higijena pčelinjaka

of 158/158
Iva Ljubičić, dr.med.vet. univ.mag.vet.med. Veleučilište „Marko Marulić” u Kninu

Post on 18-Jul-2016

129 views

Category:

Documents

11 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Higijena pčelinjaka

TRANSCRIPT

  • Iva Ljubii, dr.med.vet.

    univ.mag.vet.med.

    Veleuilite Marko Maruli u Kninu

  • 3 ELJE?

  • Osim poznavanja tehnologije pelarenja, pelinjih bolesti i tetnika pela, neophodno je

    poznavanje i provoenje

    higijenskih mjera

    na pelinjaku!

  • Pelinje zajednice mogu biti ugroene od strane zaraznih bolesti, nezaraznih bolesti, tetnika i neprijatelja pela.

    To mogu biti kukci, grinje, gljivice, virusi i bakterije, kao to su primjerice uzronici Amerike i Europske gnjiloe (Paenibacillus larvae i Melissococcus plutonius).

  • Budui da su pele socijalni kukci koji ive u bioloki vrlo sloenoj zajednici, postoji stalna prijetnja od epizootija.

  • Iznimno je znaajno da pelari znaju na vrijeme prepoznati znakove pelinjih bolesti i tetnika, te smanjiti njihov tetni uinak na pelinje zajednice, vlastiti pelinjak i susjedne pelinjake (vrlo esto pelinje bolesti nisu prepoznate na vrijeme!!!).

    Potreban je stalan oprez pri provoenju redovitih pregleda pelinjih zajednica i kontrole zdravlja pela kako bi eventualni zdravstveni problemi bili utvreni to ranije.

  • Kljuni imbenik u preventivi irenja bolesti je dobra higijenska

    praksa!

  • Svrha dobre higijenske pelarske prakse je smanjiti ili sprijeiti irenje bolesti meu pelinjim zajednicama.

    Znaajno je kada i kako, te ime provoditi ienje/ dezinfekciju/sterilizaciju konica, pelarske opreme i pribora.

    Uspjeno pelarenje bez dobrog poznavanja znakova pelinjih bolesti i njihova suzbijanja, te dobre higijenske prakse, je nemogue. Naime, samo potpuno zdrava pelinja zajednica moe odgovoriti zahtjevima suvremenog intenzivnog seleeg pelarenja.

  • Slabe pelinje zajednice esto postaju rtva grabea okolnih jaih pelinjih zajednica s istog ili susjednih pelinjaka. Ako je razlog slabljenja ili propasti zajednica bila zarazna ili nametnika bolest, uzronici e se bolesti na taj nain brzo proiriti na jo zdrave pelinje zajednice.

  • Nitko ne bi smio drati ivotinje, pa tako ni pele, ako nema temeljno znanje o njihovom ivotu i ako im nije spreman pruiti punu panju kako u zdravlju tako i bolesti (Sulimanovi i sur., 2009).

  • Bolesti pela mogu se razvrstati na vie naina:

    zarazne i nezarazne bolesti

    bolesti legla (poklopljenog ili nepoklopljenog) i bolesti odraslih pela

    virusne, bakterijske, gljivine i nametnike bolesti

  • Paenibacillus larvae

  • Mikroorganizmi su siuna iva bia koja se mogu vidjeti samo pod mikroskopom.

    Ukljuuju bakterije, viruse, gljivice i protozoe (praivotinje).

    Neki mogu uzrokovati bolest, dok ih veina nije tetna za zdravlje.

  • Mikroorganizmi se nalaze posvuda u prirodi.

    Mogu se nai u tlu, u i na ivim biima, u vodi, u zraku, itd.

  • Zajednika karakteristika svih mikroorganizama jest ta, to se ne mogu vidjeti, osjetiti ili okusiti.

    Razne stvari, poput ruku, koje su naizgled iste, mogu biti utoite razliitim mikroorganizmima.

  • Podjela mikroorganizama:

    Bakterije

    Virusi

    Gljivice, Plijesni

    Protozoe (praivotinje)

  • Paenibacillus larvae

  • Bakterije su mikroskopski maleni organizmi graeni od jedne stanice.

    Postoji puno razliitih vrsta bakterija.

  • Bakterije se mogu razlikovati na temelju njihova oblika, pa se razlikuju:

    kuglaste bakterije (koki),

    tapiaste bakterije (bacili) i

    zavojite (spiralne) bakterije.

  • Bakterije se moraju hraniti, ba kao i sva druga iva bia.

    Iznimno je znaajna podjela bakterija na sporogene i nesporogene.

  • Neke se bakterije mogu u nepovoljnim ivotnim uvjetima omotati u kapsulu i tako preivjeti (tvoriti spore).

    Znatno je tee unititi spore (spavajui oblik) nego li vegetativne oblike bakterija (ivi oblik).

    Primjer sporogene bakterije je uzronik Amerike gnjiloe Paenibacillus larvae.

  • U uvjetima kad normalna bakterijska stanica ugiba, spore, u naelu, mogu preivjeti i odrati se kroz dug vremenski period.

    Ako uvjeti ivota postanu povoljniji, spora se moe ponovo vratiti u bakterijsku stanicu.

  • Bakterijske se spore mogu unititi samo vrlo visokim temperaturama.

  • Neke bakterije mogu proizvoditi otrove.

  • Bakterije se mogu pronai gotovo svugdje u prirodi (u zraku, tlu, vodi), ali neki prirodni uvjeti posebno su pogodni i pomau njihovom brzom razmnoavanju.

