����������� ��

� ���������

����������� ��

� ���������

���������� � � ���� � ���Fo r u m ���������� � � ���� � ���

Vi j e s t i20 Vi j e s t i Fo r u m 21

Rukopis umire

Region morada napredujeDa li znate da kamioni s

robom putuju od Ljubljane doTirane više od pet dana?

Da li znate da u ovom tre-nutku prosječan BDP u zemlja-ma regiona iznosi svega jednutrećinu od prosječnog BDP ze-malja članica EU?

Da li znate da su samo uposlednjih pet godina zemlje uregionu udvostručile svoju za-duženost, a 800.000 zapos-lenih je izgubilo posao?

Region je infrastrukturno iekonomski nedovoljno pove-zan. Politika očuvanja ma-kroekonomske stabilnostistalnim zaduživanjem i ot-puštanjem radnika dovela jedo dramatičnih posljedica usvakoj pogođenoj porodici, alije i uzdrmala demokratski po-redak i vrijednosti na kojimapočivaju naša društ va.

Sedam ekonomija, a sveu-kupno ekonomski razvijenikao Portugal. To mora da semijenja!

Krajem novembra 2013. go-dine, u Sarajevu su predstav-nici Crne Gore, Srbije, Kosova*,Bosne i Hercegovine, Albanije,BJR Makedonije i Hrvatske, us-vojili sveobuhvatnu razvojnustrategiju koju je pripremioSavjet za regionalnu saradnju,pod nazivom JugoistočnaEvropa 2020 - Radna mjesta iprosperitet u evropskoj per-spektivi. Iza strategije JIE 2020stoji sedam vlada odlučnih dauz podršku Savjeta za regio-

nalnu saradnju i Evropske ko-misije, svojim građanima obe-zbijede kvalitetniji život, da ihvode ka izlazu iz krize.

To konkretno znači: otvoritimilion radnih mjesta u regionuu narednih sedam godina,uvećati energetsku efikasnostza devet procenata, zatim po-većati produktivnost vlada za20 procenata, udvostručiti tr-govinu i investicije, i na kraju –povećati produktivnost zatrećinu.

Uz to, potreban je obrazovnisistem koji bi za 300.000 po-većao broj diplomiranih, mla-dih stručnjaka sa mogućnošćuza zaposlenje; povećanje za-poslenosti sa 39 na 44 pro-centa i podizanje ukupnog re-gionalnog trgovinskog prome-ta sa 94 na 210 milijardi eu-ra.

Ovo su samo brojke, ali onesvjedoče o ambiciji strategijeJIE 2020, kao i o svijesti da izkrize ne možemo izaći otka-zima. Ekonomski kriterijumi zapristupanje Uniji ostaju sasvimjasni – funkcionalna tržišnaekonomija i kapacitet za kon-kurentnost, sposobnost da setakmičimo na tržištu Evropskeunije.

Kriza je ugrozila izglede zapriključenje Evropskoj uniji.Građani EU neće podržati pri-dr uživanje zemalja koje su

ekonomski mnogo slabije odonih u Uniji. Puna primjenastrategije JIE 2020 i ispunja-vanje vrlo preciznih i mjerljivihciljeva koji su u njoj posta-vljeni, način je da razlike sma-njimo, da se i sami približimostandardima EU kako po obra-zovanju, tako i po zaposleno-sti, uslovima za rad i produk-tivnosti. Pored povećanja za-poslenosti, najvažniji cilj stra-tegije je da do 2020. godinenaš BDP bude blizu polovineprosječnog BDP u zemljamaE U.

U narednim godinama glav-ni posao Savjeta za regionalnusaradnju biće da obezbijedi

primjenu Strategije JIE 2020.Uspostavićemo detaljan sis-tem nadzora napretka svakezemlje pojedinačno u primjenistrategije JIE 2020. Već sada

imamo operativni i akcioniplan koji uključuje ekonomijeiz regiona, u svakoj i do 20ministarstava i agencija, 15regionalnih sektorskih koordi-natora, privatni sektor, civilnodr uštvo, međunarodne orga-nizacije i donatore. Građani ćebiti redovno obaviješteni doklese stiglo kroz godišnji izvještajEvropske komisije o napretkuu pristupanju EU.

