birokratska organizacija max weber- seminar ski

EKONOMSKI FAKULTET

UNIVERZITETA U SARAJEVU

SEMINARSKI RAD IZ ORGANIZACIJE

TEMA: Birokratska organizacija – Max Weber

MENTOR : STUDENTICA:

Doc.dr. Elvir Čizmić Ajla Kološ ( br.indexa 66489)Ass.mr. Elvir Šahić

Sarajevo, maj 2010.

____________Birokratska organizacija – Max Weber ___________

SADRŽAJ :

Uvod ……………………………………………………………………. 3

1. Organizaciona struktura ....................................................................... 4

2. Klasična teorija .................................................................................... 7

3. Pojam birokratije ................................................................................. 8

4. Biografija Max Webera ..................................................................... 10

5. Weberovo gledište o birokratiji i birokratskoj organizaciji ................12

6. Formalni i neformalni odnosi u birokratiji ..........................................18

7. Profitni ili birokratski menadžment ………………………………… 20

Zaključak ……………………………………………………………… 21

Literatura ……………………………………………………………….23

2


Uvod

U svom radu na temu “ Biokratska organizacija – Max Weber” nastojala sam da prije

svega objasnim birokratiju kao jedan od organizacionih modela, te prema gledištu

Webera postavim osnovu koja je vezana za tri ključna elementa birokratske organizacije

kao i ostale elemente svake birokratske strukture. Nakon toga sam objasnila klasičnu

teoriju i aspekat sa kojeg se posmatrala organizaciona struktura u prvoj polovini 20.

stoljeća. Weber je jedan od trojice vodećih mislilaca koji su bili aktivni i izrazili svoje

stavove. Na kraju Max Weber je bio vrlo utjecajan njemački društveni naučnik čiji su

organizacijske teorije proizašle iz pionirskog interdisciplinarnog rada u historiji i

sociologiji. Da bi se shvatilo Weberovo stajalište o pojmu birokratije i birokratske

strukture bilo je neophodno shvatiti sam pojam birokratije i nastanak tog pojma. Prema

mišljenju pomenutog njemačkog sociologa birokratija predstavlja poseban društveni sloj

koji se profesionalno bavi poslovima rukovođenja , upravljanja i organizacija u

društvenoj administraciji i drugim velikim hijerarhijskim organizacijama . Ipak ne može

se govoriti o svemu što je vezano za birokratsku organizaciju i strukturu a da se ne

upoznamo sa biografijom ovog istaknutog njemačkog sociologa. Ono što čini suštinu

njegovog rada je gledište na birokratsku organizaciju i strukturu. Ideal-tip

birokratske organizacije Weber smatra tehnički superiornim u

poređenju sa svim drugim tipovima organizacije, prema kojima se

odnosi isto onako kao što se stroj odnosi prema nemehaničkim

načinima proizvodnje dobara. On je racionalniji, objektivniji i stručniji

od drugih organizacijskih formi, ali i obratno: birokratizacija svake

vlasti veoma snažno potpomaže razvoj racionalne objektivnosti i sloja

profesionalaca i stručnjaka. Birokratizacija je ujedno i neminovan

pratilac modernizacije: ona je neizbježna popratna pojava masovne

demokracije deset savremenih velikih modernih država. Weber je vjerovao da

3


što se više neka organizacija približava idealnom tipu birokratije to će biti djelotvornija u

ispunjavanju ciljeva zbog kojih je osnovana. Ovaj sistem organizacije je predstavljao

ideal i zbog toga ga kao savršenu strukturu organizacije treba bolje upoznati da bi mogli

bolje poslovati i imali bolje rezultate poslovanja.

1. Organizaciona struktura

Ključna riječ u organizacionoj strukturi je riječ „organizacija“. Kao opšti univerzalni

pojam označava svjesno udruživanje ljudi kojima je cilj da odgovarajućim sredstvima

ispune određene zadatke , sa najmanjim mogućim naporom na bilo kom području rada i

života.

Termin organizacija koristi se za označavanje :

procesa organizovanja,

rezultata organizovanja,

organizacije kao institucije – preduzeća ili ustanove,

organizacije kao naučne discipline.

Organizacija je sinonim za stabilnost i red u sistemu. Druga ključna riječ u ovoj jedinici

je „ struktura“. Ona označava sastav, sklop, unutrašnju organizaciju međusobno

povezanih dijelova koji skladno funkcionišu. Kada je riječ o timskoj organizacionoj

strukturi pod strukturom se podrazumijeva tim ljudi različitog intelektualnog profila,

stvoren da poboljša odnose i omogući rješavanje problema u organizaciji, kako bi

unaprijedila svoje poslovanje, konkurentsku i poslovnu uspješnost.

U savremenim uslovima poslovanja , organizacija mora da se prilagođava nastalim

promjenama. Da bi to uspješno ostvarila potrebno je da ima fleksibilnu organizacionu

strukturu koja će brzo odgovoriti na prijetnje i izazove koji dolaze iz bližeg i daljeg

okruženja. Danas nije dovoljno da pojedinac posjeduje individualne kvalitete , već se u

mnogim kompanijama akcenat stavlja na sposobnost pojedinca da radi u grupi, u timu.

