ranisavljevic uloga isusova

7/25/2019 RANISAVLJEVIC Uloga Isusova

1/24

D. Ranisavljevi,Ulogalsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

UDK:228:22.07Izvorni znanstveni lanakPrimljeno u lipnju 1995.

ULOGA ISUSOVA SVJEDOANSTVA PREMA

PROLOGU IVANOVOG OTKRIVENJA - NJEGOVE

IMPLIKACIJE NA IVOT CRKVE

Daniel Ranisavljevi

Dr. Daniel Ranisavljevi je doktorirao na Institut Catholique de Pari,a sada predaje na Saleve Adventist Institute u Collognes-sous-Saleve uFrancuskoj.

SAETAK:Uloga Isusova svjedoanstva prema prologu Ivanovog otkrivenja - njegove implikacije na ivot crkveKnjiga Otkrivenja nam se predstavlja kao "Boja Rije i svjedoanstvoIsusa Krista" (1,2). Naa studija nastoji pokazati kako epistularno pozdravljanje iz knjige (1,4-6) svojom knjievnom kompozicijom i liturgijskim ambijentom, kojeg posuuje iz 4. i 5. poglavlja, smjeta konceptsvjedoanstva u trojstveni kontekst u kom K ristov lik zauzimaodluujue mjesto.Stekli smo dojam da Ivan upravo za nas saima kljune doktrine Crkvekoja prepoznaje soterioloke domete cijela Isusa Krista nazvanog Vjer

nim svjedokom.Isusovo svjedoanstvo, i svjedoanstvo vjernih ovise jedno o drugome.Jedno se ne moe pojmiti bez drugoga. Ta se radi o istom svjedoanstvuu kom obje zainteresirane strane igraju uvaene uloge: Krist ulogu auk-tora, pobude i svrenosti svjedoanstva; vjernik ulogu primatelja, korisnika i nositelja svjedoanstva u ime svog postojanja koje se zbiva uovom osobitom odnosu s nenadmanim svjedokom, Isusom Kristom.

Uvod

Koncept svjedoanstva u Otkrivenju pokazuje nam na kojisu nain potkraj prvoga stoljea bili vidljivi Kristovi atributi uCrkvi okuanoj predgnostikim strujanjima, koja su se rodila u

65


2/24

D.Ranisavljevi.Ulogalsusova svjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

to vrijeme u Maloj Aziji, te ozrajem politike nesigurnosti, vodei

pritom rauna daje kranstvo u to vrijeme bilo zabranjena religija. Svi su apostoli mrtvi osim Ivana. Nema vie hrama, kako jeto Krist prorekao. Gotovo posvuda uokolo javljaju se progonikrana, premda sporadini ipak zabrinjavajui. S lakoommoemo zamisliti osjeaje krana kojima se inilo da su preputeni sami sebi. Je li ih Uitelj zaboravio? Stalno je rasla tjeskoba od zla to ih je snalazilo i svakim danom sa sviju stranasve vie zaokupljalo njihov ivotni prostor. Glas koji odgovara naovu zabrinutost krana jest upravo glas Isusa, vjernog i istinitog

svjedoka. Stojei usred Crkve, On je poziva da s Njim podijelikunje, kraljevanje i postojanost. Potrebno je da u slinom kontekstu itamo stranice Ivanovog Otkrivenja, jer je i on, kad su gaodveli na Patmos, osjetio svu teinu stanja. Knjiga Otkrivenjerazotkriva ulogu koja se nazire kroz ove turobne povijesne injenice.

Koncept svjedoanstva u Otkrivenju oituje se u trima prilino preciznim kontekstima:

- T eol og i j sk o-l i t u r g i j sk i k on t ek st , Otk 1,1-8. U prologu

knjige srest emo vie striktno teolokih formulacija koje namdoaravaju liturgijski ambijent kao neku vrst kreda rane Crkve.Ove se formulacije grade na osnovi identiteta jedinstvenog svjedoka, Isusa Krista.

- K o n t ek st su v r em en e p ov i j es t i , Otk 2,12-17, pruamogunost da se vidi primjena naeg koncepta u konkretnoj sredini. On je predstavnik ireg konteksta u kom je Crkva pozvanada svjedoi.

-

E sh a t o l ok i k on t ek st ,

Otk 11, 1-13, pokazuje da Kristprenosi svjedoanstvo Crkvi, koja tako postaje zajednicom svjedoka, te d aje Njegova stalna briga bdjeti nad razviem zbivanjato prate Njegovo svjedoanstvo tijekom poslanja Crkve.

Ova nam se klasifikacija ini legitimnom pa ak i oitom. Usvakome kontekstu iznova se pojavljuju vani podaci ovoga koncepta. To nam omoguuje da bolje razvidimo znaaj svjedoanstva,kao i vanost pojmova koji su mu podreeni. U ovom trenutkunau emo pozornost usmjeriti samo na visokoteoloki kontekst

prologa, Otk 1,1-8:

66


3/24

D.Ranisavljevi.Ulogalsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

"Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokae slugama svo

jim to se ima uskoro 'dogoditi. I on to pokaza znacima po svom anelukojega posla svome sluzi Ivanu. Ovaj svjedoi za rije Boju i zasvjedoanstvo Isusa Krista- za sve to je vidio. Blago itaui sluaimarijei ovoga proroanstva ako vre to je u njemu napisano, jer je(odreeno) vrijeme blizu!

Ivan sedmerim crkvama u Aziji: Milost vam i mir od onoga kojijest, koji bijae i koji e doi, i od sedam Duhova koji su pred njegovimprijestoljem, i od Isusa Krista, 'vjernog svjedoka, prvoroenca odmrtvih i Vladara zemaljskih kraljeva! Njemu, koji nas ljubi i koji nas

je 'otkupio od grijeha svojom krvi i uinio nas kraljevstvom sveenikaza Boga, svoga Oca - njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.

'Evo dolazi u pratnji oblaka! I 'vidjet e ga svako oko, i oni koji suga proboli. Zbog njega e proplakati svi narodi na zemlji. Da! Amen!

Ja sam Alfa i Omega, veli 'Gospodin Bog', koji bijae i koji e doi, 'Svemogui.

OSOBITOSTI TEKSTA

Na se tekst dijeli na dva tematski razlina dijela. Prvi dio,reci od 1-3, donosi nam opis knjievne vrste knjige koju se Ivansprema pisati. Drugi dio, reci od 4-8, slian je epistolarnom napisu

koji nam doarava liturgijski ambijent rane Crkve. To je jedinidio Otkrivenja u kom se zajedno sreu tri oblika martus, martureoi marturia.

Svi komentatori uouju gramatike i sintaktike nepravilnosti teksta. Charles u svojoj dugoj listi opaski biljei da su "nepravilne konstrukcije" svojstvo naeg autora i da se radi o mjestunominativa "u apoziciji prema kosom padeu" ho martus hopistos(Otk 1,5; usp. takoer 2,13.20; 3,13; 7,4; 8,9. itd.) ili nakon prijedloga apo(Otk 1,4.8; usp. takoer i 4,8; 9,17; 16,15.) Gramatiko

i sintaktiko majstorstvo u ostatku knjige jednako tako govore dase ovdje ne radi o neukosti naeg auktora. ini se da on upotre-bljuje ove nepravilne oblike s tono utvrenim ciljem.

Uz ove nepravilnosti srest emo i neke druge formulacijekoje su pogodne za slina objanjenja. Kako bismo trebali razum

jeti genitiv u "Otkrivenje Isusa Krista" (1,1) ili "svjedoanstvoIsusa Krista" (1,3)? Radi li se ovdje o subjektnom ili objektnomgenitivu? Komentari su podijeljeni kad je rije o ovom pitanju.