Vlada Crne Gore usvojila jestrategiju JIE 2020 – Radnamjesta i prosperitet u evrop-skoj perspektivi, a zatim je za-jedno sa svim drugim zemlja-ma podržala kao zajedničkurazvojnu strategiju regiona. Uprimjeni strategije JIE 2020,Crna Gora može da računa napunu podršku Savjeta za re-gionalnu saradnju, komesaraza proširenje EU i same Evrop-ske unije, kako je to zaključio iSavjet Evropske unije 17. de-cembra 2013.

* Ovaj naziv ne prejudicirastavove o statusu i u skladu jesa Rezolucijom Savjeta bez-bjednosti Ujedinjenih nacija1244 i mišljenjem Međuna-rodnog suda pravde o kosov-skoj deklaraciji o nezavisno-sti.

Autor je generalnisekretar Savjeta za

regionalnu saradnju

Rječnik zap o č e t n i ke

Ako je najtačnije ob-jašnjenje reklame da jeto ”lepo rečena istina”

(ako nije rečena na dobar –kreativan i interesantan –način, to nije reklama negoinformacija, a ako je is-pričana na dobar način, alineistina, to je obmana) ondaje najtačnije objašnjenje po-litike da je to – lepo rečenaneistina.

Jer, kad istina ne zvučilepo, vi lepo ispričajte neis-tinu. Pa tako, umesto dakažete: ”mi smo gladni vlas-ti”, što svakako ne zvuči lepo,vi lepo kažete: ”mi želimo dapreuzmemo odgovornost”.Tako ne ispadnete alavi navlast nego – odgovorna vlast.A ako vas nekada kasnijeneko bude naivno držao zareč pa vas pozove na od-govornost, vi lepo kažete: ”mićemo cenu platiti na izbo-rima” i – nikom ništa. Tačni-je, vama nešto (u kešu, po-slovima, nekretninama), agrađanima ništa od toga.

Ako je u pitanju preu-zimanje vlasti na lokalnomnivou, onda možete i daljekoristiti davno ustoličenu fra-zu da ”vlast treba da seupodobi”, mada je političkijezikoslovci sve ređe pre-poručuju jer bi neko, manjeblagonaklon, mogao da seuhvati za koren reči pa davas optuži kako želite po-dobnu, a ne dobru vlast. No,ako vam se tako nešto i desi,optužite i vi njega. Ne da jeustaša ili izdajnik (te su rečiizašle iz mode još pre dvesezone) nego da je on lopovkoji je opljačkao zemlju (inarod, svakako ne propustiteda pomenete narod! Narod,doduše, ima uže ali zatoubitačnije značenje nego na-cija te se stoga uvek toploprepor učuje).

Treća mogućnost, naročitopogodna za pokrajinski nivoje da, umesto ”dajte namvlast”, govorite ”hajde da

proverimo legitimitet vlasti”.Ako vam neko uzvrati da jelegitimitet vlasti već prove-ren na prethodnim izborima,pozovite se na neuračunlj-ivost. Ne svoju, naravno, ne-go na neuračunljivost birača– nisu uračunali mogućnostda ćete možda baš vi bitirepublička vlast. Pa su zao-kr uživali one koje su hteli, anisu smeli.

E, sad, kojim ćete rečimaobjasniti traženje prevreme-nih republičkih izbora, to jošnije definisano rečnikom.Možete sportskim rečnikom,kao kod rekonstrukcije vlade(”umorili su se”, ”ne mogu daistrče celu trku”, ”ne mogu dapreskoče visoko podignutulestvicu”…). Krkobabić nije uformi da preskoči ni niskopostavljenu lestvicu, to jevidljivo golim okom, kao štogolim okom nije vidljivo daUgljanin trči niti da bilo štaradi. Nesportski, tačnijedežmekasti izgled premijeraveć govori sam za sebe, ali gamožete povremeno fauliratiili mu udariti bananu ispodkoša.