  • Povoljni ivotni uvjeti za bakterije su slijedei:

    Vlaga

    Toplina

    Dobra opskrba hranjivim tvarima

  • Bakterijama nepovoljni ivotni uvjeti su slijedei:

    Isuivanje

    Toplina

    Hladnoa

    Nedostatak hrane

  • Bakterijske spore mogu biti unitene samo na vrlo visokim temperaturama (sterilizator).

    Normalne (obine) bakterijske stanice su osjetljive na toplinu i veina ih ugiba pri temperaturama iznad 60 C.

    Hladnoa ne utjee na bakterije, ali, ovisno o temperaturi, moe zaustaviti ili usporiti njihovo razmnoavanje.

    Moglo bi se rei da bakterije u zamrzivau spavaju.

  • Bakterije se razmnoavaju strahovito brzo. Mnoe se dijeljenjem.

    Dvije stanice keri nastale su od jedne stanice majke, tako da ne postoje mama i tata bakterija.

  • Virusi su puno manji od bakterija.

    Oni se ne mogu vidjeti niti obinim mikroskopom, nego samo elektronskim mikroskopom.

  • Za razliku od drugih mikroorganizama virusi moraju ui u ivu stanicu (stanicu domaina) da bi se razmnaali.

  • Virusi izvan stanica mogu preivjeti samo u ogranienom vremenskom razdoblju.

  • Virusi su izrazito otporni na hladnou, ali ih toplina brzo ubija.

  • Photo: Jose Herrera

  • Gljive se razlikuju od bakterija. Mogu biti jednostanine, ali i velike, viestanine.

    Plijesan su mikroskopske gljivice koje rastu u obliku hifa. Kolonija plijesni sastoji se od povezanih, umreenih hifa koje tvore micelij.

    www.pcela.ru

  • Stvaraju spore.

    http://scientificbeekeeping.com/nosema-ceranae-additional-reports-and-ramblings

  • Hrane se mrtvom, organskom tvari ili parazitiraju na biljkama, ivotinjama i ljudima.

  • Samo mali broj gljivica moe uzrokovati bolesti.

    Budui da neke gljivice proizvode otrove, takoer mogu pokvariti prehrambene proizvode.

  • Neke su gljivice vrlo korisne za ljude. Antibiotik penicilin se, na primjer, dobiva iz plijesni Penicillium.

  • Plijesni koje se susreu u pelarstvu jesu:

    Ascosphaera apis

    (uzro. vapnenog legla) i

    https://www.hgsc.bcm.edu/microbiome/ascosphaera-apis

    http://www.forestryimages.org

  • Aspergilus flavus

    (uzro. kamenitog legla)

    Aspargillus flavus

    http://debij2012-2013.blogspot.com/2013/03/bijensterfte-deel-3-schimmels.html

  • Nosema apis i Nosema ceranae

    (uzro. nozemoze)

    su mikrosporidije (siuni, jednostanini organizmi koji se danas smatraju visoko razvijenom grupom gljivica).

    http://www.beeccdcap.uga.edu/documents/CAPArticle6.html

    http://www.biobees.com/forum/viewtopic.php?t=2384

  • Protozoe (praivotinje) su jednostanini organizmi koji se mogu pronai gotovo svugdje gdje ima vode.

    www.newworldencyclopedia.org

  • ive na svim stanitima koja su dovoljno vlana.

    Neke praivotinje mogu izazvati bolesti.

  • U pelarstvu se susree jednostanina praivotinja Malpighamoeba mellificae (Malpighella mellificae) (uzro. amebioze pela).

    https://secure.fera.defra.gov.uk/beebase/index.cfm?pageid=193

  • http://www.flickrhivemind.net

  • Infekcija (zaraza) = tetan prodor, naseljavanje i umnoavanje uzronika bolesti u tijelu domaina (makroorganizam).

  • Preduvjet za nastanak infekcije jest da uzronik bolesti (bakterija, virus, gljivica, protozoa) bude prisutan u okolini, odnosno u izvoru infekcije.

    Uzronici se u izvoru infekcije razmnoavaju.

    Photo: Barbara Locke

  • Prijenos moe biti:

    izravan (npr. zalijetanjem zaraene pela u tuu konicu)

    ili

    neizravan (putem posrednika npr. Varroa destructor).

    blog.seasonwithspice.com

    planbeeproject.wordpress.com

  • irenje i preventiva bolesti pelinjih zajednica

    Glavni posrednik u irenju bolesti pelinjeg legla je pelar.

    Ukoliko bolesne pelinje zajednice, kontaminirano sae ili pelarski pribor doe u dodira sa zdravim pelinjim zajednicama i one postaju zaraene.

  • Higijena na pelinjaku i u konici

    Okolica pelinjaka i/ili stajalita konica, te pelinjak moraju biti isti i ureeni.

    Neprimjerena istoa pogoduje irenju pelinjih bolesti.

    U pelinjaku mora biti pohranjeno samo pelarski alat i oprema.

    Za suzbijanje tetoina i bolesti pela, mogu se koristiti samo doputena i/ili registrirana sredstva.

    National Bee Unit Food and Environment Research Agency

  • Visoki higijenski standardi u pelinjaku, isti alati za rad, ispravno pozicioniranje konica, esta zamjena voska, dostupnost hrane u svakom trenutku, izbjegavanje grabea i sveobuhvatno znanje o simptomima bolesti su od kljune vanosti.

    Dobra pelarska praksa znai jaanje vitalnosti pela, kao principa svih zatitnih mjera.

  • Zabranjeno je koritenje antibiotika za lijeenje pela!

