UNIVERZITET SINERGIJAPOSLOVNI FAKULTET-BIJELJINA

TRŽIŠTE KONKURENCIJE-seminarski rad-

Predmet: Ekonomija

MENTOR STUDENTProf. Slobodan Barač Milošević Vedran___________________ Br. Indeksa 76/09

BIJELJINA,2009 GODINE.

Sadržaj

Uvod....................................................................................................................................41. Pojam tržišta konkurencije...........................................................................................51.1.Tržišna stanja...............................................................................................................51.2. Potpuna konkurencija................................................................................................71.3. Monopolističko tržište................................................................................................71.4.Karakteristike savremenih tržišta..............................................................................91.5.Temeljne tržišne strukture-savremena konkurencija..............................................91.6.Nesavršena (nepotpuna ) konkurencija...................................................................121.7.Vrste nesavršenih konkurencija...............................................................................121.8.Izvor monopolske moći..............................................................................................131.8.1.Duopol......................................................................................................................131.8.2.Oligopol....................................................................................................................131.9.Monopolistička konkurencija...................................................................................141.10.Nesavršena konkurencija na strani potražnje......................................................14Zaključak..........................................................................................................................15Literatura..........................................................................................................................17

3

Uvod

Tržište prema najkraćoj definiciji predstavlja mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja.Kupnja i prodaja se mogu obavljati i bez nazočnosti robe (na burzama i drugim tržištima), pa čak i bez izravnog kontakta kupaca i prodavača, kao pri kupnji prema katalogu, putem telefona, faksa, interneta i slično. Zbog toga se tržište definira kao stalan i organiziran oblik dovođenja u kontakt ponude s potražnjom roba i usluga. Tržište je istodobno i mehanizam kojim se reguliraju odnosi prodavača i kupaca u uvjetima u kojima sudionici razmjene ili kupoprodaje ostvaruju svoje ciljeve i interese, zbog kojih i stupaju u međusobne odnose.

4

1. Pojam tržišne konkurencije

Tržište predstavlja ukupnost odnosa ponude i tražnje koje se na određenom prostoru i u određeno vreme uspostavljaju povodom razmene roba i usluga. Ponuda i tražnja nisu izolovani fenomeni i na njih utiče veoma veliki broj faktora. Takođe, ponuda utiče na tražnju kao što i tražnja sa svoje strane utiče na ponudu. Delovanje ponude i tražnje na tržištu se ispoljava kroz konkurenciju kao unutrašnju motornu snagu tržišta koja pokreće tržišni mehanizam.

Tržišna konkurencija posmatrana samo sa strane ponude se javlja kao suparništvo između učesnika u ponudi robe sa ciljem svakog učesnika da tržište svoje robe proširi na račun drugih učesnika. Međutim, definicija konkurencije mora uzeti u obzir i drugu stranu – stranu tražnje jer osobine i reakcije tražnje takođe utiču na karakteristike konkurencije.

Definicija – Konkurencija je takvo tržište koje podrazumeva:1

-tržišnu utakmicu između prodavaca čiji je cilj da svoju robu prodaju po što boljim uslovima i u što većem obimu;-tržišnu utakmicu između kupaca koji se nadmeću u pritisku na cene kako bi došli do željene robe;-tržišnu utakmicu između prodavaca i kupaca gde svaka strana nastoji da ostvari što povoljnije uslove za sebe.

Prema tome, tržišna konkurencija se ne može posmatrati kao fenomen usko povezan samo sa ponudom na tržištu. Konkurencija se javlja i između preduzeća jer sva preduzeća konkurišu za potrošački dohodak, ali i između potrošača jer i oni nastoje da ostvare svoje ciljeve – kupovina dobara po što povoljnijim uslovima.