Naučno je da dokazano da se radom u timu postižu bolji rezultati – bolje usluge, kvalitet i

produktivnost. Postavlja se pitanje šta je to organizaciona struktura? To je ono područije

organizacije u kojem se ostvaruje najneposredniji uticaj vodstva na ljudski potencijal

4


jednog preduzeća. Kakav će biti odnos menadžera prema zaposlenima zavisi od modela

organizacije.

U praksi, u uslovima tržišnog poslovanja razlikujemo tri vrste organizacije i to:

1. Birokratska organizacija,

2. Matrična organizacija i

3. Timska organizacija.

Dugo vremena je u zemljama razvijene tržišne privrede birokratsko organizaciona

struktura bila vladajući oblik organizacije preduzeća. Osnovu ovog sistema organizovanja

preduzeća čini piramidalno organizovana pozicija autoriteta, koji ide kaskadno od vrha

prema nižim nivoima organizovanja. Odnosi u ovoj organizaciji su hijerarhijski uređeni i

zasnovani na strogoj subordinaciji između nadređenih i poredređenih. Vrh hijerarhijske

strukture ima apsolutnu vlast i traži slijepu poslušnost podređenih. Komunikacija sa

podređenim je isključivo “službena” i često se odvija preko zakonskih paragrafa. Sudbina

podređenih je u rukama piramidalnog autoriteta. Ova struktura je protiv bilo kakvih

promjena i često dovodi do “kulta autoriteta”. Pod autoritetom podrazumijevamo

društveni odnos zasnovan na subordinaciji i nametanje svoje volje i mišljenja drugima , i

toj volji i mišljenu podređeni se moraju pokoravati.

Birokratska organizaciona struktura kao organizacini model poslovanja preduzeća

fromira se u relativno stabilnim uslovima poslovanja u kojima ne dolazi do krupnih

promjena u okruženju, koji bi mogli da remete strogo definisane hijerarhijske odnose u

preduzeću.

Max Weber posbeno razmatra problem birokratije i njen rast i naglašava da na njen rast

utiču tri ključna elementa, i to:

1. veličina preduzeća,

2. složenost organizacije,

3. porast specijalizacije.

5


Sva tri elementa su međusobno povezana i uslovljena, tako što je veće preduzeće, u

njemu je po Max Weberu zakonito složenija organizacija, a ta veličina i složenost

organizacije zakonito proizvodi specijalizaciju određenih poslova i radnih zadataka što na

određeni način dovodi do saradnje sa okruženjem. Pored ova tri ključna elementa rasta

birokratije, Weber navodi sljedeće elemente birokratske strukture:

Podjela rada – autoritet i odgovornost su jasno definisani za svakog člana

organizacije;

Položaj i funkcije – hijerarhijski organizovani tako da čine liniju autoriteta ili

skalarni niz;

Izbor članova organizacije – po kriterijumu tehničkih kvalifikacija, a ne

formalnih ispita i obrazovanja;

Rukovodioce postavljati a ne birati.

Administrativni rukovodioci – rade za utvrđene plate i da budu službenici od

karijere;

Administrativni rukovodioci – ne treba da budu vlasnici organizacione cjeline,

već da budu disciplinovani i pod kontrolom. 1

1 Max Weber, Privreda i društvo , Prosveta, Beograd, 1977. godine;

6


2. Klasična teorija

U kasnom 19. stoljeću kako se ekonomija u SAD-u razvijala kroz masovnu proizvodnju

postojala je logična potreba za većom radnom snagom. Kroz sve veći broj ljudi koji je bio

uvučen u organizacijske procese organizacije su postajale sve kompleksnije u svojoj

strukturi. Kako bi se novo pridošli radnici čim bolje uklopili u postojeće sisteme nastala

je potreba za velikim brojem nadređenih radnika – menadžera. Prije 20. stoljeća većina

članaka iz područja odnosila se na samu praksu menadžmenta a ne teoriju koja stoji iza

prakse.

U svrhu ovog poglavlja, termin klasična teorija odnosi se na rad trojice glavnih mislioca

koji su bili aktivni u prvom dijelu prošlog stoljeća, a to su:

• Frederick Winslow Taylor - Znanstveni menadžment;

• Henri Fayol - Klasična organizacijska teorija;

• Max Weber - Teorija birokracije.

Svaki od njih razvio je svoj jedinstveni skup ideja i utjecao je na razvoj organizacijske

misli. Pod terminom "klasični" teoretičari menadžmenta podrazumijevaju rad Francuza

Henrija Fayola. Njegov trud da identificira i definira općenite menadžerske principe

primjenjive za sve organizacije te svakako ima svoje mjesto u historiji razvoja

menadžerske misli. Slijedeći predstavnik klasične teorije je amerikanac Frederick

Winslow Taylor koji se smatra utemeljiteljem tzv. naučnog menadžmenta. On je također

je započeo s radovima u vrlo važnom polju studije pokreta i ergonomije; oba aspekta

njegovog rada su utjecala na njegovo mišljenje o menadžerskim principima. Na kraju

Max Weber je bio vrlo utjecajan njemački društveni naučnik čiji su organizacijske teorije

proizašle iz pionirskog interdisciplinarnog rada u historiji i sociologiji.