    Kod uporabe doputenih i/ili registriranih sredstava pelar se mora dosljedno pridravati uputa proizvoaa sredstava.

    Zabranjeno je primjenjivati sredstva za zatitu pela prije i tijekom medenja.

    Sredstva za zatitu pela smiju se koristiti tek nakon vrcanja.

  • Pelinje bolesti, koje se suzbijaju po zakonu (npr. amerika gnjiloa) moraju se suzbijati tono po uputama nadlenih slubi.

    Sredstva za suzbijanje bolesti pela ne smiju ostavljati u medu i drugim pelinjim proizvodima nikakve strane okuse, mirise, boju i ostatke lijekova.

    Prilikom uporabe organskih kiselina treba se drati preporuenih uputa proizvoaa.

  • Sae namijenjeno dobivanju meda moe se tretirati samo sredstvima koja su slubeno odobrena i ne ostavljaju tragove.

    Za dobivanje meda koristimo isto sae svijetle boje (djeviansko i/ili ono koje je to manje puta zaleeno).

    Redovno obnavljanje saa (kompletna zamjena/obnova u 2-3 godine).

    Sae mora biti pohranjeno u odgovarajuem prostoru ili prostoriji koja mora biti suha, zatiena od praine, glodavaca i insekata.

  • Pelar se mora pobrinuti da pele uvijek imaju na raspolaganju dovoljno prirodne hrane.

    U sluaju pomanjkanja hrane pelama treba osigurati hranu. Pele je doputeno hraniti samo medom, cvjetnim prahom i eerom (u raznim oblicima -otopina ili pogaa).

    Pele treba hraniti samo u sluaju potrebe za dopunjavanjem zalihe hrane za njihove potrebe.

  • Med i cvjetni prah za hranjene pela ne smiju sadravati spore uzronika amerike gnjiloe pelinjeg legla, Paenibacillus larvae.

    Svaku pelinju zajednicu treba hraniti zasebno.

    Pelar se mora pobrinuti da u med ne dospije preraena eerna otopina.

    Netom prije i tijekom ispae pelinje zajednice nije doputeno hraniti.

  • Pele se ne smiju hraniti ukiseljenim ili pokvarenim medom, medom uginulih pelinjih zajednica i medom s dodatkom lijekova

    Hranilica mora biti ista. Treba ju istiti prije i po zavretku hranjenja.

    Hranilice moraju biti napravljene tako da se pele, u sluaju hranjenja tekuom hranom, u njoj ne utope.

  • Za pravilan razvoj i opstanak pelama je neophodno osigurati kontinuiranu i dostatnu opskrbu kvalitetnom vodom.

    Higijensko napajalite za pele onemoguava oneienje vode za napajanje pela njihovim izmetinama.

    http://www.savjetodavna.hr/

  • Provoditi redovitu zamjenu matica!

  • Provedba higijenskih mjera zahtjeva znanje!

    Pravilno proveden postupak ienja i dezinfekcije/sterilizacije konica i pelarske opreme moe biti veoma zahtjevan i fiziki teak posao.

    Prije poetka provedbe postupka ienja i dezinfekcije/sterilizacije potrebno je pripremiti sav potreban alat i opremu.

  • Potrebno je koristiti odgovarajuu zatitnu odjeu i obuu (ukljuujui zatitu za oi, vrste vodonepropusne rukavice, radnu obuu itd.).

    Ukoliko je potrebno, prije poetka provedbe higijenskih mjera treba osigurati pomo (radnika/e).

  • Pri provedbi higijenskih mjera treba imati u vidu:

    da svi postupci nisu jednako uinkoviti u unitavanju uzronika bolesti (npr. spora uzronika amerike gnjiloe).

    da su svi postupci potencijalno opasni za ljudsko zdravlje.

  • Kada se koristite kemijska sredstva, potrebno je koristiti doputena i/ili registrirana sredstava, te se mora dosljedno pridravati uputa proizvoaa, te uvijek treba poduzeti odgovarajue mjere opreza.

  • Prije provedbe postupka ienja, treba odvojiti nastavke, odnosno sve sastavne dijelove konice. Takoer, ukoliko je mogue, korisno je sve sastavne dijelove staviti u zamrziva (-20 C) u trajanju od najmanje 48 sati. Duboko zamrzavanje unitava tetnika - voskovog moljca.

    Dijelove konice istimo na tlu koje je prethodno prekriveno kartonom ili novinskim papirom.

  • Slijedi temeljito struganje naslaga voska, propolisa i neistoa sa svih drvenih dijelova konice.

    Poseban oprez neophodan je prilikom ienja unutarnjih kutova nastavaka i okvira, jer oni pruaju idealnu zatitu tetoinama i uzronicima bolesti.

    Sav zarazni materijal i neistoe koje pri ienju padnu s okvira, ostaju na prostrtom novinskom papiru i jednostavno ih po zavretku procesa ienja sakupiti i unititi spaljivanjem.

    Pribor koriten za struganje (pelarsko dlijeto) na kraju postupka takoer treba oistiti.

  • Nakon to je sa drvenih dijelova konice uklonjena neistoa, moe uslijediti dezinfekcija/sterilizacija.

  • Sanitarne (higijenske) mjere

    Dezinfekcija Sterilizacija

  • Dezinfekcija (raskuba) je skup sanitarnih mjera koje se provode s ciljem unitavanja ili usporavanja rasta i razmnoavanja veine mikroorganizama.

    Izvor: The British Beekeepers Association

  • Pod pojmom dezinfekcija mislimo na unitavanje uzronika zaraznih bolesti!

    Cilj dezinfekcije je sprijeiti i suzbiti zarazne bolesti.

