Prof. dr sci. Fehim Rošić, Pedagoški fakultet Bihać

TEME IZ OPĆE PEDAGOGIJE (kompendij)

Tema 1: PEDAGOGIJA KAO ZNANOST

- pedagogija je znanost o odgoju, a njen predmet proučavanja je odgojni proces- naziv potiče iz grčkog jezika: pais, paidos = dijete; ago, agein: voditi; paidagogos = onaj koji vodi dijete - pedagog je bio rob koji se bavio djecom i vodio ih u školu- kasnije u starom Rimu pedagozima nazivaju učene Grke koji su počavali djecu bogatih Rimljana

ODGOJ KAO DJELATNOST

Odgoj je jedan od društvenih fenomena po kojima se ljudsko društvo razlikuje od životinjskih skupinaOdgoj se očituje u prenošenju:- društveno-radnih iskustava- postignuća- znanja starijih na mlađe naraštaje- običaja- shvatanja

- bez odgoja bi svaki čovjek počinjao sticati iskustva iz početka, štapom i kamenom sjekirom i čovječanstvo bi trajno ostalo na stupnju prvobitne zajednice

- odgoj je potreba samog života, jedan oblik njegovog samoodržanja i razvijanja- odgoj za socijalni život znači ono što hrana i razmnožavanje znače za fiziološki život- u vrijeme francuske buržoaske revolucije istaknuto je da je poslije kruha odgoj najvažnija potreba jednog

naroda- odgoj

a) omogućava i potpomaže privredni i društveni razvitakb) obogaćuje kulturuc) unapređuje međuljudske odnose

- odgoj je bitna i stalna društvena kategorija, to je proces formiranja čovjeka kao ljudskog bića sa svim njegovim:

a) fizičkimb) intelektualnimc) moralnimd) estetskim i e) radnim kvalitetima

TEMELJNE KARAKTERISTIKE ODGOJA

a) biološki korijeni: i u životinjskom svijetu nalazimo snažnu nagonsku brigu za mladunčad, ali životinje toga nisu svjesne, ne postoji utvrđen cilj

b) odgoj kao društvena kategorija: nema ljudskog društva bez odgoja, a ni odgoja izvan ljudskog društva- svjesnost cilja- namjernost odgojnog djelovanja- intencija u odgoju

c) odgoj kao društveno-povijesna kategorija: razvojem društva mijenjao se i usavršavao:- smisao i karakter- sadržaj- organizacija- oblici, metode i sredstva odgoja

d) odgoj kao društveno-generacijska pojava: odgoj je spona, lanac koji povezuje naraštaje u trajnom kontinuiranom procesu razvitka ljudske zajednice

e) društvena uvjetovanost odgoja: promjenama društvenog uređenja mijenjaju se:

1

- sistem- ideali- ciljevi- zadaci- organizacija- sadržaji- metode odgojnog rada i djelovanja

f) klasno-politički karakter odgoja: u klasnim društvenim sistemima odgoj ima dualistički karakter i moćno je sredstvo političke borbeza održavanje postojećeg društveno-političkog uređenja

g) odgoj u širem smislu: sveukupnost pedagoških djelovanja, formiranje čovjeka u cjelini i ima tri bitna zadatka ili tri procesa odgoja:

- proces usvajanja znanja, vještina i navika (obrazovanje)- proces formiranja fizičkih i intelektualnih snaga i sposobnosti i- proces formiranja ličnosti i karaktera

h) odgoj u užem smislu: proces formiranja ličnosti i karaktera

KONKRETIZACIJA I PODJELA ODGOJNE DJELATNOSTI

Cilj odgoja: svestrani razvitak ličnosti, što obuhvata:- harmoničan razvoj tjelesnih i duhovnih sposobnosti- razvijanje stvaralačkih snaga i sposobnosti- formiranje stvaraoca novih materijalnih i duhovnih vrijednosti

Odgojna područja:

a) Prema sadržajima i zadacima: fizički, intelektualni, moralni, estetski, radno-tehnički, religijski, ekološki

b) Prema dobi odgajanika: predškolski, školski, visokoškolski, odgoj i obrazovanje odraslih

c) Prema mjestu : u obitelji, u nastavi, u domovima, u armiji, u slobodnom vremenu, specijalni odgoj, odgoj u proizvodnim uvjetima

d) Obzirom na vrijeme : odgoj u prošlosti, odgoj u sadašnjosti, odgoj u budućnosti

SISTEM PEDAGOŠKIH NAUKA

a) Obzirom na dob odgajanika: predškolska, školska, visokoškolska, adultna pedagogija

b) Obzirom na mjesto odgojnog rada: obiteljska pedagogija, didaktika, internatska pedagogija, pedagogija slobodnog vremena

c) Obzirom na vrijeme: povijest pedagogije, savremena pedagogija, pedagoška futurologija

d) Obzirom na specifične uvjete rada: specijalna, industrijska, vojna, konfesionalna pedagogija

PRAKTIČNA KLASIFIKACIJA ODGOJNIH DISCIPLINA

1. Povijest pedagogije: odgoj u prošlosti, povijesni razvoj odgoja, školstva i pedagogije2. Predškolska pedagogija: predškolski odgoj, odgoj i razvitak djeteta predškolske dobi, odgoj predškolskog

djeteta u obitelji, predškolskoj ustanovi, cilj, zadaci, načela, metode rada, metodike pojedinih zanimanja3. Školska pedagogija: odgojno-obrazovni rad u školi u cjelini, cilj, zadaci, načela, organizacija školskog

sistema, oblici, metode, sadržaj, sredstva odgojnog rada u školi; osnovnoškolska, srednjoškolska pedagogija4. Didaktika: teorija obrazovanja i nastave, odgojno-obrazovni rad u nastavi, nastavni proces, bit nastave,

načela, iblici, metode, organizacija, sredstva5. Metodika: didaktika pojedinih nastavnih predmeta na različitim stupnjevima školovanja (didaktika = opća

metodika, metodika = posebna, specijalna didaktika)6. Visokoškolska pedagogija: odgoj i obrazovanje u visokoškolskim institucijama (mlada pedagoška nauka,

treba je izdvojiti iz školske pedagogije, jer su organizacija, metode, oblici i sredstva specifični)7. Adultna pedagogija: ili andragogija – odgoj i obrazovanje odraslih (odrasla dob ima brojne specifičnosti)

2

8. Obiteljska pedagogija: smisao, uvjeti i zakonitosti obiteljskog odgoja; ciljevi, zadaci, načela, oblici, metode i sredstva odgojnog rada u obitelji