Isto tako imamo cilj istraiti koji su mogli biti izvori inspiracije naeg auktora u elaboraciji prologa. I dok se ini da su dobrorezimirane velike teme knjige, mi vjerujemo da su potvrde prologa

67


4/24

D. Ranisavljevi, Ulogalsusovasvjedoanstva...-Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

duboko ukorijenjene u ispovijedanju vjere rane Crkve, onakve

kakve nalazimo u ostatku Novoga zavjeta. Ali prije no to se upustimo u detaljnije prouavanje, kratak osvrt na uestalost poraberijei martusi njezinih izvedenica u Otkrivenju omoguit e namda uoimo kako prolog dri vrlo znaajno mjesto u studiji koncepta.

Shematski prikaz uestalosti porabe rijei

martus i njezinih izvedenica u knjizi Otkrivenje

m artus m artureo m arturia ma rturion

I ,5 1,2 1,2

2 .1 3 1,9

3.1 4

I I ,3 6,9

11,7

12,11

12,17

17,6 15,5

19,10

20 ,4

20 ,1 6 .18 .2 0

OPASKE

Otkrivenje je jedina knjiga Novog zavjeta koja Isusu Kristupridaje ime svjedoka (1,5; 3,14). Kad je rije o nekim drugim svjedocima, Otkrivenje ih imenuje Isusovim svjedocima (2,13; 17,6,a isto tako i 11,3 implicitno).

Iznenauje nas uestalost porabe rijei martus i njezinihizvedenica u prvome dijelu knjige te njezina rijetka poraba u drugome dijelu.

Prirodni kontekst koncepta je po svojoj vrsti pravne naravi.No drugi dio knjige, etrnaesto poglavlje i dalje, sadri obilje opisaboanskog suda nad svijetom koji se neprij atelj ski postavio premaBogu i onima koji su Mu vjerni. U njemu se ak ni ne spominje


5/24

D.Ranisavljevi, Uloga Isusova svjedoanstva...- BifcZi/s&ipogZez, 3(1), 65*88. (1995.)

koncept, osim kada govori daje velika bludnica "pijana od krvi

Isusovih svjedoka" (17,6 usp. 20,4), i daje "Isusovo svjedoanstvoduh prorotva" (19,10).Trinaesto poglavlje dovruje opis paklenog programa to ga

sprovode zvijeri nad ostatkom eninog potomstva (12,17). Uetrnaestom poglavlju Bog preuzima odgovornost da sudi okrivljenim protivnicima (14,6-11) te da nagradi vjerne (14,1-5).

Vodei rauna o tome da e Bog suditi Zvijeri (14,9-11) i velikomeBabilonu (14,8) vjernima nije u interesu da popuste pred sotonskim nasrtajima. Trebaju se vrsto drati Boje Rijei i vjere u

Isusa (14,12)/Prou avanje teksta

Uvod u prolog Otk 1,1-3

Prema prvim rijeima Otkrivenja, apokalipsis Iesou Chri-stou,stojimo pred samim otkriem. Otkriveni e biti dosad nepoznati povijesni dogaaji. Bog je svoje nakane otkrio prorokoj rijei(Otk 1,3; isto i 22,7.10.18.19). Ivan je ovu proroku rije doiviokao Boju rije i svjedoanstvo Isusa Krista (Otk 1,2).

Egzegete na razliit nain pristupaju razmatranju prvog dijela teksta, no kako primjeuje U. Vanni, "temeljna misao ostajeuvijek ista".2 Prema Allou radi se "o opasci koja govori o naraviknjige".3

IZV O R (au ktor)

1 .redak a) Bog pren osi Kris tuotkrivenje

b) Krist ob avjeuje

Ivana posred ova n jem anela

2. redak c) Ivan o ba v je u jecrkve o sadraju vizija

(hosae iden)

S A D R A J

a) Boja R i je

b ) I susovo

svjedoanstvo

c) O tkrivenje

1 Ovo je posljednji put kako se u knjizi upotrebljuje rije postojanost (hupomone).Nalazimo je jo u 1,9; 2,2.3.19; 3,10; 13,10. Uvelike je povezana s konceptomsvjedoanstva koje zavrava s trinaestim poglavljem. Rije je isto tako io imenicipistis(Otk 2,13.19; 13,10; 14,12). Pridjevpistos pripada istom kontekstu (Otk 1,5; 2,10.13;

3,14; 17,14; 19,11).2 U. Vanni,La struttura litteraria delV Apokalisse, Roma, 1971., str. 107.3 E.B. Allo,L Apocalvpse,Pari 1921., str. 1. U. Vanni, "un titolo prolungato",

Isto, str. 107.

69


6/24

D.Ranisavljevi,UlogaIsusova svjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

Ona sama dijeli se na tri dijela. Prvi (1. redak) oznauje

izvor otkrivenja, drugi (2. redak) njegov sadraj i trei (3. redak)sreu onih koji e se drati uenja to se nalazi u njoj. ini se dase Ivan dri tono utvrenog plana ne preputajui nita sluaju.Imamo dojam daje odmjerio svaku rije. To je jo oitije ako pogledamo paralelizme za koje vjerujemo da postoje unutar ovihrazlinih dijelova.

Prva tri retka dakle imaju cilj upoznati nas s izvorom, akterima, sadrajem, primateljima te s knjievnom vrstom naeknjige. Spominjanje svih ovih pojmova, predstavljenih na vrlo

koncizan nain, a isto tako i bliskih jedni drugima, obvezuje nasda vodimo rauna o okvirima koje bi mogao imati na koncept.

Kao to je to U. Vanni4 zamijetio, tekst se predstavlja u obliku male neovisne knjievne cjeline, unutar koje zamjeujemo progresiju ideja vrlo ovisnih jedna o drugoj.

Sadraj knjige nam je predstavljen kao otkrivenje, apoka-lipsis. Naslov knjige je premijera u ovoj grai. I kao to su toprimijetili Charles, Prigent i drugi, "poraba rijei kao literarneoznake nije bila poznata prije pojave nae knjige"5, premda jeapokaliptiki knjievni rod kao takav ve dosta dugo postojao (Da-niel, Henok).

Sadraj knjige nam se predstavlja i kao proroanstvo (usp.takoer i 10,11; 19,10; 22,6.7.10.18.19.) iju boansku autentinost potvruje i Ivan, ton logon tou Theou.Auktor je prorok(22,9). Jezik i simboli koji se upotrebljuju svrstavaju djelo u apo-kaliptinu knjievnu kategoriju. Komentatori primjeuju kako surazlike izmeu Ivanovog Otkrivenja i drugih apokaliptinih knji

ga neprijeporne.Ivanovo Otkrivenje nije predstavljeno pod pseudonimom ani zapeaeno po uzoru na idovske apokalipse. Bog nije tako dalek a simboli kojima se Ivan slui "ne znae doslovce ono to bitrebali znaiti nekom idovskom piscu".6

Svrha je Otkrivenja da Bojim slugama (doulois) prui informacije o dogaajima koji e se odvij ati u vrlo bliskoj budunosti,

4 U. Vanni,La struttura litteraria dell Apocalisse,str. 107-119.5 I.T. Beckwith, The Apocalypse o f John,New York 1922., str.418.

6 G.B. Caird,A Commentary on the Revelation o f St. John the Divine. BNTC,London, 1966., str. 11. Usp. A. Farrer,A Rebirth oflmages. The Making ofSt. Johns

Apocalypse,Westminster, 1949.

70


7/24

D. Ranisavljevi, Uloga Isusova svjedoanstva... -.Bi6Zys&ipogledi,3(1), 65-88. (1995.)

en tachei.Veina komentatora ovdje vidi najavu dolaska samoga

Krista. ini se da paralelizam s epilogom (22,6-8) potvruje ovuegzegezu.7Isto tako valja zamijetiti da se mesijansko kraljevstvou ostatku Novoga zavjeta smatra vrlo bliskim (Lk 18,8; Rim16,20). Krani koji budu znali da su Bog i Isus Krist osobno sud

jelovali u povijesti spasenja moi e sebe smatrati sretnima kadgod budu sluali itanje proroke rijei koja ih potie da strpljivoustraju jer je vrijeme blizu, ho gar kairos engus.

