smisao poesisa materijalnosti 1 uvod iv smisao poesisa ... · pdf file0.4. vaţniji izvori i...

Smisao poesisa materijalnosti

IV Monokromni, kolorirani crteţ i tonsko slikanje

0. Uvod

1

IV

Smisao poesisa materijalnosti Monokromni , kolorirani crteţ i tonsko slikanje

Od antičkih lekythosa do Picassa, te

od Zeuxidovog do Leonardovog chiaro scura Ratnik na LEKYTHOSU

Picassov MINOTAUR

Zeuxidove IGRAČICE

Leonardova MADONA U SPILJI

0.1. uvod

0.2. racionalna osjetilnost

0.3. Tehnike – monokromni i kolorirani crteţ i tonsko slikanje 0.4. vaţniji izvori i izvori slika

0.1.

U svim esejima potrebno je u uvodnom dijelu definirati najprije specifičnosti vezane za osnovne

kreativne postulate, značajne u procesu nastajanja umjetničkog djela. Zato je nezaobilazno i

ponavljanje nekih činjenica iz već razmotrenih problemskih cjelina ( u drugim esejima) , ali u

specifičnom kontekstu. 0.1.1. Monokromni , kolorirani crteţ i tonsko slikanje

0.1.2. Likovna instrumentacija i smisao poesisa materijalnosti

0.1.3. „Razlika“ izmeĎu slike i crteţa

0.1.4. poetska tehničnost

0.1.1. Monokromni, kolorirani crteţ i tonsko slikanje

←0/ 1. LEKYTHOS SA BIJELOM OSNOVOM: Ţenska figura , detalj Ženska figura na antičkom lekythosu izvedena je virtuoznim potezom kista , sa izuzetnom

suptilnošću u samom izražaju - tanjim, jačim i slabijim linijama !

Na našem primjeru, kako je to opisao Plinius1…

1 PLINIJE STARIJI (23-79) Istorija prirode ... iz knjige 35 ( o grčkom slikarstvu); navod: Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; primarni izvori /str. 213.....



0. Uvod

2

…koristila se samo jedna boja,

…ovaj stil je još uvek u modi, nazvan monohromnim...

Za Pliniusa je...poreklo slikarstva nejasno...

Ne interesira ga slikarstvo na vazama ; vrhunac je za njega četvrti vijek pr.n.e. ... prije svega iluzionizam.

...2svi se slaţu da je slikarstvo počelo iscrtavanjem ljudske senke.

... to je bila prva faza, u drugoj se koristila jedna boja,

a posle otkrića sloţenijih postupaka ovaj stil je još uvek u modi,

nazvan monohromnim...

APOLLODORUS iz Atene (408-405) radio je slike na stalku…

prvi je počeo modelirati figure «miješanjem i razmazivanjem boja i stupnjevanjem boja prema svjetlu i sjeni;

zato je prozvan za slikara sjena – skiagrafosa.

PARHASIOS ( rodom iz Efeza, koji je djelovao u Ateni i Maloj Aziji), kao i TIMANT , nastavili su Apollodorusov metod slikanja…

Apollodorus iz Atene prvi je svojim figurama dao izgled stvarnih (bića).

(On) je otvorio vrata umetnosti kroz koja je prošao Zeuksid iz Herakleje ,

majstor kolorističkih i chiaro-scuro efekata - inicijator nove slikarske epohe.

Umjetnik grčke i rimske civilizacije većinom nije više anonimus. Njegovo ime spominje se i u pjesmi, a talent poistovjećuje sa božanskim nadahnućem. Plinius

Secundus u svojoj Naturalis Historia piše o procvatu grčkog slikarstva, opjevanog i u pjesmama svog vremena, koje iz nepoznatih razloga nije sačuvano.

U sedmom stoljeću stare ere javljaju se već i prvi mecene. To su tirani - trgovci - vladari, porijeklom iz plemićkih kuća, pokrovitelji umjetnosti koja je još uvijek

namijenjena kao dar božanstvu ali nije više diktirana iz hramova...

Ova činjenica predstavljala je prekretnicu i stimulirala stvaralačke ambicije umjetnika.

Umjetniku je prvi puta dozvoljeno da se igra, istraţuje3.

To ipak ne pridonosi većoj samosvijesti umjetnika, jer je umjetnik još uvijek samo…

… oruĎe boţanskog nadahnuća , što ... čak povećava jaz izmeĎu umjetnika i njegovog djela...

2 PLINIJE STARIJI (23-79) Istorija prirode ... iz knjige 35 ( o grčkom slikarstvu); navod: Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; primarni izvori /str. 213.....

3 Arnold Hauser: The Social History of Art/ prijevod, Beograd, 1966 / str. 166



0. Uvod

3

Prema Pliniusu4 možda je PRVI PORTRET nacrtala kći Butadesa, lončara iz Sikiona: … zavoljela je nekog mladića.

Kad se spremao da ode iz mjesta, ona je na zidu nacrtala obris njegovog lica, po sjeni koju je bacala svjetiljka...

Ipak, vremenom, slikari i kipari postaju slavni kao i filozofi: 5...Fidija odlazi da sluša Anaksagoru, kao Michelangelo Lorenza di Medicija...

Antički slikari se takmiče meĎusobno u virtuoznosti... poznata je priča …

…kada je Appel došao u posjetu Protogenu i nije htio najaviti svoje ime već je uzeo kist i na pripremljenoj dasci povukao tanku liniju...

Protogen je prepoznao liniju i povukao još tanju...

Već su Zeuxidove inventivne kreacije, revolucionarne za ono vrijeme:

u želji da postigne trodimenzionalnost, pored samog tonskog koloriranja, on

koristi

i neko pravo , jače emulzijsko vezivo, kako bi izveo kolorističku skalu

tonaliteta...

←0/ 2. Zeuxid: Igračice

To je već tonsko slikanje, koje je - u punom izražaju - ponovo afirmirano tek

kod Leonarda, gdje, pored crtačkih prvina dolaze sve više do izražaja i

slikarske pasaţe…

0/3. Leonardo: Alegorie della Vittoria e della Fortuna→

British Museum, London; oko 1480.; fini papir.

4 (N.H./XXXV,151)

5 H.Taine: Filozofija umetnosti, Ljubljana , 1955 / str. 338



0. Uvod

4

Ovo Leonardo objašnjava i u svom TRAKTATU6, sljedećim riječima:...Slikarstvo se deli na dva glavna dela:

NA LINIJE koje okruţuju figure prikazanih tela, a one se nazivaju CRTEŢOM

drugi deo se zove SENKA,

ali je toliko izvrstan…

i svim umetnostima koje su delo ruku pokazuje koji je njihov savršeni završetak...

on

( chiaro - scuro)

je ne samo nauka, već boţanstvo …

←0/ 4. LEONARDO: Madona u spilji , detalj

0.1.2. Likovna instrumentacija i smisao poesisa materijalnosti

Apelles je za realizaciju svoje likovne kreacije imao na raspolaganju svega nekoliko crtačih, a ujedno i slikarskih materijala: nekoliko boja, veziva i finih kistova…

BOJE: prema Pliniusovom zapisu Grci koriste samo četiri boje:

- belu s Melosa,

- atičku ţutu,

- crvenu iz Sinope na crnom moru i

- crnu zvanu “atramentum” – upotrebljavali su Apel, Etion, Melant i Nikomah u svojim djelima…

- ipak, kako smatra Vincent J. Bruno7…sve se više potvrĎuje mišljenje da se pod terminom CRNA podrazumijeva sjenke i hladnim tonovima...