9. Internatska pedagogija: odgoj u domovima, domovi učenika, studentski domovi, dječji domovi10. Pedagogija slobodnog vremena: uvjeti i mogućnosti odgoja u slobodnom vremenu i za slobodno vrijeme11. Specijalna pedagogija: odgoj lica sa određenim nedostacima ili poremećajima u psihičkom ili fizičkom

razvitku (grane: tiflopedagogija – slabovidni i slijepi, surdopedagogija – nagluhi, gluhi, gluhonijemi, oligofrenopedagogija – duševno zaostali, logopedija – sa poremećajima u razvoju govora); napušta se naziv „specijalna“ i uvode nazivi: inkluzivna pedagogija, integrativna pedagogija

12. Industrijska pedagogija: odgoj i obrazovanje u proizvodnim uvjetima13. Vojna pedagogija: odgojno-obrazovni rad u armiji14. Pedagoška futurologija: smisao i perspektive odgoja u budućnosti

ODNOS PEDAGOGIJE PREMA DRUGIM NAUKAMA1. Filozofija: etika i estetika, kao filozofske nauke, imaju velik značaj u estetskom i moralnom odgoju,2. Psihologija: sistemska psihologija, razvojna psihologija, pedagoška psihologija3. Biologija: anatomija, fiziologija, genetika – značaj za tjelesni odgoj,4. Historija: pomoćna nauka historiji pedagogije,5. Sociologija: odgoj i obrazovanje u društvu, sociologija odgoja i obrazovanja, pedagoška sociologija,6. Teorija umjetnosti: značaj u estetskom odgoju,7. Medicina: higijena, posebno patologija pomaže specijalnoj pedagogiji,8. Ekonomija: osnova za ekonomiju odgoja i obrazovanja,9. Ergologija i tehničke nauke: pomoćne nauke industrijske pedagogije, pomažu kod tehničkog i radnog odgoja,10.Kibernetika: osnova za programiranu nastavu

Tema 2: HISTORIJSKI ASPEKTI RAZVOJA KOMPONENTI ODGOJA I OBRAZOVANJA

- pedagoška teorija je proizišla iz prakse odgojnog rada- odgoj kao predmet pedagogije je društveno-historijska kategorija

PRVOBITNA ZAJEDNICA-nije postojalo privatno vlasništvo, pa ni društvena nejednakost-nije postojala ni država, svi ljudi su pripadnici jedne grupe i zajednički učestvuju u osiguravanju sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba-jedina razlika koja se uvažavala počivala je na prirodnim razlikama među članovima grupe-odgoj je bio zadatak svih odraslih i jednak za sve, priznavale su se jedino razlike u spolu-odgoj se vršio neposredno kroz život i kroz rad-kasnije se javlja potreba da se prenošenjem iskustva na mlađe bave oni koji su ga najviše posjedovali (starci) (ranije su stare i iznemogle ubijali)-u daljem razvitku zajednice ulogu odgajatelja dobijaju žreci, vračevi-pojavom privatnog vlasništva prvobitna zajednica počinje gubiti svoj besklasni karakter i počinje se raslojavati (odgoj postaje privilegija onih koji posjeduju sredstva za rad i uloga vrača-odgajatelja postaje za rodovskog starješinu sve značajnija-javlja se podjela rada na umni i fizički i odgoj dobija svoju društvenu dimenziju i značaj posebno pojavom pisma (hijeroglifi, klinasto pismo)

ANTIČKO DOBAa)Razdoblje koje prethodi pojavi pedagoške teorije-prve refleksije o odgoju nalazimo u antičkoj književnosti u obliku nekih pravila o odgoju (Homerovi epovi «Ilijada» i «Odiseja»)-misli o odgoju izražavali su i narodni pjevači (rapsodi) u svojim pjesmama (rapsodijama)-Ksenofontovo djelo «Kirupedija» posvećeno je odgoju i životu perzijskog kralja Kira Starijeg i kao pedagoško-politički roman daje opis odgoja u Perziji toga doba

b)Pojava pedagoške teorije u sastavu antičke filozofije-prvi filozof sa jasno izraženim mislima o odgoju bio je Pitagora (580 – 500. g. pr.n .e).U gradu Kretonu (Južna Italija) osnovao je školu (neku vrstu internata) u kojoj se odgajalo u skladu s njegovim učenjem-sofisti su naglašavali potrebu i moć odgoja ističući da svaki čovjek može postati filozof ako uči i ako se odgaja (kao putujući filozofi podučavali su gramatiku, retoriku i dijalektiku, pa ih smatraju začetnicima trivijuma)-Protagora:

- za učenje su prijeko potrebne prirodne sposobnosti i vježbanje,- učenje treba početi vrlo rano (iz djetinjstva)- uspjeh se postiže povezivanjem teorije i prakse

-Sokrat (469 – 399. g. pr. n. e.) se suprotstavio sofistima:

3

- njhovom relativizmu i subjektivizmu učenjem o apsolutnoj istini, a - njihovom utilitarizmu u moralu učenjem o moralnom savršenstvu- odgoj je pretpostavio obrazovanju, a moralni odgoj smatrao najvažnijim odgojnim područjem- temeljna odgojna metoda ima dva dijela: ironiju i majeutiku (ironijom se sagovornika dovodi do pogrešnih stavova, a majeutikom se kroz niz sugestivnih pitanja vodi do pravilnih zaključaka)

-Platon (427 – 348. g. pr. n. e.):- djela «Država» i «Zakon»- spoznaja svijeta ideja postiže se odgojem- odgoj se dijeli na gimnastički i muzički (radi skladnog razvitka tijela i duha)- odgoj je primarni državni zadatak- odgoj različito traje za zemljoradnike, obrtnike i trgovce (kraće), za ratnike (duže) i za mudrace

(najduže),- predškolski odgoj, elementarna škola (od 7. god. : čitanje, pisanje, računanje, glazba, poezija), palestra

(7-17 god.: tjelesni odgoj), vojno-gimnastička priprema (17-20 god.: aritmetika, geometrija, astronomija), dublje teorijsko izučavanje nauke (20 – 30 god.: priprema za dijalektiku kao najvišu znanost o idejama), proučavanje dijalektike (30 – 35 god)

-Aristotel (384 – 322. god. pr. n. e.):- djela «Politika» i «O odgoju»- čovjeku je od prirode dana mogućnost razvitka , a ostvaruje se odgojem,- svrha odgoja je moralno savrenstvo, postizanje kreposti- tri stupnja odgoja: moralni, tjelesni i intelektualni- odgoj je sredstvo jačanja države i jedna od najvažnijih državnih obaveza- dao prvu periodizaciju u razvitku čovjeka: djetinjstvo, dječaštvo, mladalaštvo, zrelost,- pedagošku teoriju obogatio idejom harmonijskog razvitka- upozorio na psihološke osnove odgoja- ukazao na potrebu uvažavanja aktivnosti odgajanika