Jedino je važno da se nezanesete pa da zabijete nekiautogol. Jer, možda ne uđeteu rekonstruisanu vladu paste džabe rušili. Zato je ipakbolje odmah tražiti raspušta-nje skupštine pa se samosladiti poslaničkim mestom (iimunitetom) .

Naravno, kao razlog zaprevremene izbore uvekmožete koristiti izraz”skraćivanje mandata”. To jejedan elegantan način daizbegnete nezgodne frazekao što su ”pala vlada” i”skupština se raspušta” (jervas uvek neko može upitati –a zašto kad ste tako dobri iimate većinu?).

Samo imajte u vidu kako seolupao prethodnik koji jeinaugirisao taj neustavni ter-min ”skraćivanje mandata”.

( Pe ščanik.net)

“Po t o n u ć e ”, Oguz Gurel, Turska

Trg robovaPomozi mi još ovaj put“ – samo je

jedna od rečenica koju lokalni po-litičari u Ulcinju često koriste kako

bi ubijedili građane da ih ponovo gla-saju. Priznaju oni i greške, ponavljajuobećanja, milione, kamione, avione...ali im je vlast preča od dostojanstva, a zaistinu da i ne govorimo. Pitam se samo,zašto je to tako? Jer moguće da im jetoliko stalo da budu dio vlasti, iako samipriznaju da je Opština u ogromnim pro-blemima i da će teško u skorije vrijemeizaći iz krize. Nema drugog logičnogodgovora osim da nešto mute i da sebižele pribaviti neku ličnu korist. U su-protnom, izborima bi pristupili mnogoopuštenije i slobodnije, uvjereni da će ihgrađani nagraditi ako su dobro radili uprethodnom periodu, kao i da će po-stupiti suprotno ako nijesu ispunilinjihova očekivanja.

No, znaju oni dobro da je ulog neštoveći, da ne kažem presudan. Nema toveze sa odbranom javnog interesa, jerda su ga do sada branili makar 5% uodnosu na ono što su najavljivali dok subili opozicija, ne bi morali ni da radekampanju. Pobijedili bi ubjedljivo i bezkonkurencije. Međutim, Ulcinj je u pre-thodne dvije i po godine dobio jošjedno, Bog zna koje po redu razočarenjeu posljednje dvije decenije. Odobećanih eksperata dobio je najsmo-taniju upravu ikada, čije su sve bitnijeodluke ostale sporne ili su obarane naUpravnom sudu, i koji su grad odveli ustečaj zvani Sanacioni plan Vlade. Bi-sera je zaista bilo mnogo. Ulcinj jegodinu dana imao dva direktora Tu-rističke organizacije, jer nova vlast nijeznala da smijeni starog, a novi nije htioda čeka. Ovdje se dešavalo da gra-donačenik (protivzakonito!) smijenipotpredsjednika, a ovaj da ostane ukoaliciji na vlasti i ako ga ovaj prviočigledno ne želi. No, to nije sve. Bilo jeslučajeva i da su sekretari konkurisalida sami sebi postanu savjetnici u svojimresorima. Naprosto, da se čovjek naježi.Od obećanih novih radnih mjesta, ot-vorena su samo ona pred izbore, a odinvesticija ostale su samo bajke i 3Danimacije. Ako ovome dodamo da sukapitalne stvari poput vraćanja Mas-linade u Valdanosu ili Morsko dobroskoro potpuno pale u zaborav, (jer ukoaliciji sa DPS-om na državnom nivouto više nije u interesu da se spominje),onda je jasno da se do glasova možedoći samo moljakanjem, preklinjanjem,pritiscima, izmišljanjem negativnihpriča ili kupovinom. Teza koju koristi

najjača lokalna partija, Forca, da oninijesu idealni, ali da od njih nema boljih,nešto i nije mnogo kreativna. Zapravo toje kopirana teza DPS-a sa državnog ni-voa, koja je ovu zemlju mnogo koštala dosada, a oni su samo dobri đaci kojislušaju svoje roditelje.