7


3. Pojam birokratije

Termin birokratija je skovao francuski ekonomista Gurno (M.V. de Gurnay, 1712-1759)

od francuske rijeci bourette (gruba tkanina kojom su presvlačeni činovnički stolovi, po

čemu je činovnički ured nazvan biro) i gčke riječi kratein (vlast, vladavina). Od nastanka,

termin je objašnjavan na razne načine. U nauci su rasprostranjena tri glavna načina

upotrebe pojma birokratija:

Prva i najtradicionalnija upotreba je u političkoj nauci. Birokratija je shvaćena kao

vladavina uz pomoć činovničkog ureda. Drugim riječima to je vladavina uz

pomoć državnih službi u kojima sjede imenovani, a ne birani funkcioneri

hijerarhijski organizovani i zavisni od suverenog autoriteta. To je vladavina prava

i poretka, ali, istovremeno, i vlast bez učesća podvlasćenih.

Drugo značenje pojma je vezano za M. Vebera (Weber), a koriste ga pretežno

sociolozi i istoričari. Birokratizacija je racionalizacija kolektivnih aktivnosti. To

je centralizovani sistem državnih organizacija koji počiva na razvijenoj mreži

bezličnih pravila, funkcionalnoj specijalizaciji i odgovornosti nosilaca službi.

U trećem negativno-kritičkom, značenju birokratija je sinonim spore, aljkave,

koruptivne i neodgovorne kancelarijske službe koja je istovremeno sklona

zloupotrebi vlastitog.

Birokratija predstavlja poseban društveni sloj koji se profesionalno bavi poslovima

rukovođenja , upravljanja i organizacija u društvenoj administraciji i drugim velikim

hijerarhijskim organizacijama . Osim toga , sa birokratijom se , nerijetko , identificiraju

društveni i politički odnosi u nekoj društvenoj zajednici , gdje određeni slojevi ljudi ,

relativno nezavisni ili , čak , potpuno samostalni , izvan bilo kakve demokratske kontrole

i mogućnosti utjecaja širokih slojeva , upravljaju društvenim poslovima.

8


Ono bez čega bi birokratija bila nezamisliva jeste veoma razvijena podjela rada ,

specijalizacija za obavljanje određene vrste poslova , precizno postavljenja zaduženja ,

nadležnosti , subordinacija višima u odnosu na niže i tome slično.

Narastanju birokratije i birokratiziranju društvenih odnosa pogodovalo je niz činilaca.

Istaknimo samo neke. Ne samo u kapitalističkom , nego i u tzv. socijalističkim zemljama,

veoma je proširen državni aparat tj. došlo je do umnožavanja državnih funkcija , potom

su nastali veliki sistemi u privredi , javnim službama , politici , u vojnoj oblasti itd., a što

je upravo organizirano na jednoj centralističkoj , odnosno hijerarhiziranoj osnovi.Proces

birokratiziranja se odvijao tako što su sve više jačali izvršni organi (vlada , ministarstva ,

administracija ) na račun predstavničkih i zakonodavnih organa (skupštine , odnosno

parlamenta ). Nešto slično se dešavalo i na planu političke djelatnosti, tj. u radu političkih

partija i sindikata. Odvijao se proces sve većih dominacija rukovodstva nad članstvom, tj.

koncentriranje političke moći u vrhovima tih političkih struktura .

Treba naglasiti da , kad je riječ o birokratiji i birokratskom organiziranju društva , većina

teoretičara ima negativan stav prema toj vrsti pojave . Međutim , ima i onih koji jedino u

njoj vide mogućnost racionalnog i efikasnog organiziranja društva , odnosno obavljanja

određenih poslova . Međutim , ako bismo pokušali ovakva stajališta provjeravati na

primjerima dokazano birokratskih društava , odnosno država , poput staljinističke prakse

u bivšem SSSR-u , ali i na toj matrici organiziranja nekih drugih zemalja , uvjerit ćemo se

da ovi drugi nisu bili u pravu.S druge strane treba imati u vidu tzv. birokratski mentalitet

i praksa veoma adaptabilni , da se bez većih problema mogu prilagođavati različitim

situacijama , te u fizionomijskom smislu mijenjati , a da se , pri tome , uopšte ne izgubi

suština. Otuda je i borba protiv birokratije , a za koju se tako uporno mnogi zalažu ,

sizifovski težak posao.

9


4. Biografija Max Webera

Max Weber rođen je 21. travnja 1864. u Erfurtu, a umro 14. lipnja

1920. u Münchenu zbog upale pluća. Bio je poznati sociolog i njemački

politički ekonomist. Korijene njegovog interesa za politiku i ekonomiju

je najvjerojatnije postavio njegov otac Max Weber stariji, koji je bio

berlinski gradski vijećnik i nacionalnoliberalni zastupnik. Od 1882. do

1886. studirao je pravo, a paralelno je pohađao predavanja iz

ekonomije i historije. Na Sveučilištu u Berlinu stekao je titulu doktora

prava što mu je omogućilo da radi kao izvanredni profesor trgovačkog i

njemačkog prava. Bio je i profesor nacionalne ekonomije i finansijskih

nauka. Po prekidu sveučilišne karijere (zbog duševne krize) radio je kao

privatni profesor. No to nije bio kraj njegove karijere. Bavio se

uredništvom "Osnova socijalne ekonomije", bio je suosnivač

Njemačkog sociološkog društva i Njemačke demokratske stranke.