  • U irem smislu predstavlja skup postupaka kojima se uklanjaju, onesposobljuju ili unitavaju mikroorganizmi u toj mjeri da nisu sposobni izazvati infekciju.

  • Opi uvjeti koje treba uzeti u obzir pri provedbi dezinfekcije: Spektar djelovanja tj. je li odabrani

    dezinficijens uinkovit (da li unitava mikroorganizme koje moramo eliminirati?)

    Nain primjene dezinficijensa (brisanjem, uranjanjem, prskanjem, pjena)

    Preporuena koncentracija dezinficijensa

    Vrijeme djelovanja, odnosno vrijeme potrebno da dezinficijens ostvari svoj uinak

    Uinak okolia na dezinfekciju (tj. utjecaj temperature, svjetlosti, UV zraenja)

    Djelovanje dezinfekcije na materijal tetni uinak ( korozija, bojanje, promjena svojstava )

    Financijski troak postupka dezinfekcije .

  • Dezinfekcija je sloen proces koji odvija i pod utjecajem mikroorganizama. Preivljavanje mikroorganizama pod utjecajem je mnogobrojnih unutarnjih imbenika kao to su dob, faza rasta, sadraj pigmenta, podloga, vrsta mikroorganizama i njihova rezistencija i dr. Razlike meu mikroorganizmima prisutne su ak i unutar iste vrste (geni).

  • Uspjenost dezinfekcije, uvjetovana je injenicom da dezinficijensi uglavnom imaju selektivni uinak, odnosno ne djeluju univerzalno protiv svih mikroorganizama.

    Dva razliita dezinficijensa primijenjena istodobno, mogu meusobno umanjiti uinkovitost (antagonizam) ili, naprotiv, pojaati (sinergizam).

  • Dezinfekcija

    Baktericidni uinak

    Fungicidni uinak

    Sporocidni uinak

    Virucidni uinak

    Bakteriostatski uinak

    Fungistatski uinak

    Sporostatski uinak

  • Terminologija:

    - cid = ubija (usmruje, unitava) mikroorganizme

    - statik = spreava razmnoavanje ili rast mikroorganizama

  • Uinak Protiv

    Baktericidni Bakteriostatski Bakterije

    Fungicidni Fungistatski Gljivice, plijesni

    Sporocidni Sporostatski Bakterijske spore

    Virucidni Virusi

    Prema Titera et al. 2009

  • Dok je dezinfekcija postupak kojim se uklanjaju samo patogeni mikroorganizmi (mikroorganizmi uzronici bolesti), sterilizacija je postupak kojim se unitavaju svi oblici mikroorganizama, ukljuujui i spore.

  • Dezinfekciju s obzirom na vrijeme primjene dijelimo na:

    Profilaktiku (preventivnu)

    Tekuu

    Zavrnu

  • Profilaktika (higijenska) dezinfekcija se provodi u periodiki, u svrhu sprjeavanja pojave zaraznih bolesti.

    Provodi se dezinficijensima irokog spektra djelovanja.

  • Uglavnom je sastavni dio dobre pelarske higijenske prakse i provodi se uz postupak ienja konica, pelarskog pribora i opreme.

  • Pri rutinskom radu na pelinjaku, izmeu pregleda konica, treba provoditi dezinfekciju alata i rukavica.

    Preporuuje se upotreba rukavica od gume ili lateksa, jer se mogu lako oprati ili jednostavno zamijeniti.

    Rukavice treba redovito mijenjati!

  • Tekua dezinfekcija se provodi tijekom trajanja neke zarazne bolesti, odnosno kada je bolest ve prisutna.

    Cilj je sprijeiti daljnje irenje infekcije.

  • Moe se kombinirati s

    drugim mjerama potrebnim

    radi saniranja i uklanjanja

    izvora zaraze (npr. unitenje

    zaraenih pelinjih zajednica,

    paljenje opreme).

    www.teara.govt.nz

  • Zavrna (konana) dezinfekcija se provodi nakon zavretka bolesti, odnosno predstavlja zavrnu fazu u suzbijanju zaraze.

    Provodi se neposredno nakon prestanka zarazne bolesti ili nakon to je uklonjen izvor infekcije.

  • Svrha zavrne dezinfekcije je unititi sve preostale mikroorganizme koji nisu uniteni provoenjem tekue dezinfekcije.

    Provodi se paljivo i iscrpno prema zakonskim propisima.

  • Pri provedbi dezinfekcije vano je voditi rauna o:

    nainima irenja infekcije

    uinkovitosti dezinficijensa

    tetnim uincima na materijal koji se tretira, i na okoli.

  • U izradi konica koriste se materijali koji se:

    lako iste i dezinficiraju!

    ekoloki prihvatljivi (zbrinjavanje)

    Drvo je materijal koji se najee koristi za izradu konica i gotovo je idealno za pele. Nedostatak drva je njegova poroznost (sklonite za mikroorganizme!).

    Plastini materijali, takoer imaju mikroskopske pore!

    Zbrinjavanje plastinih materijala je zahtjevnije u odnosu na drvo.

  • U cilju odravanja zdravlja pelinjih zajednica, sve konice i rezervni dijelovi prije naseljavanja pelinjim zajednicama moraju biti dezinficirani (poseban oprez kod konica iz druge ruke!).

    Najveu pozornost treba posvetiti podnici konice!

  • Dezinfekcija nastavaka

    Mehaniko ienje je prvi korak!

    Unutarnje i vanjske stjenke nastavaka treba temeljito ostrugati i oistiti npr. pelarskim dlijetom, elinom icom.