Upravo u jednom takvom kontekstu imamo prvu od desetporaba rijei marturia.I ovdje, kao i u pet drugih tekstova u ko

jima se spominje, kae nam se da se radi o svjedoanstvu Isusovomili Isusa Krista (1,2.9; 12,17; 19,10 dva puta, i 20,4).

Izraz "svjedoanstvo Isusovo" popraen je izrazom logos touTheouu 1,9; 6,9; i 20,4, ili pak izrazomentolai tou Theouu 12,17.Biblijskim pismima nije nepoznat pojam svjedoanstva to gaistodobno daju i Otac i Sin. Prema auktoru etvrtog Evanelja,Isus ne prestaje potvrivati pred nevjernim idovima (Iv 3,35;5,20.26; 7,16; 8,28; 12,49) a i pred svojim uenicima (16,15; 17,2-8;usp. takoer 15,26) da sve to On kae, sve to On jest, dolazi odOca. Postupak u Otkrivenju slian je onome kojim se sluio apostol Ivan.

U prva tri retka ne nalazimo nikakvih indikacija koje binam dopustile da rije marturia razumijemo u martirolokomsmislu, kako to ini se sugeriraju Prigent8i Lohmeyer9. Ovdje ovarije radije oznauje sadraj knjige u cjelini, hosa eiden.

Ova proroka knjiga je takoer definirana kao Isusovo svjedoanstvo. Genitiv Iesou Christou jest subjektni genitiv, kao i

ostali genitivi ulomka, a osobito onaj iz reenice koja je s njimusporedna, ton logon tou Theou.10Isus je onaj koji svjedoi. Naauktor je jedini meu piscima Novoga zavjeta koji Kristu daje imesvjedok (Otk 1,5; 3,14)n. Ovome trebamo dodati da se sadrajsvjedoanstva odnosi takoer na Isusa. "Eto zbog toga ono to seo Njemu uje ustvari dolazi od Njega", - zakljuuje iz tog Prigent12.

7 Usp. P. Prigent,L Apocalypse de St. Jean,Pari 1981., str. 10.8 Isto, str. 12,13.9 J. Lohmeyer, Die Offenbarung des Johannes,Tiibingen, 1953.

10 Usp. J. Svveet, Revelation. SCM Pelican Commentaries, 1979, str. 59.Beckvrith, Isto, str. 421.11 Pridjevi koji se odnose na svjedoka iz Otkrivenja hopistos(1,5), ho pistos kai

alethinos(3,14) podsjeaju na teme iz etvrtog Evanelja.

71


8/24

D. Ranisavljevi,UlogaIsusovasyjedoanstva... -Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

"Isus nije samo otkrivatelj; on je i otkrivenje" zakljuuje I. de la

Potterie13 (istaknuo auktor).Odsada Boja Rije dobiva novu sastavnicu od koje se vienee moi razdvojiti, marturia tou Iesou.Beckwith s druge stranesugerira da rijekaiu takvom sluaju nije vezniko "i", nego eg-zegetsko "to jest14.

Mogli bismo tako predloiti prvi zakljuak na osnoviprouavanja triju prvih redaka rekavi daje knjiga OtkrivenjeIsusovo svjedoanstvo samo po sebi. Za ovo postoje dva razloga:Isus predstavlja knjigu kao svjedok autentinosti boanskog Ot

krivenja i u njemu se i sam predstavlja. Tijekom itanja BojeRijei, prema Otkrivenju, Crkva uje Isusov glas (usp. 2.i 3. poglavlje) i time ulazi u zajednitvo s Njim (3,20; 22,16.20; usp.takoer Iv 10,3,18,37).

Reci koji slijede upuuju na mjesto to ga Krist zauzima uauktorovoj perspektivi. Drugi dio naeg teksta, reci 4-8, ilustrirasve implikacije Isusovog svjedoanstva u Crkvi.

Epistolarno pozdravljanje

Drugi dio poglavlja je vrlo osobit. "Kristoloki teocentrizamjedna je od velikih konstanti Otkrivenja", kae nam Prigent.15 Sviaspekti Kristova postojanja saimaju se u ovoj doksologiji kojaoslikava karakter vjernoga svjedoka. Ne radi se ovdje o jednostavnoj elji koju je vidjelac lijepo uobliio. Prije bi se moglo rei dasu to reminiscencije elemenata duboko ukorijenjenih u ispovijedanju vjere Crkve u bogotovlju.

Veina suvremenih egzegeta prepoznaje u ovim recima kul

tni dijalog kranskih zajednica iz vremena Otkrivenja (Usp. Vanni, Prigent, Lohmeyer i Fiorenza). Jedan broj dovodi u sumnjuautentinost nekih sastavnih dijelova teksta (Usp. Charles), dokdrugi pokuavaju objasniti njegove osobitosti (Usp. Lohmeyer).Nadamo se da emo moi demonstrirati da su reci 4-8 logian idobro uraen produetak redaka 1-3 te da ine oitim razliite

12 P. Prigent, Isto, str. 9.13 I. de la Potterie, La verite dans Saint Jean, u Sacra Pagina,sv. I, (Rim, 1977.)

str. 241. U oba sluaja objava se uvelike povezuje s Bojom Rijeju. Ton logon tou Theouiz Otk 1,2 jest glagol "okrenuti ka Bogu", ho logos en pros ton Theon,u Isusovom

svjedoanstvu.14 Beckvvith, Isto, str. 421. Egzegetikokaiuestalo se upotrebljuje u Otkrivenju.Usp. Blass. 77,7.

15 P. Prigent, LApocalypse de St Jean, Pari, 1981. str. 16.

72


9/24

D.Ranisavljevi,Uloga Isusova svjedoanstva... -Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

atribute osoba koje ljudima razotkrivaju Otkrivenje. Vidjet emo

isto tako kako se ostvaruje blagoslov koji dolazi od boanskogotkrivenja ljudima. Naa egzegeza bit e usmjerena uglavnom nateme koje se tiu naeg koncepta. Pogledajmo prvo kako se predstavlja tekst.

S U. Vannijem16 upoznajemo hijazminu strukturu kojatekst regrupira u nedjeljivu cjelinu:

A: 4-5a

B: 5b-6

BI: 7

A l: 8

Prema Vanniju, liturgijski dijalog bi morao slijediti razvoj:

itatelj: (ho anaginoskon)Milost vam i mir od onoga "Kojijest", koji bijae i koji e doi i od sedam Duhova koji su prednjegovim prijestoljem, i od Isusa Krista "vjernog svjedoka","prvoroenca od mrtvih i vladara zemaljskih kraljeva"!

Skup: (hoi akouontes) Njemu koji nas ljubi i koji nas je

"otkupio od grij eha" svoj om krvi i uinio nas kralj evstvom sveenika za Boga, svoga Oca, njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.

itatelj: "Evo dolazi u pratnji oblaka!" I "vidjet e" ga svakooko i oni koji su ga "proboli". "Zbog njega e proplakati svi narodina zemlji."

Skup : "Da! Amen!"

itatelj:Ja sam Alfa i Omega, veli "Gospodin Bog", "kojijest", koji bijae i koji e doi, "Svemogui".

Dio teksta to ga spominje na koncept nalazi se u recima5-7. Ovdje se radi o opisu Isusa Krista, vjernog svjedoka. Nijesluajno to se ovaj opis svjedoka Isusa nalazi u samome sredituhijazma.

Epistolarni pozdrav upuen je svakoj od sedam crkava kojese nalaze u Aziji. Odreeni lan taisodnosi se na proleptiki nainna 11. redak. Izbor crkava (11. r.) objavljen je jakim glasom (10.r.) to ga Ivan uje iza sebe.17No cijeli sadraj knjige pokazuje da

16 U. Vanni, Isto, str.150.17 Prigent sugerira da se ovaj glas poistovjeti s glasom Sina ovjejeg. L

Apocalypse,str. 25.