No, ni tu nije kraj lokalnim ludarijma.Prvo čujemo kako je u Opštini istri-jebljena korupcija, a onda imamo priliku

da vidimo kako gradonačelnik i pot-predsjednik Opštine jedan drugog op-tužuju za korupciju i to velikih razmjera?!Pa nije ni čudo onda što niko javno nesmije da kaže da neće sa DPS-om poslijeizbora. Hoće! Naime, nije ovdje važanrazvoj grada, koliko siguran zaklon, nalikonome kojeg već ima jedan od lokalnihlidera koji sjedi u Skupštini Crne Gore, akoji ima više krivičnih prijava. Čovjek jeneviđeni šampion, za godinu dana jestvorio milionske dugove, zaposlio nadesetine radnika, dobio poslanički man-dat, zgrnuo imunitet i rekao - ćao. Nečudi ni to što se u prethodnom periodunije uradilo ništa značajno za grad, čel-

nici su očigledno bili preokupirani svojimličnim poslovima, ucrtavanjem zgrada,parcela, pa je za javno dobro ostalo malovremena. A vrijeme i onako leti, zato seuvijek traži još koji mandat.

Građani Ulcinja su i pored svih dešav a -nja u prethodnom periodu kojeg ka-r a k te r i še urušavanje njegove turističkeprivrede, ekonomskog urnisanja i sis-temskog ponižavanja, ipak, sačuvali opo-zicioni duh. Mijenjali su mnogo puta dosada, kao nijedan drugi grad u Crnoj Gori,birali razne kombinacije, jačali mnogenove subejkte i pojedince. Vjerujemo daće tako biti i ovoga puta. Nije toliko važnoizvesti promjenu, koliko je bitno imativjeru da se ona zaista može desiti. Ovajgrad nije nikako ovo zaslužio, on samoželi malo ljubavi. Politički subjekti vlastimoraju prestati da trguju ljudskim sud-binama i moraju uvjeravati ljude da jesloboda dostižna i da se za nju treba boritidemokratskim sredstvima. To je misijasvake zdrave politike.

Zato, dragi građani, kad Vas sljedećiput startuje neki političar sa „pomozi mijoš ovaj put“, odgovorite mu „vrijeme je dapomognem gradu, kad već ti nećeš, zatoću glasati slobodno i po svojoj savjesti“.Ne dozvolite da se cijeli grad pretvori u„Trg robova“, a cijelo stanovništvo u masukoja ima svoju cijenu. Vrijeme je da seizdignemo iz pepela, da svakome ko želidobro ovom gradu pružimo ruku. Da Ul-cinju vratimo oteti sjaj i oslobodimo po-tisnuti duh. Da mu vratimo njegove mas-line, njegovu zemlju i slavu. Zato svirazmislite dobro prije nego što obavitesvoju građansku dužnost, jer realna sna-ga je u svakom od nas pojedinačno.Izbora će, naravno, biti još mnogo, sa timse ne treba opterećivati, ali moramo vje-rovati u riječi Halila Džubrana: "Ja velimnjima: Ako vidite roba gdje spava, pro-budite ga i objasnite mu slobodu". Valjdanas je nečemu naučila naša slavna is-to r i j a !

Autor je magistar političkihnauka i poslanik PozitivneCrne Gore u Skupštini CG

k at a k o m b a @ h o t m a i l . c o m

Nije toliko važno izvesti promjenu, koliko je bitno imati vjeru da se onazaista može desiti. Ulcinj nije ovo zaslužio, on samo želi malo ljubavi.Politički subjekti vlasti moraju prestati da trguju ljudskim sudbinama,moraju uvjeravati ljude da je sloboda dostižna i da se za nju trebaboriti demokratskim sredstvima. To je misija svake zdrave politike

