1

SVEUČILIŠTE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE STROJARSTVA I

BRODOGRADNJE

ZAVRŠNI RAD

SVJETLOVODNI PRIJENOSNI SUSTAVI

Marija Sunara

Split, rujan 2014.

2

SVEUČILIŠTE U SPLITU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I

BRODOGRADNJE

Preddiplomski studij: Elektrotehnika i informacijska tehnologija

Smjer/Usmjerenje: Komunikacijska i informacijska tehnologija

Oznaka programa: 114

Akademska godina: 2013/2014

Ime i prezime: MARIJA SUNARA

Broj indeksa: 450-2010

ZADATAK ZAVRŠNOG RADA

Naslov: SVJETLOVODNI PRIJENOSNI SUSTAVI

Zadatak: Analizirati osnovne značajke i vrste svjetlovodnih vlakana. Razmotriti tehnološke

postupke proizvodnje svjetlovodnih vlakana. Navesti postojeće konstrukcije

svjetlovodnih kabela. Na kraju dati jednostavan primjer planiranja trase svjetlovodnog

kabela od centrale do neke korisničke lokacije, pri čemu treba i razmotrili način

osiguravanja rezervnih kapaciteta.

Prijava rada: 6.03.2014.

Rok za predaju rada: 30.09.2014.

Rad predan: .

Datum obrane: . Mentor:

Izv. prof. dr. sc. Milutin Kapov

3

SADRŽAJ:

1. UVOD ......................................................................................................................... 4

2. ZNAČAJKE I VRSTE SVJETLOVODNIH VLAKANA ............................................................ 6

2.1. Što je svjetlovodno vlakno? ..................................................................................... 6

2.2. Vrste niti ................................................................................................................. 7

2.3. Značajke niti ........................................................................................................... 8

3. PROIZVODNJA SVJETLOVODNIH VLAKANA ................................................................ 14

4. KONSTRUKCIJE SVJETLOVODNIH KABELA .................................................................. 18

5. PLANIRANJE TRASE SVJETLOVODNOG KABELA .......................................................... 26

5.1. Analiza terminalne opreme planiranja mreže ....................................................... 26

5.2. Trasa svjetlovodnog kabela i planiranje rezervnih kapaciteta ............................... 28

5.3. Svojstva korištenih materijala .............................................................................. 32

6. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 35

7. LITERATURA ............................................................................................................. 37

SAŽETAK ........................................................................................................................... 38

4

1. UVOD

Tema ovog završnog rada su svjetlovodni prijenosni sustavi. U radu se daje uvod u

svjetlovodnu tehniku, te se prikazuju konstrukcije svjetlovodnih kabela. Na kraju će se dati

jednostavan primjer planiranja trase svjetlovodnog kabela od centrale do korisničke lokacije.

Optoelektronika je područje elektrotehnike koje povezuje optiku i elektroniku, a sve se više

primjenjuje u televizorima, mobitelima, optičkim čitačima u trgovini, optičkim

telekomunikacijama i drugdje. Optoelektronički uređaji pretvaraju električni signal u optički

ili obrnuto, a pritom se obavlja i modulacija odnosno demodulacija električnog signala.

Snažan razvoj optoelektronike najviše je bio potaknut naglim razvojem optičkih

komunikacija. Svjetlovodna tehnika je dio optoelektronike koji se bavi prijenosom svjetlosti

kroz vrlo tanke staklene niti ili niti od nekog drugog transparentnog tvoriva.

U ovom radu prvo su analizirane osnovne značajke i vrste svjetlovodnih vlakana. Zatim se

razmatraju tehnološki postupci proizvodnje svjetlovodnih vlakana, a potom se navode i

postojeće konstrukcije svjetlovodnih kabela. Na kraju se daje jednostavan primjer planiranja

trase svjetlovodnog kabela od centrale do neke korisničke lokacije, pri čemu se razmatra i

način osiguravanja rezervnih kapaciteta.

Razrada ovog završnog rada započinje drugim poglavljem u kojemu se prikazuje svjetlovodni

kabel sa svim svojim djelovima, opisuju se značajke i vrste svjetlovodnih vlakana te se izlaže

šest temeljnih značajki tih svjetlovodnih vlakana.

U trećem poglavlju prikazuju se tehnološki postupci proizvodnje svjetlovodnih vlakana te se

daje pregled vrsta materijala od kojih se izrađuju svjetlovodna vlakna.

U četvrtom poglavlju prikazuju se postojeće konstrukcije svjetlovodnih kabela te se uz opise

konstrukcija prilažu i slike.

U petom poglavlju dan je primjer planiranja trase svjetlovodnog kabela od centrale do neke

korisničke lokacije, analizirana je oprema za planiranje mreže te je razmotren i način

osiguravanja rezervnih kapaciteta.

5

Na kraju rada dan je kratak zaključak u kojemu je na najkraći mogući način prikazan pregled

rada, navedeni su mogući problemi u planiranju svjetlovodnih prijenosnih sustava te je

prikazano o čemu treba voditi računa tijekom planiranja rezervnih kapaciteta.

6

2. ZNAČAJKE I VRSTE SVJETLOVODNIH VLAKANA

2.1. Što je svjetlovodno vlakno?

Svjetlovodno (optičko) vlakno je stakleno ili plastično vlakno koje može prenositi svjetlost.

To su transparentni dielektrični cilindri obavijeni drugim transparentnim dielektričnim

cilindrom. Vlakna predstavljaju svjetlovode s pomoću kojih se energija prenosi na svjetlosnim

valnim duljinama. Svjetlost se zbog niza refleksija prenosi od zida do zida među jezgrom

(unutarnji cilindar) i omotačem (vanjski cilindar). Refleksije su moguće zbog velikog indeksa

loma n1 tvorive jezgre i manjeg indeksa loma n2 tvoriva omotača. Indeks loma je mjera

svjetlosne gustoće niti. Nagle promjene indeksa loma uzrokuju „skakanje“ svjetlosnog vala

(snopa) od granice (zida) jezgra-omotač i natrag kroz jezgru do suprotnog zida. Tako se

svjetlost prenosi od izvora svjetlosti do detektora na suprotnom kraju niti.