73


10/24

se ne radi samo o malom broju azijskih crkava. Konana povijest

Crkve i neprijateljskog svijeta, ukljuujui avolske snage, opisana je uz pomo vrlo neobinog i specifinog konteksta. Beckwithovaj pristup usporeuje s onim iz Ezekiela 25-32, gdje sedam nez-naboakih naroda predstavljaju sve neznaboce.

Trojstveni kontekst svjedo anstva

Bog

Treba na prvi mah rei da trojstveni kontekst prologa nijejednako eksplicitan kao onaj iz epistolarnih pozdrava to ih

sreemo drugdje u Novom zavjetu.elja za milosti i mirom u prologu dolazi prvenstveno od

Boga koji je opisan kao "Onaj koji jest, koji je bio i koji e doi".Boji atributi iskazuju se u obliku glagolskih vremena, to susreemo isto tako u 1,8; 4,8. (usp. isto bez erchomenos u 11,17;16,15). Ovo prizivanje Boga iznenauje nas iz dvaju razloga. Ono

je na prvome mjestu izraeno trima nominativima nakon prijedloga apo iza kojeg u normalnim sluajevima dolazi genitiv, adrugi porabom erchomenoskako bi se reklo da Bog dolazi, onaj

koji dolazi. Oekivali bismo jedanesomenoskoji bi nastavio u tematici glagola biti.

Ovih nas nekoliko osobitosti u tekstu pozivaju da razmislimo o znaaju to im ih je Ivan mogao dati.

Kako primjeuje Swete, Ivan se slui izrazima koji su dobropoznati i meu Zidovima i meu Grcima. On opisuje kranskogBoga kao onoga koji nema ni poetka ni kraja. Bog, naprotiv, koji

je vladar i nad vremenom i nad dogaajima, ograniio je avolskesile. Moda nas iznenauje poraba rijei erchomenos namjesto

esomenos, no drei u vidu kontekst u kom se odvija povijestCrkve, ona je posve na mjestu, jer Bog ne ostaje u ulozi nezainteresiranog promatraa, ve hita u pomo Crkvi koja se bori.

Porabom nominativa nakon prijedloga apoboanska se titula nastoji ouvati od manjkavosti to ili u sebi nose gramatikenorme, konstatiraju Prigent, Charles i drugi. Na ovaj bismo naslov trebali gledati kao na doraeniji oblik Bojeg imena u Starome zavjetu (Izl 3,14). Slino nazivlje postoji u hebrejskim

spisima (usp. Targum o Izl 3,14), a i kod neznaboaca, da se imenuju neznaboaka boanstva. Ne smatramo da se Ivan nadah

D. Ranisavljevi, Ulogalsusovasvjedoanstva.. .-Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

74


11/24

D. Ranisavljevid,UlogaIsusova svjedoanstva.. .-Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

njivao ovim izvorima, a niti da su mu oni bili nepoznati. Ovom

velianstvenom opisu Boga Ivan dodaje druga dva izvora milosti;sedam duhova i Isusa Krista.1819I dok je razumljivo spomenuti Isusa u jednoj ovakvoj elji,

spominjanje sedam duhova postalo je predmetom razliitih komentara. Tko su dakle ovih sedam duhova?

Sedam duhova

Ivan biljei da se ovih sedam duhova nalaze pred Bojimprijestoljem,kai apo ton heptapneumaton ha enopion tou thronou

autou.R. H. Charles bez oklijevanja kae daje ova reenica dioneke "rane interpretacije". On, usprkos svemu, daje svoj komentar odbacujui ideju H. B. Swetea koji sedam duhova vidi kao"sedmostruku mo Boga ili Svetog duha" ,20 On na prvi mah odbij amogue referencije s Izl 11,2.3, u prijevodu sedamdesetorice, smatrajui ih "pogrenima iako ne i neprirodnima". On zamjeuje,kako je spominjanje est darova Duha namijenjenih Mesiji preinaeno u sedam u kasnijim spisima. (1. Henokova 61,11; Jonata-nov Targum o ovom ulomku; a isto tako i Justinov Dijal. 87, ep

autonpneuma Theou,pneuma sophias kai suneseos, pneuma bou-les kai ischuos, pneuma gnoseos kai eusebeias, kai emplesei auton

pneuma phobou Theou).Prema njemu, sedam duhova iz Otkrivenja treba poistovjetiti sa sedam arkanela poznatih u judaizmu(Iz 9,2;21 Tobija 12,15; 1. Henokova 20,7; 40,21; Levijev Testament), Charlesovo stajalite dijele Bousset, Lohmeyer, Feuillet idrugi. Mi, s Prigentom, Kraftom i Brutschom smatramo da seusprkos apokaliptikoj formulaciji, koja je Novome zavjetu stranai kontekstualno i teoloki, ovdje vrlo vjerojatno radi, o opisu sa

moga Svetoga duha, i to iz vie razloga.18 Doslovni prijevod glasio bi ovako: "od strane postojeeg, biveg i dolazeeg".

Zamijetimo daje enimperfekt glagolaeitni.Glagol nema participa. Charles sugerirada je ova formulacija vjerno oponaanje hebrejskog oblika reenice ho on kai en.

19 Usp. R. Deaut, Targum du Pentateuque, t. 2 (Izlazak i Levitski zakonik),Sources Chretiennes, 256, Pari., 1979, str. 30-31, (M2): "Ja sam postojao prije no to

je svijet bio stvoren, i ja postojim od stvaranja svijeta; ja sam onaj koji vamje pruaopomo dok ste bjeali pred Egipanima ija sam onaj koji vam treba pruiti pomo krozsva pokoljenja." Swete, TheApocalypse of St John,London, 1906., str. 5, zapis koji semoe nai kod grkih pjesnika, oblici imenovanja Boga slini ovome, usp. Paus. X 12.

Zeus en, Zeus esti, Zeus essetai.20 R. H. Charles, Isto, str. 11. Referencije kojima se slui Swete dolaze iz Heb 2,4;

1. Kor 12,10; 14,32 i Otk 22,6. Treba priznati da ba i nisu najuvjerljivije. Premanjegovu miljenju i broj sedam proistjee iz injenice da "je bilo sedam crkava u kojimasu oni djelovali".

21 Nije sigurno je li to bilo est ili sedam ljudi.

75


12/24

D.Ranisavljevi, Uloga Isusova svjedoanstva... -Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

Kao prvo, situacija onakva kakva je prikazana sugerira troj-

stvenu formu kakvu nalazimo u drugim tekstovima, osobito u 2Kor 13,13 he charis tou kuriou Iesou Christou kai he agape touTheou kai he koinonia tou hagioupneumatos metapanton humon,i jo u 1 Pt 1,2kata prognosin Theou patros, en hagiasmo pneumatos, eis hupakoen kai hrantismon haimatos Iesou Christou: ha-ris humin kai eirene plethuntheie.Bit e nam teko razumjeti dasedmorica anela blagoslivljaju Crkvu pozdravnom frazom koja

je u drugim dijelovima Novoga zavjeta rezervirana samo za Boga,Krista ili Svetoga Duha.

Kao drugo, spominjanje sedam duhova smjeteno je izmeudvaju boanskih bia, Boga i Isusa Krista. Ako bi sedam duhovatrebalo poistovjetiti sa sedmoricom arkanela, teko bi se razum

jele zahvale to slijede (Otk l,5b-6a) poznajemo li Ivanov stav dacrkva ne treba oboavati anele (Otk 19,10 i 22,8-9). Dakle, spominjanje sedam duhova ovdje se nalazi u liturgijskom kontekstu(1,4-8). Sedmorica bi anela tako bila izjednaena s Bogom i Isusom Kristom i Crkva bi ih oboavala.22 ini nam se da se ovdjeprije oslikava punina Duha koji nadahnjuje i potie zajednicu otkupljenih da dosegne nove liturgijske vrhunce u oboavanju Bogai Krista.