1919. bio je savjetnik njemačke delegacije za primirje na konferenciji

za potpisivanje versailleskog ugovora. Zalagao se za politiku slobodnog

savezništva i smatrao je neodgodivima uvođenje demokratskog

izbornog prava i parlamentarne reforme u Njemačkoj. Njegovi prijedlozi

u bitnome su se svodili na preobrazbu monarhije u parlamentarnu

demokraciju po engleskom uzoru. Webera je zanimalo pitanje

političkog vodstva, gdje je posebnu pozornost posvetio tipu

karizmatske vlasti, onom obliku vlasti koji se od tradicionalne i legalne

vlasti razlikuje po visokom stepenu vezanosti iz određenu osobu. Kao

10


primjeri karizmatskih likova u povijesti se ne navode samo političari,

nego i tvorci religija (Isus), ali i revolucionarni radnički vođe i socijalisti

njegova vremena poput Dalaj Lame. Za Webera su karizmatske osobe

nosioci specifičnih darova tijela i duha koji se doživljavaju kao

natprirodni, tj. ne svakome dostupni. U karizmatskoj vlasti je Weber

vidio mogućnost izbjegavanja opasnosti totalne birokratizacije jer je

vjerovao da sila nije ni jedino, ni samo normalno sredstvo upravljanja.

U području managementa će ostati zapamćen kao predstavnik klasične

škole menadžmenta, i to teorije birokracije. Analizirao je logičnost i

racionalnost velikih organizacija, te je smatrao da je vrhunski oblik

organizacijske strukture upravo birokratska struktura. Prema toj

birokratskoj strukturi, u bilo kojoj organizaciji je važno uspostaviti

hijerarhijsku strukturu i podjelu rada sa jasnim razgraničenjem

zaduženja. Također je važna tehnička kompetencija zaposlenika,

vođenje arhive, pravila i odredbe te razgraničenje uplitanja vlasnika u

probleme upravljanja. Prema Weberu, sva velika poduzeća moraju biti

organizirana oko racionalnog, formalnog autoriteta koji je najbolje

opisan pojmom - birokracija. Max Weber je očigledno bio svestran

čovjek, uvijek spreman na učenje novih stvari i njihovo uvažavanje.

Dao je velik doprinos ne samo ekonomiji, već i sociologiji, politici... Iz

njegovih djela možemo učiti i danas, a također se možemo složiti s

njim kada kaže: " Nauka nije puki opis zatečene stvarnosti ili

jednostavna reprodukcija činjenica" (Ibid). 2Dakle, zaključujemo: nauka

je mnogo više od mehaničkog memoriranja informacija. Nauka

obuhvaća angažiranost, sudjelovanje, istraživanje, usavršavanje,

potragu za pitanjima i odgovorima, eksperimentiranje i slično.

2 INTERNET - http://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber

11

http://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber


5. Weberovo gledište o birokratiji i birokratskoj

organizaciji

Sve velike organizacije kako kaže Weber imaju tendenciju da se birokratizaciju . Riječ

˝birokratija˝skovao je Degurnej 1745. godine dodavši riječ ˝biro˝ koja označava

kancelariju i pisaći sto, što je izraz izveden iz grčkog glagola ˝vladati˝. Birokratija je,

prema tome, vladavina činovnika. Termin je prvi put primijenjen na državne službe, ali se

postepeno proširio na sve organizacije većeg obima. Pojam označen ovom riječju od

početka se koristio u negativnoj konotaciji. Degurnej je govorio da je sve veća moć

činovnika bolest zvana biromanija. Francuski pisac Onore de Balzak vidio je birokratiju

kao ˝džinovsku moć koju imaju pigmeji˝.Takvo gledište doprlo je da naših dana.

Birokratija se često povezuje sa pretjeranim formalizmom , neefikasnošću i rasipništvu.

No, ima autora koji je vide u drugom svijetlu ; za njih je ona obrazac pažljivosti,

12


preciznosti i djelotvorne administracije i, u stvari , najefikasniji oblik organizacije koji su

ljudi stvorili, jer se na taj način svi zadaci rješavaju po strogim proceduralnim pravilima.

Weberovo shvaćanje birokratije je negdje na sredini između ova dva ekstrema. I u

tradicionalnim civilizacijama , kako ukazuje Weber , u društvu su, iako u ograničenom

broju, postojale organizacije (npr. Imperijalna Kina). No, tek u naše doba došlo je do

punog razvoja birokratije.Po Weberu, širenje tog sistema je neizbježno u modernom

društvu, jer je birokratska vlast jedini način izlaženja nakraj sa administrativnim

zahtjevima u velikim društvenim sistemima . Međutim, on vjeruje da birokratija ima

jedan broj većih nedostataka koji, kao što ćemo vidjeti, značajno utiču na prirodu

savremenog života u društvu.Da bi proučio porijeklo i prirodu širenja birokratskih

organizacija , Weber (1978. godine) je konstruisao jedan idealan tip birokratije (idealan

čist a ne najpoželjniji). Ovo su karakteristike tog tipa :

Postojanje jasno određene hijerarhije ovlaštenja. Na taj način se zadaci u

organizaciji raspoređuju kao službene dužnosti. Birokratija izgleda kao piramida,

a s tim što su pozicije najveće vlasti (ovlaštenja) situirane na vrh. Postoji i lanac

komandovanja koji se proteže od vrha nadole , čime se omogućava usklađeno

odlučivanje.

Pisanim pravilima određuje se ponašanje službenika na svim organizacionim

nivoima. To ne znači da su birokratske dužnosti i zadaci samo stvar čiste rutine.