Piše: Nadežda Milenković

PIŠE

Mr DRITANA BA Z OV I Ć

PIŠE

GOR ANSVIL ANOVIĆ

Izišao je prošlog tjedna na Večer-njakovu portalu zanimljiv (ali i pre-kratak, barem za znatiželjnike mojeg

soja) tekst o tome kako sve manjedanašnje djece i mladih ima rukopis,odnosno sve ih manje znade urednopisati i čitati “pisana” slova, ona štosmo ih uz puno muke učili žv rl j at iolovkom u prvim razredima osnovneškole. Tekst započinje drastičnim prim-jerom iz SAD-a, gdje je talijanskiprofesor Andrea Nardi (predaje po-vijest, a u Americi je na studijskomputovanju) na ploči urednim rukopisomnapisao riječ “Italy ”, a učenici je - nisuznali pročitati!

A zbog čega nisu znali? Zato što uškoli takva slova (“spojena”, rekli suprofesoru Nardiju) uopće nisu ni učili!Od 50 saveznih država, samo je u njihpet učenje pisanih slova i danas uosnovnom obrazovnom kurikulumu.Prema aktualnom Nacionalnom nas-tavnom planu učenje pisanih slova nespada u preporučene korisne vještine!Majketimile, baš kao da su Deklaracijuo nezavisnosti Jefferson i ekipa sročilina iPadu i umnožili na 3D-printeru,odmah ukoričenu i s pečatom na vezici,a ne ispisali rukom i krupnim slovima“kako bi je kralj George mogao pročita-ti i bez naočala”!

Prije nekoliko godina, ovdje kod nas,nečiju je promotivnu kampanju obi-lježio oglas s fotografijom prekrasnebebe u pelenama i natpisom: “On ćeraditi posao koji danas još ne postoji”.Kako stvari idu - prilično je izvjesno damali neće biti grafolog, jer i u nas tajodvjetak socijalne evolucije teče istimsmjerom. Ne toliko brzo kao u SAD, aliteče. U hrvatskim se školama urednosti druge kvalitete učeničkog rukopisaprestaju nadzirati, korigirati i vre-dnovati već u petom razredu os-moljetke. Drugim riječima, znanje ivještina, tek donekle usvojeni i nipoštodovoljno uvježbani, u odgojno-obra-zovnom se sustavu prepuštaju na skrbi odgovornost balavcima koji su tekzakoraknuli u pubertet, da bismo ihonda za koju godinu sačekali s prov-jerom na državnoj maturi. Sjajno, nemašto, sjajan koncept!

Ali, opet, s druge strane - gdjedanašnjim klincima, pa i odraslima, na

kraju krajeva, uopće još u životu trebauredan i svakome čitak rukopis? Čemubi on iole korisnijem u današnjemsvijetu mogao zatrebati, ili baremposlužiti kao pomoćno sredstvo? Raz-mišljam sad već četvrt sata, ogledavamse po radnom stolu prepunom papirićas kojekakvim razbacanim bilješkama(većina ih se i ne vidi, jer su prekrivenekojekakvim razbacanim isprintima, pokojima su opet nove “r učne” bilješke!)i ništa mi drugo ne pada na pametosim ·zapisivanja takvih kratkih notica

koje možda nikad više neću ni po-gledati. Čemu onda rukopisanje, čemuta “spojena” slova, čemu neprekinutopovlačenje olovke po papiru, gore-do-lje s lijeva na desno, kad se ista riječmože lijepo nakucati na tastaturi ilitouchscreenu, i brže i svakome čitlj-ivije?

Za četvrt stoljeća, najviše pola, izu-mrijet ćemo svi mi kojima je pisanjeolovkom ili kredom bilo nešto važno ineophodno. Izumrijet će i sve našeprepirke o pravopisima, jedinice će seu školi dobivati zbog krivo utipkane

kratice na engleskom ili smajlića kojinamiguje na mjestu gdje ne bi smio jernije politički korektan.