U isto vrijeme kad bismo rekli daje to opis Bojeg Duha pouzoru na Stari zavjet, no ovom prilikom u svome sedmerostrukomsjaju, kako onda objasniti kontekst u kom su Bog i Krist predoeniprilino konkretno? Bilo bi nam lake prihvatiti ovu hipotezu dase bar Krist ne spominje. Primijetimo s Allom da spominjanje

sedam duhova nije "tek obina personifikacija boanske aktivnosti, a budui da se Crkve pozdravljaju u njihovo ime kao u imeBoga i Isusa, njihov je karakter zacijelo zbog toga prekomjernoosoban".23

Drimo u vidu da prilikom Kristovog obraanja crkvamasudjeluje i Duh, dajui svoje svjedoanstvo i pozivajui crkve dauzmu u obzir iskazana upozorenja. Kad bismo dakle trebali

22 Primijetimo da se sedam duhova spominje prije Krista, to simbolikusedmorice anela ini jo manje vjerodostojnom. (Vidi Allo, Isto, str. 8)

23 Allo, Isto, str. 8. Prema njemu radi se o Svetom Duhu, a ne o sedam anela ili

o Bojem Duhu. Brojka sedam proistjee moda, kae on, iz "sedam crkava ili radijeiz univerzalnosti njezine akcije u poretku milosti. Prema njemu je to najvjerojatnijereferencija s Izaijom 11.

76


13/24

D. Ranisavljevi, Ulogalsusova svjedoanstva.. .-Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

zbliiti dva elementa vezana uz crkve, onda bi to prije bili Isus i

Duh nego Isus i sedmorica anela.24ini se da ono to se dogaa na Nebu ima svog odjeka i u

Crkvi. Nebesko se oboavanje iz etvrtog poglavlja nastavlja uCrkvi a Boja e prisutnost biti oita, kako nam to opisuje rije

erchomenos,jer Crkva ne oboava nekog dalekog Boga. I dok naNebu etiri ivotinje (zoa) uzvikuju dan i no:

"Svet, svet, svet Bog, Gospodar Svemogui,

koji bijae, koji jest i koji e doi" (Otk 4,8.)25,

Crkva uiva milost toga istog Boga (1,4) kojeg ona doivljujena isti nain:

"Ja sam Alfa i Omega, veli Gospodin Bog,

koji jest, koji bijae i koji e doi, Svemogui" (Otk 1,8 usp. 1,4)26.

U petome poglavlju nebeska stvorenja proslavljaju janjezbog njegova dostojanstva,

"jer si bio zaklan i svojom krvi iskupio Bogu ljude od svakog ple

mena, jezika, puka i naroda, i uinio ih, za naega Boga 'kraljevstvomsveenika i oni e kraljevati na zemlji".

U simbolu janjeta Crkva prepoznaje Isusa Krista, vjernogasvjedoka,

24 Bi li simbolika sedam zubalja iz Otk 4,5 (kai hepta lampades puros kaiomenaienopion tou thronou, ha eisin ta hepta pneumata tou Theou)mogla utjecati na Ivanada tako opie Svetoga Duha (Otk 1,4)? Prisutnost sedam zubalja koje plamte predprijestoljem Bojim jest reminiscencija na menoru koja se nalazila u Svetitu (Izl25,31-40). Funkcionalno one se pribliuju. Svaka od njih simbolizira prisutnostboanstva na mjestu oboavanja. No njihovo predstavljanje je razliito. etvrtopoglavlje Otkrivenja doputa nam da vidimo predoenje Duha u obliku sedam zubaljau nebeskom bogosluju i nebeska bia koja pjevaju u slavu Bogu Stvoritelju. (Otk 4,11).I peto poglavlje nam predouje "sedam Bojih duhova (Otk 5,6) uz pomo janjetovih

oiju. Iznova se nalazimo u ambijentu oboavanja, no ovog je puta na bogoslujunazoan cijeli svemir. Zemaljska se bia pridruuju nebeskim. Janjetovo je djelouinilo moguom ovu novu veliinu. Sedam se Bojih duhova ovaj put stavlja na Janjeza koje se ini daje posrednik Duha (mogua slinost s Ivanom 14 do 16). Primijetimotakoer da u Zahariji 4,10 sedam iaka predstavljaju Boje oi (ne navodei njihovbroj). Radnja nalikuje na onu iz Otk 5, osobito zbog injenice da "one strijeljaju po svojzemlji". (Zah 4,10b) Valja zamijetiti da Duh prati Krista u Crkvi. (Otk 2,7.11). Onoivljuje dvojicu svjedoka (Otk 11). Prenosi prorocima Boju Rije (Otk 20,6) isvjedoanstvo Isusovo (Otk 19,10; vidi takoer i 2,7.11) On se pribliuje Crkvi ueshatolokom ekanju (Otk 22,17). Milost koja dolazi od sedam Bojih duhova oito jemilost Svetoga Duha kojeg Crkva poznaje kao to poznaje i Boju i Kristovu milost.

25 Usp. 4,11. Bog se ovdje oboava u svojstvu Stvoritelja. Janje e se u petomepoglavlju oboavati u svojstvu Otkupitelja.

26 Rijepantokrator,koja oznauje Boga kao Svemogueg, nalazi se isto i u 11,17;15,3; 16,7.14; 19,15; 21,22, i njom se izraava ispovijedanje vjere Crkve. Jedina porabaove rijei u Novom zavjetu osim Otkrivenja, nalazi se u 2 Kor 6,18. KontekstOtkrivenja doista zahtijeva neki slian priziv.

77


14/24

D.Ranisavljevi,UlogaIsusovasvjeoanstva...-Bi6/i/s


15/24

Isus Krist

Kristov lik zauzima vrlo znaajno mjesto u prologu. Steklismo dojam da Ivan upravo za nas saima kljune doktrine Crkvekoja prepoznaje soterioloke domete djela Isusa Krista nazvanogVjernim svjedokom. Upravo se oko Njega gradi strukturaoboavanja Crkve. Zahvaljujui ovoj viziji Krista, Crkva sebe vidinositeljicom Isusova svjedoanstva.

Dva ulomka iz nae knjige otkrivaju pojmove sline onimakoje nalazimo u naem tekstu. To su doksoloki tekst iz 5,9-14 ionaj iz 3,14-22, gdje se Isus predstavlja laodicejskoj Crkvi kao

"vjerni i istiniti svjedok". Sljedea tablica nam pokazuje uspored-nice koje treba upamtiti.

D.Ranisavljevi,UlogaIsusovasvjedoanstva...-Bi6Zys ipogZe


16/24

D. Ranisavljevi,Ulogalsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

I Isus Krist iz prvog poglavlja i Amen iz treeg poglavlja suopisani kao svjedok vjerni (i istiniti 3. poglavlje). U prvome Poglavlju Krist je postavljen u prvi plan zahvaljujui vanosti mjestato ga zauzima kod uskrsnua, dok tree poglavlje istie njegovoprvenstvo u stvaranju.321 jedno i drugo istie Isusovu izuzetnostbilo daje rije o prvotnom stvaranju (tree poglavlje) ili o ponovnom stvaranju (prvo poglavlje).

Primjeujemo da naslov archon zemaljskih kraljeva (1,5)proistjee upravo iz te izuzetnosti Isusa, prvoroenca od mrtvih

da kraljuje nad stvorenjima (1,6). Pojam pobjede istaknut je i uOtk 3,21. Uskrsli Krist otiao je da "sjedne" sa svojim Ocem naNjegovom prijestolju. I kako je to uoio W. Gttnther, "Isusov dolazak, patnja i povratak Ocu oznauju pobjedu nad svijetom".33Zamjeujemo isto tako da se pojam pobjede iz petog poglavljapovezuje sa rtvovanjem janjeta (reci 6.9.12) koje sjedi u Bojojneposrednoj blizini nasred prijestolja (r. 6).