1.1. Tržišna stanja

Među tržišnim učesnicima se na tržištu mogu uspostaviti konkurentski odnosi različite prirode i sa različitim uticajima na funkcionisanje privrede. Različiti konkurentski odnosi na različite načine utiču na obrazovanje konkretne tržišne strukture odnosno obrazovanje određenih tržišnih stanja.

Konkurentski odnosi među učesnicima na tržištu zavise od brojnih faktora, ali su neki od najvažnijih ipak:-broj i veličina učesnika na tržištu (kupaca i prodavaca),-snaga pojedinačnih tržišnih učesnika,-homogenost odnosno heterogenost roba,-stepen elastičnosti ponude i tražnje,-postojanje odnosno nepostojanje barijera za ulazak odnosno izlazak iz grane itd.

1 Milićević V:”Međunarodni menadžment“izmenjeno izdanje,Fakultet organizacionih nauka,Beograd2006 godine.

5

Ekonomska nauka se  sve do tridesetih godina XX veka bavila samo ekstremnim tržišnim stanjima – potpunom (slobodnom, neograničenom, perfektnom) konkurencijom i potpunim monopolom. Na taj način se morfologija tržišta posmatrala vrlo pojednostavljeno, a kompleksnost i raznolikost sistema odnosa koji su se u praksi pojavljivali na tržištu su zanemarivani.

Tek je nemački ekonomista Hajnrih Štaklberg izvršio tipologiju tržišta koja je i danas opšteprihvaćena. Štaklberg je tipologiju izvršio uzimajući u obzir kriterijum broja učesnika koji se javljaju kako na strani tražnje tako i na strani ponude. Po njemu, u zavisnosti od broja prodavaca i kupaca na tržištu može se doći do devet različitih tržišnih stanja koja su prikazana u narednoj tabeli:

Tabela 1: Tipologija tržišnih stanja

I drugi ekonomisti pored Štaklberga su takođe davali svoj doprinos formulisanju tipologije tržišta. Pol Semjuelson je, na primer, polazeći od kriterijuma snage uticaja prodavaca odnosno kupaca, kao i od kriterijuma diferenciranosti proizvoda definisao tri različita tržišna stanja:2

-savršena konkurencija – postoji veliki broj proizvođača koji proizvode identičan proizvod pri čemu nijedan od njih nije u stanju da vrši bilo kakvu kontrolu nad cenom;-nesavršena konkurencija – javlja se u tri različita oblika zavisno od broja proizvođača koji međusobno konkurišu i od stepena diferenciranosti proizvoda; delimična kontrola cena je moguća;-potpuni monopol – jedan proizvođač koji nudi proizvod bez bliskih supstituta i koji u potpunosti kontroliše cenu.

Savremene uslove karakterišu tržišna stanja koja su između dva osnovna – potpune konkurencije i potpunog monopola. To su različiti oblici nesavršene odnosno ograničene konkurencije koji su najbliži realnom privrednom životu jer ni u jednoj privredi ne

2 Milićević V:”Međunarodni menadžment“izmenjeno izdanje,Fakultet organizacionih nauka,Beograd2006 godine.

6

postoje potpuna konkurencija ili potpuni monopol u sasvim čistom obliku. Da bi se razumela tržišna stanja karakteristična za realne privrede potrebno je, ipak, razmotriti osnovne karakteristike potpune konkurencije i monopola.

1.2. Potpuna konkurencija

Potpuna, apsolutna ili savršena konkurencija predstavlja teoretsku kategoriju čije je osobine neophodno analizirati kako bi se stekao uvid u logiku delovanja tržišnog mehanizma. Takođe, kroz poređenje tržišnih stanja koja su zastupljena u savremenim tržišnim privredama sa tržišnim stanjem koje bi postojalo na tržištu potpune konkurencije može se doći do značajnih saznanja o principima funkcionisanja modernih ekonomskih sistema.