I to je meni skroz u redu, da ne bi bilozabune. Prihvaćam činjenicu da suvremena nova, a ja i dalje stari, pače -sve stariji. Ne želim grintati zbog toga,želim samo malo, ovako utiho, kukatizbog strelovite, i sve strelovitije, iz-mjene društvenih vrijednosti tijekomsvojeg sirotog životića, i mojeg i cijelemoje generacije.

Previše je toga izumrlo u ovih polastoljeća otkako sam se, ne svojomkrivnjom, rodio, previše sam se ko-ječega ucijepljenog i stečenog trebaoodreći, jer to više nit’ funkcionira, nit’ima ikakva praktično iskoristivog smis-la. A nove, poželjnije kvalitete višenisam u stanju usvajati ovako brzokako Zeitgeist zahtijeva, svakih parmjeseci novu. Ne žalim za naučenim papogubljenim, ili društvenom silom od-bačenim, vrednotama i vještinicama,žalim zbog toga što nove više nisam ustanju prihvaćati, barem ne u mjeri ukojoj one nadiru, gradeći civilizacijupermanentnog reformiranja netom re-formiranog i redizajniranja jučer re-dizajniranog.

Nisam ni konzervativac ni klerikalacniti desničar, to sam valjda uspio dosadposvjedočiti svakomu tko razumije hr-vatski, ali svejedno se čudim nad svimobrazovnim sustavima i svim tim ku-rikulumima u kojima se, pred da-našnjim učenicima, u javnim školama,više vremena posvećuje poučavanju orukodrkanju nego o rukopisanju.

Neka djeci i masturbiranja i kon-tracepcije u nastavnom programu, ne-mam ništa protiv, malo mi jest ne-lagodno, ali znam da svako vrijemenosi svoje, međutim - dajte im ondaomogućite (ili ih sugestivno natjerajte!)da bilješke s predavanja o tome na satuzapisuju u neki tajni blokić, rukom iolovkom, jer u mobitel i tablet ne smiju,to im noću kontroliraju i roditelji i NSA.Naučite ih, barem na zdravstvenomodgoju, čitljivo pisati rukom i olovkom,zatrebat će im ta vještina i taj blokićkad posvud nestane struje. A taj dan,prilično sam siguran, nije jako da-leko.

( a u t o g r a f. h r )

PIŠE

R E N ATOBA R E T I Ć

Miš

ljenj

a ob

javl

jena

u te

ksto

vim

a au

tora

nis

u nu

žno

i sta

vovi

red

akci

je V

ijest

i.

VIJESTI PRIJE 10 GODINASvako svakom duguje zbog serdarskog poslovanja

Profesor Ekonomskog fakulteta prof. dr Božo Mihailović, smatra da je opšta nelikvidnosttrenutno najozbiljniji i najsloženiji problem u Crnoj Gori i ocjenjuje da problem nije nastaoodjednom, već je postepeno rastao i sada kulminirao.

“Naša preduzeća su po svaku cijenu htjela da prodaju svoje proizvode i prodali su ihnezavisno od toga kad će ko kome platiti te proizvode i usluge. Zbog tog serdarskog načinaposlovanja, došli smo na tačku da svako svakom duguje i da je privreda pred kolapsom.Sva crnogorska ekonomska misao trea da se usredsredi na rješavanje ovog problema”,rekao je on.

Većina radnika na prinudnom odmoruU kotorskoj industriji ležaja od 380 za-

poslenih radnika na posao dolazi prosjeku170, dok su ostali na prinudnim odmorima.Proizvodnja je opterećena viškom radnika,dok se istovremeno osjeća nedostatakstručnih kadrova.

Već godinama fabrika radi sa svega 10

odsto kapaciteta, uz stalni nedostatak de-viza za uvoz repromaterijala.

U rukovodnom timu Industrije ležaja,ipak, planiraju, povećanje obima proiz-vodnje za oko 130 odsto u odnosu na prošlugodinu, uz osvajanje novih programa izoblasti kliznih elemenata.