Na se tekst (1,5-6) nastavlja na kratkom doksolokom prikazu, a paralela s petim poglavljem je gotovo doslovna. Konstatiramo da je crkvena liturgija roena iz promatranja slavezaklanoga janjeta. Iznenauje da se rije svjedok, kojom seoznauje Krist upotrebljuje radije no rije janje (arnion), koja seusprkos svemu ne pojavljuje prije petog poglavlja, vodei pritomrauna o uestaloj porabi rijei arnionu Otkrivenju (27 puta dase oznai Isus ijednom da se oznai ivotinja u Otk 13,11) te opovezivanju naeg teksta s temama iz petog poglavlja. Treba li upostupku naeg autora vidjeti elju da se Svjedok Isus iz etvrtoga

Evanelja povee s janjetom iz Otkrivenja?34

32 Ova razlika proistjee takoer iz injenice da se svjedok iz treeg poglavljanaziva Amen. Poraba imenice Amen kao vlastitog imena vjerojatno aludira na Izaiju65,16 (Prigent, Otkrivenje str. 74), tekst u kojem su istaknuti atributi Boga Stvoritelja.

33 W. Gunther, "nikao'',u The New International Dictionary ofNew TestamentTheology,Grand Rapids, 1979., sv. 1, str. 651.

34 Posljednji se plan iz Otk 1,5.6 moe prepoznati i u Kol 1,13-20. Na auktor jesvakako znao za ovaj Pavlov tekst koji je cirkulirao po crkvama Male Azije. UKoloanima 1,15 Isus nije samo "Prvoroenac svakoga stvorenja nego i "Prvoroenacod mrtvih" (r.18). On dominira nad autoritetima i moima i on je poglavar svakomestvorenju (r.16). Spasonosni uinci Kristove preuzvienosti imaju utjecaja na ivotCrkve koja ga proslavlja ovom himnom.

80


17/24

D. Ranisavljevi.Ulogalsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

in i nam se da je unutar petog i estog retka mogue pre

poznati jedan drugi paralelizam. On bi imao cilj da nam pokaekoji su dometi svjedoanstva Isusa Krista u Crkvi.Pogledajmo njegove sastavne dijelove.

M IL O S T vam i M IR SLAVAi V LA ST u v ijeke vjekova

od Isusa Krista njemu

vjernog sv jedoka ko j inas l jub i

p rvorod en ca od m rtvih koji n as j e otku p io od gr ijeh asvojom krvlju

vladara zem aljskih krajeva koj i nas j e uinio kral jevstvomsveenikaza Bog a , svoga Oca

Ne ini nam se sluajnim ovakvo predoavanje Isusa Krista.Kontekst rijei martus nije samo liturgijski. Imamo ovdje vieteolokih formulacija, koje su prema naem miljenju sklopljenekako bi uinile oitim jedinstveno djelo i profil Isusa Krista, svjedoka iz Otkrivenja. Ovaj opis svjedoka imat e odjeka u kasnijojporabi rijei martus,kad bude bilo rijei o Isusovim svjedocima.Pojmovi udrueni s onima iz naeg koncepta (smrt, uskrsnue,

pobjeda nad narodima itd.) ponovo e se pojaviti kad bude bilorijei o Isusovim svjedocima, pa ak i onda ako njihovo znaenjebude bilo i pomalo razliito.

Sadraj izraza to agaponti hemasmogao bi se zasigurno odnositi na zbir atributa vjernog svjedoka. Zamjeujemo da se glagolagapaovrlo rijetko upotrebljuje u Otkrivenju. U treem poglavljudesetom retku ova Isusova ljubav slui kao svjedoanstvo nepri

jateljima vjernika filadelfijske crkve;kai gnosin hoti ego egapesase.Jedna druga poraba govori o vjernima koji vie vole Isusovo

svjedoanstvo no vlastiti ivot.35 U Otkrivenju, Kristova ljubav,kako kazuje prolog, nadilazi pojmove to ih je uzdigao sam naslovvjernog svjedoka. ini se da svjedoanstvo Isusa, koji nas ljubi dosmrti, a o kom nas izvjeuju Evanelja, slui kao zalee naemutekstu. Po svemu sudei Crkva je sauvala u sjeanju dragocjeno

35 Sto se tie imenice agapei nju pronalazimo dvaput. U Otk 2,4 kae nam se daje efeka crkva izgubila svoju prvu ljubav, dok je crkva u Tijatiri jo uvijek posjeduje(2,19). Izgubiti ljubav u ovom kontekstu odgovara injenici da se i Krista Isusa izgubilo

iz vida, pa samim tim nije ni mogla svjedoiti za Isusa. Upozorenje efekoj crkvi "Uzetu tvoj svijenjak iz njegova mjesta" jasno prenosi ideju Isusovog svjedoanstva kojeCrkvu urazumljuje da bude njegov vjesnik.

81


18/24

D.Ranisavljevi,UlogaIsusovasvjedoanstva... -Biblijskipogledi,3(1), 65-88. (1995.)

svjedoanstvo to ga je Isus dao pred Poncijem Pilatom (1 Tim

6,13), a ije detalje poznaje na auktor. (Iv 18,33-38).Zamijetimo da se ovdje ne radi o Kristu koji nas je ljubio.On nam stalno svjedoi o svojoj ljubavi (particip prezenta). Miprepoznajemo opsenost ove ljubavi budui da je vjernik osloboen svojih grijeha zahvaljujui uinkovitosti Kristove smrti iuskrsnua. Ovo stanje stvari prijeko je potrebno prije uvoenjakranina u novu slubu, slubu sveenika, oienog da slui uBojem kraljevstvu.

Ovdje nailazimo na prolaz koji je obvezatan za svakog Isu

sovog svjedoka. On nije samo pasivni korisnik milosti koja proizlazi iz djela vjernog svjedoka. U kraljevstvu u kom je Kristneprijeporni vladar, on slubuje kao sveenik, svjedok ovog novogstatusa u koji ga uvodi Kristovo djelo. Na ovaj nain vjernik postaje Isusovim svjedokom.

Kako je to lijepo rekao Vanhoye, ovdje se na radi o neprekinutom kontinuitetu starozavjetnog sveenstva. "U Otk 1,6 Ivannavijeta ispunjenje boanskog obeanja iz Izl 19,6 i on nam kazuje da se doista radi o kranskom ispunjenju, to jest o djelusamoga Krista i o ostvarenju koje prelazi granice Staroga zavjeta.Uz pomo svoje otkupiteljske smrti, Krist je za ljude izborio duboku preobrazbu koja ih bez zapreka uvodi u odnos s Bogom, svo

jim Ocem.

Ovaj odnos, koji vrijedi za sve pa i za svakog od vjernih, iniod njih 'sveenstvo, to jest posveene osobe koje se mogu pribliitiBogu kako bi Ga oboavali. Darom otkupiteljske ljubavi BojegSina, ovo sveenstvo oito daleko nadmauje stara sveenstva.

Ono je udesna stvarnost iz koje izvire hvalospjev."36Ovdje se ne radi o osobnom svjedoanstvu iji sadraj ovisi0 onome to ovjek ini za Krista. Ovdje smo u prisutnosti prepoznatljiva fenomena iz Izaije 43,8-13; 44,6-11, gdje Bog pozivasvoj narod da poslui kao svjedok njihova spasenja pred okolnimnarodima. Svjedoanstvo vjernih iz Otkrivenja, prema Comblinu

36 A. Vanhoye, Stari sveenici, novi sveenici u Novome zavjetu. Pariz, 1980, str.320. Za Ivana odreujui element povijesti jest tono ovaj odnos koji od svih kranastvara sveenike. Ma kako se ovaj tijek dogaaja inio skandaloznim i uznemirujuim,Ivan odrava ovo vjersko uyjerenje i od njega ini nesalomljivu duevnu snagu, polet1 postojanost. On neustraivo usred progona potvruje da se Boje kraljevstvo naZemlji ostvaruje i ostvarit e se zahvaljujui kranima, Bojim svjedocima: "Oni ekraljevati na zemlji. Isto, str. 327.

