaju visoki dijelovi (nastavci). Kako se nivo parafina trošenjem spušta kuhaju se sve niži dijelovi a na kraju poklopne daske i lesonit.

Dijelovi od plastike ne smiju se uranjati u kipući parafin (deformiraju se).

Metalne mreže i rešetke mogu se slobodno uroniti, prilikom vađenja udari se letvicom po žici, da se otrese vreli parafin.

Ukoliko se ovo ne učini parafin se skrutne na mreži, mora se postupak uranjanja ponoviti. Svi metalni dijelovi zaštićeni su od daljnje korozije.

Na zabijene čavle parafin nema veći utjecaj. Čavli zabijeni nakon parafiranja slabije drže jer se omaste.

Ljepilo kuhanjem ostaje nepromijenjeno i dalje normalno drži ali ne propušta parafin.

Košnice i njihovi dijelovi koji se žele kuhati u parafinu, ne smiju se premazivati nikakvim masnim ili lak bojama. Boja otežava ulazak parafina u drvo, od visoke temperature bubri i stvaraju se mjehuri.

Čisto drvo nakon kuhanja promijeni boju.

Parafiniranje u trajanju od 2 minute pri temperaturi od 220 ˚C uništava spore američke gnjiloće!!!!

Mjere opreza

Parafin je zapaljiv!!!!

Nikada postupak parafiniranja ne smije raditi u zatvorenom prostoru. Parafinske pare opasne su po zdravlje.

Znatno je sigurnije raditi na otvorenom prostoru.

Ne smije se ostavljati posudu u kojoj se parafin zagrijava bez nadzora, posebice pri temperaturama parafina iznad 150 ˚C.

Ako se parafin u posudi zapalio, najbolje je požar gasiti pomoću metalnog poklopca koji je za posudu pričvršćen šarkama, te je u svakom trenutku pri ruci.

Ako se parafin prelijeva iz posude, treba koristiti prah za gašenje požara.

Voda se ne smije koristiti za gašenje parafina koji gori. Voda, jer je teža od parafina, te tone na dno posude, a parafin se tada prelijevati iz posude. Posljedica može biti nekontrolirano širenje vatre. Čak i 100 ml vode može uzrokovati značajne probleme.

Razumljivo je zašto je obvezno je nošenje zaštitnih rukavica (dvoslojne, kožne).

Pri primjeni komercijalnih dezinficijensa treba se pridržavati uputa proizvođača.

Koristiti samo registrirane/odobrene dezinficijense.

Uranjanje Uranjanje predmeta (bez zračnih mjehurića) u sredstvo za dezinfekciju kroz određeno vremensko razdoblje

Brisanje Dovoljno natopljenom krpom ili gazom, pridržavati se propisanog roka, odnosno do sušenja

Prskanje Tlačne i mehaničke prskalice pogodne za malu površinu; teško je postići učinkovite koncentracije; može iritirati operatera

Primjena plina (plinjenje, fumigacija)

Kompleksniji postupak (oprema i zaštita na radu!); profesionalna djelatnost (plinske komore)

Isparavanje Složeniji postupak, potrebno je postići traženu koncentraciju u cijelom tretiranom prostoru, pogotovo ako je prostor velik

Primjene pjene Pjena se proizvodi pomoću generatora; pogona za zidove i stropove

Primjena dezinfekcije

Da bi dezinfekcija bila uspješna potrebno je držati se određenih pravila:

Svakoj dezinfekciji prethodi mehaničko čišćenje i sanitarno pranje! Uklanjanjem vidljive nečistoće znatno se reducira broj mikroorganizama (25 do 60 %) te mogućnost da organska tvar neutralizira ili apsorbira aktivnost dezinficijensa.

Pri dezinfekciji treba imati na umu činjenicu da organska tvar inaktivira dezinficijense ili im smanjuje učinkovitost!

Najznačajniji okolišni čimbenici koji mogu djelovati na učinak dezinficijensa jesu temperatura, pH i organska tvar.

citybees.blogspot.com

Da bi se ostvario željeni učinak dezinficijens mora s mikroorganizmom doći u interakciju, te djelovati na jednu ili više komponenti stanice mikroorganizma.

U pravilu dezinficijensi ne djeluju trenutno, nego im je potrebno određeno vrijeme da bi ostvarili željeni učinak (vrijeme djelovanja).

Dezinficijensi se razlikuju po širini spektra djelovanja. Na neke mikroorganizme djeluju veoma dobro, a na druge slabo ili nikako. U pravilu slabije djeluju na gljivice, gram negativne bakterije, bakterijske spore i viruse.

Pri radu uvijek se treba držati preporučenih koncentracija.

Treba se koristiti samo onim dezinficijensima koji su dopušteni.

Pri odabiru dezinficijensa treba voditi računa o području primjene, odbiru djelatne tvari, učinkovitosti na mikroorganizme i njihovoj ekološkoj prihvatljivosti.

Odnosno, treba uzeti u obzir:

opseg antimikrobne aktivnosti,

način primjene,

koncentraciju dezinficijensa u otopini,

vrijeme potrebno da dezinficijens djeluje,

pristupačnost mikroorganizama,

učinak dezinficijensa na materijal (oštećenja!),

cijenu.

Najčešće pogreške pri dezinfekciji:

Izbor pogrešnog dezinficijensa ili kombinacije dezinficijensa

Pogrešna koncentracija

Primjena dezinficijensa s proteklim rokom trajanja

Nedovoljno vrijeme djelovanja

Loše provedeno čišćenje koje prethodi dezinfekciji

Hvala na pažnji!

Buchrieser, V., Miorini, T. (2009): Osnove

mikrobiologije i infektologije. Osnovna skripta za reprocesiranje med. instrumenata i pribora.WFHSS. HUMS-te. ÖGSV.

Kezić et al. 2012: priručnik Konvencionalno i ekološko pčelarenje. CIP Katalogizacija. Zagreb.

Titera et al. (2009): Hygiene in the apiary. (A manual for hygienic beekeeping). A publication arising from BeeShop. The research project ‘Bees in Europe and Sustainable Honey Production’ Contract PL 022568 of the EU’s 6th FP Edited by Dalibor Titera, BRI Dol 2009

www.struna.hr National Bee Unit. Food and Environment

Research Agency. Sand Hutton, York. YO41 1LZTelephone 01904 462510 email nbu@fera.gsi.gov.uk NBU Web site: www.nationalbeeunit.com; May 2013

www.pčelinjak.hr Parafin kao sredstvo zaštite i dezinfekcije košnica i pribora. Autor Damir Rogulja

Sulimanović et al. (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. PIP. Zagreb.

SMJERNICE ZA „ DOBRU PČELARSKU PRAKSU“ PREMA NAČELIMA HACCP SUSTAVA. 2009.