Svjetlovodna vlakna se dosta primjenjuju u komunikacijskoj tehnologiji gdje se koriste za

prijenos signala s velikom propusnom moći bez većih gubitaka na veću udaljenost. U novije

vrijeme svjetlovodna vlakna sve češće zamjenjuju upletenu bakrenu paricu jer imaju male

gubitke i otpornost na elektromagnetske smetnje te gotovo istu cijenu po jednici duljine.

Svjetlost se zadržava u jezgri optičkog vlakna zahvaljujući potpunoj unutarnjoj refleksiji pri

čemu se optičko vlakno ponaša kao cilindrični dielektrični valovod. Slika 2.1. prikazuje

svjetlovodni kabel sa svim njegovim djelovima.

Slika 2.1. Svjetlovodni kabel

7

2.2. Vrste niti

Postoje određeni zahtjevi koje niti moraju zadovoljiti. Glavni zahtjev se odnosi na širinu

propusnog frekvencijskog opsega koji može biti uzak, srednji, širok i vrlo širok. Potom

gušenje koje može biti vrlo malo. A ipak nekada je najvažnija karakteristika čvrstoća i

istezanje.

Razlikuju se jednomodne (monomodne) niti kod kojih je N=1 i višemodne (multimodne) niti

po čijoj se jezgri mogu širiti stotine i tisuće modova. Struktura višemodnih niti može biti

stepenasta ili gradijentna. U svjetlovodnim prijenosnim sustavima predviđenim za valne

duljine svjetlosnih zraka 800 nm – 1600 nm redovito se upotrebljavaju niti polumjera jezgre r:

za višemodne niti 12,5 μm < r < 100 μm

za jednomodne niti 2 μm < r < 5 μm.

Na slici 2.2. vidimo prikaz jednomodnog i višemodnog svjetlosnog vlakna.

Slika 2.2. Jednomodna i višemodna svjetlovodna nit

Indeks loma svjetlosti u jezgri n1 mora biti veći od indeksa loma svjetlosti u omotaču n2.

Stepenasti svjetlovod se naziva tako zato što se u njemu na granici jezgra-omotač indeks loma

mijenja skokovito na veličinu (n1 – n2). U idealnom slučaju kod gradijentnih niti indeks loma

8

n1 ima najveću vrijednost u osi jezgre te se neprekinuto i lagano smanjuje do vrijednosti n2 po

polumjeru a presjeka jezgre. Oblik profila promjene indeksa loma n1=n(r) u takvim

svjetlovodima određuje trajektorije svjetlosnih zraka koje se šire kroz nit. U komunikacijskim

sustavima se upotrebljavaju gradijentne niti u kojima je profil promjene indeksa loma

redovito blizak paraboličnom i predstavlja se jednadžbom:

2

2

1

2 *21*)(a

rnrn

gdje su: 2

1

2

212n

n

r – tekući polumjer

a – polumjer jezgre; za n²(r) je r <a.

Kako većina elektromagnetske energije putuje jezgrom, tvorivo omotača može imati velike

gubitke za razliku od tvoriva jezgre, s tim da ne povećava bitno gušenje signala koji putuje

kroz niti. Svjetlovod mora biti pokriven izvana zaštitnim plaštom takvih svjetlosnih svojstava

koja dolaze do izražaja samo u slučaju apsorpcije zraka.

2.3. Značajke niti

Svjetlovodne niti imaju šest temeljnih značajki i to su: numerička apertura, disperzija,

gušenje, širina propusnog opsega, vrijeme porasta i jakost niti.

Numerička apertura (numerička otvorenost) NA je mjera sposobnosti skupljanja svjetlosti u

svjetlovodu:

MAXnNA sin*0

Gdje je: n0 – indeks loma sredine iz koje pada zraka na poprečni presjek niti.

Ako promatramo prostiranje zraka koje padaju izvana na poprečni presjek niti i zraka koje

prodiru u jezgru može se uočiti da svakoj vrijednosti kuta Θz odgovara određena vrijednost

9

kuta α pod kojim svjetlosna zraka pada na poprečni presjek. Kut αMAX za koji se zraka nakon

refleksije na granici jezgra-omotač širi u niti pod kutom potpune refleksije Θc spram osi

jezgre naziva se upadnim kutom svjetlovoda te se njegova vrijednost može izraziti u

stupnjevima, ali taj se kut najčešće daje numeričkom aperturom.

Kada je svjetlovod okružen zrakom n0=1 onda je NA=sinαMAX. U praksi se upotrebljavaju

gradijentne niti u kojima indeks loma nema najveću vrijednost na sredini kao što to inače biva

kod savršenih svjetlovoda nego indeks loma ima najveću vrijednost na nekom razmaku od

središta, ako se svjetlovodna nit izrađuje od cilindričnih preoblika koji u svojem središnjem

dijelu najčešće imaju stakleni cilindar relativno niskog indeksa loma. Numerička apertura

stepenastog svjetlovoda ne ovisi o tome u kojoj se točki poprečnog presjeka jezgre nalazi vrh

konusa ulaznog kuta. Za gradijentnu nit kut α ima najveću vrijednost ako se vrh konusa

podudara s točkom izlaza osi jezgre na poprečni presjek svjetlovoda. Numerička apertura

gradijentne niti određuje se prema maksimalnoj vrijednosti njezina ulaznoga kuta. Numerička

apertura stepenastih niti koje se upotrebljavaju u telekomunikacijskim sustavima redovito

iznosi 0,18 – 0,23. Jedino za neke posebne vrste može dostići vrijednost 0,40 – 0,55. Za

gradijentne niti numerička apertura ima vrijednost 0,13 – 0,18.

Disperzija je pojava kada se prigodom prolaska svjetlosti kroz svjetlovodnu nit impuls

proširuje te se ne mijenja samo njegova amplituda nego i oblik. Ukupna disperzija ∆tf je

posljedica dviju vrsta disperzije: višemodne (intermodne) i kromatske (intramodne)

disperzije. Ukupnu disperziju svjetlovoda kao Gaussovskog filtera možemo izraziti

frekvencijom ∆fB koja odgovara gornjoj granici frekvencijskog opsega B, a izražava se u

ns/km:

∆tf = 0,44/fB.