„Hladnim“ … dakle, zelenkasta i plavkasta crna… ( na primjer mješavina crne i okera, ali i neke umjetne mineralne kao egipatska plava , za koju nemamo točne

recepture dobivanja, te verdigris, koji se proizvodio slično kao i olovno bijela, samo da je umjesto olova korišten bakar). I analize ukazuju na primjenu više

pigmenata…

6 Leonardo: Trattato della Pittura, Beograd, 1964, str. 82.

7 Vincent J.Bruno: Form and Colour in greec Painting, London 1977



0. Uvod

5

VEZIVA:

- kao veziva antičkih boja, pripremljenih za kolorirani crteţ - SKIAGRAFIJU - na različitim podlogama

koriste se, prije svega guma i tutkalo, dok se pojedina veziva na bazi emulzija najvjerojatnije koriste tek u

vrijeme Zeuxida…

PRIBOR: - očito se za crtanje i slikanje koriste i finiji kistovi ; često je potrebna i veća kolekcija kistova, većih i manjih,

tanjih i širih… ; izradi kistova posvećivana je velika pažnja već od davnina; vremenom pronalaze sve više

vrsta životinjskih dlaka, zavisno od podneblja, prije svega koristeći dlake od vjeverice, lisice, hermelina,

tvora, jazavca, a na Istoku i dlake kamile, koze...

- boje su se pripremale mljevenjem u avanu, miješale sa vezivom i ponekad stavljale na paletu ili stajale u

lončićima, a za svaku boju je pripremljen poseban kist...

Apellesovo virtuozno slikanje , crtačkog , ali i slikovitog karaktera, možemo samo zamišljati prema , kako mnogi

tvrde, rimskoj kopiji , izraĎenoj prema njegovom originalu: Pompeji; Vetijeva kuća; vjerojatno 1.stoljeće ←/…

Vladar je prikazan kao Zeus koji sjedi na prijestolju s munjom u desnici...

Apelles je čak i minimalnim ali znalački iskorištenim izražajnim sredstvima postigao ekspresivan izraz…

←0/ 5. Kopija prema Apellesu: Aleksandar-Zeus

Slikar uvijek za svoj likovni izraz bira onaj materijal čiji karakter odgovara karakteru njegovog osjećanja, karakteru

motiva ili likovne ideje koju obraĎuje…

Svaki likovni materijal je u likovnom smislu instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima:

odreĎena likovna instrumentacija, zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina – crte, boje i volumena ,

daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnom tekstu, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje – daje…

…smisao poesisu materijalnosti …

kako je to formulirao Kosta Bogdanović…8

8 Kosta Bogdanović: promocija knjige Metode slikanja i materijali, Sarajevo, juni 1991.



0. Uvod

6

Dakle, stvaralac svojom specifičnom ekspresivnošću, svojim senzibilitetom, emotivnim odnosom do vizualne inspiracije, daje vlastitom tekstu i specifičan likovni izraz.

Zato je kod razmatranja originalne zvučnosti likovnog teksta u sveobuhvatnosti elaboracije slikarskog métiera...od posebnog značenja proučavanje specifičnosti

vizualne zvučnosti, zavisne od izbora i načina korištenja likovnog materijala, ili, drugim riječima, proučavanje slikarskog zanata, i samog načina slikarskog procedéja

…

U tom svom sveobuhvatnom zahvatu potrebno je naporedno, sa materijalom i tehnikom slikarstva…

…9što bi u jednoj slobodnoj analogiji sa jezikom predstavljalo slikarsku leksiku i slikarsku gramatiku,

dotaknuti i …izraz i stil.

Sa aspekta same materije slika, kao klasični medij, sastoji se od podloge na koju je vezivom nanesena boja. Na koji je

način to uraĎeno, što se dešava u procesu rada – zavisi od individualne primjene likovne instrumentacije . Različiti

materijalni elementi primijenjeni odgovarajućom metodom slikarskog zanata , ili drugim riječima, odreĎenom

tehnikom rada ,omogućuju umjetniku da sa više ili manje uspjeha realizira svoju ideju – materijalizira svoj umjetnički

osjećaj.

0/ 6. LEKITOS SA BIJELOM OSNOVOM: Ratnik , detalj→

Ratnik na lekitosu izveden je virtuoznim potezom kista , sa izuzetnom suptilnošću u samom izražaju - tanjim,

jačim i slabijim linijama :

u ovom slučaju –

- konačnu vizualnu zvučnost u likovnom smislu i

- materijalnu trajnost u tehnološkom smislu, antički majstor postiže odgovarajućom primjenom

- keramičke boje za linearne konture, te

- boje i veziva , vjerojatno – pigmenta i žumanjka, za popunjavanje površina,

- na odgovarajućoj podlozi, u ovom slučaju na bijeloj osnovi lekitosa…

sve je graĎeno orkestracijom jačih i slabijih monokromnih poteza , u ritmu jačih i slabijih, debljih i tanjih linija,

laviranih prijelaza, sporadičnih mrlja i dodatnih ( nakon pečenja) popunjavanja bojom…

9 Sadudin Musabegović: promocija knjige Metode slikanja i materijali, Sarajevo, juni 1991.



0. Uvod

7

Prema enciklopedijskoj definiciji10

...

...slikarstvo je jedna od osnovnih grana likovnog stvaralaštva,umijeće koje pomoću linija i boja

daje na plošnoj podlozi prikaz pojava viĎenih u stvarnosti.

Time ploha dobiva novo, ne isključivo dekorativno značenje. Za razliku od crteţa, slikarstvo je ona umjetnost koja se izraţava u prvom redu pomoću boje.

0.1.3. „Razlika“ izmeĎu slike i crteţa

Dakle, enciklopedijska definicija pokušava ovaj likovni fenomen pojednostaviti, smatrajući da

je…za razliku od crteţa,

slikarstvo ona umjetnost koja se izraţava u prvom redu pomoću boje…

Ovu distinkciju izmeĎu crteža i slike dovodi u pitanje već Plinije, a kasnije je upitna pogotovo u

vrijeme renesanse, kada crtež, prvi puta (nakon antike), postaje samostalno umjetničko djelo.

Vrlo je vjerojatno da je sačuvana kopija u Vergini - Otmica Persephone, nadahnuta poznatim

djelom Nikomakhosa iz Atine, slikara poznatog po brzom potezu četkice.

Kod njegovih slika antički autori ističu prirodnost, draž i lakoću poteza, tehničko savršenstvo i

dinamiku kompozicije...

... tehnika odraţava glavnu osobinu grčkog slikarstva

- liniju –

iako se za prevlast takmiči i boja11

...

0/ 7. Kraljevski grob I, Vergina: Otmica Persephone, detalj

Dakle, način slikanja NIKOMAKHOSA iz Atene, dostupan nam je posredno, u vidu rimske

kopije u kraljevskom grobu ( nastale izmeĎu 340-330), danas od neprocjenljive važnosti, otkrivene

1976. godine u Vergini, u Makedoniji…

10

Dr. Luc Menaše: Slikarstvo, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1966 knj. 4, str. 223 11 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006 ; GRČKA/ str.112; sl. 140.