VIJESTI PRIJE 15 GODINA

forum@vijesti.mePISMA UREDNIKU

Fakultet ili srednja škola, pitanje je sadKO M E N TA R I

Kaluđerović: Državotvorni blok bio bi štetan za političku scenu:milito22 - Dosta je podjela na Srbe i Crnogorce, dajte malo da napunimo frižidere...

“Vi j e s t i ”objavljuju najzanimljivijekomentare koje čitaoci ostavljaju

ispod tekstova na sajtuw w w.vijesti.me

U narodu se, kao vic, govori: da sam znao da jefakultet ovako lako završiti, upisao bih i srednuškolu.

Takođe se čuje i – u Crnoj Gori ima višefakulteta nego osnovnih škola.

Da bi neki vic zaživio i makar neko vrijemetrajao, povod za njegov nastanak mora bitiopravdan i realan. Za navedene viceve postoji ijedan i drugi uslov, i to u izraženoj formi.

Iako sam vic o težini (lakoći) završavanja fa-kulteta i srednje škole čuo prije više godina, onnije povod za ovo javljanje. Povod je nedavnoobjavljeni tekst prof. Bečanović iz Nikšića –Oboljelo durštvo je plodno tlo za mediokritete.Kako se u potpunosti slažem sa stavovima drBečanović iznijetim u navedenom tekstu, a da nebih isti, na bilo koji način, pokvario, nemamnamjeru da ga više komentarišem. Dosta je to štosam već rekao. Međutim, želim da izrazim svoječuđenje jer se od velikog broja pojedinaca kojise, ubijeđen sam, slažu sa stavovima dr Bečano-vić, niko ili tek poneko i to sasvim sporadično,nije oglašava o problemu o kojem govori drBečanović. Ovdje prvenstveno mislim na uni-verzitetske profesore.

Od univerzitetskih profesora narod svih nivoaobrazovanja očekuje da će, kao nekada, biti navisini poziva - zadatka i uloge, iznositi svojeslaganje ili neslaganje sa sadašnjim stanjem uprosvjetnom sistemu i da će imati i svaki drugi

uticaj na ukupno stanje u društvu, odnosno daće imati jednu od odlučujućih uloga u kon-cipiranju i razvoju društva. Umjesto toga, oni suse povukli u svoje kabinete (narod bi rekaojazbine) i iz njih osluškuju stavove partija čiji sučlanovi ili simpatizeri da bi se u skladu sa timstavovima ponašali ne dajući bilo kakav vidljividoprinos razvoju društva. Kada bi povlačenje ukobinete bilo iskorišćeno za pojačan naučno-is-traživački rad, to bi se dijelom moglo prihvatiti.Nažalost, od toga nema ništa ili veoma malo,prvenstveno zbog nedostatka sredstava za ta-kav rad. Naime, manje nego skromna sredstvakoja se izdvajaju za naučno-istraživački rad neomogućavaju da taj rad bude iole ozbiljniji.Pored toga, univerzitetski profesori su suočeni saskromnim zaradama – njihovi godišnji prihodiponekad su manji od jednomjesečnih primanjanekih direktora javnih preduzeća i agencija.Takva situacija ponekog od njih navede daprihvati poslove za koje nema nikakva znanjaniti preporuke (reference). Oni to prihvate da bipovećali mjesečna primanja za oko 200 eura, nevodeći računa o posljedicama koje će nastati.No, možda je to i razumljivo u ovo naše vrijemekada sve manje ima onih koji prvenstveno voderačuna o visini svog poziva – zadatka i uloge i ukome se dobro uklapa pjesma „Uzmi sve što tiživot pruža“.

Dr Mojsije Vučeljić, Podgorica

K ATA KO M BA

NEKO DRUGI

NEKO DRUGI STAVSTAV

Kriza je ugrozila izglede za priključenje Evropskojuniji. Građani EU neće podržati pridruživanje zemalja

koje su ekonomski mnogo slabije od onih u Uniji.Puna primjena strategije JIE 2020 i ispunjavanje

ciljeva koji su u njoj postavljeni, način je da razlikesmanjimo, da se i sami približimo standardima EU

Vijesti, 20.1.2014.