Potpuna konkurencija predstavlja tržišno stanje sa sledećim karakteristikama:3

-atomiziranost ponude i tražnje – postoji veliki broj prodavaca i kupaca, njihova pojedinačna moć je zanemarljiva, cena se slobodno formira pod uticajem ponude i tražnje i nijedan od tržišnih učesnika nije u stanju da samostalno utiče na cenu; -homogenost robe – ova pretpostavka podrazumeva da svi proizvođači proizvode homogene odnosno identične proizvode, to jest proizvode istog kvaliteta i istih karakteristika; zbog toga je supstitutivnost između proizvoda različitih proizvođača odnosno prodavaca velika i kupcima je sasvim svejedno čiji će proizvod kupiti dok god je njegova cena na nivou ravnotežne cene (cena koja se formira isključivo pod uticajem odnosa ponude i tražnje); prodavci nisu u mogućnosti da, recimo, preko podizanja kvaliteta svojih proizvoda postignu cenu koja bi bila viša od ravnotežne tržišne cene;-ni među prodavcima ni među kupcima nema udruživanja ni dogovaranja – svaki od njih potpuno samostalno nastupa na tržištu; kupovna moć kupaca je približno jednaka; tržišna snaga svih prodavaca je takođe približno jednaka;-slobodno kretanje kapitala, rada i robe – nema nikakvih ekonomskih, administrativnih ili prirodnih barijera za proširivanje, sužavanje ili odustajanje od proizvodnje kada se za tako nešto ukaže potreba; nema državne intervencije i sve je prepušteno isključivo delovanju tržišnog mehanizma;-potpuna informisanost svih učesnika na tržištu – svi kupci i svi prodavci su u svakom trenutku u potpunosti upoznati sa situacijom na tržištu; nema ni kupaca ni prodavaca koji bi mogli da se nađu u posedu bilo kakvih ekskluzivnih informacija koje bi mogle da ograniče konkurenciju.

Već je naglašeno da u toku istorije nikada nisu bili uspostavljeni odnosi čiste potpune konkurencije. Čak i u periodu liberalnog kapitalizma je bilo netržišnih uticaja koji su suzbijali konkurenciju (dogovaranje, uticaj države, ograničene informacije itd.).

3 Milićević V:”Međunarodni menadžment“izmenjeno izdanje,Fakultet organizacionih nauka,Beograd2006 godine.

7

1.3. Monopolsko tržište

Određeno preduzeće je monopolista ako je jedini proizvođač (ponuđač) određenog proizvoda ili usluge na određenom tržištu i ako taj proizvod nema bliskih supstituta, odnosno ako potrošači nemaju alternativu i moraju da kupuju kod monopoliste. Na tržištu može, međutim, postojati i monopolista sa strane tražnje – to bi bilo preduzeće koje je, iz različitih razloga, jedini kupac određenog proizvoda što ga čini sposobnim da utiče na uslove pod kojim taj proizvod kupuje. Tržište na kome postoji monopol sa strane tražnje nazviva se monopson.4

Potpuno monopolističko tržište odnosno monopolistička konkurencija predstavlja tržišno stanje sa sledećim karakteristikama:-postoji samo jedan prodavac (ili kupac) određenog proizvoda – nepostojanje alternative za kupce (ili prodavce) omogućava monopolisti da samostalno određuje cenu proizvoda, ali i druge uslove prodaje (ili kupovine); tržišna cena, prema tome, nije rezultat odnosa ponude i tražnje već je rezultat interesa monopoliste;-neelastičnost tražnje je potpuna – kolika god da je cena tražnja će biti ista;-mobilnost kapitala, rada i robe je ograničena ili potpuno onemogućena;-ne postoje bliski supstituti za proizvod – kupci su prinuđeni da kupuju proizvod monopolističkog preduzeća;-barijere za ulazak na tržište i izlazak sa tržišta su visoke – ne postoji mogućnost da se pojave novi prodavci (ili novi kupci u slučaju monopsona).