0. Uvod

8

U renesansi je distinkcija izmeĎu crteža i slike još manje zamjetna. Ako temeljito analiziramo rano renesansnu sliku, uočit ćemo, naime, i slijedeće:

slikanje temperom, koje je na ranoj renesansnoj slici prisutno često kao pod slikanje – po svom tretmanu gradnje trattegiaro , bliže je crtačkoj „šrafuri” nego plošnom,

ponekad i maksimalno „suhom“ izražavanju bojom… Teško je utvrditi distinkciju i kod Rubensa:

0/8. 0/9.

0/ 8. Leonardo: Studija ţenske glave

0/9. Rubens: Studija portreta: Kćerka slikara Gerbiera, detalj

Ali, već razmatrana Leonardova Studija ţenske glave ima, pored crtačkih prvina i slikarske pasaţe, zahvaljujući razmazivanju pigmenta po površini podloge, dakle,

stvaranju bojenih površina, gdje, u ovom slučaju … bijela uzdizanja dopunjuju šrafirano modeliranje…



0. Uvod

9

0.1.4. poetska tehničnost Tehnika je svugdje samo početni profesionalni odnos do materije…

Važna je OSJETILNOST , koju umjetnik nosi negdje duboko u sebi !

Tu osjetilnost treba prevesti u likovni jezik sigurnom rukom uvježbanog majstora svog zanata. Već se magijski slikar Altamire služi znalački iskorištenim izražajnim

sredstvima…

Značaj zanata u umjetnosti možda je najbolje, u samoj terminologiji, afirmirala francuska kultura:

naime, u francuskom jeziku, za razliku od drugih jezika, razlika je odreĎena manjom jezičkom distinkcijom izmeĎu riječi l’artist - umjetnik i l’artisan - zanatlija.

Ali zato Francuzi često koriste za zanatski virtuozno djelo, ali manje umjetničke vrijednosti, frazu …

…elle n’est pas d’un artiste, c’est des artisans…12

( ovo nije rad umjetnika, več zanatlije ).

Francuzi koriste termin beaux arts i u širem kontekstu: u lijepe umjetnosti spadaju one vrste glazbe, poezije, proze, slikarstva, kiparstva, arhitekture…gdje imamo

osjećaj da djelo ima osebujan pečat umjetnikovog ličnog izraza 13

.

Tako se razlikuje beletristika ( belle letre) od novinarstva ( journaliste) , simfonija od „šlagera”, slika od plakata ( iako su granice izmeĎu tzv. „čiste” i primijenjene

umjetnosti srušili već Domier i Loutrec, a kasnije Picasso). Leonardo je jednom prilikom zapisao da je...

„ slika pjesma koju vidimo...”

A Delacroix, nastavlja ovu tezu, tražeći distinkciju izmeĎu pjesnika i slikara: 14

Le poète se sauve par la succession des images; le peintre par leur simultanénté !

Konačno, Malraux smatra da... oko sluša! ... Traži da oslušnemo les voix di silence.. zvuk tišine...

Jasno je, dakle, da rad na umjetničkom djelu, iako najčešće zavisi i od zanatskog iskustva, ima malo zajedničkog sa onim što se obično zove zanatskom izradom:

Janson naglašava da ...nije ni čudo što se umjetnikov način rada toliko odupire svim zadanim pravilima, dok obrtnikov potiče standardizaciju i pravila. Razlika je u

tome što umjetnik «stvara» nešto umjesto da tek «izraĎuje»...

…15

ako je originalnost ono po čemu se umetnost razlikuje od zanatstva, tradicija sluţi kao zajednički teren na kome se oboje sreću.

Svaki umetnik u zametku počinje na nivou zanatlije, na taj način što podraţava drugim umetničkim delima…

na kraju, niko se ne moţe naučiti stvaranju; moţe se naučiti samo kako da ide kroz proces stvaranja…

12

J.G.Goulinat: La technique des peintres, Paris, 1926 / str. 11 13

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 10. 14

Journal, Supplément III, s. 417; 16.12. 184 15

H.W.Janson, Istorija umjetnosti, Beograd, 1974 /str. 15; Janson ( izdanje 1997/str. 21)



0. Uvod

10

Misterija umjetničkog stvaranja je nedokučiva: kako je zapisao Huyghe

…16

Entre l'oeil et la main du peintre se joue le mystère de l'art !

dakle, …između oka i ruke slikara dešava se misterija umjetnosti !

Tako je Leonardo svojim, kako su mnogi primijetili…boţanskim osjećajem za mjeru…uspio svojim

figurama na crtežu Alegorie della Vittoria e della Fortuna…udahnuti životnost, pokret i dah

trenutka…Prozračnost i intenzitet su ojačani i samom finom zrnatom strukturom papiru…

Crtež je izveden virtuoznim potezima kalamusom, kistom i perom , sa izuzetnom suptilnošću u

samom izražaju - tanjim, jačim i slabijim linijama, kao i laviranjem :

dakle, u ovom slučaju –

- konačnu vizualnu zvučnost u likovnom smislu i

- materijalnu trajnost u tehnološkom smislu,

postiže odgovarajućom primjenom bojila – sepije, na odgovarajućoj podlozi, u ovom slučaju na fino

zrnatom papiru…Sve je graĎeno orkestracijom jačih i slabijih monokromnih poteza , u ritmu jačih i

slabijih, debljih i tanjih linija, laviranjem prijelaza i sporadičnim mrljama…

- u prvoj fazi crtež je studiozno izveden sigurnim potezima perom i bistrom;

- u drugoj fazi Leonardo crtež obogaćuje polu suhim potezima kistom, kao i djelomičnim

laviranjem, energičnim ekspresivnim potezima...

←0/ 10. LEONARDO: ■ Alegorie della Vittoria e della Fortuna

British Museum, London; oko 1480.

I sam termin likovna umjetnost nije jednostavno definirati.

Mogli bismo navesti , kao primjer dva različita pristupa:

- drukčiji je značaj ovog termina, kada je u pitanju razmatranje historijskih znakovitosti ,

razmatranje razvoja, kao i razloga pojave novina u samom kreativnom procesu; u ovom slučaju

je u pitanju analiza odnosa izmeĎu umjetnosti na jednoj strani i društvenih prilika na drugoj,

odnosno izmeĎu umjetnosti i ideologije, umjetnosti i konzumenta ( crkvena ili svjetovna vlast,

16

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 7.



0. Uvod

11

tržište umjetnina, kolekcionari…); u pitanju je i meĎusobni odnos izmeĎu umjetnika iste epohe i istog

okruženja, utjecaja jednog na drugog…

- a drukčiji i mnogo dubljeg značaja - u slučaju da razmatramo samu kreativnu interpretaciju , kao

kulturološki „zapis“…; u ovom slučaju je u pitanju razmatranje likovnog djela kao sistema znakova i

simbola…

Historija govori o umjetničkom stvaranju kao neprekinutom procesu, koji se začudno mijenja…Ponekad ukazuje

na nagle prekide, a ponekad dolazi i do preklapanja…

Sam razvoj nije nikada bio samo linearan…

Tako su se neki veliki slikari profilirali i kao majstori infantilne igre ( Veronese, Tintoretto, Hals, Delacroix,

Turner, te u novije vrijeme Klee, te majstori informela, akcijskog slikarstva, performansa…), drugi, brižljiviji,

uznemireniji, kontemplativniji, traže ogorčeno, oštro i seriozno svoj izraz ( Leonardo, Rembrandt, Chardin,

Cézanne…). Degas je , u vrijeme svojih kasnih godina, razmišljajući o umjetničkom stvaranju rekao Valeryju i

sljedeće:17

… la peinture n'est pas bien difficile quand on ne sait pas… mais, quand on sait… oh , alors !