Što je viši nivo segmenta u organizaciji , to se veći broj raznovrsnih slučajeva

obuhvata pravilima, što znači i da je u njihovom tumačenju potrebno više širine

Službenici rade puno radno vrijeme i imaju platu. Za svako radno mjesto u

hijerarhiji predviđena je plata , a od pojedinca se očekuje da grade karijeru u

organizaciji. Unapređenje je omogućeno na osnovu sposobnosti i godina službe,

kao i uz primjenu oba ta kriterija.

Postoji razdvojenost između dužnosti službenika na poslu, to jest u organizaciji , i

njegovom poslu van posla. Privatni život odvojen je od aktivnosti na radnom

mjestu, uključujući i fizičku odvojenost ta dva domena.

Pripadnici organizacije nisu vlasnici materijalnih sredstava sa kojima rade. Razvoj

birokratije , prema Weberu , odvaja radnike od kontrole nad njihovim sredstvima

za proizvodnju. U tradicionalnim zajednicama poljoprivrednici i zanatlije obično

13


imaju kontrolu nad procesom proizvodnje u kome su angažovani i posjeduju

alatke koje koriste. U birokratijama službenici nisu vlasnici kancelarija u kojima

rade, stolova za kojim sjede ili birotehničke opreme koju koriste.

Osnovna obilježja klasičnog Weberovog "ideal-tipa" birokratije mogla bi

se podijeliti na funkcionalna i strukturna, i u jednostavnoj šemi mogla

bi se prikazati na sljedeći način:

1.) Funkcionalna obilježja su:

a) djelovanje na temelju opštih i iscrpnih pravila koja se mogu naučiti;

propisana forma

(procedura) djelovanja;

b) neosobnost (impersonalitet);

c) zasnivanje funkcionisanja na spisima (aktima) - pismenost;

d) tendencija k tajnosti stručnog znanja;

e) kontinuitet djelovanja koji stvara strukturu.

2.) Strukturna obilježja su:

a) organizacija kao strukturna pretpostavka djelovanja;

b) podjela rada na relativno stabilni sistem nadležnosti;

c) hijerarhijska struktura u odnosima pojedinih jedinica/službi ("ureda"

odnosno

"kontora") te mogućnost instancijske kontrole;

d) tendencija prema monokratičnosti (inokosnom naspram

kolegijalnom odlučivanju).

14


Integralni dio Weberove teorije birokracije je i opis položaja službenika

unutar organizacije a koje bi ukratko bile:

- Statusna obilježja i to:

1) profesionalizam službenika: služba kao "poziv" (Beruf);

2) trajnost zaposlenja (u načelu doživotna služba);

3) specijalizirano znanje i školovanje službenika;

4) stručni ispit kao filter i inicijacija budućih službenika;

5) odvojenost ličnih i službenih materijalnih sredstava službenika

(odsustvo prava vlasništva na službu);

6) pokoravanje službenoj disciplini;

7) stupanje u službu imenovanjem, a ne izborom;

8) regulirano napredovanje u okviru hijerarhije službi ("karijera");

9) pozitivno vrednovanje (prestiž) službeničkog položaja.

Ideal-tip birokratske organizacije Weber smatra tehnički superiornim u

poređenju sa svim drugim tipovima organizacije, prema kojima se

odnosi isto onako kao što se stroj odnosi prema nemehaničkim

načinima proizvodnje dobara. On je racionalniji, objektivniji, stručniji od

drugih organizacijskih formi, ali i obratno: birokratizacija svake vlasti

veoma snažno potpomaže razvoj racionalne objektivnosti i sloja

profesionalaca i stručnjaka. Birokratizacija je ujedno i neminovan

pratilac modernizacije: ona je neizbježna popratna pojava masovne

demokracije deset savremenih velikih modernih država.Analiza birokratske

vlasti uklapa se u širi okvir Weberove teorijske analize – u njegovu

tipologiju vlasti s obzirom na model legitimiteta na kojem pojedini tip

vlasti počiva. Weber, naime, razlikuje tri tipa legitimne vlasti, koje se

podjele u svojoj empirijskoj analizi uvijek drži, unatoč nekim

nedosljednostima: to su legalna, tradicionalna i karizmatska vlast. Za

suvremenu državu koja, prema Weberu, svoje opravdanje izvodi iz

vjere u legalnost apstraktnih i opštih pravnih pravila i pokoravanju

15


bezličnom poretku posredstvom ustanova i osoba koje te norme

ovlašćuju na izdavanje zapovijedi (legalnu vlast), najčistiji bi tipski oblik

organizacije vlasti bila upravo birokracija.

Birokratskoj organizaciji koja, definisana gornjim obilježjima, zbog svoje

samorazumljivosti u savremenim uslovima već počinje gubiti

razlučivost, Weber suprotstavlja "predmoderne" oblike organizacije

vlasti - neposredno demokratsku upravu

malih političkih zajednica zasnovanu na rotaciji funkcija izvlačenjem

(ždrijebom) ili izborom te vlast honorata - sistem počasnog vršenja

vlasti od strane dužnosnika - amatera, izabranih na temelju određenih

kvaliteta - starosti ili društvenog/staleškog prestiža. Weberova teorija

birokratije doživjela je podjednaku popularnost koliko je bila i

meta raznih kritika - štoviše, čini se da je ovaj model doživio više

kritike nego priznanja.