U slučaju kada sredina kroz koju se prenosi impuls nije Gaussovski filter, za prijelaz s

vremenske na frekvencijsku karakteristiku širine propusnog opsega mora se primjeniti

Fourierova transformacija. Kromatska disperzija ∆tIEM nastaje tako što se u višemodnom

svjetlovodu istodobno prenosi veći broj modova, a svaki mod ima svoju konstantu širenja

tako da je i vrijeme prolaska različitih modova kroz svjetlovod do njegova izlaznog presjeka

različito. Stoga se svi modovi koji oblikuju svjetlosni signal ne pojavljuju na izlazu istodobno

pa dolazi do proširenja impulsa. Snop svjetlosti koji izvana pada na poprečni presjek niti pod

10

kutom MAX prostire se dalje po jezgri niti pod kutom Θz spram njegove osi kod čega je

Θ≤Θz≤Θc, gdje je Θc kut potpune unutarnje refleksije meridijalne zrake (zrake koja periodično

presjeca os niti) u svjetlovodu, na granici jezgre i plašta. Kromatska disperzija impulsa nastaje

zbog nemonokromatskog zračenja koje se uvodi u svjetlosnu nit. Spektar zračenja svakog

svjetlosnog izvora koji se upotrebljava u svjetlovodnim prijenosnim sustavima ima konačnu

širinu. Širina tog spektra za bolje jednomodne laserske diode može iznositi 1nm, za

višemodne laserske diode 2 nm-3 nm, za bolje primjerke svjetlećih dioda 25 nm-50 nm, a za

svjetleće diode koje se ne podvrgavaju rigoroznoj kontroli 200 nm-300 nm. Dva su faktora

koja uvjetuju kromatsku disperziju, a to su ovisnost indeksa loma tvoriva svjetlovoda o valnoj

duljini svjetlosnoga zračenja i promjena modne strukture zračenja koja prolazi kroz svjetlovod

kod promjene valne duljine. U tablici koja slijedi dan je pregled vrsta disperzije, uzroka

nastajanja te red njihovih veličina.

Tablica 2.1. Vrste disperzije, uzrok nastajanja, red veličina

Vrsta disperzije Uzrok disperzije Stepenasti profil Gradijentni profil

Višemodna

nit

Jednomodna

nit

Višemodna Konstanta širenja

moda ovisi o

frekvenciji

Mala

vjerojatnost

Moguća

kompenzacija

Mala vjerojatnost

Valna duljina Modovi imaju razne

grupne brzine širenja

20-50 ns/km 0,1-0,3 ns/km

(laser);

2-4 ns/km

(svijetleća dioda)

Tvorivna Indeks loma materijala

ovisi o frekvenciji

2-5 ns/km 0,1-2 ns/km

Opseg frekvencija Desetine

MHz

Tisuće MHz Stotine MHz

11

Gušenje je gubitak ili smanjenje signala koji se prenosi. Prigodom širenja po svjetlovodnoj

niti usmjereni modovi gube dio energije koju prenose zbog rasipanja i apsorpcije svjetlosti u

jezgri svjetlovoda. Ti gubici snage ili gušenje su posljedica:

raspršenja svjetlosti na submikroskopski malim nehomogenostima tvoriva te su po

svojim dimenzijama znatno manji od valne duljine primjenjenog zračenja pa su

takvi gubici nazvani Rayleighevim gubicima.

nepoželjnih promjena modovske strukture uzduž svjetlovoda (npr.zbog

pretvaranja usmjerenih modova u modove omotača i rasipanja svjetlosti zbog

savijanja ili mikrosavijanja)

apsorpcije i rasipanja svjetlosti u tvorivu koje sadrži ione nekih primjesa

Raspršenje uvjetovano varijacijama sastava stakla kao i apsorpcija svjetlosti prigodom

međusobnog utjecaja fotona i elektrona ili oscilacijskih stanja osnovnih komponenata tvoriva

jezgre niti ima relativno mali utjecaj na ukupne gubitke u staklenim nitima kao svjetlovodima.

Takva apsorpcija u kvarcnom staklu postaje značajna kada valna duljina svjetlosti nadmaši

1700nm, a također i u ultraljubičastom spektralnom području. Osim ovih gubitaka, postoje još

i Fresnelovi gubici, a to su gubici zbog razlika u indeksima loma dviju sredina na mjestu

njihova spajanja. Javljaju se još i gubici energije koji su posljedica prisustva prašine ili

ogrebotina za koje je odgovoran čovjek. Svjetlovodne niti se izrađuju iz silicijskog dioksida

(SiO2 –kvarcno staklo) sa što manjim sadržajem nečistoća koje utječu na povećanje apsorpcije

svjetlosti u njemu. Postoje tri karakteristična područja valnih duljina, tzv. prozori:

I 800 – 900 nm

II 1250 – 1300 nm

III oko 1550 nm.

Pojava izrazitog gušenja na oko 1400 nm se objašnjava prisustvom grupe OH u kvarcnome

staklu čiji je sadržaj nužno svesti na ispod 1 ppb. Japanska firma „Anrittsu Electric Co“

uspjela je eliminirati grupu OH u kvarcnome staklu pa time i pojavu spomenutog maksimuma

12

gušenja. U prvim komercijalnim komunikacijskim sustavima sa svjetlovodnim nitima

upotrebljavani su valni opsezi 800 – 900 nm zato što su tadašnji najbolji svjetlosni izvori

radili u tom području. Gušenje na tim valnim duljinama je bilo reda veličine 2-3 dB/km i

naglo se povećavalo, a najviše prema manjim valnim duljinama te na valnim duljinama iznad

1800 nm. Ovakvo reagiranje kvarcnog stakla se može objasniti za svako svjetlovodno

transparentno tvorivo na osnovi promatranja načina promjene Rayleighova rasipanja,

multifononske apsorpcije i apsorpcije uslijed energijskih prijelaza elektrona. Rayleighovo

raspršenje se naglo smanjuje s povećanjem valne duljine, a rezultat je mikrofluktuacija

vrijednosti indeksa loma, također se i gubici uslijed elektronskih prijelaza naglo smanjuju s

porastom valne duljine dok se multifononska apsorpcija izrazito smanjuje smanjenjem valne

duljine polazeći od infracrvenog područja. Postoji minimum gubitaka za određenu valnu

duljinu (1600 nm) na kojeg se može utjecati dopiranjem kvarcnoga stakla određenih primjesa.

Za drugu generaciju svjetlovodnih niti kvarcnom staklu su dodavani oksidi germanija (GeO2),

aluminija (Al2O3), bakra (B2O3), fosfora (P2O5) i dr. Primjenom suvremene tehnologije za

SiO2 – GeO2 svjetlovodnu nit postignuto je gušenje od 0,23 dB/km za valnu duljinu od 1560

nm i uz sadržaj grupe OH od samo 10 ppb.