U uslovima monopola onemogućeno je delovanje osnovnih ekonomskih zakona (pre svega zakona ponude i tražnje) zbog toga što je prisutna velika koncentracija ponude odnosno tražnje u rukama monopoliste (ili monopsoniste). Postojanje ovakve imperfektne konkurencije na različite načine utiče na neefikasnost ekonomskog sistema – monopolista nije zainteresovan da povećava efikasnost proizvodnje kako bi postigao viši profit jer je u poziciji da viši profit ostvaruje povećanjem cene.

Koji su uzroci nastanka monopola u tržišnim privredama? Postoje dva osnovna uzroka:

1.različiti načini sprečavanja potencijalnih rivala da uđu na tržište:-pravna ograničenja – PTT služba ima monopolističku poziciju zato što je država donela odluke preko kojih je PTT-u obezbedila mnopol; takođe, nije retkost ni pojava različitih vrsta lokalnih monopola bilo time što država daje povlastice i pogodnosti nekoj firmi, bilo time što sprečava druge firme da uđu u neku granu;-patenti – da bi podstakla inovativnost država daje ekskluzivna proizvodna prava za neki period vremena onome ko je osmislio određeni proizvod; sve dok patentno pravo postoji firma ima zaštićenu poziciju i predstavlja monopol;-kontrola nad oskudnim resursima ili inputima – ukoliko neko dobro može biti proizvedeno jedino korišćenjem retkih inputa, kompanija koja ostvari kontrolu nad izvorima tih inputa može sebi obezbediti monopolsku poziciju;

4 www.wikipwda.org

8

2.    troškovna prednost nad potencijalnim rivalima ostvarena na različite načine:-tehnička superiornost – preduzeće koje poseduje superiorniju tehnologiju od konkurenata lakše postaje monopolista i lakše istiskuje sa tržišta konkurentska preduzeća-ekonomija obima – sposobnost velikih preduzeća da integracijom proizvodnih operacija poveća produktivnost znatno iznad produktivnosti manje snažnih konkurenata.

Zbog pogubnog dejstva monopola država se na različite načine bori protiv njih, zabranjuje ih i ograničava. Ona to čini donošenjem antimonopolskih zakona, ograničavanjem dozvoljene veličine tržišnog učešća, kontrolom vlasništva, ograničavanjem udruživanja preduzeća, sprečavanjem štetnih dogovora između velikih prodavaca i kupaca. Ipak, potreba za unapređivanjem antimonopolskog zakonodavstva i prakse neprekidno je prisutna jer se sa razvojem tržišta neprekidno pojavljuju i novi načini da se tržišna konkurencija narušava u korist jednih, a na štetu drugih tržišnih učesnika.

1.4. Karakteristike savremenog tržišta

Savremeno tržište je tržište takozvane ograničene odnosno nepotpune konkurencije, kako zbog pojave velikih transnacionalnih kompanija tako i zbog sve veće diferenciranosti proizvoda, zbog potrebe za državnom intervencijom u privredi itd. Osnovne osobine savremenog tržišnog stanja kao mešovitog oblika konkurencije koji je najbliži realnim privrednim okolnostima su:5

-postojanje veoma moćnih prodavaca i kupaca zbog čega je određeni uticaj na cene i uslove kupoprodaje moguć; ipak, cene se ne mogu u potpunosti kontrolisati;-postojanje još uvek relativne homogenosti proizvoda i supstituta na većini pojedinačnih tržišta;-niska mobilnost faktora proizvodnje;-mogućnost dogovaranja oko nivoa cena, podele tržišta, vrstom i kvalitetom proizvoda, vremenom i mestom kupoprodaje;-ograničen broj prodavaca i kupaca u nekim delatnostima – postojanje duopola (dva prodavca), duopsola (dva kupca), bilateralnih monopola (dva kupca i dva prodavca).