    Za ienje se moe koristiti i pitolj sa vruom strujom zraka ili aparat za zavarivanje Sastrugana neistoa, naslage propolisa i voska moraju se po zavretku ienja spaliti.

    Nakon ienja slijedi dezinfekcija, kao takva!

  • Metode dezinfekcije u pelarstvu:

    FIZIKALNE temperatura, isuivanje, zraenje

    KEMIJSKE primjena kemijskih sredstava dezinficijensa

  • FIZIKALNE METODE DEZINFEKCIJE

    ekoloki su prihvatljivije u usporedbi sa kemijskim metodama dezinfekcije

    obuhvaaju toplinu (plamen, suha i vlana toplina), gama zraenje

  • Toplina (plamen)

    Toplina je najvanije fizikalno sredstvo pri dezinfekciji.

    Plamen benzinskog ili plinskog plamenika:

    pouzdan i jednostavan postupak

  • naslage voska, propolisa i neistoe sa konice treba najprije ostrugati, a zatim sve dijelove konice (izvana i iznutra, oprez - kutovi!!!) opaliti plamenom (do blago ute boje) benzinskog ili plinskog plamenika.

    Plamen treba zahvatiti svaki dio konice, ali isto tako treba paziti da se ne spali previe.

    Drvo treba dobiti svijetlo utu boju.

    National Bee Unit Food and Environment Research Agency

  • Toplina (vlana)

    Iskuhavanje (pod normalnim tlakom) tijekom 30 min

    Iskuhavanje (pod povienim tlakom) tijekom 20 min

    Pranje u perilici na povienim temperaturama (90 C) ili ienje parom

    Para pod tlakom (autoklav) 110 C tijekom 40-45 minuta

  • Toplina (suha)

    komore sa vruim zrakom, temperature od 110 C do 150C tijekom 30 min

  • Dugotrajno zagrijavanje

    U komorama na temperaturi od 50-52 C tijekom najmanje 24 sata (nakon to je postignuta navedena temperatura!).

    Konice, okviri, sae i sva ostala oprema uinkovito se oslobaaju od spora uzronika nozemoze i vapnenastog legla.

    Dijelovi konica i ostala oprema moraju biti smjeteni na paletama (neometan protok vrueg zraka!).

    Potrebnu temperaturu treba osigurati u svim dijelovima prostorije.

    Temperaturni zapis (provjera temperature!).

  • UV zraenje

    Najuinkovitije je pri valnoj duljini od 265 nm

    Fluorescentne lampe s germicidnim djelovanjem (uinkovitost im drastino opada sa starou)

    Samo povrinsko djelovanje (povrinska neistoa im znaajno umanjuje uinkovitost)

    Nije uinkovito kod sporulirajuih bakterija

  • Ionizacijsko zraenje

    Valne duljine oko 10 pikometara (poznato je i kao (gama) zraenje)

    Minimalna doze koja ima baktericidni uinak 5 kGy

    skupo

  • KEMIJSKE METODE DEZINFEKCIJE

    Znatno se ee koriste, u usporedbi sa fizikalnim metodama

  • Da bi kemijska dezinfekcija bila uspjena treba se pridravati slijedeeg:

    Propisane koncentracije

    Otopina dezinficijensa mora biti pripremljena neposredno prije uporabe

    Uinak se poveava s porastom temperature

    Periodina izmjena dezinficijensa

    Primjena zatitne opreme

    Spektar djelovanja (oprez -miris, rezidue, biorazgradivost, rok trajanja i cijena)

  • Neophodno je:

    Precizno mjerenje

    Svjea priprema otopine

    Odmah primijeniti otopinu

    Obvezni slijed pripreme otopine:

    PRVO VODA, ZATIM

    DEZINFICIJENS!!!!!!

  • Potreban volumen otopine

    Potrebna koncentracija otopine

    0.5 % 1 % 2 % 5 %

    1 l 5 10 20 50

    2 l 10 20 40 100

    5 l 25 50 100 250

    10 l 50 100 200 500

    Prema Titera et al. 2009

    Brojevi unutar crvenog podruja u tablici oznaavaju koliinu dezinficijensa u gramima ili mililitrima koje treba dodati u potrebnu koliinu vode.

  • Dezinficijensi koji se primjenjuju u pelarenju:

    Luine

    Organske kiseline

    Oksidacijska sredstva

    Halogeni

  • Luine

    Mikrobicidni uinak luina zasniva se na denaturaciji bjelanevina pod utjecajem hidroksilnih iona (OH).

    Vrlo su uinkovite.

    Na luine su osjetljivi gotovo svi virusi pa se pa se one smatraju kao specifino sredstvo za unitavanje virusa.

  • esto koriste kao dopuna drugim sredstvima za dezinfekciju, jer poveavaju ukupnu uinkovitost dezinfekcije.

    Mogu koristiti i zagrijane, ali tada je potreban oprez. Natrijeva luina uzrokuje duboke lezije kemijske opekline!

    U pelarstvu su cijenjene jer otapaju vosak i masnoe.

    Dostupne su i relativno jeftine.

  • Ova skupina obuhvaa:

    Natrijev hidroksid (NaOH) ili natrijeva luina, kaustina soda

    Natrijev karbonat (NaCO) ili kristalna soda, kalcinirana soda

    Kalijev hidroksid (KOH) ili luni kamen ili "kalijev sapun"

    U koncentraciji od 2 do 6 %

    (zagrijane na temperaturu od 80 C unitavaju spore uzronika amerike gnjiloe)

    NaOH

    KOH

  • Primjena natrijevog karbonata

    Moe se koristiti u pelarstvu za dezinfekciju alata i opreme (npr. dimilica i dijelova konica).