C'est autre chose!

Dakle, …Slikarstvo nije teško kad se ne zna… Ali, kad se znade, o, onda ! To je druga stvar…

Naime, neophodan odnos, prava mjera, ravnoteža, izmeĎu inicijalne ideje i tehničkih mogućnosti, raĎa se kod

umjetnika vremenom…

Iako je nemoguće ignorirati samu tehniku, čak i samo kao pravila igre, kao logiku prirodne datosti, ona ne smije

nadvladati vlastiti izraz. Jedan Cézanne18

, izmučen tehničkim zahtjevima do pretjerivanja, u fazama

nezadovoljstva svojim spontanim kreacijama, svojim kaotičnim konstrukcijama i avanturama u istraţivanju

tonaliteta, sa svom kontradiktornošću u odnosu na originalnu viziju, iz svega izlazi kao pobjednik zahvaljujući

iznalaţenju mjere odnosa…

←0/11. Paul Cézanne: ■ Perzejev susret sa Andromedom

München, Staatliche Graphische Sammlung;879/82 ; 485 x 315 mm; olovka; tipičan rukopis: ispresijecane

višeslojne linije različitog intenziteta;

17


J.G.Goulinat: La technique des peintres, Paris, 1926 / str. 12



0. Uvod

12

Tehnika umjetnika često je više posljedica transformacije nego inovacije.

Tako je u mnogim prekrasnim platnima Renoira moguće otkriti Rubensa interpretiranog impresionistički , dakle, na svojstven način ali istom tehnikom.

Suprotno tome neke slike, pripisivane velikim majstorima, nisu sa sigurnošću atribuirane, jer nemaju dovoljnu prepoznatljivost u tehnici i stilu…

Tako je Laonardovo Navještenje često pripisivano njegovoj školi, a ne njemu lično. Mnogi se spore oko atribucije pariške i londonske Madone u spilji . Postoje

mišljenja da Venera pred ogledalom nije djelo Velàsqueza već njegovog zeta del Maza…

Autentičnost se prepoznaje ne samo u tehnici, već i u mnogim drugim elementima – u koncepciji, rukopisu, virtuoznosti, gami, dramatskoj napetosti i u onom što je

Paul Valéry nazvao … POETSKA TEHNIČNOST 19

:umjetnost je… sinteza htijenja i moći

( sposobnosti koju umjetnik stiče zahvaljujući primijenjenom materijalu)…

Za Picassa umjetnost je avantura:

„Un tableau me vient de loin, qui sait de combien loin !

( moje slikanje odvodi me daleko, tko zna koliko daleko !).

Tehnika je to “imanje moći” i ona predstavlja način umjetnikovog sudjelovanja u svijetu.

←0/ 12. PABLO PICASSO: Minotaur

Zbirka Sylvester W. Labrota mlađeg, Hobe Sound, Florida; 1934.; 48 x 63 cm; papir.

Njegov Minotaur je tipičan primjer senzibilne linearne studije, izvedene finim metalnim perom,

kistom i crnim tušem…

Dakle, iako se raspon raznolikosti crtaćih tehnika, pored linearnih, kreče-

- od virtuozne igre linija kaligrafskog karaktera, preko

- brižljivih rasterskih studija do

- raspjevane igre mrlja i linija slikarskog karaktera, Picasso često bira onu najtežu, mogli bismo

reći –

- asketsku tehniku… Naime – sama linija -

19

Gvido Morpurgo-Taljabue: L’esthétique contemporaine une enquête, Milano, 1960 /s.175



0. Uvod

13

- može biti imaginarna: ako znamo početnu točku i konačnu oznaku – možemo zamisliti liniju.

- može da evocira teksturu, ritam, dramatično stupnjevanje linearnim izražavanjem...

Kako je naglasio Huyghe,

...20

kako bi upoznali jednu liniju naše oko mora pratiti njen trag.

To je radost transformacije već malim pokretom ili duţim pokretanjem rukom... U ovom kreativnom procesu...nije samo oko aktivno. Sa njim se aktivira i osjećaj - kako bismo razumjeli

liniju – njeno mentalno oţivljavanje...

Huyghe , za razumijevanje ove problematika citira Junga: u studiji Phénomènes occultes Jung konstatira: 21

Ramena i ruke jedne individue nikada nisu sasvim nepokretne,

u budnom stanju one su osjetljive na svaku vibraciju

( dokazano je da su pokreti često više posljedica mentalnih stanja)...

Tako i kod povlačenja linija ima odgovora na mentalna istraţivanja... OdreĎenu scenu , doživljavamo i mentalno. Ne možemo je samo vizualno oponašati ...

Hogarth22

razlikuje dvije vrste linija:

- talasasta linija ( lelujava) koju naziva LINIJA LJEPOTE, i

- serpentinasta linija koju naziva LINIJA BLAGOSTI

0/ 13. PAUL RUBENS: Ples seljaka →

London, British museum; 502 x 582 mm; 1630/32; na naličju je zapisano da je studija za Kermesse; crtež;

kreda, pero, tuš; studija pokreta, očito studirana na osnovu proučavanja flamanskih slika genrea;

Vrsni majstor linije, INGRES, oduševljavao se vrhunskim dostignućima japanskih majstora, pogotovo, kada

je u pitanju takozvana....komplementarnost krivih linija:

...23

inicialna krivulja i inverzna krivulja, koja prvoj osigurava spokoj !

20


René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 166. 22 Hogarth : The Analysis of Beauty 23

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 168



0. Uvod

14

Tako su kod Sotatsua evidentne izbrisane granice bojenih površina i korištenje vlažnih površina boje, na kojima se tuš miješa sa bojom i tako stvara utisak zamrljanih

lokvi. Evidentna je smjelost u kompoziciji kao i jednostavnost siluete…

0/ 14. Tavaraja Sotatsu: BOG GROMA I BOG VJETRA, detalj Kenin-dži, Kjoto; X VII stoljeće; razdoblje Tokugava; v. 152,4 cm;

Za razumijevanje ovog stila moramo se vratiti Sesšuju ( esej: VI Vodena boja: od Yan Li-bena do Bissiera) i njegovom drugom „uprošćenom stilu“- u stvari –

njegovim stilovima ŠIN i SO... Kako navodi Sherman E.Lee ...

ŠIN – podrazumijeva rad oštrim, uglastim relativno sloţenim potezima,

a SO – blag, vlaţan, dosta eksplozivan i krajnje uprošćen stil...

Stil SO se kasnije naziva i HOBOKU ( razdoblje Ašikaga) , a sada - u XVII stoljeću MOMOJAMA.