1.5. Temeljne tržišne strukture- Savršena konkurencija

Savršeno konkurentno tržište je tržište na kojem sve tvrtke proizvode identične proizvode, a svaka je tvrtka tako mala da njen izbor razine proizvodnje ne utječe na cijelu industriju.Ulazak na takva tržišta je lak, ukoliko se ukaže prilika za ostvarivanjem profita. Također, ukoliko počnu gubiti novac izlazak je lak.

Pretpostavke savršene konkurencije su:-preuzimanje cijena (price taking),-homogenost proizvoda,-slobodan ulaz i izlaz.5 Drašković B,Vuković V.:“Tržišne strukture i zaštita konkurencije“,Beograd,2008 godine.

9

Preuzimanje cijena: Na tržištu konkuriraju mnoge tvrtke, pa se svaka tvrtka za svaki svoj proizvod susreće s većim brojem izravnih konkurenata. Budući da je prodaja svake pojedinačne tvrtke čini samo manji dio tržišta, njene odluke nemaju nikakvog utjecaja na cijene na tržištu. Stoga svaka tvrtka preuzima tržišne cijene kao zadane. Dakle, na savršeno konkurentskim tržištima pojedinačne tvrtke su preuzimatelji cijena (price-takers).

Preuzimatelj cijena je tvrtka koja nema nikakvog utjecaja na tržišne cijene, pa stoga uzima tržišne cijene kao zadane.

Homogenost proizvoda: Do preuzimanja cijena najčešće dolazi na tržištima gdje tvrtke prodaju identične ili gotovo identične proizvode. Kad su proizvodi svih tvrtki na tržištu savršeno zamjenjivi, odnosno kad su homogeni, nijedna tvrtka ne može podignuti cijene svojeg proizvoda iznad konkurencije bez da joj znatno opadne prodaja.

Većina poljoprivrednih proizvoda je homogena (kukuruz, pšenica, ječam...), kao i nafta, benzin, sirovine poput bakra, željeza, drva, pamuka i slično. Ekonomisti takve homogene proizvode nazivaju robama. Sve ove robe imaju ista svojstva, te ukoliko se neka tvrtke odluči podići cijenu, prodaja će joj opasti.

Slobodan ulaz i izlaz je situacija u kojoj ne postoje ograničenja u vidu posebnih troškova koji bi tvrtki otežali ulaz (izlaz) u neku industriju. Kupci mogu lako zamijeniti jednog dobavljača drugim, a dobavljači mogu neometano izlaziti i ulaziti na tržište. Radi se o ulasku na tržišta u koja pridošlica ne mora ulagati velika sredstva, tako da joj je i izlazak ako počne gubiti novac lagan.

Budući da je pojedinačna konkurentna tvrtka preuzimatelj cijena, krivulja potražnje D s kojom se suočava dana je ravnom crtom. Kad se pojedinačna tvrtka suoči s vodoravnom krivuljom potražnje, to znači da može prodati dodatnu jedinicu proizvoda bez spuštanja cijena.

Dodatna jedinica proizvoda povećava ukupne prihode tvrtke za iznos koji je jednak cijeni.

Krivulja potražnje (D) s kojom se pojedinačna tvrtka suočava na konkurentnom tržištu predstavlja istovremeno tvrtkinu krivulju prosječnog i graničnog prihoda. Uzduž krivulje potražnje, granični prihod, prosječni prihod i cijena imaju iste vrijednosti.

D = P = AR = MR

Savršeno konkurentna tvrtka treba izabrati razinu proizvodnje pri kojoj je granični trošak jednak cijeni: MC(q) = MR = P

10

Uvjet za maksimiranje profita glasi: Granični prihod (MR) je jednak graničnom trošku (MC) u točki u kojoj krivulja graničnog troška raste. Cijena (P) mora biti jednaka ili veća od minimalnog prosječnog varijabilnog troška (AVC).