    Otopina se priprema od 1 kg kristalne sode i 5 litara tople vode uz eventualni dodatak detergenta (pomae u ienju propolisa).

    Uroniti opremu u otopinu, te ianom etkom strugati sve dok oprema ne postane ista.

  • Postupak primjene natrijevog karbonata u dezinfekciji (sterilizaciji) okvira

    1. Poloiti novinski papir na radnu povrinu.

    2. Temeljito oistiti (ostrugati) sve okvire od vika propolisa ili voska. Neistoa pri struganju treba padati na novinski papir koji po zavretku postupka treba spaliti.

    3. Pripremiti otopinu natrijevog karbonata (1:5) u dovoljno prostranoj posudi (da mogu stati okviri) i zagrijati do vrenja.

    4. Pripremiti zasebnu posudu sa hladnom vodom (u neposrednoj blizini).

    5. Uroniti okvire u kipuu otopinu natrijevog karbonata u trajanju od jedne minute.

    6. Izvadite okvire iz otopine, te ih uroniti u posudu s hladnom vodom.

    7. Ostaviti okvire da se osue.

    Izvor: National Bee Unit Food and Environment Research Agency

  • Izvor: National Bee Unit Food and Environment Research Agency

  • Izvor: National Bee Unit Food and Environment Research Agency

  • Postupak kuhanja u natrijevom hidroksidu

    nije praktian za prosjenog pelara zbog kaustinog djelovanja i problema sa zbrinjavanjem ostataka otopine.

    zahtijeva veliki oprez.

    Potrebno je pripremiti otopinu kaustine sode, sastavljenu od 450 grama natrijevog hidroksida u 38 litara vode, koju zatim treba zagrijavati do vrenja. Drvene dijelove konice treba uroniti u otopinu u trajanju od 5 do 15 minuta. Nakon toga ih treba uroniti u istu kipuu vodu.

    Slijedi suenje.

    Potrebna je zatitna odjea, naoale i gumene rukavice.

  • Organske kiseline

    Mravlja kiselina

    Oksalna kiselina

    Organske kiseline predstavljaju najuestalije naine borbe protiv varoe.

    Imaju akaricidni i dezinfekcijski uinak!

    Octena kiselina

    Sumporna kiselina

    Najee se koriste u suzbijanju voskovog moljca!

    Sve navedene kiseline uinkovite su u suzbijanju uzronika kamenitog i vapnenog legla, te nozemoze.

  • Postupak primjene octene kiseline

    Za raskubu saa (npr. kod nozemoze) koriste se pare 80 % octene kiseline.

    Kiselina se stavlja u plitke posude iznad saa.

    Pare octene kiseline su tee od zraka pa padaju prema dolje.

    Na 1 l prostora stavlja se 2 ml octene kiseline. Spore su unitene nakon 5 dana ako su temperature vie i sredstvo dobro hlapi.

    Oprez! Octena kiselina je korozivna!!!

  • Vano je zatvoriti ulaz u konicu, te oblijepiti irokom ljepljivom trakom spojeve izmeu naslaganih nastavaka jer su pare octene kiseline tee od zraka te e se kretati od vrha prema dnu, te e istjecati iz eventualnih otvora.

    Staviti tanjuri ili posudicu (ne smije biti metalni!) na vrh okvira. Vrlo paljivo, uliti 80 % octenu kiselinu u posudu, 120 ml octene kiseline/nastavku (npr. 600 ml/ 5 nastavaka) .

  • Ostaviti da djeluje oko tjedan dana. Kada je postupak fumigacije zavren, kiselinu treba oprezno ukloniti , a nastavke treba temeljito izvjetriti (najmanje dva dana) prije uporabe.

    Treba koristiti zatitnu odjeu, zatitne naoale i gumene rukavice.

  • Peroctena kiselina (peroksioctena kiselina) (trgovako ime Persteril) koristi se za dezinfekciju stakla, najee u koncentraciji 0.2-0.5 % tijekom 10 minuta.

  • Oksidacijska sredstva

    Vodikov peroksid

    Dolazi u prodaji kao 3 %, 10 % ili 30 % vodena otopina.

    Uglavnom se koristi u koncentraciji od 0.5 do 3 %.

  • Kalijev permanganat

    ima oblik tamnoljubiastih kristala dobro topljivih u vodi.

    U vodi oksidira organske tvari i reducira se u netopljivi manganov oksid (otopina poprima smeu i gubi dezinfekcijska svojstva).

    Uglavnom se koristi za dezinfekciju ruku.

  • Halogeni

    Natrijev hipoklorit (NaClO) ima izvrsna baktericidna i virucidna svojstva.

    Ima iroku primjenu.

    Za dezinfekciju se koristi u koncentraciji od 5% tijekom 30 minuta.

    0.5 % otopina natrijevog hipoklorita u roku 20 minuta unitava spore uzronika amerike gnjiloe

    Ukoliko se pomijea sa 5% NaOH dezinfekcijski uinak natrijevog hipoklorita se znaajno smanjuje!!!

    Mijeanje natrijevog hipoklorita sa kiselinama iznimno je opasno stvaranje otrovnih plinova!!!

  • Formaldehid

    Formaldehid (HCHO) je plin.

    Kao 35 do 40%-tna vodena otopina poznat je kao formalin.

    Iako je uinkovit i jeftin, zbog tetnih uinaka na ljudsko zdravlje (potencijalni kancerogen) i zbog rezidua u pelinjim proizvodima ne koristi se u dezinfekciji.