Širina propusnoga opsega je usko povezana s disperzijom . Širina propusnog opsega B niti je

ograničena frekvencijom fB zbog nastajanja disperzije impulsa zračenja unutar njega. Propusni

opseg svjetlovoda određen je područjem frekvencija u kojem se amplituda ne smanjuje za više

od pola, a to odgovara sniženju razine svjetlosne snage signala za 3 dB ili smanjenju razine

elektroničkoga signala na izlazu detektora koji registrira zračenje za 6 dB.

Istraživanja su pokazala da element bor zbog male atomske težine intenzivno apsorbira

svjetlosnu energiju u području valne duljine između 1200 i 1800 nm. Zato se B2O3 ne može

upotrijebiti kao dopand za smanjenje gubitaka kvarcnog stakla na većim valnim duljinama.

Druga generacija svjetlovodnih niti za svjetlovodne prijenosne sustave u sadašnjem vremenu

sve više se upotrebljava, a posebno za valne duljine 1300 nm ili oko 1550 nm. Pošto se

pomoću kvarcnog stakla gušenje ne može smanjiti ispod 0,2 dB/km u svijetu se vrše

istraživanja čiji bi rezultat trebalo biti tvorivo za svjetlovodne niti ultramalog gušenja.

Svjetlovodni materijali treće generacije još uvijek imaju slabija svojstva od onih druge

generacije, međutim može se vrlo sigurno potvrditi da uz poboljšanje tehnologije dobivanja

13

vrlo čistih tvoriva najviše obećavaju halidna stakla ZrF4-BaF2-GF3. Kod halidnog stakla

sadržaj nečistoća nebi smio prelaziti 1 ppb, tj. jedan atom nečistoće na bilijun atoma korisnog

tvoriva.

Vrijeme porasta je parametar prema kojemu se cijeni hoće li odabrani dijelovi sustava

funkcionirati nužnom brzinom. Vrijeme porasta služi za identificiranje disperzijskih obilježja

svjetlovodne niti određene višemodnom disperzijom i/ili kromatskom disperzijom. Za

određivanje ukupnog vremena porasta određenog sustava nužno je dodati još vrijeme porasta

svake vremenski kritične komponente i odgovarajuću toleranciju. Ukupno vrijeme porasta

sustava određuje se izrazom prema kojemu je to vrijeme jednako 1,1 puta kvadratni korjen iz

zbroja kvadrata vremena porasta svih elemenata sustava.

Jakost niti tj. čvrstoća niti na istezanje je mehaničko obilježje. Način proizvođenja niti mora

biti takav da u njoj eliminira pogreške i mikropukotine. Krajnji cilj je dobivanje savršenih niti

s jezgrom, plaštom i površinama bez greške.

Izuzev ovih šest parametara kroz projektiranje se mogu uzeti u obzir i veličina, oblik i

dopušteni polumjer savijanja niti. Kod projektiranja svjetlovodnih komunikacijskih sustava

vrlo važno je posjedovati podatke o strukturnim parametrima niti, njihovim prijenosnim

karakteristikama, a i o mogućnosti utjecaja niti na polarizaciju polarizirane svjetlosti koja kroz

njega prolazi. Strukturni parametri svjetlovodnih niti su:

promjer jezgre 2r

promjer omotača 2R

numerička apertura NA

indeks loma jezgre n1

veličina n1MAX i obilježje funkcije n(r) za gradijentnu nit.

Najvažnije prijenosne karakteristike su veličina svjetlosnih gubitaka u niti prigodom širenja

zračenja zadane valne duljine kroz nju te širina frekvencijskog propusnog opsega B.

14

3. PROIZVODNJA SVJETLOVODNIH VLAKANA

Materijali od kojih se izrađuju svjetlovodna vlakna su dielektrici. Prilikom izrade

svjetlovodnih kabela niti se prekrivaju slojem polimera koji ih štiti od vanjskih mehaničkih

povreda, vlage i ostalih utjecaja. Razlikuju se tri oblika zaštitnih presvlaka na pojedinačnim

nitima:

plašt od jednog sloja tvrdog polimera koji se čvrsto veže na nit

sloj polimera u obliku cjevčice izrađene od vrpce. Nit se nalazi unutar glatke cjevčice i

može se slobodno pomicati, stijenke cjevčice mogu biti višeslojne, a tvorivo cjevčice

mora biti čvrsto i elastično

sloj zaštitnog polimera u obliku cjevčice unutar koje se nalazi nit. Prostor između niti i

stijenki cjevčice ispunjen je vodonepropusnim punilom (npr. želatinom).

Zaštitne cjevčice se izrađuju od termoplastičnog tvoriva, kao što su to polybitultereftalat

(PBTP) i poliamid 12. Svojstva ovih termoplastičnih tvoriva dana su u Tablici 3.1.

15

Tablica 3.1. Svojstva termoplastičnih tvoriva poliamid 12 i PBTP-a

Značajka

Vrsta materijala

Poliamid 12 PBTP

Gustoća (g/cm³) 1,01 1,31

Temperatura taljenja (°C) 175+178 221+226

Upijanje vode (%) 1,5 0,5

Koeficijent uzdužnog istezanja 11 7

E – modul (N/mm²) 1700 1600

Prekidna čvrstoća (N/mm²) 40 55

Istezanje do prekida (%) 200 300

Cjevčica sekundarne zaštitne niti ispunjena je želatinastom masom koja omogućava

održavanje niti u središtu cijevi te se tako sprječava trenje o stijenku cijevi i izbjegavaju se

mikrosavijanja nastala zbog ispupčenja na unutarnjoj površini stijenke cijevi. U sljedećoj

tablici, prikazana su svojstva tvoriva za ispunu cijevi sekundarne zaštite.