0. Uvod

15

Dakle, Hogarth24

razlikuje dvije vrste linija:

- talasasta linija ( lelujava) koju naziva LINIJA LJEPOTE, i

- serpentinasta linija koju naziva LINIJA BLAGOSTI

Huyghe je još egzaktniji:

...25

ima različitih linija – neravnih, uglastih, kaotičnih, onih koje korespondiraju sa odreĎenim

pokretima ruku i ramena,

ravnomjernih ili nervoznih...One sugeriraju tugu, umor, bol, mogu izraziti opskurnu nevolju, koja je

kao pretkazanje.

Ali ima, nasuprot tome, i progresivnih linija, krivulja, kako uspješnih ( naprednih) tako i neuspjelih (

neispravnih)...

Prilikom rada moguć je pravi ples, igra – kako bi se postigla odreĎena vjeţba, eksperiment...

To je pogotovo evidentno kod arabeski sa onim njenim uvjeţbanim zavodljivim zavojima...

CRTAČKO MODELIRANJE Crtačkim modeliranjem pomoću sjena, šrafiranjem, laviranjem ili, kako su specifične šrafure zvali

Sienski majstori – tehnikom puntegiaro i trattegiaro - postiže se u crtežu iluzija volumena nekog objekta

( rečeno sa rezervom - jer ovi rasteri odnosno laviranja mogu isto tako da predstavljaju nezavisan,

samostalan faktor slike).

U svakom slučaju – tonski elementi crteţa – raster, šrafura, tačke i mrlje u figurativnoj umjetnosti imaju

podreĎenu funkciju; ovdje linija, točka ili mrlja pravilnog ili nepravilnog rasporeda, sama po sebi nema

odreĎeno značenje već predstavlja samo element tonske gradacije.

←0/ 15. Raffaello Sanzio: ■ Sv. Juraj u borbi sa zmajem Firenca, Uffizi / Gabinetto di Disegni e Estampi; oko 1505; 26,5 x 26,8 cm; crtež : pero

24 Hogarth : The Analysis of Beauty 25

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 168.



0. Uvod

16

Specifične mogućnosti daje kist kao tonski element . Naime, oduvijek je u gradnji važnu ulogu imao takozvani srednji ton. U ovom kontekstu nezaobilazno je

podsjećanje na primjenu kista u kineskoj i japanskoj umjetnosti crtanja, odnosno slikanja „osloboĎenom rukom, ritmičkim tretmanom”, u kaligrafiji i minijaturi, kao i

primjene kista za takozvano „bijelo uzdizanje” na tamnim imprimiturama renesanse i baroka u Evropi.

Često se u praksi navedene mogućnosti kombiniraju ( što je evidentno već na oslikavanju grčkih vaza), koristeći kist samostalno, kombinirajući kist i urezani crtež,

tonsku gradaciju rasterom i laviranjem, koloriranjem do povučenih kontura i t. d…

Već Grci su pokušali dokučiti kako je nastala linija.

Već smo spomenuli zapis Pliniusa... kako je kćerka lončara Boutadesa iz Korinta, zaljubljena u mladića koji je odlazio, željela

„opredmetiti“ njegov lik, „ubilježiti njegovu sjenu“ kao KONTURU , dakle, ivicu izmeĎu svjetlosti i tame... Plinius navodi da

su ovaj način koristili već Egipčani ( definiranjem fizionomije u profilu..., kao najefikasnijeg načina). Dakle, već u antičkoj

tradiciji ( kasnije i bizantskoj) riječ SKELETON26

...podrazumijeva linearni crteţ konturama , najčešće izveden ugljenom, ili crnim , kao i obojenim kredama.

Ovaj crteţ je podupirao kompoziciju prvom distinkcijom bojenih površina koje su planirane kao granice trodimenzionalnog

volumena27

...

Tako ćemo na keramici starih civilizacija prepoznati različita kreativna nastojanja – od racionalnih, matematički definiranih

dekoracija, do onih, koje pored ornamenata imaju i figurativne stilizacije, te konačno, do primjera kao što je – AMFORA

SLIKARA POLYPHEMOSA , možda jedan od najranijih sačuvanih figurativnih analitičkih crteža u boji. Umjetnik je našao

ravnotežu izmeĎu racionalnog - analitičkog prikaza priče i iracionalnog - ekspresivne geste u samom pokretu tijela …

Način izvoĎenja ove figurativne dekoracije ukazuje na prekid dotadašnje tradicije. Geometrijski uzorci nisu više u prvom

planu…

←0/ 16. AMFORA SLIKARA POLYPHEMOSA

NaĎena na groblju u Eleusisu; danas: Eleusis, Muzej; 670 ←/ slikana u Atenama ili možda u Aigini ; visine 1,42 m. Kreacija

se pripisuje anonimnom slikaru Polyphemosu… Sam Odisej je vjerojatno bio oslikan bijelom pokrivnom bojom koja se

odljuštila; zato se toliko jasnije ističe konstruktivni, studijski crtež, SKELETON , drugim riječima - vanjska silueta iscrtane

figure se ne razlikuje ni po proporcijama ni po formi od ostalih stiliziranih figura ali je unutar vanjskih kontura primijenjen

tipičan konstruktivni i studijski pristup. Crtež u crnim i smeĎim nijansama ukazuje na znalačko korištenje kista - nanošenje

26

Max J. Fridländer je jednom napomenuo da preliminarni crtež ... stoji u istom odnosu do slikanog sloja kao SKELETON kod mišića. 27

M.Meiss and L.Tintori: The Painting of the St.Francis in Assisi, New York, 1962. ( analiza gradnje u zidnom slikarstvu).



0. Uvod

17

tekućih i polusuhih poteza, negdje intenzivnije obojenosti i drugdje razrijeĎene, negdje većeg pritiska kista, a na drugom mjestu poteza koji su jedva dodirnuli glinenu

površinu. Crtež je još uvijek linearan, a koloriranje plošno. Slikar ne osjeća potrebu da sugerira trodimenzionalnost. Ipak, Grci su uspjeli samom linijom sugerirati i

formu i volumen, čak i čvrstoću ( konzistentnost), kao i pokret i svjetlost...

I Rubensov studijski crtež za sliku Bogorodica s mladencem meĎu svetiteljima koji se danas čuva u Nacionalnom muzeju u Stockholmu, ukazuje na spretnost

majstora da i samom linijom sugerira i formu i volumen: spontani iako i racionalni studijski pristup – predstavljao je jednu od bitnih faza - u procesu priprema za

realizaciju odreĎenog projekta...ali...28

najveća ljepota Rubensovih crteţa leţi u jasnoći, koja pokazuje da se idealno ne nalazi u točnim oblicima...

oblici moraju biti ispunjeni ţivotnošću koja se prikazuje u kretanju, bilo da se ljudi bore u bijesu ili da se drveće njeţno povija...

0/ 17. Paul RUBENS: Bogorodica s mladencem meĎu svetiteljima

28

Julius S. Held: Rubens, selected Drawings, Oxford 1986 ( I: 1959) .



0. Uvod

18

0.2. racionalna osjetilnost

Razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski ( kronološki). Porijeklo i tok odreĎenih umjetničkih problema zasnovani su

na kompleksnim civilizacijskim slojevima u razvojnoj liniji odreĎene umjetničke prakse, tražeći...