P≥AVC

Pravilo o razini proizvodnje: ako tvrtka proizvodi, to bi trebalo biti na razini na kojoj je granični prihod jednak graničnom trošku.U kratkom roku poduzeće ostvaruje ekstraprofit.Tvrtka može poslovati s kratkoročnim gubitkom jer očekuje da će zaraditi profit u budućnosti kad cijena njenog proizvoda poraste ili trošak proizvodnje padne.U kratkom roku dozvoljavamo poduzeću da posluje i sa gubitkom u visini FC. Sve dok je tržišna cijena P ≥AVC poduzeće treba nastaviti s proizvodnjom.Pravilo zatvaranja: tvrtka treba zatvoriti pogone kad je cijena njenog proizvoda uz razinu proizvodnje pri kojoj se maksimizira profit manja od prosječnog ekonomskog troška, odnosno prosječnog varijabilnog troška AVC

Da bi se maksimizirao profit potrebno je ispuniti 2 uslova:

1. MR = MC → nužni uvjet

Π = TR – TC dП / dQ = 0 dTR / dQ – dTC / dQ = 0 dTR / dQ = dTC / dQ

Kako je dTR / dQ = MR, i dTC / dQ = MC

Slijedi da je : max (TR-TC) u točki (Q) gdje je MR = MC

Obrazac MC = MR ima opće značenje u području maksimalizacije profita i primjenjuje se pri određivanju točke ravnoteže u svim tržišnim stanjima.

2. ( nagib MR) < ( nagib MC) → dovoljan uslov

d2П / dQ2 = d2TR / dQ2 – d2TC/dQ2 d2П / dQ2 < 0 d2TR / dQ2 – d2TC / dQ2 < 0 d2TR / dQ2 < d2TC / dQ2

● Ako je MC<MR ukupni se profit nije maksimizirao i poduzeću se isplati povećati proizvodnju

● Ako je MC>MR razina ukupnog profita se smanjuje i poduzeću se isplati smanjiti proizvodnju

● Ako je MC = MR kratkoročni se profiti maksimiziraju.

11

Kako je u savršenoj konkurenciji granični prihod MR jednak cijeni P, to znači da će poduzeće maksimizirati profit pri onom obujmu proizvodnje kod kojeg su granični troškovi jednaki cijeni MC = P

Uvjet maksimizacije profita konkurentnog poduzeća u dugom roku:

p = LRMC, u dijelu gdje LRMC raste p ≥ LRATC

● U dugom roku nema fiksnih činitelja proizvodnje → pa nema ni fiksnih troškova. ● U dugom roku, svi su troškovi varijabilni → poduzeće može sve proizvodne inpute prilagođavati zahtjevima proizvodnje. ● Radi povećanja outputa, poduzeće proširuje svoje kapacitete i zapošljava više proizvodnih činitelja. U dugom roku razina proizvodnje konkurentne tvrtke koja maksimizira profit trebala bi se nalaziti u točki u kojoj su dugoročni granični troškovi (LRMC) jednaki cijeni (P).

Za razliku od kratkog roka, u dugome roku poduzeće ne ostvaruje ekstraprofit, već samo normalan profit: - zbog slobodne ulaska/izlaska iz grane, poduzeća privučena ekstraprofitom ulaze u granu - krivulja agregatne ponude pomiče se udesno, što uzrokuje pad cijena na tržištu - pad cijene postupno smanjuje ekstraprofit i svodi ga na razinu normalnog profita.