16

Tablica 3.2. Svojstva tvoriva koja ispunjavaju cijevi sekundarne zaštite

Značajka

Vrsta materijala

Materijal na osnovi

silikonskog ulja

Materijal bez

silikonskog ulja

Kut prodiranja kod (-40°C)

(0°C)

(25°C)

~290

~300

~310

~220

~300

~350

Točka omekšanja (°C) nema tečenja nema tečenja

Sadržaj vode (%) <0,1 <0,1

Dielektrična konstanta <2,5 <2,18

Izolacijski otpor (GΩm) kod 25°C

100°C

>100

-

-

>100

Separacija ulja kod 70°C, 24 h (%) <0,1 <0,1

Silicijska poluvodička tehnologija pružila je mogućnost realizacije efikasnih fotodetektora

optičkih signala kao što su PIN i APD fotodiode. PIN diode imaju osiromašeno područje koje

17

formiraju nepokretni atomi donora u N-tipu i akceptora u P-tipu. Širina tog područja ovisi o

koncentraciji primjesa (što je područje šire, manje je primjesa). Pri apsorpciji fotona elektroni

prelaze iz valentne u vodljivu sredinu, te nastaju parovi elektron-šupljina. Ako takav par

nastane u osiromašenom području, nositelji naboja se pod utjecajem jakog električnog polja

brzo kreću i nastaje električna struja. Poželjno je da se veći dio svjetlosti apsorbira u

osiromašenom području.

Povećanje osiromašenog sloja postiže se smanjenjem koncentracije primjesa u N-sloju. Slabo

dopirani N-sloj može se smatrati intrinsičnim tako da postoji Pi-prijelaz. Ako se tome doda

jako dopirani N-sloj, dobije se PiN struktura. PiN fotodioda posjeduje veliku osjetljivost i

brzinu rada.

APD (Avalanche Photodiode) je lavinska fotodioda 38. Kako je izlazna struja fotodiode svega

nekoliko nanoampera, tako slab strujni signal teško se može pojačati bez unošenja šuma u

sklop. Stoga je nužno povećati izlaznu struju diode prije pojačavanja, a to se postiže

lavinskom diodom. Za nastajanje lavinskog učinka nužno je ralizirati složeniju poluvodičku

strukturu (vanjski tanki sloj N-tipa, slabo dopirani sloj P-tipa te zatim široko područje i-tipa i

na kraju jako dopirani P± sloj) te znatno povećati inverzni napon (u odnosu na PiN diodu) da

bi nositelji naboja, koji nastaju kod apsorpcije fotona u vanjskim slojevima poluvodiča,

prolazeći preko područja djelovanja jakog električnog polja dobili energiju dovoljnu za

pobudu višekratno ponavljajući proces udarne ionizacije.

18

4. KONSTRUKCIJE SVJETLOVODNIH KABELA

Broj svjetlovodnih žila u kabelu može se kretati od dvije pa sve do nekoliko stotina. Kod

nekih tipova kabela, radi postizanja velike gustoće smještaja žila u kabelu, pojedine niti se

grupiraju (npr. u 6 do 12 grupa), a nakon toga se zaštićuju zajedničkom oblogom. Takve

grupe se nazivaju miniveze ili minikablovi. Može postojati puno miniveza, u strukturi

kablova, raspoređenih simetrično spram središnjeg ojačanog dijela, odnosno višežilni kabel se

može sastojati od grupa niti obuhvaćenih zajedničkom vanjskom oblogom. Biranje tipa kabela

se vrši na osnovi toga kojem faktoru treba dati veće značenje: veličini svjetlosnih gubitaka ili

zahtjevima vezanim za uvjete polaganja i primjene svjetlovodnih linija. U prvom se slučaju

daje prednost zaštitnim oblogama koje nemaju mehaničku vezu s nitima, a u drugom slučaju

zaštitnim oblogama čvrsto povezanim s nitima koje pouzdano štite kabel od utjecaja okoliša.

U ovom poglavlju ćemo razmotriti različite strukture svjetlovodnih kabela. Na slici 4.1.

vidimo poprečni presjek svjetlovodnog kabela s grupiranim svjetlovodnim žilama:

1–grupe svjetlovodnih žila

2–bakreni vodiči u zaštitnim cijevima

3–središnji element za ojačanje

4–meki sloj za brtvljenje

5-metalni međuelement za ojačanje

6–vanjski elementi za ojačanje

7–polietilenska obloga

8–zaštitna aluminijska obloga

19

Slika 4.1. Poprečni presjek svjetlovodnog kabela s grupiranim svjetlovodnim žilama

Na slici 4.2. vidimo poprečni presjek svjetlovodnog kabela s pravokutnom matricom plosnatih

svjetlovoda:

1 – matrica vrpčastih niti

2 – međuzaštita od polietilena

3 – sloj za toplinsku izolaciju

4 – polietilenska membrana

5 – elementi za učvršćivanje

6 – sloj čvrstog polimera

7 – vanjski zaštitni metalni sloj

20

Slika 4.2. Poprečni presjek svjetlovodnog kabela s pravokutnom matricom plosnatih

svjetlovoda

Na slici 4.3. vidimo poprečni presjek svjetlovodnog kabela sa svjetlovodnim žilama i

zaštitnim cijevima:

1 – svjetlovodne žile

2 – zaštitne cijevi

3 – sloj fiberglasa

4 – zaštitna polimerna obloga

5 – središnji element za ojačanje

21

Slika 4.3. Poprečni presjek svjetlovodnog kabela sa svjetlovodnim žilama i zaštitnim cijevima

Na slici 4.4. prikazan je višežilni svjetlovodni kabel sa svjetlosnim nitima u uzdužnim

žljebovima jezgre kabela:

1 – svjetlovodne niti

2 – vanjska obloga kabela

Slika 4.4. Višežilni svjetlovodni kabel

Nosivi elementi na koje ili u koje su postavljene svjetlovodne niti, zaštićene primarnom

zaštitom ili dodatno čak i sekundarnom zaštitom, izrađeni su od nemetalnog tvoriva i njihova

obilježja su predočena u tablici 4.1.

22

Tablica 4.1. Nosivi elementi na kojima su postavljene svjetlovodne niti

Značajka

Vrsta materijala

Nosivi element od

staklenih

impregiranih vlakana

Aramidna vlakna

Modul elastičnosti (N/mm²) ~50000 ~125000

Prekidna čvrstoća (N/mm²) 1600 2800

Istezanje do prekida (%) <3,4 <2,5

Sadržaj stakla (%) 80±2,5 -

Koeficijent linearnog istezanja (/ºC) 610*6,6 610*5,3

Oko jezgre kabela obični se stavlja zaštita (plašt) od termoplastičnih materijala, najčešće

polietilena. Gustoća polietilena se kreće od 0,93 g/cm do 0,96 g/cm.