... 29

smisao poezisa materijalnosti. Pri tome su vrijeme, prostor, klasično i suvremeno podjednako relevantni.

Dakle, i u likovnoj umjetnosti, kao i u drugim oblastima stvaralaštva, prisutan je onaj circulus, stalno preobražavanje kreativnih htijenja .

Zato svaka klasifikacija predstavlja i osiromašenje.

Svrstavanje odreĎenih kreativnih projekata u strogo diferencirane vrste je upitno ali ipak neophodno.

Kao jedan od ključnih kriterija u razmatranju različitih pristupa u samom procesu gradnje likovnog djela, uzimajući u obzir kriterije našeg vremena, uzeli smo u obzir i

postojanje racionalnog i iracionalnog u samom pristupu likovnom izrazu, iako racionalnu osjetilnost možemo prepoznati u svakom umjetničkom djelu.

Možda je najtočnije sam stvaralački čin definirao Klee poznatom izrekom da je…

… genijalnost odstupanje od pravila30

, te da... ne postoji nepremostivi jaz izmeĎu racionalnog i iracionalnog 31

... svjesnog i spontanog.

Tako bismo za racionalnu osjetilnost renesanse mogli reći da se zasniva na ravnoteži racionalnog i iracionalnog...

Krajem dvadesetog vijeka, 32

... budući da je umjetnost od profinjene zanatske izrade prešla u strogo projektiranje…nasuprot projektu ( racionalnoj konceptualnoj

umjetnosti, kao na primjer kod murala kredom Sol le Witta) pojavljuje se anti projekt , anti tehnika (iracionalni informel , kao što su škrabotine - SCRIBBLINGS

Cy Twomblya…), odbacivanje svakog principa autoriteta (estetskih normi, nacionalnog obilježja, tehnike...)

Analizirajući konkretna djela, prateći proces njihovog nastajanja, rjeĎe ćemo naići na isključivo racionalne, analitičke i konstruktivne projekte, nasuprot onima koji su

iracionalni…

Ako gradnju razmatramo u kontekstu kreativnih nastojanja, tada ćemo morati pažnju pokloniti, prije svega, značaju linije i boje kao osnovnih likovnih elemenata

kojima slikar stvara svoje djelo , odnosu izmeĎu „grafičkih i pikturalnih“ vrijednosti cjelovite vizualne zvučnosti.

Ovaj odnos se stalno mijenja.

29

Kosta Bogdanović: o knjizi «Slikarstvo, metode slikanja i materijali» (Metka Kraigher-Hozo, Svjetlost, 1990); tekst o knjizi objavljen: Oslobođenje, 22. jun 1991/ str. 11 30

Ivan Focht: Uvod u estetiku , Sarajevo 1972 /s.214 31

Giulio Carlo Argan: Studije o modernoj umjetnosti , Beograd, 1982 /s.125... 32

Giulio Carlo Argan: Studije o modernoj umjetnosti , Beograd, 1982 / s.236



0. Uvod

19

Ponekada dolazi do punog izražaja linija, što su već stari Grci nazivali SKIAGRAPHIJOM, ali, čega se često ne odriče ni Rubens, ni Picasso, na našim već

razmotrenim primjerima…Ponekada su prisutna kreativna nastojanja koja podrazumijevaju ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, gdje boja ima funkciju lokalnog

tona, što danas definiramo kao tonsko slikarstvo, slikarstvo klasičnog tipa, što ćemo nazvati PITTURA…

Slikarski je promišljao već Zeuxid, a mnogo kasnije Leonardo, Poussin, Ingres…

Zeuxida mnogi smatraju inicijatorom nove slikarske epohe… Tako Kvintinjan i Plinius tvrde da je Zeuksid bio majstor u kontraponiranju svjetla i sjene…

Zeuxid je bio rodom iz Herakleja na Siciliji 455-397←/ JONSKA ŠKOLA. Proslavio se slikom Helene u svetištu Here Lacinije u Ateni, gdje se, kako navodi

Annoscia33 …njegovo učenje o bavljenju umjetnošću radi umjetnosti same moţe usporediti sa učenjem Sofista. Njegov se stil odraţava i na keramici slikara Midije…

Kako je zapisao Plinius...Zeuxid primjenjuje tehniku koja nadilazi Parrhasiosa ...

Koristi tehniku koja bi se prije mogla nazvati– slikarska metoda prekrivajuće svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama sa bezbroj refleksija a sve u funkciji

trodimenzionalnosti...

←0/ 18. Kopija prema Zeuxidu: Igračice kockom

Herkulaneum; danas: Napulj, Nacionalni arheološki muzej; II ili I stoljeće ←/; potpis Aleksandra Atenjanina (

poznato je da je u pitanju kopija crteža Zeuxida); kolorirani crtež na mramornoj ploči; crtež je tek lagano obojen

crnom, smeĎom, crvenom i žutom bojom…

KOPIJA u likovnim umjetnostima znači vjernu reprodukciju originala raĎenu po mogućnosti u istom materijalu i

tehnici, koju izraĎuje netko drugi a ne sam inventor. Kada umjetnik ponavlja sam svoje djelo prema prvotnom

originalu, nastaje REPLIKA. Ponavljaju li suradnici ili učenici točno neko djelo, dok mu majstor daje jedino

nekoliko završnih poteza plus signaturu, tada se takav rad obično pribraja u majstorov opus ( primjeri su Tizian i

Rubens…). ..Na osnovu pisanih izvora i opisa pretpostavlja se da su već i zidne slike u Herkulaneju i Pompejima u

stvari replike ili, što više, KOPIJE originala kao dalek odjek velikog kompleksa helenskog i helenističkog

slikarstva.

Dakle, Zeuxid, najdarovitiji učenik Apollodorusa, je u želji da postigne trodimenzionalnost počeo pored samog

tonskog koloriranja - skiagraphije – nanošenja sjena, koristiti i neko pravo , jače emulzijsko vezivo, kako bi izveo

kolorističku skalu tonaliteta...

33

Annoscia: Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str 64.



0. Uvod

20

Javlja se dakle – antička tehnika tonskog slikanja, …što podrazumijeva dakle, ravnomjerni značaj linije ( konture) i boje, gdje boja ima funkciju lokalnog tona, što

danas definiramo kao tonsko slikarstvo, slikarstvo klasičnog tipa, što ćemo nazvati PITTURA…

SMISAO POEZISA MATERIJALNOSTI

Kako smo već primijetili, razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski ( kronološki). Porijeklo i tok odreĎenih umjetničkih

problema zasnovani su na kompleksnim civilizacijskim slojevima u razvojnoj liniji odreĎene umjetničke prakse, tražeći...

... 34

smisao poezisa materijalnosti. Pri tome su vrijeme, prostor, klasično i suvremeno podjednako relevantni.

Dakle, i u likovnoj umjetnosti, kao i u drugim oblastima stvaralaštva, prisutan je onaj circulus, stalno preobražavanje kreativnih htijenja .

Još Ventura35

je naglasio, da – ako razmatramo samu tehniku -

postoji samo dobra tehnika i loša tehnika: ona koja se gubi u umjetničkom djelu je uvijek dobra,

a ona koja se ističe sama po sebi, kad slikar voli da se prikaţe virtuoz više nego umjetnik, uvijek je loša...