Uz pretpostavku zadovoljenja uvjeta maksimizacije profita konkurentnog poduzeća dugog roka ( p = LRMC; p≥LRATC): - ravnoteža poduzeća dugog roka ujedno je i ravnoteža kratkog roka:

p = MR = AR = d = LRMC = LRATC = SRMC = SRATC

- ravnoteža poduzeća je i najniža točka krivulje LRATC, što znači da nema rasipanja resursa - ravnoteža poduzeća je i optimalna razina proizvodnje dugog roka ( ekonomija/disekonomija obujma)

1.6. Nesavršena (nepotpuna) konkurencija Nepotpuna konkurencija je takvo stanje na tržištu u kojem postoji jedan ili više subjekat koji mogu utjecati na formiranje cijena i količina koje se nude ili traže. poljedice tog stanja su : 1. previsoke cijene 2. manja potrošnja 3. visoki trškovi 4. manja efikasnost6

Tržište nepotpune konkurencije je ono gdje:6 Drašković B,Vuković V.:“Tržišne strukture i zaštita konkurencije“,Beograd,2008 godine.

12

1. postoji mogućnost određivanja cijena od strane kako ponude tako i potražnje. Pretpostavka te mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.2. Privredni subjekti na tržištu nesavršene konkurencije su price makeri. U svojoj poslovnoj politici se rukovode određivanjem cijena i količina.3. Postoji veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u granu.4. Za razliku od savršeno konkurentnih poduzeća čija je krivulja potražnje horizontalna krivulja potražnje poduzeća u nepotpunoj konkurenciji je negativnog nagiba.

U nepotpunoj konkurenciji postoji snažna državna intervencija u ekonomske precese. džava može poticati potpunu konkurenciju pomoću protumonopolistčkog zakonodavstva.

1.7. Vrste nesavršene konkurencije

Monopol

Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontrolira samo jedno poduzeće. Javlja se u proizvodnji onih dobara i usluga koji nemaju svojih supstituta. Javlja se u onim privrednim granama u kojima je ulazak konkurentima veoma otežan ili onemogućen.7

1.8. Izvor monopolske moći

Do pojave monopola mogu dovesti brojni razlozi: 1. Nadzor nad sirovinama – čest slučaj u nekim granama industrije. Tako, poduzeće koje ima nadzor nad nekom rudom, npr boksitom, može postati monoploist u proizvodnji aluminija. 2. Vlasništvo nad patentima – poduzeće koje ima patent za proizvodnju, npr., specifičnih strojeva, može postati jedini proizvođač tih dobara 3. Politika cijena – često, poduzeće koje prvo započne s proizvodnjom nekog dobra, vođenjem politike cijena onemogućuje konkurente i postaje monopolist 4. Prirodni monopol – prirodni monopol imaju poduzeća čiji AC snažno padaju s povećanjem proizvodnje zbog velike ekonomoije opsega, pa takvo poduzeće može proizvoditi ukupnu proizvodnju grane djelotvornije nego što bi to učinila mnoga poduzeća zajedno. To je čest primjer u distribuciji

1.8.1. Duopol

Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontroliraju dva poduzeća. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima veoma otežan. Proizvodi duopolista mogu biti homogeni, ali i diferencirani.8

7 Drašković B,Vuković V.:“Tržišne strukture i zaštita konkurencije“,Beograd,2008 godine.8 Drašković B,Vuković V.:“Tržišne strukture i zaštita konkurencije“,Beograd,2008 godine.

13

1.8.2. Oligopol

Oblik nesavršene konkurencije u kojoj nekoliko poduzeća sudjeluje u cjelokupnoj ponudi. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima otežan. Proizvodi oligopolista su homogeni ali i diferencirani. Tipično oligopolno tržište je tržište automobila.9

KLASIFIKACIJA OLIGOPOLA

1. Obzirom na homogenost proizvoda kojeg poduzeće proizvodi, odnosno mogućnosti njegove supstitucije: a.) homogeni ( čisti) oligopoli b.) nehomogeni oligopoli

2. Obzirom na broj poduzeća na tržištu: a.) duopol – dva poduzeća na tržištu b.) ostali modeli oligopola – više poduzeća na tržištu

3. Obzirom na samostalnost njihova nastupa na tržištu: a.) modeli samostalnog djelovanja oligopoliste: - KLASIČNI MODELI - Cournotov model - Bertrandev model - Edgeworthov model - Stackelbergov model