  • Klorni preparati

    Imaju irok spektar djelovanja

    Mikrobicidni i sporocidni uinak (i na spore gljivica!)

    Npr. Izosan G moe se u pelarenju koristiti za dezinfekciju pojilica

  • Zagrijavanje u vruem parafinu (parafiniranje)

    Ovim se postupkom vri kompletna i besprijekorna dezinfekcija svih tretiranih dijelova konice.

    Parafin mora biti zagrijan na 160 C tijekom 10 minuta.

    To je opasan proces, temperatura paljenja za parafin iznosi 199 C.

  • Parafin ni na koji nain ne teti leglu ni pelama, koje na njega nadograuju vosak i propolis.

    Moljac ne oteuje parafinom zatiene dijelove konice.

  • Parafinski vosak je smjesa krutih ugljikovodika koji nastaje u tijekom prerade nafte.

    Proizvodi se u nekoliko vrsta, koje se razlikuju uglavnom u temperaturi taljenja i vrenja, te tvrdoi i sadraju ulja. Na trite dolazi kao tekuina, ploe, granulirani ili u ljuskama, ovisno o tehnologiji proizvodnje.

  • Sljedei parafinski vosak pogodan je za dezinfekciju i zatitu drvene pelarske opreme: Parafin 60/62, sa do 1,8 % ulja, temperature taljenja: 60-62 C (temperatura vrenja: 330 C, temperatura paljenja oko 260 C ).

    to je via temperatura topljenja parafina, to je postojaniji na suncu.

  • Pripremni radovi Potrebno je izraditi posudu za kuhanje odgovarajue veliine (da se najvei dijelovi konice nastavci mogu odjednom uroniti).

    Posuda se niim ne zatiuje (parafin spreava daljnje hranje).

    Loite ispod posude moe biti otvoreno ili zatvoreno, grije se sa dva plinska plamenika.

  • Samo kuhanje predmeta u parafinu treba vriti na otvorenom prostoru (otrovne pare) i uz protupoarnu prevenciju.

    Drvo je lake od parafina i pliva na njegovoj povrini. Uloeni komad treba stoga pritisnuti, kako bi potpuno uronio u parafin. U tu svrhu praktina je izrada reetkastog utega od 3-5 kg. Uteg mora biti 3-5 cm ui i krai od same posude.

  • Postupak parafiniranja

    U suhu posudu uloi se parafin i lagano se zagrijava na vatri, dok se parafin ne otopi, vatra se postepeno pojaava, sve dok se temperatura parafina ne podigne na 300 C. Visina parafina u kotlu treba da je oko 30 cm, dok slobodni prostor do gornjeg ruba kotla mora biti jo toliko, zato to se nivo parafina podigne pri ulaganju dijelova konice, te radi burnog vrenja i pjenjenja, ako je drvo jako vlano.

  • Parafin na temperaturi od 300-350 C dobiva na povrini plaviastu boju i lagano isparava plaviastim dimom uz gibanje povrine. Kod te temperature dovoljno je vatru samo odravati, a ne pojaavati.

  • Prije prvog ulaganja dijelova konice, treba izvesti temperaturni pokus: u kipui parafin uroni se kraj suhe letve. Ako se na nju parafin samo nalijepi, bez pojave pjenjenja, temperatura nije dovoljno visoka. Tek kad iz letve izlaze mjehurii zraka i pare (pjenjenje), temperatura parafina je dosegla zadovoljavajui nivo od 300-350C.

  • Pogodnim hvataem ulae se dio po dio konice i pritisne utegom, kako bi svi dijelovi bili ispod povrine i uronjeni. Po zavrenom kuhanju vade se dijelovi uz pojaan oprez (rukavice, zatitne naoale), kako kipui parafi ne bi zapljusnuo po vatri ili osobi.

  • Pri vaenju komad treba drati koso prema kotlu, kako bi suviak tekueg parafina otkapao.

    Praktino je pored kotla postaviti policu kose izvedbe za odlaganje veih dijelova. Cijeenje mora biti to potpunije jer zaostali parafin kasnije skrutne i mora se ostrugati, da ne smeta pri radu.

  • Duina kuhanja u parafinu je u prosjeku 5 minuta pri konstantnoj temperaturi. Najprije se kuhaju visoki dijelovi (nastavci). Kako se nivo parafina troenjem sputa kuhaju se sve nii dijelovi a na kraju poklopne daske i lesonit.

  • Dijelovi od plastike ne smiju se uranjati u kipui parafin (deformiraju se).

    Metalne mree i reetke mogu se slobodno uroniti, prilikom vaenja udari se letvicom po ici, da se otrese vreli parafin.

    Ukoliko se ovo ne uini parafin se skrutne na mrei, mora se postupak uranjanja ponoviti. Svi metalni dijelovi zatieni su od daljnje korozije.

  • Na zabijene avle parafin nema vei utjecaj. avli zabijeni nakon parafiranja slabije dre jer se omaste.

    Ljepilo kuhanjem ostaje nepromijenjeno i dalje normalno dri ali ne proputa parafin.

    Konice i njihovi dijelovi koji se ele kuhati u parafinu, ne smiju se premazivati nikakvim masnim ili lak bojama. Boja oteava ulazak parafina u drvo, od visoke temperature bubri i stvaraju se mjehuri.

    isto drvo nakon kuhanja promijeni boju.

  • Parafiniranje u trajanju od 2 minute pri temperaturi od 220 C unitava spore amerike gnjiloe!!!!

  • Mjere opreza

    Parafin je zapaljiv!!!!