HUMANIZAM I RENESANSA-nastaju i razvijaju se nove pedagoške ideje,-počinje proces izdvajanja pedagogije iz okrilja filozofije-pedagozi humanisti:

- uvažavaju ličnost odgajanika- naglašavaju značaj interesa odgajanika- razvijaju samostalnost- oslanjaju se na očiglednost i aktivnost- teže za enciklopedijskim obrazovanjem i mnogostranim razvitkom čovjeka

Vitorino de Feltre (1378 – 1477.):- u Mantovi imao školu koju je nazvao kućom radosti (casa giocosa)- odgojni ideal je harmonijski razvitak ličnosti- moralni odgoj se zasniva na pozitivnim primjerima- odbacuje tjelesne kazne

Lodovicus Vives, španjolski humanist (1492 – 1540)- poznato djelo „O odgoju žena“- traži elementarne škole za svu djecu na maternjem jeziku- ističe induktivni put u odgojnom radu (od promatranja, preko iskustva do misaonog zahvatanja)

Francois Rabelais, francuski humanist (1494 – 1553)- poznato djelo „Gargantua i Pantagruel“- kritika skolastike i revolucionarno zalaganje za novi sistem odgoja- naglašava značaj interesa, zdravog života i prirode

Michel Montaigne, francuski humanist (1532 – 1592)- poznato djelo „Eseji“- ismijava dogmatizam skolastičke nastave („Kukavno je znanje koje se drži knjige kao pijan plota“)- protivi se staleškim principima i kriterijima u odgoju („Ko se hvali svojim precima liči na krompir: sve što

mu vrijedi nalazi se pod zemljom“)- zalaže se za aktivnost odgojanika i uvažavanje njegovih sklonosti

Erazmo Rotterdamski, njemački humanist (1467 – 1536)- poznato djelo „Pohvala ludosti“- ismijava skolastičku školu, formalno obrazovanje i srednjevjekovni način života- istupa protiv surovosti učitelja i fizičkog kažnjavanja

4

DOPRINOS SOCIJALISTA-UTOPISTA- Thomas Morus, 1478 – 1535: „Zlatna knjižica o najboljem društvenom uređenju i o novom otoku Utopija“- Thomas Campanella, 1568 – 1639: „Civitas Solis“ („Grad sunca“)

IZGRADNJA SISTEMA PEDAGOŠKE NAUKE

Jan Amos Komensky, češki pedagog (1592 – 1670) – Kopernik u pedagogiji- djela: „Didaktika“, „Velika didaktika“, „Materinska škola“, „Orbis sensualium pictus“- škola treba biti opća, obrazovna i jedinstvena za sve- periodizacija dječjeg razvoja- školski sistem- uvodi školsku godinu, razred, nastavni sat- didaktički principi

John Locke, engleski empirist (1632 – 1704)- djelo „Misli o odgoju“- začetnik teorije empirizma (uticaj vanjskih faktora, tj. društvene sredine ima najveći značaj u razvoju

čovjeka)- prvi detaljno razradio teoriju tjelesnog odgoja- intelektualni odgoj je u funkciji razvijanja sposobnosti mišljenja i logičkog zaključivanja (posebno djelo „O

odgoju razuma“)

Jean Jacques Rouseau (1712 – 1778)- djelo „Emil ili o odgoju“- razotkrio slabosti feudalnog odgoja i skolastičke škole- pružio nacrt novog prirodnog, slobodnog demokratskog i općečovječanskog odgoja

Johan Heinrich Pestalozzi (1746 – 1827)- djela: „Lienhard i Gertruda“, „Kako Gertruda uči svoju djecu“, „Knjiga za majke“, „Abeceda promatranja“,

„Zorna obuka o brojčanim odnosima“, „Labudov pjev“- teorijski obogatio područja intelektualnog, moralnog i radnog odgoja („znanja bez umijeća su veliko zlo“)- epitaf na njegovom nadgrobnom spomeniku:

„SPASITELJ SIROTIH NA NOVOM SELJAČKOM GOSPODARSTVU,PROPOVJEDNIK PUKAU LIENHARDU I GERTRUDI,I STANZU OTAC SIROČADI,U BURGDORFU I MÜNCHENBUCHSEEUTEMELJITELJ NOVIH PUČKIH ŠKOLA,U HERTENU ODGAJATELJ ČOVJEČNOSTI,ČOVJEK KRŠĆANIN, GRAĐANIN,SVE ZA DRUGE, ZA SEBE NIŠTA!BLAGOSLOVI NJEGOVO IME!“

Tema 3: ODGOJ KAO SREDINSKI FAKTOR U RAZVOJU LIČNOSTI

ČINIOCI PSIHIČKOG RAZVOJA

- Neka djeca se psihički razvijaju brže, a neka sporije, ili imaju više, odnosno, manje uspjeha u školskim aktivnostima iako pohađaju istu školu.

- Od čega zavisi psihički razvoj, razvoj sposobnosti i osobina ličnosti?- Jesu li ti faktori izvan odgojnog uticaja?- Različite teorije su davale različite odgovore na ova pitanja

a) NATIVIZAM -nativistička ili konstitucionalistička shvatanja razvoja ličnosti (Šeldon, Krečmer)

- psihički razvoj djeteta, naročito njegovih sposobnosti, zavisi o naslijeđenim svojstvima, , ni sredina ni odgojni rad u tome nemaju neku važniju ulogu

5

- sve zavisi o nasljednim faktorima hoće li neko dijete biti sposobnije, a drugo manje sposobno, bez obzira na sredinu u kojoj živi i koliko ulaže vlastite aktivnosti

- društvena uvjetovanost nastanka nativističkih teorija: trebalo je osigurati i odbraniti staleške i klasne pozicije

- nativizam je uporište pronalazio u sličnosti u psihičkom razvoju djece koja su u međusobnom srodstvu (monozigotni blizanci)

- prigovor: između jednojajčanih blizanaca koji su odrastali u različitim sredinama i pod različitim uvjetima nađene su brojne i značajne razlike u sposobnostima i osobinama ličnosti!?