- SUVREMENI MODELI - model prelomljene krivulje potražnje - model prostrane distribucije poduzeća

b.) model koordiniranog djelovanja oligopoliste: - formalno uz sporazum - neformalno bez sporazuma

4. Obzirom na politiku konkuriranja poduzeća na tržištu: a.) modeli konkuriraju određivanjem količine b.) modeli konkuriraju određivanjem cijene c.) modeli necjenovnog konkuriranja putem elemenata d.) obzirom na ekonomsku stranu poduzeća: - A)simetrični oligopoli - oligopoli prilično jednake ekonomske snage. - B)asimetrični oligopoli - oligopoli različite ekonomske snage.

1.9. Monopolistička konkurencija

Oblik nesavršene konkurencije gdje u sektorskoj ponudi sudjeluje veliki broj poduzeća različite veličine. Proizvodi su međusobno diferencirani po nekom svom obilježju što takvom poduzeću daje prednost pred konkurencijom. Ulazak konkurenata na takvo tržište je relativno lagan jer nema značajnijih prepreka Obzirom na navedena obilježja monopolistička konkurencija je najbliža savršenoj konkurenciji. Primjer ovakvog tržišta je trgovina na malo.

1.10. Nesavršena konkurencija na strani potražnje

Monopson: takvo tržišno stanje gdje je samo jedan kupac na strani potražnje.Duopson: takvo tržišno stanje u kojoj na strani potražnje sudjeluju samo dva kupca.9 Drašković B,Vuković V.:“Tržišne strukture i zaštita konkurencije“,Beograd,2008 godine.

14

Oligopson: takvo tržišno stanje gdje na strani potražnje sudjeluje više kupaca. Razlika između monopola ponude i potražnje je u tom što monopoli ponude žele nametnuti cijenu višu od ravnotežne dok monopoli potražnje žele ostvariti cijenu nižu od ravnotežne.

15

Zaključak

Na srpskom tržištu očigledan je nedostatak konkurencije na svakom koraku. Monopoli postoje i u proizvodnji osnovnih životnih namirnica, koje dopunjuju monopoli u trgovini. Poslednjih nekoliko meseci u javnosti se često govori o postojanju monopola na srpskom tržištu i zloupotrebi dominantnog položaja pojedinih kompanija. Cene osnovnih životnih namirnica počele su naglo da rastu, a sve zbog nepostojanja konkurencije na srpskom tržištu. Konkurencija je delotvorna i za trgovce i za potrošače. Ona dovodi do veće i raznovrsnije ponude robe, ali i do nižih cena. Praksa je pokazala da su one kompanije koje su izložene konkurenciji efikasnije. Prinuđene su da štede na troškovima, postaju produktivnije.Veoma veliku opasnost po konkurenciju, osim monopola, stvara i formiranje kartela. Postoje indicije da na srpskom tržištu postoje karteli, ali oni su uvek tajni i teško ih je utvrditi. Oni nastaju kada na tržištu postoji relativno mali broj proizvođača ili prodavaca nekog proizvoda, olakšano je njihovo međusobno dogovaranje o visini cene proizvoda, kvalitetu, podeli tržišta, ponudi i ostalim uslovima prodaje.Još jednu opasnost po konkurenciju predstavlja i tzv. predatorska praksa kada velike firme, konglomerati, zbog znatnih finansijskih sredstava koja poseduju, imaju mogućnost da u nekom sektoru trpe gubitke, na primer da obaraju cenu nekih proizvoda i time uništavaju postojeću konkurenciju, te na tržištu one ostaju jedine.

16

Literatura:

1.Milićević V.:”međunarodni menadžment”dopunjeno izdanje,Fakultet organizacionih nauka, Beograd,2006 godine.2.Drašković B.,Vuković V.:”Tržišne strukture i zaštita konkurencije”,Beograd,2008 godine.3.www.wikipwdia.org

17