Glavni pravac kritike pritom se odnosio na navodnu tehničku

superiornost, ciljno svrsishodno djelovanje i racionalnost birokratskih

struktura. Istraživanja su se pritom najviše usmjeravala na

disfunkcionalnosti birokratske organizacije: nehumanost, krutost,

otuđenje i vlastite interese birokratije koji mogu doći u sukob s javno

proklamiranim ciljevima organizacije. Utoliko, Weberova je teorija

birokratije doživljavala sličnu sudbinu kao i njegova teorija legitimnosti.

Poseban problem pritom su različita shvaćanja izraza "birokratija";

termin "birokratija" u političkom diskursu često se naime navodi s

krajnje negativnim konotacijama, za označavanje raznih patoloških

promjena normalnih odnosa između politički odlučujuće grupe i

izvršavajuće upravne organizacije, karakterizirane naročito gubitkom

veze upravnih organizacija i njihove političke podloge, izolacijom

uprave unutar društva i otuđenjem čovjeka od političke vlasti.

Negativno vrednovanje birokratije naročito je bilo istaknuto i u

političkim i teorijskim raspravama u socijalističkim zemljama, a unutar

16


njih posebno u bivšoj Jugoslaviji. Unatoč tome što birokratske strukture

- bilo u Weberovom, bilo u uobičajenom pogrdnom smislu - nikad nisu

prestale postojati, ideologija "samoupravnog socijalizma" izabrala je

"birokratiju" za jedan od osnovnih predmeta ideoloških napada.

Vrijednosnoneutralna istraživanja djelovanja birokratsko-monokratske

uprave weberovskog tipa bila su stoga veoma otežana i, uz rijetke

iznimke, praktički onemogućena. Sve kritike Weberove teorije

birokratije nisu, međutim, osim manjih promjena u vrijednosnim

akcentima, ugrozile eksplanatornu moć njegovog modela. On je u

savremenim analizama donekle relativiziran, obogaćen dodatnim

uvidima i sumnjama, no nije izgubio niti svoje klasične kvalitete niti je

prestao biti upotrebljiv kao instrument analize savremenih društava,

toviše, nakon razdoblja u kojima je u komparativnim razmjerima

prevladavao kritički odnos spram Webera i njegovog djela, čini se da se

teorija – posebno nekad prema Weberu naročito kritična njemačka

teorija - ponovno vraća Weberu. To, svakako, ne znači da su uklonjene

i inherentne poteškoće povezane s koncepcijom birokratske vlasti.

Mnogih od tih teškoća bio je svjestan i sam Weber. Ovdje naročito

treba istaknuti ambivalentan odnos demokratije i birokratije: iako, kao

što je već navedeno, Weber smatra da se birokratija razvija usporedo s

razvojem moderne predstavničke demokracije, demokratija uključuje i

postulate suprotne birokratskim načelima: odbojnost spram stvaranja

zatvorenog činovničkog staleža i težnju ka svođenju činovničke vlasti

na minimum, u korist proširenja sfere utjecaja javnog mijenja. Stoga je

demokratija kao takva protivnik vlasti birokratije, usprkos tome, ili

upravo zbog toga, što ona neizbježno ali nehotice potpomaže

birokratiju i da, kao takva, u izvjesnim okolnostima veoma osjetno

remeti birokratsku organizaciju i stvara joj prepreke.