- Posljedice: rasna diskriminacija i segregacija

b) EMPIRIZAM

- sva djeca rođenjem donose podjednake mogućnosti za razvoj i njihove sposobnosti i osobine ličnosti biće onakve kakvim ih formira prirodna i društvena sredina («tabula rasa»)

- individualne razlike među ljudima nastaju zbog toga što oni žive u različitim prilikama, a ne zbog nekih nasljednih osobina, čovjek je onakav kakvog ga je formirala sredina i odgoj

- Votson: «Dajte mi normalnu djecu i mogućnosti da ih odgajam u uvjetima u kojima želim, pa vam garantujem da ću od svakog djeteta napraviti šta hoću: ljekara, umjetnika, trgovca, a ako hoćete i prosjaka i lopova, bez obzira na talente, sposobnosti i znanja njihovih predaka»

- Posljedice: nerealne ambicije roditelja- prigovor: kako objasniti individualne razlike kod ljudi koji su odrastali u istoj sredini i pod istim uvjetima

c) TEORIJA KONVERGENCIJE (W.Stern) - sposobnosti su rezultat konvergentnog djelovanja naslijeđenih dispozicija i uticaja sredine- uvođenjem pojma dispozicija izbjegla su se jednostrana tumačenja i argumenti i nativista i empirista- ne može se govoriti o nasljeđivanju sposobnosti, nego o nasljeđivanju dispozicija, kao mogućnosti za

razvoj sposobnosti- same dispozicije nisu dovoljne za razvoj sposobnosti, od sredine zavisi hoće li se dispozicije kao

mogućnosti razviti u sposobnosti- razvoj je rezultat vrlo složenog međusobnog djelovanja ili interakcije:

1) naslijeđenih dispozicija2) utjecaja prirodne i društvene sredine putem odgoja i obrazovanja i3) vlastite aktivnosti (slučaj Helen Keler slijepa i gluha od 19. mjes. života)

- međuodnos i djelovanje faktora razvoja je vrlo složeno:1) za razvoj nekih sposobnosti gotovo uvijek postoji dovoljan broj povoljnih uticaja okoline i i različitih

podsticaja koji pokreću na aktivnost, pa se te sposobnosti ipak ne razviju ili ne razviju u dovoljnoj mjeri

2) kod kompleksnijih sposobnosti nije angažirana samo jedna dispozicija, nego cijela struktura različitih dispozicija

3) na osnovu određenog broja dispozicija moguće je pomoću vlastite aktivnosti razviti veći broj sposobnosti i osobina ličnosti

- kod razvoja elementarnih senzornih i senzo-motornih sposobnosti prirodna sredina obično pruža dovoljno poticaja da se razviju dispozicije za ove sposobnosti (Sredina djeluje kao poticajni i oblikujući faktor)

- za razvoj složenijih sposobnosti nije dovoljno da sredina djeluje samo kao poticajni i oblikujući faktor (Sredina ovdje mora djelovati i kao kreativni faktor)

- DJEČIJA AKTIVNOST je posebno značajan faktor psihičkog razvoja djeteta: ako dijete ne koristi vlastitu aktivnost neće imati nikakve koristi od brojnih dispozicija, pa ni od povoljne prirodne i društvene sredine (Čovjek svojom aktivnošću mijenja i svoju sredinu i samog sebe

- Aktivnost se planski može poticati samo odgojem- Da li će aktivnost pomoći da se dispozicije razviju u sposobnosti zavisi i od zrelosti djeteta za određenu

aktivnost (značaj zrenja)

- SREDINSKI FAKTORI: a) djeca odrasla među vukovima (Indija)b) slučaj osobe poznate pod imenom Kaspar Hauzer (sve do svoje 16. godine živjela bez

kontakta s ljudima u zatvorenoj ćelijic) prikazi psihologa Devisa (Kingsley Davis) 1940. i 1947.: Ana – odrasla izolovana od

kontakta sa drugim ljudima, ni poslije više godina napornog rada nije uspjela da razumije ništa od ljudskog govora, Izabela: 6 i po godina živjela sa svojom gluhonijemom majkom u jednoj mraćnoj prostoriji, sasvim podivljala i mentalno defektna: uspjela je naućiti da govori

6

i sa 14 godina završila 6 razreda osnovne škole (imala je kontakt sa jednom gluhonijemom osobom, a nije kao Ana bila potpuno lišena bilo kakvog socijalnog kontakta)

S.Freud: «Dijete je otac čovjeka» - značaj odgoja u ranom djetinjstvu.

Tema 4: PROBLEMI SUVREMENOG OBRAZOVANJA

OBJEKTIVNI FAKTORI KOJI USLOVLJAVAJUPOTREBU UVOĐENJA INOVACIJA:

1. Cilj odgoja: odnos opšteg i stručnog obrazovanja, neodređenost cilja,2. Masovnost nasuprot selektivnosti: nedovoljna materijalna osnova za masovnost – narušavanje

pedagoških standarda, ponavljanje razreda,3. Eksplozija znanja: problem utvrđivanja programa,4. Tehničko-tehnološki napredak: automatizacija, elektronika, kibernetika, nestabilnost profesije,5. Izoliranost nastavnih predmeta: parcelizacija i neprimjenjivost znanja,6. Dominantnost udžbenika kao izvora znanja: nedostatak praktičnih umijeća,7. Jednostrano korištenje oblika sredstava i metoda: frontalni oblik, izlaganje,8. Verbalizam i formalizam u nastavi,9. Dominantnost učenja oponašanjem, identifikacijom, uslovljavanjem i verbalnog učenja,10. Neprilagođenost škole potrebama, interesima i mogućnostima mladih (potrebe, interesi i sposobnosti

mladih danas drukčiji su nego ranije)11. Formalizam u vrednovanju rada i postignuća učenika,12. Nastavnici ne poznaju dovoljno učenike 13. Nedovoljna koordinacija faktora odgojnog djelovanja (porodica – škola – društvena sredina),14. Nastavnici nedovoljno podstiču učenike da svojim radom doprinose kvalitetu nastave i svome razvoju,15. Otuđenje mladih od ljudske suštine (odgaja se čovjek koji treba da memorira, pokoran i poslušan čovjek)16. Autoritarna pozicija nastavnika i podređeni položaj učenika,17. Nestabilnost obrazovne politike i formalizam u sprovođenju reforme

ZAHTJEVI KOJI SE POSTAVLJAJU PRED SUVREMENO OBRAZOVANJE

1.POZNAVANJE LIČNOSTI UČENIKA- struktura ličnosti,- stilovi učenja,- spremnost za pohađanje određene škole (edukativna podobnost)- razvojni i drugi problemi i poteškoće,- posebne individualne prednosti,- opterećenost učenika,

2.POZNAVANJE CILJA ODGOJA I OBRAZOVANJA- samorealizacija (samoobrazovanje),- osposobljavanje za ljudske odnose,- obrazovanje za ekonomsku efikasnost,- pripremanje za društveni život,

3.ORGANIZACIJA SISTEMA - fleksibilan, obuhvatan, efikasan,- iskustva razvijenih zemalja:

a) trajanje obaveznog obrazovanja: - Norveška 10 god., Engleska i Vels 11 god.b) broj radnih dana: - Japan i SAD 250, nast. Sat 50 i više minutac) izdvajanja iz budžeta: - Francuska 20%, Velika Britanija posljednjih godina povećala izdvajanja za 30% - nalazi IBM: u rastu produktivnosti učestvuju: nova znanja 59%, kapital 27%, rad 14%