Digitalna prijenosna mreža treba biti razgranata po svim putevima prijenosne i distribucijske

elektroenergetske mreže. Gledajući takve prijenosne puteve posebne su prijenosne veze po

podmorskim elektroenergetskim kabelima. Podmorski elektroenergetski kabeli s integriranim

svjetlovodnim kabelom mogu biti funkcionalni dijelovi sustava koji objedinjuje energetske i

telekomunikacijske veze. Podmorski kabeli različitih naponskih razina mogu biti jednožilni ili

trožilni, ovisno o presjeku vodiča, nazivnom naponu te načinu oblikovanja. Na slici 4.5.

prikazuje se kako se u trožilnom kabelu svjetlovodni kabel ugrađuje u prostore među

energetskim žilama. Slika se sastoji od dva dijela:

23

a) kombinirani energetsko-svjetlovodni podmorski trožilni kabel

b) segment svjetlovodnog kabela

Slika 4.5. Podmorski trožilni kabel i njegov segment

Svjetlovodni kabel kod jednožilnih podmorskih energetskih kablova postavlja se u prostor

električne zaštite kabela ugrađene među žicama električne struje. Međutim, puno bolja

izvedba je ona sa svjetlovodnim kabelom ugrađenim među žicama armature kabela. Slika 4.6.

prikazuje kombinirani energetsko-svjetlovodni podmorski jednožilni kabel i njegov jedan

segment.

24

Slika 4.6. Podmorski jednožilni kabel i njegov segment

Ovisno o zahtijevanim kapacitetima veza mogu se ugraditi jedan ili više svjetlovodnih kabela.

Prostor armature se ispunjava odgovarajućim vodootpornim sredstvom, a vanjski zaštitni plašt

je iz polietilena.

Svjetlovodni podmorski kabel se polaže kada je nužno osigurati kvalitetne veze ili kada se

veza ostvaruje kroz interes više funkcionalnih sustava, a energetski kabel je već položen.

Slika 4.7. prikazuje izvedbe svjetlovodnih podmorskih kablova i tu vidimo prikaz kabela za

duboko more te prikaz kabela za plitko more.

Slika 4.7. Svjetlovodni pomorski kabel: a) za duboko more; b) za plitko more

25

Svjetlovodni kabel ima i dopunski izolacijski sloj, ako u kabelskoj trasi postoje regeneratori.

Debljina izolacijskog sloja se dimenzionira spram jakosti polja od oko 3 kV/nm. Izvor

istosmjernog napona napaja generator i ovisno o duljini linije može dosegnuti 20 kV.

Armatura kabela se dimenzionira ovisno o dubini polaganja. Za male dubine, do 2000 m, gdje

postoji opasnost oštećenja kabela od površinskih plovila ili stjenovita podmorskog dna,

ugrađuje se ojačana dvostruka armatura od čeličnih žica. Za polaganje na velike dubine, veće

od 2000 m, na kojima postoji mali rizik od oštećenja, armatura je redovito jednostruka i

dimenzionira se samo na sile polaganja i podizanja kabela. Slika 4.8. prikazuje tri izvedbe

jezgara svjetlovodnih kabela.

Slika 4.8. Presjek triju izvedbi jezgara svjetlovodnih kabela

Jezgra svjetlovodnog kabela sastoji se od nosivog elementa, svjetlovodnih niti, elemenata od

aramidnih vlakana za ojačanje te metalne vodonepropusne zaštite.

26

5. PLANIRANJE TRASE SVJETLOVODNOG KABELA

Cilj planiranja telekomunikacijske mreže je mreža ili dizajn usluga koja zadovoljava obje

strane – pretplatnika i potrebe davatelja usluga. Potrebno je odrediti vrstu i količinu planirane

terminalne opreme kojom se ostvaruje korisnička veza s telekomunikacijskim mrežama te

pristup segmentu mreže na jezgru mreže. Ovo poglavlje se bavi planiranjem trase

svjetlovodnog kabela iz središnjeg ureda (centrale) do neke korisničke lokacije, ali osim toga

razmatra i razloge te načine osiguravanja rezervnih kapaciteta. Također dan je uvid u

najvažnija svojstva korištenih materijala na planiranoj trasi (kablova, spojnica...).

5.1. Analiza terminalne opreme planiranja mreže

Planiranje kao cjelina može biti može biti podijeljeno na dva osnovna segmenta:

Predviđanja o broju stanovnika u promatranom području, a time i predviđanja

potencijalnih budućih pretplatnika.

Planiranje prijenosnih sustava pokriva samo segment pristupa mreži (vrstu

pristupa mreži, kapacitet i vrstu pristupa kabelima).

Problemi s kojima se susreće projektant tijekom procesa planiranja odnose se na povezivanje

poznatih podataka s varijablama čije vrijednosti on pokušava procijeniti za neko buduće

razdoblje, odnosno on pokušava uspostaviti vezu između sadašnjih zahtjeva varijable i

varijable potencijalnih novih pretplatnika u promatranom području. Na dolje prikazanoj slici

vidi se shema planiranog priključenja kupca (veće zgrade s više korisnika) do optičke

telekomunikacijske mreže na način da su novi prekidači instalirani na korisničkoj lokaciji i u

centrali.

27

Slika 5.1. Shema povezivanja pristupa mreži od korisničke lokacije do centrale

Prekidač (switch) je dobro planiran na korisničkoj lokaciji jer se procjenjuje da u promatranoj

zgradi postoji potencijal za više usluga, odnosno korisnika. Prekidač u centrali predstavlja

uređaj koji pripada pristupnoj mreži i spaja se s opremom koja se nalazi u transportnom

sustavu. Ako se akumulacijska oprema ne nalazi u istoj prostoriji (centrali) s mrežnim

pristupom optičkom razdjelniku onda je potrebno planirati optičku vezu s tom opremom. Za

te svrhe također je moguće iskoristiti opremu za optičke uštede vlakana.

Prvo sučelje na novom prekidaču u centrali je dio kabela spojen preko svjetlovodnog kabela

na optički razdjelnik. S optičkog razdjelnika do korisničke lokacije veza je uspostavljena

preko svjetlovodnog kabela. Priključak na korisničku lokaciju završava na optičkom

razdjelniku koji je također preko svjetlovodnog kabela spojen na opremu korisničke lokacije.