Razmatranje umjetnosti u kontekstu zanatskih iskustava teško je klasificirati pravolinijski...

...čovjeku nije svojstveno da se ponavlja36

. Ţivot je iskustvo, ponavljanje je zastoj iskustva. Iskustvo je traţenje...

Ne vrijedi truda, kako naglašava Argan37

, tražiti nešto što je već naĎeno. Istina, naše vrijeme otvorilo je i tzv. drugu liniju umjetnosti.

Sada se novo ne mora uvijek potvrĎivati kao takvo: inovacija kao oznaka kvalitete izgubila je na svojoj aktualnosti...

Najčešće...

...se novi izum raĎa iz kritike prošlosti kojoj se pridodaje projekt za budućnost.

Danas, u tehničkom smislu, ne postoji više slikarstvo ni kiparstvo, ne postoji više arhitektura...

34

Kosta Bogdanović: o knjizi «Slikarstvo, metode slikanja i materijali» (Metka Kraigher-Hozo, Svjetlost, 1990); tekst o knjizi objavljen: Oslobođenje, 22. jun 1991/ str. 11 35

Lionello Ventura: Come su guarda un Quadro / Od Giotta do Chagalla ; Zagreb, 1952 /str. 230-235 36

G.C.Argan: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982 / str.39 37

G.C.Argan: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982 / str.39



0. Uvod

21

Mnogi teoretičari ističu kako... nikada i nisu postojale kanonske tehnike pojedinih umjetnosti… Circulus, stalno preobražavanje... na prolazu kroz prostor i vrijeme,

nikada ne prestaje, ali…

...sve moţemo razumjeti onog časa, kad se vratimo do izvora38

.

Élie Faure, vrstan poznavalac svjetske likovne baštine, je već prije gotovo osam desetljeća formulirao, polazeći od opće prihvaćenih filozofskih stavova39

o vračanju

izvorima...danas, još uvijek uvažavani „esej“, kojeg bismo mogli definirati kao

„esej“ o razvoju spoznaje:

40Osjećali mi to ili ne osjećali, htjeli mi to ili ne htjeli, sveopća uzajamna povezanost spaja sve ljudske čine i sve ljudske predodţbe,

ne samo u prostoru, nego takoĎer, i prije svega, u vremenu....Sve moţemo razumjeti onog časa, kad se vratimo do izvora.

Crnački rad u drvu i grčki mramor nisu tako udaljeni meĎusobno, kako se to misli. Dovoljno je da pogledamo koje od djela egipatskog Srednjeg carstva,

pa će nam se u ritmičkoj ravnoteţi njegovih valovitih površina, otkriti prijelaz od naivnih i grubih planova crnačkog kiparstva

do slobodnih no koncentričnih kretanja grčkog kiparstva....

Nema sumnje, da se pradavna crnačka umjetnost preko nilske doline proširila iz Afrike u Evropu, dok je polineţanska umjetnost,

koja je moţda jedna od njezinih grana, doprla do Amerike... ili se na malajskim otocima susrela sa strujama, što su tokovima Gangesa i Iravadija

donosile duh Grčke i Egipta preobraţen na prolazu kroz Asiriju, kroz Perziju, kroz Indiju, kroz Indokinu, koja je opet upila u se kinesku dušu....

..kasnije će Perzija proširiti po Aziji arapsku umjetnost proizašlu iz rimske i bizantske..

Jer čak i onda, kad pojedini veliki izrazi spoznaje ostaju nepoznati jedni drugima, čak i onda kad se njihovi zajednički izvori gube u tami povijesti,

razvoj spoznaje kao da prolazi svagdje kroz gotovo jednake stupnjeve: organsku integraciju, ravnoteţu sklada i kritičko rasčlanjivanje;

i stoga u pojavama toga razvoja otkrivamo čudesne analogije u strukturi, ritmu i u izraţaju. 41

Veliki atenski slikari Parrhasije, Zeuxid i Apeles javljaju se u IV. stoljeću←.

Slično i ponovo ... na Zapadu u XV. stoljeću, kod Avinjonaca, Flamanaca, BurgunĎana i Talijana, slikarstvo se počinje oslobaĎati svoje primitivne tehnike,

da bi ostvarilo potpun, isključivo slikarski izraz najdubljih, najsloţenijih i najprofinjenijih nijansa duha. ..

38

É. Faure:Duh oblika/str. 11 39

Filozofski stavovi: Heidegger. 40

É. Faure:Duh oblika/str.11 41

É. Faure:Duh oblika/str.42



0. Uvod

22

likovna instrumentacija

Svaki likovni materijal u likovnom smislu je „instrument“ koji ima specifičnu vizualnu zvučnost.

Umjetnost moţe da se shvati, u dijalektičkom smislu,

kao skladan odnos izmeĎu forme i ideje, izmeĎu tehnike i materijala42

.

Pod likovnom instrumentacijom podrazumijevamo crtački, grafički, slikarski, kiparski materijal, alat kojim se taj materijal obraĎuje i druga pomoćna sredstva koja

sudjeluju prilikom formiranja materijalnog dijela likovnog izraza.

Dakle, specifična vizualna zvučnost rezultat je specifične likovne gradnje i zavisi od izbora materijala kojim se izvodi, funkcije i metoda gradnje. Tako će i vizualna

zvučnost zavisiti od više faktora:

- od izbora crtaćeg, odnosno slikarskog materijala, kao i pribora,

- od izbora nosioca,

- od same funkcije odreĎenog artefakta, i

- od procesa kreativne i tehnološke gradnje; u praksi se svaka klasifikacija najčešće vrši prema onom aspektu koji je tipičan za odreĎeno djelo: nekada je to

sama funkcija, drugi put sam NOSILAC, ako je specifičan i traži posebnu metodu rada1, a najčešće je to materijal kojim se u odreĎenoj tehnici slika , dakle

VEZIVO i BOJA ili sam RADNI POSTUPAK.

Ali, kako je zapisao Foçillon...

... 43

historija nije jednosmjerna, neprekidna, jer se moţe promatrati kao dugo taloţenje sadašnjosti,

a umjetnost kao transpozicija skale dubokih aktualnosti.

Tako je moguće da umjetnička djela, nastala u različitim historijskim periodima, ţive naporedo, istovremeno.

Nijedna revolucija ne poriče sva iskustva koja su joj prethodila...

na historijsku svijest forme ne ostavljaju prolazan utisak...

42 Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, sr.12. 43

Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, ( citat Foçillona; str.12.)



0. Uvod

23

0.3.

Tehnike – monokromni i kolorirani crteţ i tonsko slikanje

Uvjereni u istinitost, već više puta citirane Heideggerove izreke – da...

...sve moţemo razumjeti onog časa, kad se vratimo do izvora...

pokušati ćemo kompilacijom informacija iz niza dokumenata, knjiga, traktata i priručnika, proniknuti u tajanstveni svijet likovnog stvaranja, razmotriti ključne

tehnološke stečevine, spoznaje, saznanja i inovacije u kojima je autentičnost kreativnih nastojanja došla do punog izražaja, uzimajući u obzir i sva meĎusobna

preplitanja pojedinih zanatskih dostignuća , čak i komparacijama, u kojima se dovodi u pitanje i kronološki red, ne zaobilazeći ni kreativna nastojanja u kontekstu

osnovnih likovnih elemenata, kojima slikar stvara svoje djelo , razmatranjem odnosa izmeĎu „grafičkih i pikturalnih“

vrijednosti cjelovite vizualne zvučnosti.