Sve ove činjenice treba imati u vidu i prilikom analize modernog

evropskog sudstva iz perspektive Weberovog modela. Ono što će se

ubrzo u analizi ispostaviti, a što je znao i Weber, jest da potpuno čisti

17


model nigdje ne postoji: "s birokratskom organizacijom su se ukrštali i

ukrštaju se oblici strukture koji počivaju na heterogenim principima". 3

Također, specifično na sudstvo može se primijeniti uvid da se

obavljanje specifičnih zadataka organizacije može vršiti - čak i vrlo

dobro - bez postojanja svakog od idealnih elemenata klasične

birokratije. Mnoge razlike organizacijskog ustrojstva sudstva

kontinentalnog Zapada i zemalja anglo-američkog pravnog kruga

pokazat će se kao stilske varijacije koje mogu podjednako dobro služiti

za postizanje istog cilja. No napokon - a to je pitanje koje se može

postaviti kao središnje - neke opšte disfunkcionalnosti čiste birokratske

organizacije mogu se pokazati fatalnima za obavljanje civilizacijske

misije sudova u savremenom društvu: izvjesna odstupanja od čistog

modela birokratske organizacije mogu se pokazati ne samo kao

kontingentna, već i kao nužna za održavanje sudstva na razini njegove

historijske zadaće. Objektivnost kakvu proklamira Weber možda i ne

može osigurati samo birokratska organizacija sama po sebi. Stoga,

elementi koji bi se u strogom weberijanskom smislu trebali sagledati

kao predmoderni, a koji se u većoj ili manjoj mjeri uporno održavaju i u

najradikalnije birokratiziranim pravosudnim aparatima zapadnih

demokracija - elementi koji sadržavaju crte neposredne demokracije,

honoratske organizacije, pa čak i izvjesne primjese karizmatičnosti -

neće svjedočiti o zastarjelosti, nesavršenosti ili neracionalnosti

organizacije pravosuđa. Upravo suprotno, oni će dokazivati epohalnu

modernost - primjerenost uređenja koja postoji upravo zbog, a ne

unatoč činjenici da (ni) evropsko pravosuđe nije primjer čistog

"idealnog tipa". Fragilna ravnoteža birokratskih i nebirokratskih

elemenata (elemenata koje ćemo, u nedostatku boljeg izraza, nazivati

korporativnima) može se, doduše, postići u različitim kombinacijama,

jednako kao što i dobro jelo može biti rezultat različitih omjera različitih

sastojaka. Činjenica je, međutim, da pravi omjer treba pogoditi - i u

3 Max Weber, Privreda i društvo , Prosveta, Beograd, 1977. godine;

18


tome treba gledati i zadatak odgovornih političkih snaga u

posttotalitarnim zemljama koje iskreno nastoje približiti svoje države

(barem) onoj razini demokratizacije kakva je dosegnuta u zapadnoj

Evropi.

Weber je vjerovao da što se više neka organizacija približava idealnom tipu birokratije to

će biti djelotvornija u ispunjavanju ciljeva zbog kojih je osnovana. On je također često

povezivao birokratiju sa usavršenom birotehničkom opremom.

6. Formalni i neformalni odnosi u birokratiji

U Weberovoj analizi birokratije na prvom mjestu su formalni odnosi u samim

organizacijama, to jest među ljudima koji su regulisani pravilima organizacije. Weber je

imao malo da kaže o neformalnoj povezanosti i odnosima manjih grupa kojih može biti u

svim organizacijama. Međutim, u birokratijama su baš ovi neformalni odnosi oko

završavanja poslova često važni i samim tim predstavljaju najelastičniji način do koga se

inače drugim putem ne može doći.

U svojoj klasičnoj studiji , Peter Blau (1963) bavi se neformalnim odnosima u jednom

državnom organu nadležnosti za utvrđivanje kršenja poreskih propisa. Službenici koji bi

naišli na problem u radu bili su po postojećoj proceduri obavezni da o tome konsultuju

svog starješinu , a ne kolege istog ranga.Većina službenika , međutim , nerado se

obraćalo starješinama , iz bojazni da se to ne protumači kao njihova nesposobnost u radu,

što bi im umanjilo izglede za napredovanje. Kršeći pravila , savjetovali su se sa kolegama

pa se posao dobro obavljao , a smanjila se i nelagodnost u radu. Tako su se na primarnom

nivou društvene grupe razvili čvrsti odnos lojalnosti među službenicima istog ranga.

19


Takva grupa je kako zaključuje Blau, uspjela na ovaj način da razvije jedan neformalni

postupak u kome je bilo više inicijative i odgovornosti no što je to bilo moguće prema

pravilima. Neformalne veze se javljaju na svim nivoima organizaciji. Na samom vrhu

rukovođenja lične veze i odnosi mogu biti važniji no formalni okviri u kojima bi odluka

trebala da se odnose prema pravilima.Na primjer, pravilo je da se na sastancima upravnog

odbora i dioničara određuje poslovna politika kompanije. U praksi, međutim, samo mali

broj članova odbora rukovodi kompanijom, a odluke donose neformalno, očekujući da će

ih odbor odobriti. Neformalne veze ove vrste ponekad se protežu i na nekoliko

kompanija. Poslovni ljudi iz raznih firmi, naime, obično mijenjaju iskustva i savjetuju se

na neformalan način, a često im takvu komunikaciju olakšava i pripadanje istim

klubovima i drugim udruženjima u oblasti sporta, rekreacije i razonode. Utvrditi u kojoj

mjeri neformalne procedure pomažu ili ometaju efikasnost organizacije nije jednostavno.

Sistemi koji liče na Weberov idealan tip najčešće rađaju čitavu šumu ovakvih procedura,

uglavom zato što se neslužbenim zaobilaženjem pravila postiže veća elastičnost u radu.

Za one na monotonim poslovima to može stvoriti povoljniju atmosferu za rad, a

neformalne veze među rukovodiocima često pozitivno djeluju na organizaciju kao

cjelinu, iako se može dogoditi da oni pri tom više gledaju na svoje interese.

20


7. Profitni ili birokratski menadžment

Najveći broj modernih organizacija funkcioniše u potpunom formiranim fizičkim

okvirima. Zgrada u kojima one rade prilagođene su arhitektonski tipu aktivnosti

organizacije. Sličnosti ipak ima u činjenicama da sve takve zgrade obično imaju hodnike

i sličan kancelarijski namještaj, a katkad i sličan spoljni izgled. Želimo li spoznati šta

birokratija stvarno znači, moramo krenuti od razmatranja djelovanja motive za

ostavrivanje profita koji postoji u kapitalističkoj zajednici. Najvažnija obilježja

kapitalizma podjednako su nepoznata kao i obilježje birokratije. Izmišljene legende koje

je popularizirala demagoška promidžba potpuno su pogrešno protumačile kapitalistički

sitem. Kapitalizam je na nezabilježen način uspio poboljšati materijalno blagostanje

masa.U kapitalističkim je zemljama sada broj stanovnika nekoliko puta veći nego što je

bio uoči industrijske revolucije, a svaki građanin tih nacija danas ima mnogo viši životni

standard od onoga što su ga imali bogati ljudi u prošlosti. Bez obzira na to, veliki dio

javnog mnjenja omalovažava slobodno preduzetništvo i privatno vlasništvo nad

sredstvima za proizvodnji i smatra ih groznim institucijama koje su štetne najvećem

dijelu naroda, a od koristi su samo maloj skupini sebičnih izrabljivača. Političari, čije je