Za ostvarivanje veze spomenutog prekidača s korisničke lokacije na jezgru mreže na

prekidaču je planirano jedno radno sučelje dok drugo sučelje služi kao rezervna veza u slučaju

da prva veza ne uspije. Na ova dva sučelja važno je planirati i tip primopredajnika ovisno o

udaljenosti između centrale i korisničke lokacije. Planirani primopredajnik se obično koristi

za pružanje optičkih temelja i internet usluga, a maksimalni doseg na kojemu radi je 10 km na

1310 nm valne duljine.

28

5.2. Trasa svjetlovodnog kabela i planiranje rezervnih kapaciteta

U okviru ovog mrežnog planiranja je i nastojanje da se zadovolje potencijalne potrebe za

kapacitetima u geografskom području koje okružuje pretplatnika. Situacijski prikaz planirane

trase svjetlovodnog kabela koji povezuje centralu s korisničkom lokacijom je, na dolje

prikazanoj slici, označen crvenom crtom, a crveni trokut predstavlja lokaciju kupca.

Slika 5.2. Situacijski prikaz planirane trase svjetlovodnog kabela

Nakon svih izvedenih analiza projekt je definiran sa svjetlosnim kabelom kapaciteta 96

optičkih vlakana. Svjetlosni kabel s 24 vlakna dolazi do korisničke lokacije, dok je u

kabelskim kanalima, na putu prema korisničkoj lokaciji, 48 i 24 vlakana ostavljeno kao

rezervni kapacitet za potencijalne nove klijente u okolici. Kapacitet vlakna, planiran u ovom

projektu, procjenjuje se na temelju povremenog modela telekomunikacijskih predviđanja gdje

se stručno znanje i iskustvo koriste za postavljanje veza između ukupnog broja poslovnih

29

subjekata i potencijalnog broja kupaca koji bi mogli zatražiti uslugu preko razmatrane optičke

pristupne mreže.

Položaj rezervnih kapaciteta (prikazan brojevima 2 i 3 na slici 5.2.) određuje se na temelju

prije spomenute analize kojom se procjenjuje da postoji nedostatak optičkih kapaciteta u

istočnom dijelu promatranog područja i na tom području se očekuje izgradnja više zgrada pa

prema tome postoji i realna mogućnost za novim potencijalnim kupcima. Drugi rezervni

kapaciteti ostaju u kanalu u blizini više traka ceste koja je još uvijek u fazi izgradnje jer su

rezervni kapaciteti za taj dio promatranog područja dobro planirani, a i ekonomičnije ih je

instalirati paralelno s radom na povezivanju kupca.

Za svrhe ovog projekta instalacija dva svjetlosna kabela s 96 vlakana prikazana je na Slici 5.2.

Prvi (prikazan crvenom bojom) se koristi za priključenje određene zgrade na optičku

pristupnu mrežu i završava u kanalu prikazanom s brojem 2 na slici, ili točnije završava u

optičkoj spojnici. Optičke spojnice su dizajnirane kao čvorište standardnih tipova optičih

kabela.

Nastavci kabela u spojnicama su napravljeni tijekom instalacije novih kabela umetanjem

novih segmenata na već razmještene kabele i tijekom izgradnje novih pristupnih kabela (koji

ih povezuju sa spojnicama dosadašnjih kabela). Osim spajanja više kabela, spojnice su

također dobre i za pružanje rezervnih kapaciteta jer vlakna mogu biti pohranjena u

kontejnerima spojnica te se mogu koristiti za eventualne buduće potrebe. U kanalu,

prikazanom brojem 2, optička spojnica je instalirana odake se svjetlosni kabel s 96 vlakana

izvukao kroz kanale kao rezervni kapacitet (prikazan plavom crtom na slici). Na slici 5.3. su

prikazane veze vlakana.

30

Slika 5.3. Shema planiranog optičkog vlakna

Kapacitet dolaznog kabela (iz centrale) je raspoređen na način da je prva polovica vlakana

namijenjena rezervnim kapacitetima (plave linije na Slici 5.3.), a druga polovica se

preusmjerava prema korisničkoj lokaciji sa svjetlosnim kabelom nižeg kapaciteta,

svjetlovodni kabel s 48 vlakana (prikazan s zelenim i crvenim linijama na Slici 5.3.). Dakle,

kabel namijenjen rezervnim kapacitetima završava u kanalu prikazanom brojem 4 na Slici 5.2.

Sljedeći planirani rezervni kapaciteti su smješteni u kanalu (predstavljenom s brojem 3 na

Slici 5.2.). Slično kao i na prvom planiranju rezervnog kapaciteta, kapacitet dolaznog kabela

je isto raspoređen u dva dijela. Prva polovica (24 vlakna) je ostavljena u spojnici kao rezervni

kapacitet (vlakna prikazana zelenom bojom na Slici 5.3.), dok su zadnja 24 vlakna

proslijeđena do korisničke lokacije (završena na optičkom razdjelniku), a oni se koriste za

priključenje toj zgradi na telekomunikacijske optičke mreže (crvena linija).

Kada je riječ o planiranju rezervnih kapaciteta tu je potrebno planirati i rezervne duljine

svjetlosnog kabela. Tijekom operacija na instaliranim kabelima i spojnicama potrebno je imati

pravilnu duljinu kabela tako da ih se može izvući iz kanala za lakše rukovanje.

U ovom projektu dužina rezervnih kapaciteta je planirana u kanalima, brojevi 1 i 3, dužine 20

m. Prema pravilima zaštite od požara potrebno je prekinuti svjetlosni kabel s 24 vlakna koji je

pokrivao određenu zgradu, u optičkoj kutiji blizu ulaza u zgradu, odakle je instalacijski kabel

31

instaliran kroz zgradu putem optičkog razdjelnika na korisničku lokaciju. Instalacija kabela je

potrebna zato što je plašt izrađen od negorivog mterijala, a jezgra bez visoko-zapaljivog

punjenja.

32

5.3. Svojstva korištenih materijala

Planirani kabeli su jednostavni kabeli s 96, 48 i 24 vlakna. Presjek svjetlovodnog kabela

prikazan je na slici 5.4.

Slika 5.4. Presjek svjelovodnog kabela

Vlakna u svjetlovodnim kabelima su grupirana u skupine od 4 do 12 vlakana unutar jedne

slobodne cijevi. Odnos između broja vlakana i broja slobodnih cijevi prikazan je u Tablici 1.