82


19/24

D. Ranisavljevi,Ulogalsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3(1), 65-88. (1995.)

uvruje se u isti plan. Tako, da bismo dobro ocrtali profil svjedoka

u Otkrivenju, kad se radi o Isusu ili njegovim vjernima, moramoizbjegavati interpretacije koje naslov svjedoka objedinjuju u funkciji nekog dogaaja ili pojedinog dijela Isusova ivota (ili ivotavjernih). Svjedoanstvo nije dakle rezultat trenutka, ma kako seon inio spektakularnim.

Isusovo svjedoanstvo, i svjedoanstvo vjernih ovise jedno odrugome. Jedno se ne moe pojmiti bez drugoga. Tu se radi o istomsvjedoanstvu u kom obje zainteresirane strane igraju uvaeneuloge: Krist ulogu auktora, pobude i svrenosti svjedoanstva;

vjernik ulogu primatelja, korisnika i nositelja svjedoanstva uime svog postojanja koje se zbiva u ovom osobitom odnosu s nenadmanim svjedokom, Isusom Kristom.

Treba se dakle uvati da ne kaemo da je u Otkrivenju Isusvjerni svjedok samo zbog svjedoanstva to ga je dao "pred Pon-cijem Pilatom u onom lijepom ispovijedanju vjere" (1 Tim 6,13).37Svjedoanstvo bi onda bilo tek umala povijesna injenica odvo

jena od Isusovog ivota, onog zem aljskog ili onog nakonuskrsnua. Isusovo svjedoanstvo dakle nije zapoelo ovim

dogaaj em a i ne zavrava njegovom smru. Milost i mir proistjeuod Isusa Krista koji je sada vjerni svjedok.

Druga bi pogreka bila smatrati Isusa svjedokom "tek odnjegova uskrsnua pa do dana suda".38 U pogledu na to Comblinzamjeuje daje u "Otkrivenju 1,5 naslov vjernog svjedoka sastavnidio niza naslova koji odgovaraju uskrslom Kristu" te da se "Isusproglauje svjedokom kad vizavi krana obavlja svoje funkcijeSina ovjejeg".39 (Otk 2,13) No ne bi bilo pravo, i prema cilju kojeg

pred sebe postavlja epistolarno pozdravljanje iz knjige ni premanovozavjetnom posljednjem planu naeg teksta40, rei da natekst smatra Isusa svjedokom iskljuivo zbog njegove aktivnostinakon uskrsnua.

37 Provjeri Cairdov komentar koji u svjedoanstvu nuno vidi Isusovu smrt ilismrt njegovih svjedoka. "Njegovi (Kristovi) prijatelji pozvani su da nose dragocjenosvjedoanstvo muenitva vjerujui da je u njegovoj smrti Krist bio vjerni svjedokBojeg naina na koji se pobjeuje zlo." (str. 16)

38 J. Comblin,Le Christ dans lApocalypse.Tournai, 1965., str. 155.39 Isto.40 Comblin ne odbacuje ideju, koja je moda izvedena iz Otkrivenja, da je Isus

svjedok u svom zemaljskom ivotu, no to nikada nije izriito rekao.

83


20/24

D. Ranisavljevi,UlogaIsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

Imamo dojam da u Otkrivenju 1,5-6 pod utjecajem vizije

Sina ovjejeg tradicionalno razumijevanje Isusova svjedoanstva (1 Tim 6,13) dosie nove vrhunce (Otk 1, 12-20). Vizija kojaslijedi prolog ima cilj da uvrsti vjerne koji su se ukljuili u ovunovu slubu; Isus Krist nije prestao svjedoiti, a vjerni supoaeni i osjeaju potporu zbog njegove bezuvjetne prisutnosti(usp. 1,13.18-20). Tako Isusovo svjedoanstvo nee pretrpjeti poraz pred silama koje se neprijateljski odnose spram svjedoanstva. Svjedoanstvo se dakle obogauje pobjednikimkomponentama (usp. Otk 11, vlast nad narodima, uskrsnue,

uzaae) ouvavi pritom svoj tradicionalni borbeni kontekst(Otk 2,13; 11,8, smrt svjedoka po uzoru na Krista).

Mjesto smrti svjedoka u svjedoanstvu

Neki komentatori (Caird, Kiddle) vjerovali su da u knjiziOtkrivenje vide martiroloko znaenje naeg koncepta. Drugi(Cerfaux, Trites), istie Prigent,41 vjeruju da je Otkrivenje posluilo samo kao stimulans za martiroloko znaenje u prvim desetljeima drugoga stoljea, no da u naoj knjizi nije u pitanju

hoe li se razumjeti pa onda i prevesti na sve sluajeve rijesvjedoki njezine izvedenice sa martyr, martyre,itd.

Trites pokuava biti precizniji. On razlikuje pet etapa u procesu promjene rijei svjedoku rije muenik.Isprva je rije martusoznaavala svjedoka pred sudbenim vijeem. Nije bilo ni najman

jeg poimanja smrti. U drugoj etapi svjedok je ispovijedao svojuvjeru svjedoenjem i podnosio smrtkao ono to slijedi svjedoenju.U treem dijelu smrt se smatrala sastavnim dijelom svjedoenja.U etvrtome rije martus postaje ekvivalentom rijei muenje.

Ideja svjedoanstva jo nije u cijelosti nestala premda joj je smrtprvotni dio. U posljednjoj etapi ideja svjedoanstva je nestala arije iskljuivo oznauje muenitvo.

On misli da rije marturianije uvijek dokuila martirolokoznaenje ak ni kad je kontekst bio snano obiljeen ovim razumijevanjem, to se ne moe rei za rije martus?1Ne sugerirasamo kontekst martiroloko znaenje rijei ve "se ini da se smrtpodrazumijevalakao dio svjedoenja u 1,5; 3,14 te 17,6".43 Doavi

41 Prigent,L Apocalypse,str. 13.42 A. Trites, "Martusand Martydrom in the Apocalypse, A Semantic Study", NTS15 (1973.), str. 72-80.

43 Isto, str. 80.

84


21/24

D. Ranisavljevi,UlogaIsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

ve na treu etapu svoje mijene "martusse konano kree ka et

vrtom i petom stupnju semantikog razvoja, no jo je uvijek upitnoje li martiroloko razumijevanje postalo dijelom rjenike defini-v i 44

ije rijeci .

Prema Comblinu svijest krana iz drugog stoljea bila je"u potrazi za imenom to ga treba koji treba dati kranima kojisu poloili ivot za vjeru".45 Naa knjiga potjee iz iste sredinekao i prvotna poraba rijei u martirolokom smislu (Polikarp, prvomuenitvo u pismu crkvi u Smirni), "legitimno je pretpostavitida je autoritet Svetog Ivana sugerirao rije martuste da ju je

akreditirao".46 On jednako tako ne doputa da se jedno takvoznaenje upranjuje u Otkrivenju. Svjedoanstvo i smrt su povezani navrlo tijesan nain "kao dvije faze eshatoloke drame, dvijefaze u povijesti boanskog suda".47 Jedna drugu smjenjuje, no netreba ih mijeati, inae emo doi do martirolokog znaenja rijei.On misli daje Ivan mogao u pojam svjedoanstva unijeti idejumuenitva iz poznog judaizma makabejske epohe a da toliko neizmijeni njeno prvotno znaenje.