4.PROMJENE U SADRŽAJIMA OBRAZOVANJA - izradi naučnih planova i programa moraju prethoditi sveobuhvatne analize,- odnos fonda nastavnih sati između : - prirodnih i društvenih znanosti, - opšteg i stručnog obrazovanja, - kvantitativnih i kvalitativnih elemenata (od čovjeka ne treba stvoriti skladište podataka, već ličnost koja kreira sebe i svijet)

7

- novi sadržaji : zaštita čovjekove okoline, borba protiv narkotika, antirasističko oobrazovanje i odgoj, seksualni odgoj i obrazovanje, pripremanje za brak i porodicu, ishrana, borba protiv kriminala,multikulturalni odgoj i obrazovanje,

- angažiranost nastavnika u nastavi – godišnji broj sati : Njemačka 800, SAD 1093, kod nas oko 950.- nedjeljna opterećenost učenika : I razred: Francuska 26, Japan 25, kod nas 21. VIII razred: Njemačka 33, Francuska 30, Japan 30, kod nas 27 - učenje stranih jezika u toku obaveznog školovanja: Francuska 7 god. (od 9), Rusija 5 god. (od 9), Švedska svih 9 god., Italija 7 god. (od 9), Njemačka 6 god. (od 9 ili 10)- vrste programa : srž-programi, korelativni, integralni, kombinirani, egzemplarni,- učešće učenika u procesu planiranja: a) autoritativni model (nastavnik sam planira)b) input-model (povremeno konsultiranje predstavnika učenika)c) menadžment-tim model (učenici i nastavnici rade zajedno)d) delegatski model (učešće predstavnika učenika)

5.UNAPREĐIVANJE NASTAVEa) Neophodnost novih organizacijskih formi nastave (prevaziđenost i ograničenost razredno-časovnog

sistema): timska nastava, individualno planirana nastava, škola otvorenog plana, rad u parovima, rad na projektima,

b) Dinamiziranje oblika nastavnog rada: dominacija frontalnog oblika (Flanders, 1976: preko 80% vremena se troši u radu sa svim učenicima)

c) Primjena novih nastavnih sredstava: efekti u nastavi u kojoj dominira auditivna percepcija su oko 20%, a kod audio-vizuelne percepcije uz motoričku aktivnost i do 90%

d) Nove metode nastave i učenja:- klasična podjela: verbalno-tekstualne, ilustrativno-demonstrativne i laboratorijsko-eksperimentalne

metode je prevaziđena,- Pendavis (1990): učenje uz pomoć tutora, seminarski oblici rada, organizirano samostalno učenje,

simulativno učenje i poučavanje,, zajedničke sesije nastavnika i učenika, , istraživački rad,

6.FUNKCIJA NASTAVNIKAa) Treba biti:

- inteligentan organizator i mudar realizator nastavnih i vannastavnih aktivnosti učenika,- istraživač i programer rada učenika,- poznavalac svojih učenika i njihov intelektualni vođa,- istraživač i strateg nastave i učenja,- programer nastavnog rada i učenja,- pedagoški dijagnostičar, - terapeut,- inicijator promjena u nastavi,- odgajatelj

b) Ne treba biti:

- samo predavač i ispitivač,- lovac na učeničke greške,- egzekutor kazni,- neprikosnoveni autoritet koji sve zna i sve može

c) Neophodnost i nužni preduvjeti:- radikalne promjene u filozofiji odgoja i obrazovanja,- promjene u pedagoškom i psihološkom obrazovanju nastavnika,- osavremenjavanje metodičko-didaktičke spreme i opremljenosti- sistematsko i stručno osposobljavanje nastavnika za primjenu savremene obrazovne tehnologije

7.KOMPLEKSNO VREDNOVANJE UČENIKOVOG RADA I RAZVOJA- rigidnost i prevaziđenost klasičnog ocjenjivanja,- vrednovanje nasuprot ocjenjivanju – uporedno vrednovanje

8.PRIMJENA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U ODGOJU I OBRAZOVANJU- informatička revolucija i njen uticaj na život i proizvodnju,- komunikacija i komunikologija: nova sredstva i novi vidovi komuniciranja- neophodnost primjene informacione tehnologije u obrazovanju (škola i život, informatička pismenost)

8

Tema 5: OPĆA NAČELA ODGOJNOG RADA

- načela se određuju kao znanstveno-teorijske smjernice, putokazi norme odgojnog rada- uvjetvana su društveno i psihofiziološki (društvene potrebe i zakonitosti psihofizičkog razvitka)

1. NAČELO SVRSISHODNOSTI - proizlazi iz pedagoškog zakona intencionalnosti- krajnji smisao odgojnih nastojanja počiva na etičkim osnovama i vrijednosnim komponentama- svrsishodnost podrazumijeva postojanje jasne perspektive odgojnog rada- vjera u uspjeh odgojnog rada i optimistična hipoteza (Makarenko)

2. NAČELO AKTIVNOSTI - osnove u teoriji konvergencije (W.Stern)- odgajanik kao aktivni sudionik i suradnik- osamostaljivanje odgajanika i osposobljavanje za samoodgoj- „ono što dijete može učiniti samo, neka samo i učini ... u tome ono nalazi zadovoljstvo“ (Ušinski)

3. NAČELO POZITIVNE ORIJENTACIJE - Makarenko: dvije osnovne karakteristike odgojnog rada:

orijentacija na pozitivno povjerenje u odgoju

- bitni uvjeti za uspjeh u odgojnom radu: uočavanje i isticanje dobrih svojstava, povjerenje, poštovanje ličnosti odgajanika, zahtjev da se poštuju i vrše ljudske dužnosti

4. NAČELO MNOGOSTRANOSTI - počiva na univerzalnosti ljudske prirode- osnova za mnogostrani razvitak ljudske ličnosti- svestrana angažiranost savremenog čovjeka

5. NAČELO PRIMJERENOSTI - odgojni zadaci i postupci moraju da odgovaraju tjelesnih i duševnim snagama odgajanika- odgajatelj mora poznavati opće i specifične zakonitosti razvitka čovjeka u pojedinim razdobljima razvoja- počiva na uvažavanju razlika