Tehnike, koje pripadaju - monokromnom i koloriranom crteţu i tonskom slikanju - mogli bismo razmatrati na bezbrojnim

primjerima remekdjela svjetske baštine…

Imajući u vidu značaj specifične vizualne zvučnosti LINIJE, ŠRAFURE, MRLJE , kao i trajnu prisutnost ovog fenomena,

od prvih civilizacija do našeg vremena, odabrali smo, kao tipične primjere sljedeća djela:

prvi primjer:

Ratnik na LEKITOSU, izvedena virtuoznim potezom kista ,

sa izuzetnom suptilnošću u samom izražaju - tanjim, jačim i slabijim linijama ,

naglašavajući, kako je to opisao Plinius, korištenje…

… samo jedne boje…

…44

ovaj stil je još uvek u modi, nazvan monohromnim...

... tehnika odraţava glavnu osobinu grčkog slikarstva

- liniju …

← 0/19. Ratnik na LEKITOSU,

44

PLINIJE STARIJI (23-79) Istorija prirode ... iz knjige 35 ( o grčkom slikarstvu); navod: Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; primarni izvori /str. 213.....



0. Uvod

24

drugi primjer:

Picassov MINOTAUR, kod kojeg se susrećemo sa živošću izražaja linIjom,

pogotovo, kada je u pitanju takozvana...

....komplementarnost krivih linija:

...45

inicialna krivulja i inverzna krivulja, koja prvoj osigurava spokoj …

uz to - sve je izvedeno… …instinktivno, sa posebnom vitalnošću i dinamičnim ritmom,

← 0/20. Picasso: Minotaur

treći primjer:

Zeuxidove Igračice kockom, razmatrajući fenomen helenističke chiaro-scuro manire o kojoj stručnjaci

46 još i danas postavljaju niz pitanja na koja je

teško decidirano odgovoriti, fenomen…

...nove tehnike trodimenzionalnog formiranja slike...

…pinxit et monochromate ex albo 47

,

Zeuxidovih inventivnih kreacija, revolucionarnih za ono vrijeme -

koristeći, u želji da postigne trodimenzionalnost, pored samog tonskog koloriranja

i neko pravo , jače emulzijsko vezivo, kako bi izveo kolorističku skalu tonaliteta...

← 0/21. Kopija prema Zeuxidu : Igračice kockom

45

René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 168 46

Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977 47

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)



0. Uvod

25

četvrti primjer:

Leonardova Madona u spilji

kod kojeg se ponovo budi Zeuxidova inventivnost, gdje ,

pored crtačkih prvina dolaze sve više do izražaja i slikarske pasaţe,

što objašnjava i u svom TRAKTATU48

, sljedećim riječima:

...Slikarstvo se deli na dva glavna dela

- NA LINIJE koje okruţuju figure prikazanih tela, a one se nazivaju CRTEŢOM

- drugi deo se zove SENKA.

Ali je toliko izvrstan,…

i svim umetnostima koje su delo ruku...

pokazuje koji je njihov savršeni završetak...

on ( chiaro - scuro) je ne samo nauka, već boţanstvo …

0/22. Leonardo : Madona u spilji, detalj→

48

Leonardo: Trattato della Pittura, Beograd, 1964, str. 82.



0. Uvod

26

0.4.1.

VAŢNIJI IZVORI

- Argan, G.C.: Studije o modernoj umjetnosti, Beograd, 1982

- Arnold Hauser: The Social History of Art/ prijevod, Beograd, 1966

- Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992

- Delacroix: Journal

- É. Faure:Duh oblika, Zagreb 1955

- Elie Faure: Povijest umjetnosti V , Zagreb 1955

- Germain Bazin: Barok i rokoko, Beograd 1975

- Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Beograd, 1963

- Gvido Morpurgo-Taljabue: L’esthétique contemporaine une enquête,

Milano, 1960

- Hereward Lester Cooke: Painting Techniques of the Masters, London 1975

- H.Taine: Filozofija umetnosti, Ljubljana , 1955

- H.W.Janson, Istorija umjetnosti, Beograd, 1974

- Hogarth : The Analysis of Beauty

- Ivan Focht: Tajna umjetnosti ,Zagreb 1966

- J.G.Goulinat: La technique des peintres, Paris, 1926

- Julius S. Held: Rubens, selected Drawings, Oxford 1986

- Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006

- Kosta Bogdanović: o knjizi «Slikarstvo, metode slikanja i materijali»

(Metka Kraigher-Hozo, Svjetlost, 1990); tekst o knjizi objavljen:

Oslobođenje, 22. jun 1991/ str. 11

- Leonardo da Vinci: Traktat o slikarstvu, Beograd, 1964

- Lionello Ventura: Come su guarda un Quadro / Od Giotta do Chagalla ;

Zagreb, 1952

0/23. Venus of Appelles

0.4.2.

IZVORI SLIKA

0/1. Hafner: Kreta in Helada, st. 167.

0/2. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.78.

0/3. Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 47.

0/4. Leonardo; Rizzoli/ Milano 1967/ Tav. XXVII .


0/6. German Hafner: Kreta i Helada, Ljubljana, 1969 / str. 167.

0/7. Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, Beograd, 1999.

0/8. Marco Cianchi: Leonardo, Giunti, Firenze 1996.

0/9. Das grosse Lexikom der Graphik, Braunschweig, 1984.

0/10. Art dossier; Carlo Poedretti: Leonardo, Firenze, 1992/ str. 47.

0/11. Mûnchen, Staatliche Graphische Sammlung/ 711 .

0/12. Hans L.C.Jaffé: Picasso , Beograd, 1967 / str.56 (sl.73)



0. Uvod

27

- M.Meiss and L.Tintori: The Painting of the St.Francis in Assisi, New York,

1962

- Menaše Dr. Luc: Slikarstvo, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb,

1966

- René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955

- Sadudin Musabegović: promocija knjige Metode slikanja i materijali,

Sarajevo, juni 1991.

- Vincent J.Bruno: Form and Colour in greec Painting, London 1977

0/13. Julius S. Held: Rubens, selected Drawings, Oxford 1986 ( I: 1959)

0/14. Sherman E.Lee: Far Eastern Art ,Beograd, 1972/ str. 470/sl. 624.

0/15. Das grosse Lexikom der Graphik, Braunschweig, 1984.

0/16. Robin Osborne: Archaic and Classical Greek Art/ detalj: str.52.

0/17. Frans Boduen: RUBENS I NJEGOVO STOLJEĆE; Beograd, 1977 / str. 130; sl. 82 .


0/19. Hafner: Kreta in Helada, st. 167.

0/20. Hans L.C.Jaffé: Picasso , Beograd, 1967 / str.56 (sl.73).


0/22. Leonardo; Rizzoli/ Milano 1967/ Tav. XXVII

0/23,24. visual-arts-cork.com.

0/24. Picasso : Crteţ

smisao poesisa materijalnosti 1 uvod iv smisao poesisa ... · pdf file0.4. vaţniji izvori i...

Documents