21


najvažnije dostigmuće ograničavanje poljoprivrede proizvodnje i nastojanje da se

onemoguće tehnička poboljšanja u proizvodnim postupcima, diskreditiranju kapitalizma

kao gospodarstvo neimaštine i govore o izobilju koje će donijeti socijalizam. Vođe

sindikata, čiji članovi voze vlastite lične automobile, entuzijastični su u isticanju životnih

uslova gologa i bosoga ruskog proletarijata i hvaljenju slobode koju imaju radnici u

Rusiji, gdje su sindikati ugušeni, a štrajkovi se smatraju kaznenim prekršajem.

Birokratija sa svojim zaslugama i pogreškama, svojim radom i djelovanjem može se

razumjeti samo ako se uporedi sa djelovanjem profitnog motiva na način kako on

funkcioniše u kapitalističkome tržišnom društvu.

Zaključak

Na kraju svega možemo zaključiti da iako je Weber cijenio tehničke prednosti

birokratske organizacije, bio je također svjestan i njezinih mana. Strogi nadzor

službenika, ograničenih na vrlo specijalizirane zadaće, smatrao je ograničenjem ljudske

slobode. Uniformne i racionalne procedure birokratske prakse uvelike sprječavaju

spontanost, kreativnost i individualnu inicijativu. Impersonalnost službenog ponašanja

stvara specijaliste bez duha. Predvidio je mogućnost da će ljudi biti uhvaćeni u klopku

svoje specijalizirane rutine, malo svjesni odnosa vlastitog posla i organizacije u cijelosti.

Za njega, proces racionalizacije, čiji je birokracija primarni izraz, zapravo je iracionalan.

Konačno gledano je besciljan jer razara tradicionalne vrijednosti koje su davale značenje

i smisao životu. Za njega je veliko pitanje kako se oduprijeti takvoj "mašineriji", kako bi

barem dio čovječanstva održali slobodnim. Unatoč tim slutnjama, Weber je mislio da je

birokracija od ključne važnosti za funkcioniranje velikih industrijskih društava. Posebice

je mislio da država i ekonomska poduzeća ne bi mogla učinkovito funkcionirati bez

birokratskog nadzora. Stoga je imalo malo smisla pokušati se riješiti birokracije. Ipak,

Weber se bojao ciljeva u čije se ostvarenje birokratska organizacija može usmjeriti. Ona

22


je najpotpunija i najučinkovitija institucionalizacija moći ikad stvorena, ona je moć prvog

reda, za onoga koji kontrolira cijeli aparat. Weber je bio osobito zabrinut u pogledu

kontrole državne birokratske administracije. Vidio je dvije glavne opasnosti ako se ta

kontrola ostavi u rukama samih birokrata. Naročito u kriznim vremenima, birokratsko

vodstvo je neučinkovito. Oni su uvježbani slijediti naredbe i obavljati rutinske zadatke, a

ne donositi političke odluke i davati inicijative kao odgovor na krizu. Drugi problem je

pitanje pritisaka zbog raznih interesa. U kapitalističkom društvu, vrhunski birokrati mogu

biti pod utjecajem pritiska kapitalističkih interesa i stoga krojiti svoju administrativnu

praksu prema zahtjevima kapitala. Weber je smatrao kako se ove opasnosti mogu izbjeći

jedino snažnom parlamentarnom kontrolom državne birokracije. Profesionalni političari

moraju zauzimati najviše položaje u raznim državnim ministarstvima. To će ohrabriti

snažno i učinkovito vodstvo, budući da su političari izvježbani donositi odluke. Političari

su javne ličnosti, otvorene preispitivanju javnosti i kritikama oporbenih stranaka. Oni

odgovaraju za svoje djelovanje. No, čak i sa političarima na čelu državnih birokracija

problem nije riješen. Profesionalnim političarima često nedostaje tehničko znanje koje

kontrolira birokracija i oni su malo svijesni njezina unutarnjeg djelovanja i procedura.

Tako postaju ovisni o informacijama koje im daju birokrati i o tim savjetima ovise

njihove odluke. Događa se ponovni kružni proces čija je posljedica upravljanja birokrata

političarem. Zato je Weber smatrao da samo snažna parlamentarna vlast može kontrolirati

državnu birokraciju. Sugerirao je da bi državni birokrati trebali izravno i redovito

podnositi izvještaje parlamentu o svojim djelatnostima. Procedura za to je parlamentarni

odbor ili povjerenstvo, koje će sustavno preispitivati najviše državne službenike. Prema

Weberovu shvaćanju samo to jamči nadzor javnosti i potpunu istragu.

23


LITERATURA :

1. Max Weber, Privreda i društvo , Prosveta, Beograd, 1977. godine ;

2. Mihajlo Đurić, Sociologija Maxa Webera, Matica Hrvatska, Zagreb, 1964.

godine;

3. Grupa autora, Enciklopedija političke kulture, Savremena administracija,

Beograd, 1993. godine ;

4. INTERNET - http://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber

24

http://hr.wikipedia.org/wiki/Max_Weber

birokratska organizacija max weber- seminar ski

Documents