6. NAČELO INDIVIDUALIZACIJE - u bliskoj vezi sa načelom primjerenosti- zadaci i postupci moraju biti prilagođeni individualnim razlikama (svaki odgajanik ima svoj način

shvatanja i reagiranja)- uvažavanje individualnih razlika u uvjerenjima, stavovima, kulturi učenja, kulturi rada , kulturi ponašanja,

kulturi vrednovanja

7. NAČELO SOCIJALIZACIJE - odgojem se dijete uvodi i priprema za život u zajednici sa drugima- odgoj izvan društva nije moguć- posljedice lišavanja društvenih uticaja („divlja djeca“)- potrebno je, ne samo pripremati odgajanika za društveni život u smislu prihvatanja normi i

prilagođavanja, već i u izgradnji kvalitetnijih društvenih odnosa

8. NAČELO JEDINSTVENOSTI - zahtjev za jedinstvenim djelovanjem svih odgojnih faktora- jedinstvenost pretpostavlja jedinstvenost u ciljevima, djelovanju, uticajima i vrednovanju

9. NAČELO DOSLJEDNOSTI - dok načelo jedinstvenosti traži skladno djelovanje različith odgajatelja, načelo dosljednosti zahtijeva

skladno djelovanje svakog pojedinog odgajatelja- dosljednost u zahtjevima, stavovima i vrednovanju

Tema 6: PODRUČJA REALIZACIJE ZADATAKA ODGOJA

OBITELJSKI ODGOJ- odgojna funkcija obitelji- svrha, zadaci i sadržaj obiteljskog odgoja- roditelji kao odgajatelji

9

- pedagoška kultura roditelja- obiteljska pedagogija

PREDŠKOLSKI ODGOJ- odgoj u ranom djetinjstvu- odgoj u predškolskoj dobi- problem hospitalizma i separacije- predškolska pedagogija

ŠKOLSKI I VISOKOŠKOLSKI ODGOJ- organizacija školskog sistema- unutrašnja organizacija nastavno-odgojnog rada u školi- škola kao prvenstveno odgojna institucija- lik nastavnika – odgajatelja- školska i visokoškolska pedagogija, didaktika i metodika

ODGOJ U SLOBODNOM VREMENU- šta je slobodno vrijeme- slobodno vrijeme i nove mogućnosti pedagoškog djelovanja- sadržaj i načela odgojnog rada- nositelji odgojne djelatnosti- pedagogija slobodnog vremena

SPECIJALNI ODGOJ- područja razvojne ometenosti- integracija i inkluzija- specijalna pedagogija

OSNOVE METODIKE ODGOJNOG RADA

FAKTORI ODGOJNOG PROCESA- specifičnost pojedinih faktora odgoja- usklađenost djelovanja

OPĆA NAČELA ODGOJNOG RADA- načelo svrsishodnosti- načelo aktivnosti- načelo pozitivne orijentacije- načelo mnogostranosti- načelo primjerenosti- načelo individualizacije- načelo socijalizacije- načelo jedinstvenosti- načelo dosljednosti

METODE ODGOJNOG RADA- metoda poučavanja- metoda uvjeravanja- metoda navikavanja- metoda sprečavanja

SREDSTVA ODGOJNOG RADA- sredstva usmjeravanja- sredstva poticanja- sredstva sprečavanja

Tema 7: OBITELJSKI ODGOJ, VIDOVI SARADNJE PORODICE I ŠKOLE

HISTORIJSKI RAZVOJ

A) PRVOBITNA ZAJEDNICA:- odnos među spolovima u najranijem periodu čovječanstva bio je sasvim drukčiji nego što je danas,- u granicama plemena je vladalo je neograničeno spolno općenje, opća zajednica žena i muškaraca,

10

- isključivanjem krvnih srodnika (predaka i potomaka) iz spolnog općenja razvio se prvi viši stupanj: «porodica krvnog srodstva», a kasnije isključenjem braće i sestara «porodica punalua»,

- kasnijim isključivanjem i drugih srodnika, grupni brak više nije bio moguć i došlo je do «porodice jednog para»,

- materinsko pravo ili matrijarhat:a) jedini pouzdano poznat roditelj bila je mati,b) muževi nisu spadali u porodicu,c) nasljeđivanje imanja moralo je ostati u rodu i zato su ga nasljeđivali krvni srodnici po majčinoj

liniji,- patrijarhat:

a) pribavljanje hrane bio je zadatak muža i on je postao vlasnik sredstava za rad,b) u slučaju prestanka bračne veze, on je zadržavao ta sredstva, tako je položaj muža prema ženi

postajao sve važniji,c) muž je želio da ga naslijede njegova djeca, a ne djeca sestara,d) promjenom oblika nasljedstva, porijeklo se počelo računati po ocu, a ne više po majci,e) tako se razvila patrijarhalna monogamna porodica: prevlast muža nad ženom i djecom,f) ženino nevjerstvo se vjekovima smatralo najvećim zločinom i kažnjavano je čak i smrću, a

nevjerstvo muža se nije smatralo prijestupom (ako se nije radilo o vanbračnoj spolnoj vezi sa udatom ženom, što bi značilo povredu prava drugog muža

B) ROBOVLASNIŠTVO:- apsolutni gospodar nad životom i smrću svoje žene i potomaka «pater familias» dobija prva ograničenja,- religijske norme poboljšavaju položaj žene pozivajući se na kult majke božije,- pogledi na ženu i na bračnu vezu uzeti su iz židovske religije i mitraizma (u židovskoj religiji žena nije bila

čovjek koji bi samostalno odlučivao o svojoj sudbini, otac je kćerki određivao muža),- deset božji zapovjedi obraćaju se samo muškarcima, a žena je kriva za čovjekovo izgnanstvo iz raja i

zato treba tokom cijelog života da se pokorava

C) FEUDALIZAM- odlučujući faktor za sklapanje braka bio je ekonomski i društveni položaj porodica, a ne individualna

spolna ljubav,- «ius primae noctis» , pravo prve bračne noći, moglo se otkupiti, sačuvalo se sve do 18. stoljeća,

D) GRAĐANSKO DRUŠTVO- francuska buržoaska revolucija: priznavanje samo svjetovno zaključenog braka, - priznavanje političkih prava ženama.

OBITELJSKI ODGOJ- zajedno sa školom porodica je osnovni element mikrosustava, temeljne okoline koja najizravnije utječe

na dijete,- posebno značajni elementi:

a) odnosi među roditeljima,b) obiteljska atmosfera,c) obiteljska klima,d) stilovi roditeljstva

- dvije dimenzije roditeljstva (Maccoby i Martin, 1983.):a) roditeljska toplina,b) roditeljski nadzor.