33

Tablica 5.1. Odnos između broja vlakana i broja slobodnih cijevi u svjetlovodu

Broj vlakana

Broj slobodnih cijevi

Broj vlakana unutar

slobodnih cijevi

12 3 4

24 4 (6) 6 (4)

48 4 (6) 12 (8)

96 8 12

Slobodne cijevi su popunjene s masom koja posjeduje mali koeficijent trenja i osigurava

slobodno kretanje vlakana. Punjenje spriječava mehanička oštećenja vlakana, a raspored

unutar slobodne cijevi mora osigurati dovoljno prostora zbog toplinskog širenja vlakana.

Središnji element jačanja je nemetal i mora zadovoljiti željene vučne sile. Slobodne cijevi

(unutar kojih su vlakna) su cilindrično grupirane oko središnjeg elementa jačanja. Jezgra

kabela je ispunjena vodom za blokiranje masti kako bi se spriječio prodor vode u kabel. Plašt

kabela je napravljen od polietilena.

Svaka duljina kabela mora biti trajno označena s podacima i znakovima (vlasnikom kabela,

brojem vlakana, proizvođačem i godinom proizvodnje). Ove naljepnice su urezane u plašt

kabela svakih jedan metar. Također, na svaki jedan metar urezani su i brojčani podaci o

duljini kabela (izraženi u metrima). Optičke spojnice su podijeljene u dvije osnovne vrste

ovisno o mogućem broju fuzija čvorišta i maksimalan kapacitet je 576 vlakana. Njihov

maksimalni kapacitet je do 96 čvorišta, ukupna veličina spojnica je 550 mm, maksimalan

34

vanjski promjer je 200 mm, a minimalan broj 6 kabelskih ulaza za kabele s vanjske strane je

minimalnog promjera do 18 mm.

35

6. ZAKLJUČAK

U ovom radu obrađena je tema svjetlovodni prijenosni sustavi. Svjetlovodni prijenosni sustav

radi na sljedećem principu: digitalni ili analogni signal se dovodi u predajnik gdje se

električna energija pretvara u svjetlosnu, a moduliranje svjetlosnog signala se vrši promjenom

električne struje svjetlosnog izvora. Modulirana svjetlost se uvodi u nit gdje se refleksijom od

zida do zida prenosi na prijamni kraj sustava. Na prijamnom kraju detektor prima svjetlosni

signal i pretvara ga u električni koji dalje može vršiti svoju funkciju.

Analizirajući osnovne značajke i vrste svjetlovoda prikazani su određeni zahtjevi koje niti

moraju zadovoljiti te je opisano šest temeljnih značajki koje imaju svjetlovodne niti. Zatim je

prikazano da se svjetlovodne niti izrađuju od silicijskog dioksida (kvarcnog stakla) sa što

manjim sadržajem nečistoća koje utječu na povećanje apsorpcije u njemu.

Razmatrajući tehnološke postupke proizvodnje svjetlovodnih vlakana dano je na uvid da su

materijali od kojih se izrađuju svjetlovodna vlakna dielektrici i da se niti svjetlovodnih kabela

prekrivaju slojem polimera te su Tablicom 3.1. prikazana svojstva termoplastičnih tvoriva od

kojih se izrađuju zaštitne cjevčice.

Navodeći postojeće konstrukcije svjetlovodnih kabela dani su opisi i slike za sve konstrukcije.

Na kraju kod planiranja trase svjetlovodnog kabela cilj telekomunikacijske mreže je napraviti

uslugu koja zadovoljava pretplatnika, ali i potrebe davatelja usluga. Svaki pokušaj planiranja

optičkog pristupa mreži podrazumijeva dobro provedenu analizu. Glavni problemi koji prate

proces planiranja trase su pouzdanost, količina i kakvoća potrebnih ulaznih podataka.

Namjera planiranja trase svjetlovodnog kabela je pokazati da glavni fokus planiranja mreže ne

smije biti samo realizacija zahtjeva pretplatnika već bi to trebao biti najekonomičniji način za

pružanje buduće usluge u promatranom području. Na taj način se izbjegavaju dodatni troškovi

za pružanje usluga budućim klijentima.

Tijekom planiranja rezervnih kapaciteta potrebno je voditi računa o gustoći te prostornoj

raspodijeli tih kapaciteta.

36

Povećane potrebe za prenošenjem ogromnog broja informacija i razvojem novih materijala u

bližoj će budućnosti omogućiti iskorištavanje i šireg prijenosnog spektra. Svjetlovodni

prijenosni sustavi se razvijaju vrlo brzo i već sada u različitim krajevima svijeta postoji više

takvih sustava koji su dugi i do nekoliko stotina kilometara.

Pojava svjetlovodnih prijenosnih sustava označava nastajanje novog smjera u tehnici veza

gdje se prijenos informacije ostvaruje pomoću fotona, a ne elektrona kao što je to kod

električnog prijenosa.

37

7. LITERATURA

1. Marasović, J.:Svjetlovodi, seminarski rad, Fakultet elektrotehnike i računarstva u

Zagrebu, Zagreb, 2005.

2. http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Svjetlovod, 15.04.2014.

3. http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/svjetlovodi.pdf, 20.04.2014.

4. http://www.bs.wikipedia.org/wiki/Optičko_vlakno, 22.04.2014.

5. http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Optičko_vlakno, 22.04.2014

6. Brešković, D.: Access network planning for providing metroethernet services,

seminarski rad na postdiplomskom studiju, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i

brodogradnje u Splitu, Split, 2013.

38

SAŽETAK

Područje ovog završnog rada je svjetlovodna tehnika koja se kao dio optoelektronike bavi

prijenosom svjetlosti kroz vrlo tanke staklene niti ili niti od nekog drugog transparentnog

tvoriva. Glavni zadatak u radu su svjetlovodni prijenosni sustavi koji se vrlo brzo razvijaju i

označavaju nastajanje novog smjera u tehnici veza. Razmatrajući planiranje trase

svjetlovodnog kabela od centrale do neke korisničke lokacije cilj telekomunikacijske mreže je

uslugom zadovoljiti i pretplatnika i potrebe davatelja usluga. Kako se povećavaju potrebe za

prenošenjem velikog broja informacija u bližoj budućnosti će biti moguće iskorištavati i širi

prijenosni spektar.