Teologija svjedoanstva u Otkrivenju je, po njemu, posuenaiz Izaije 40-55, gdje se ne susree pojam muenitva. Brojni komentatori su poluili iste zakljuke.48 Sredina u kojoj se odvijasvjedoanstvo slina je i u Izaiji i u Otkrivenju. Sjedne strane jeBog (Isus) i njegov narod, s druge strane su narodi i njihovi idoli.Cilj je svjedoanstva razotkriti da Bog (Isus) poznaje i upravljabudunou. Kontekst je naglaeno juridiki. Razultati svjedoanstva su isti (spasenje Bojeg naroda, a ponienje idola i njihovih pristaa). Premda svjedoanstvo iz Otkrivenja nije

identino u svim tokama s onim iz Izaije 40-55, ono se vidnooslanja na njega.49 Za Ivana svjedoanstvo nije ispovijedanje osobne vjere pri emu bi smrt bila krunianje herojskog ponaanjapojedinca, a tako prolivena krv potvrda autentinosti svjedoanstva dotinoga. U Otkrivenju, svjedoanstvo jest javni in zapisanu nakani Boga koji svjedocima daje ovakvo poslanje. (Otk 11,3-13;

44 Isto.45 Comblin, Isto, str.161.46 Isto, str. 162.47 Isto, str. 158.48 A. Trites,Neiu Testament Concept ofWitness,Cambridge, 1977., str. 35-47. J.

M. Boice, Witness and Revelation in the Gospel ofJohn,Grand Rapids, 1970., Prigent,L Apocalypse de St. Jean,Pari, 1981.

49 Comblin, Isto, str. 152.

85


22/24

D.Ranisavljevi,Ulogalsusovasvjedoanstva... -Biblijskipogledi,3(1), 65-88. (1995.)

usp. takoer 2, 12-17). Jedino Kristova krv ima spasonosno

znaenje, "koji nas je otkupio od grijeha svojom krvi", r.5. Krvsvjedoka to su je prolili njihovi progonitelji ne potrauje osobnertvene zasluge kao to su to vjerovali idovi, zagovornicimuenitva. Njihova krv radije reklamira Boju odmazdu (Otk6,10) koja nee izostati (16-6; 18,20.24; 19,2). Tree ime Isusa Krista pokazuje da Isusovo svjedoanstvo nije aktivnost vidljiva izvan opeg svjetskog konteksta. Isus je odnio pobjedu nadzajednikim neprijateljem, zemaljskim kraljevima. Aoni su i njegovi neprijatelji i neprijatelji vjernih. Oni osujeuju nakane sila

koje se protive Isusovom svjedoanstvu (16,4; 17,13; 18,3). Kristova pobjeda se proiruje na vjerne (17,14, usp. takoer 2,7. 11.17. 26; 3,5. 12. 21). Zahvaljujui ovoj pobjedi koju na auktor vidikao eshatoloki sud, krani uivaju novi status u svijetu. Oni susvjedoci pobjede Krista, zaklanog Janjeta (Otk 5,5) koje e njihovim posredovanjem privesti kraju ovu pobjedu (19,11-21).

Zaklju ak

Od onoga to smo upravo izloili o teolokom konceptu svje

doanstva u prologu Otkrivenja moglo bi se iznijeti vie tvrdnji.Konstatirali smo da je sadraj knjige odreen trima razliitim nainima: Otkrivenjem, Bojom Rijeju i svjedoanstvomIsusa Krista. To nam doputa razumjeti daje Isusovo svjedoanstvo tijesno povezano s Bojom Rijei tako da moemo rei dajeBoja Rije u ovom sluaju jedinstveno sredstvo da se crkvamaprenese sadraj svjedoanstva.

Prolog ima vrlo izrazitu kultnu dimenziju. Na se auktoresto slui rjenikom iz liturgijskog surjeja. Otkrivenje esto spo

minje svetite (naos: 16 puta) i rtvenik (thusiasterion: 8 puta).Uza sve to ono nikada ne govori o klanju rtava ni o prinoenjurtava, ve jedino o sagorijevanju tamjana, simbola molitve. (Otk5,8; 8,3s).50

U injenici daje zaklano janje u sreditu liturgijskog konteksta, Krist nikada nij e prikazan kao sveenik. Prema Vanhoyeu,budui da je "Krist potpuno povezan sa samim Bogom kome suupuena bogosluja, razumljivo je nazvati Ga sveenikom jer jesveenik onaj tko vri slubu".51

50 Vanhoye, Isto, str. 308.51 Isto, str. 310.

86


23/24

D. Ranisav]jevi,UlogaIsusovasvjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

Tijekom liturgije Crkva na osobit nain aktualizira svje

doanstvo. Ovdje se istiu Isusovi atributi, a Crkva u ulozisveenika objavljuje prednosti svoga spasenja. Analogno sa znakom svijenjaka koji je predstavlja u Otkrivenju, Crkva je nositeljica boanske svjetlosti u svijetu. I kao to je svijenjakoznaavao prisutnost YHWH-a u njegovu hramu, zajednice cijelim svojim postojanjem trebaju sainjavati ivi znak Kristove pa-shalne pobjede.52

Atributi Krista, vjernog svjedoka slue svjedoanstvu kaopovijesno, teoloko i eshatoloko zalee. Ovo je u skladu s naka

nom prologa koji nam nastoji rezimirati velike teme iz knjige.Konstatirali smo isto tako da pojam svjedoanstva iz prologa

nalikuje onom iz Izaije 40-55, s povijesne toke gledita i s tokegledita povijesti spasenja Bojeg naroda.

Sama po sebi Kristova smrt nema vrijednost svjedoanstva.Isus je bio Svjedok prije svoje smrti, a On je to isto i nakonuskrsnua. Smrt svjedoka prema Comblinu nije svjedoanstvo,"ak ni dio svjedoanstva"; ona nije niti "dokaz vjernosti svjedoka"

jer Ivan "ne pridaje vanost subjektivnim kvalitetama svjedokave objektivnoj vrijednosti svjedoanstva". Tako Isus nije vjerni iistiniti svjedok zato to je umro, ve "zato to je njegovo svjedoanstvo objektivna istina".53

Sfrancuskog preveo: Naum Stoji

52 Cothenet, "Le symbolisme du culte dans V Apocalypse",u Le symbolisme desgrandes religions. Edit. J. Reis,Louvain-la-Neuve,1985., str. 227.

53 Comblin, Isto, str. 158, 11 en est de meme d Antipas: son temoignage est celuide Jesus, done ii est digne de foi".

87


24/24

D. Ranisavljevi, Uloga Isusova svjedoanstva... -Biblijski pogledi,3 (1), 65-88. (1995.)

RESUME:

LENJEU DU TEMOIGNAGE DE JESUS SELON LE PROLO-GUE DE LAPOKALYPSE DE JESUS - SES IMPLICATIONSSUR LA VIE SE LEGLISELe livre de lApocalypse nous est presente comme "Parole de Dieu et te-moignage de Jesus Christ" (1:2). Notre etude charche a demontrer com-ment la salutation epistolarie du livre (1:4-6), par sa compositionlitteraire et lambiance liturgique quelle emprunte aux chs. 4 et 5, situele concept du temoignage dans un contexte trinitarie, dans lequel le per-sonnage du Christ occupe une place preponderante.Nous avons limpression que Jean est en train de resumer pour nous lesdoctrines clefs de lEglise qui reconnait la portee soteriologique de lo-euvre de Jesus Christ, denomme Temoin Fidele.

Le temoignage de Jesus et celui des fideles sont interdependants. Lunne se confoit pas sans lautre. II sagit du meme temoignage, dans lequelles deux parties concernees jouent leurs roles respectifs: Christ, celui d-auteur, de cause et de fmalite du temoignage; le fidele, celui de destina-taire, de beneficiaire et de porteur du temoignage de par son existencequi se deroule dans cette relation particuliere avec le temoin par exel-lence, Jesus-Christ.

88

ranisavljevic uloga isusova

Documents