Roditeljska toplinaVisoka Niska

Rod

iteljs

ki n

adzo

r

Vis

ok

AUTORITATIVNI RODITELJI-skrbni i osjetljivi prema svojoj djeci,-postavljaju jasne granice,-ovaj stil ima najpozitivniji učinak na rani socijalni razvoj,-djeca su samosvjesna, znatiželjna, uspješna i nezavisna

AUTORITARNI RODITELJI-zahtjevni roditelji,-uspostavljaju strogu kontrolu nad ponašanjem djece,-prisiljavaju djecu na ispunjavanje zahtjeva prijetnjama i kažnjavanjima,-djeca su ćudljiva, lako se uzrujaju, agresivna i pokazuju poremećaje u ponašanju.

11

N

izak

POPUSTLJIVI RODITELJI-puni ljubavi i emocionalno osjetljivi,-postavljaju malo ograničenja djeci,-djeca su često impulsivna, nezrela i bez kontrole,

RAVNODUŠNI RODITELJI-postavljaju malo ograničenja,-pružaju malo pažnje, zanimanja i emocionalne podrške,-djeca su zahtjevna i neposlušna, ne sudjeluju primjereno u igri i socijalnim interakcijama

SURADNJA ŠKOLE I PORODICE

A) Kolektivni oblici suradnje:- roditeljski sastanci (opči, razredni, odjeljenjski),- kulturne i javne manifestacije,

B) Individualni oblici suradnje- individualni razgovori,- pismena obavještenja,- posjeta porodici

Tema 8: SLOBODNO VRIJEME MLADIH, NAČIN ORGANIZOVANJA I KORIŠTENJA

- sve važniji faktor u životu ljudi,- posljednjih sto godina radno vrijeme je smanjeno za više od polovinu- Janoš Gabor: tri stvari od kojih zavisi budućnost čovječanstva:

a) regulacija nataliteta,b) pronalazak i korištenje novih izvora energije,c) slobodno vrijeme mladih.

- Derviš Sušić: «Onaj dio vremena kad čovjek ne zna šta će sa vremenom ni šta će vrijeme s njim»,- opća i univerzalna pojava i kategorija suvremenog društva,- E.From:»Zdravo društvo» ukazuje na značaj slobodnog vremena,- Savjetovanja i simpozijumi:

a) Gauting, 1957.: savjetovanje stručnjaka omladinskog instituta UNESCO-a,b) Grenobl, 1964.:Međunarodna konferencija o pripremanju mladih za aktivnosti slobodnog vremena,c) Sljeme, 1963.: savjetovanje pedagoga Jugoslavije

POJAM I TERMIN

- bitne oznake i obilježja:a) onaj dio vremena koji ostaje pojedincu izvan njegovih profesionalnih, društvenih i porodičnih

obaveza,b) slobodnim vremenom pojedinac raspolaže dobrovoljno, prema vlastitom nahođenju, po svojoj volji i

bez nametanja i određivanja izvana,c) slobodno vrijeme se ostvaruje raznovrsnim zanimanjima u cilju odmora, rekreacije i razvoja ličnosti,d) može se provoditi samo u skladu s prirodnom nužnošću i društvenom stvarnošću konkretne

društvene sredine.- modificirano je u smislu generacijskog toka (djeca predškolskog uzrasta drukčije provode slobodno

vrijeme od školske djece ili odraslih)

AKTIVNOSTI SLOBODNOG VREMENA I NJIHOVA KLASIFIKACIJA

- prema mjestu gdje se obavljaju slobodne aktivnosti,- prema dobi i spolu,- prema vrstama samih aktivnosti

Najprihvatljivija je klasifikacija na osnovu svrhe koja se pridaje pojedinim aktivnostima:a) aktivnosti koje služe običnom odmaranju (više se pojavljuju kod odraslih nego kod djece, individualnog su

karaktera sa izričitim relaksacijskim značenjem),b) aktivnosti rekreacije sa zadatkom aktivnog odmora, zdrave razonode i zabave (raznovrsne društvene igre,

posjećivanje sportskih priredaba, đetnja, izleti, čitanje i sl.)c) aktivnosti koje su namijenjene razvoju ličnosti (fizičke, obrazovne, odgojne, umjetničke, informativno-

poučne, tehničke, naučno-popularne i druge aktivnosti)

12

SLOBODNO VRIJEME KAO FAKTOR ODGOJA- slobodne aktivnosti su prvi put kod nas uvedene nastavnim planom i programom za šestogodišnje

osnovne škole 1954. godine- koliko su danas slobodne aktivnosti u funkciji pripremanja mladih za korištenje slobodnog vremena?

PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENASadržaj pedagogije slobodnog vremena obuhvata:

- slobodno vrijeme kao pedagoška kategorija,- pedagoško značenje slobodnog vremena,- osnovni pedagoški zadaci slobodnog vremena,- faktori ostvarivanja slobodnog vremena,- pedagoški aspekt sredstava informisanja,- principi i metode provođenja aktivnosti slobodnog vremena,- spremanje kadrova,- analiza postojećeg stanja na području slobodnog vremena,- naučno istraživački rad na području slobodnog vremena.

FAKTORI PROVOĐENJA I ORGANIZOVANJA SLOBODNOG VREMENAa) odgojno-obrazovne ustanove (predškolske ustanove, škole svih stupnjeva, domovi, internati),b) izvanškolski odgojni faktori (porodica, dječje, omladinske i društvene organizacije, humanitarne

organizacije i dr.),c) ustanove općekulturnog, informativnog i zabavnog karaktera (kazališta, umtetničke i kulturne izložbe,

biblioteke, muzeji, izdavačka preduzeća i sl.)d) faktori iz područja funkcionalnog odgoja (javne priredbe, manifestacije, život na javnim mjestima i dr.),e) posebne ustanove i objekti za slobodno vrijeme djece i omladine

Tema 9: PREDŠKOLSKI ODGOJ

EVOLUCIJA IDEJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA- antičko razdoblje,- period klasika pedagoške misli- savremeno razdoblje

Platon (428-342. p.n.e) zalagao se za odgoj djece vladajuće klase na uzrastu od 3. do 6. godine naglašavao odgojnu ulogu priče, bajke i igre u ovom periodu

Aristotel (384-322p.n.e.) djeca predškolske dobi trebaju se odgajati u obitelji, razlikuje dvije etape predškolskog odgoja:

a) od rođenja do 5. godine (odgoj usmjeriti na ishranu i razvoj pokreta, odnosno tjelesni razvoj)b) od 5. do 7. godine (usmjerenost na učenje i pripremanje djece za školu)

Marko Fabije Kvintilijan (42-118 n.e.) («O odgoju govornika»): od njegovateljice i roditelja zahtijeva, pored tjelesnog zdravlja, pravilan jezik i visoku tazinu moralnosti, u ovom periodu djeca stiču prva znanja o svijetu i prve moralne predstave, posredstvom osoba koje ih

odgajaju, pa je izbor ovih osoba veoma značajan i delikatan, pored igre treba koristiti i druge organizirane aktivnosti.