    Nikada postupak parafiniranja ne smije raditi u zatvorenom prostoru. Parafinske pare opasne su po zdravlje.

    Znatno je sigurnije raditi na otvorenom prostoru.

    Ne smije se ostavljati posudu u kojoj se parafin zagrijava bez nadzora, posebice pri temperaturama parafina iznad 150 C.

    Ako se parafin u posudi zapalio, najbolje je poar gasiti pomou metalnog poklopca koji je za posudu privren arkama, te je u svakom trenutku pri ruci.

    Ako se parafin prelijeva iz posude, treba koristiti prah za gaenje poara.

  • Voda se ne smije koristiti za gaenje parafina koji gori. Voda, jer je tea od parafina, te tone na dno posude, a parafin se tada prelijevati iz posude. Posljedica moe biti nekontrolirano irenje vatre. ak i 100 ml vode moe uzrokovati znaajne probleme.

    Razumljivo je zato je obvezno je noenje zatitnih rukavica (dvoslojne, kone).

  • Pri primjeni komercijalnih dezinficijensa treba se pridravati uputa proizvoaa.

    Koristiti samo registrirane/odobrene dezinficijense.

  • Uranjanje Uranjanje predmeta (bez zranih mjehuria) u sredstvo za dezinfekciju kroz odreeno vremensko razdoblje

    Brisanje Dovoljno natopljenom krpom ili gazom, pridravati se propisanog roka, odnosno do suenja

    Prskanje Tlane i mehanike prskalice pogodne za malu povrinu; teko je postii uinkovite koncentracije; moe iritirati operatera

    Primjena plina (plinjenje, fumigacija)

    Kompleksniji postupak (oprema i zatita na radu!); profesionalna djelatnost (plinske komore)

    Isparavanje Sloeniji postupak, potrebno je postii traenu koncentraciju u cijelom tretiranom prostoru, pogotovo ako je prostor velik

    Primjene pjene Pjena se proizvodi pomou generatora; pogona za zidove i stropove

    Primjena dezinfekcije

  • Da bi dezinfekcija bila uspjena potrebno je drati se odreenih pravila:

    Svakoj dezinfekciji prethodi mehaniko ienje i sanitarno pranje! Uklanjanjem vidljive neistoe znatno se reducira broj mikroorganizama (25 do 60 %) te mogunost da organska tvar neutralizira ili apsorbira aktivnost dezinficijensa.

    Pri dezinfekciji treba imati na umu injenicu da organska tvar inaktivira dezinficijense ili im smanjuje uinkovitost!

  • Najznaajniji okolini imbenici koji mogu djelovati na uinak dezinficijensa jesu temperatura, pH i organska tvar.

    citybees.blogspot.com

  • Da bi se ostvario eljeni uinak dezinficijens mora s mikroorganizmom doi u interakciju, te djelovati na jednu ili vie komponenti stanice mikroorganizma.

    U pravilu dezinficijensi ne djeluju trenutno, nego im je potrebno odreeno vrijeme da bi ostvarili eljeni uinak (vrijeme djelovanja).

  • Dezinficijensi se razlikuju po irini spektra djelovanja. Na neke mikroorganizme djeluju veoma dobro, a na druge slabo ili nikako. U pravilu slabije djeluju na gljivice, gram negativne bakterije, bakterijske spore i viruse.

    Pri radu uvijek se treba drati preporuenih koncentracija.

    Treba se koristiti samo onim dezinficijensima koji su doputeni.

  • Pri odabiru dezinficijensa treba voditi rauna o podruju primjene, odbiru djelatne tvari, uinkovitosti na mikroorganizme i njihovoj ekolokoj prihvatljivosti.

  • Odnosno, treba uzeti u obzir:

    opseg antimikrobne aktivnosti,

    nain primjene,

    koncentraciju dezinficijensa u otopini,

    vrijeme potrebno da dezinficijens djeluje,

    pristupanost mikroorganizama,

    uinak dezinficijensa na materijal (oteenja!),

    cijenu.

  • Najee pogreke pri dezinfekciji:

    Izbor pogrenog dezinficijensa ili kombinacije dezinficijensa

    Pogrena koncentracija

    Primjena dezinficijensa s proteklim rokom trajanja

    Nedovoljno vrijeme djelovanja

    Loe provedeno ienje koje prethodi dezinfekciji

  • Hvala na panji!

  • Buchrieser, V., Miorini, T. (2009): Osnove

    mikrobiologije i infektologije. Osnovna skripta za reprocesiranje med. instrumenata i pribora.WFHSS. HUMS-te. GSV.

    Kezi et al. 2012: prirunik Konvencionalno i ekoloko pelarenje. CIP Katalogizacija. Zagreb.

    Titera et al. (2009): Hygiene in the apiary. (A manual for hygienic beekeeping). A publication arising from BeeShop. The research project Bees in Europe and Sustainable Honey Production Contract PL 022568 of the EUs 6th FP Edited by Dalibor Titera, BRI Dol 2009

    www.struna.hr National Bee Unit. Food and Environment

    Research Agency. Sand Hutton, York. YO41 1LZTelephone 01904 462510 email [email protected] NBU Web site: www.nationalbeeunit.com; May 2013

    www.pelinjak.hr Parafin kao sredstvo zatite i dezinfekcije konica i pribora. Autor Damir Rogulja

    Sulimanovi et al. (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pelinjih bolesti. PIP. Zagreb.

    SMJERNICE ZA DOBRU PELARSKU PRAKSU PREMA NAELIMA HACCP SUSTAVA. 2009.