Jan Amos Komensky (1592-1670) «Informatorium za materinsku školu» - prvi sistem znanja o odgoju djece predškolske dobi. prvi sistematski razradio zadatke, sadržaj i metode odgoja djece predškolske dobi odgoj djece od rođenja do 6. godine života zadatak je obitelji, koju on naziva materinskom školom, odgoj treba potpomoći, ne samo tjelesni, već i intelektualni i društveno-moralni razvoj djeteta, zadatak materinske škole je da djeci omogući sticanje elementarnih znanja i predstava o sredini u kojoj dijete

živi, kao priprema za odgojno-obrazovni rad u školi, na kraju ovog perioda djeca bi trebala ovladati slijedećim znanjima i pojmovima:

13

a) brojanje do 20; razlikovanje veličina i relacija: kratko – dugo, usko – široko, veliko – malo; poznavanje osnovnih geometrijskih oblika: krug, kvadrat, trokut;

b) imati formirane pojmove: voda, zrak, vatra, zemlja, kiša snijeg, led sunce, zvijezde, mjesec, olovo, sat, dan, sedmica, mjesec godina

c) poznavati određene geografske pojmove: grad, selo, polje, naziv svog mjesta ili grada.

Johan Heinrich Pestalozzi (1782-1852) «Lienhard i Gertruda», «Knjiga za majke ili rukovodstvo za majke kako one mogu da nauče djecu da opažaju i govore»: isticao važnost, značaj i ulogu porodice, a posebno ljubavi između roditelja i djece, porodica je primaran faktor predškolskog odgoja u ranom djetinjstvu, ali istovremeno predlaže i osnivanje

specijalnog razreda («KInderklasse») za pripremanje djeteta za školu odgoj u ovom periodu treba biti tjelesni, intelektualni, radni i moralni, moraju se uvažavati osobenosti dječje prirode na ovom uzrastu.

Jean Jaques . Rousseau (1712-1778.) odgoj u predškolskoj dobi mora proizlaziti iz djeteta i prilagoditi se njegovim osobinama, dijete nije «čovjek u malom» - umanjeni čovjek odgoj mora započeti odmah po rođenju i od prvih postupaka s djetetom zavise kasniji odgojni rezultati

Robert Owen (1771-1858) zbog razvoja industrije i sudjelovanja žena u proizvodnji, socijalisti-utopisti naglašavaju ulogu društva u

predškolskom odgoju, smatra se da je Owen prvi realizirao ideju institucionalnog predškolskog odgoja, Owen-ov odgojni sistem je obuhvatao: jasle (od rođenja do 3. godine), školu za malu djecu (3-5 godina) i

osnovnu školu za djecu (od 5 do 10 godina) odgojni rad se odvija u specijalno opremljenim prostorijama i na igračištima, najveći dio vremena djeca trebaju provoditi na otvorenim prostorima, tokom igre odgajatelji trebaju voditi slobodne razgovore s djecom, objašnjavajući im pojave koje su djeca

zapazila u svojoj okolini, odgajatelj treba da posjeduje ljubav prema djeci, dobrotu i čestitost

Friedrich Fröbel (1782-1852), Pestalozzijev učenik: 1836. godine u Blankenburgu organizirao predškolsku ustanovu kojoj je dao ime dječji vrtić («KIndergarten») odgoj treba početi od rođenja, a period do polaska u školu je veoma značajan za razvoj i formiranje ličnosti

čovjeka, odgoj ne daje ništa novo, već samo razvija ono što je dato u prirodi čovjeka, već u trećoj godini života djetetu treba omogućiti odgoj u grupi njegovih vršnjaka (zbog djetetove specifične

potrebe za drugom djecom i na tome zasnivao zahtjev da se djeca ovog uzrasta trebaju odgajati u predškolskim ustanovama)

odgojni cilj je «vođenje djetetovog duha i srca» osnova odgojnog rada su igra i razna zanimanja sa odgovarajućim didaktičkim materijalom, sačinjenim od

specijalno odabranih igračaka («Fröbelovi darovi» - lopte od vune i drveta, kocke izdijeljene u dijelove za slaganje i građenje),

insistiranje na aktivnosti, redu i pedantnosti, prijemčivost djece za estetsku djelatnost – korištenje estetskog izražavanja i doživljavanja kroz likovne i

muzičke aktivnosti (nije bio sretne ruke – pjesmice koje je komponovao bile su djeci dosadne), kritički osvrt - slabosti: priča, pjesma ili bajka djeluje na djete samo ako je prirodna, neusiljena, uzeta iz

fantazijskog svijeta djeteta, bliska djetetovom načinu doživljavanja i ako ima istinsku umjetničku snagu i vrijednost – on je kroz svoje priče i pjesme pokušavao davati usiljene odgojne i moralne pouke

kritički osvrt - vrijednosti: pionirske zasluge za razvoj ideje, pretvaranje vrtića po organizaciji i uređenju iz socijalne u odgojnu ustanovu; pravilno usmjeravanje odgojnog rada prema cilju svestranog razvoja sposobnosti djeteta;nije se mogao osloniti na dostignuća dječje psihologije koja je tad bila nedovoljno razvijena, ali je to što je učinio prevazilazilo snagu jednog čovjeka (posvetio se odgoju radničke djece, kao što se Pestalozzi posvetio odgoju siročadi).

Ruski teoretičari (Pirogov, Ušinski, Tolstoj) kritizirali su nedostatke njegovog modela zbog pedantnosti i unaprijed postavljenim i do detalja razrađenim aktivnostima djeteta koja su sputavala njegovu slobodu i kreativnost. (Ušinski: zalaže se za obiteljski odgoj u predškolskom periodu, njega ne može zamijeniti nijedna institucija, glavno sredstvo odgoja je narodno stvaralaštvo, posebno bajke i igre)

Maria Montessori (1870-1952) italijanska liječnica, bavila se liječenjem djece sa posebnim potrebama na psihijatrijskoj klinici: stvorila specijalnu metodz odgoja i primjenila je u odgojnoj ustanovi koju je otvorila pod nazivom «Dječji

dom» («Casa del Bambini») svoj sistem odgoja je zasnivala na shvatanju da se intelektualni život zaostale djece može probuditi putem

vježbanja čula, te da se ovakva metoda može koristiti i za normalnu djecu

14

četiri osnovna načelaa) prvo načelo: vježbanje čula kroz igru (poseban materijal – štapići razne veličine, geomtrijska tijela,

zvončići i dr)b) drugo načelo: odgoj mora biti inspirisan prirodom i zakonitostima razvoja djecec) treće načelo: značaj osjetljivih perioda (rano djetinjstvo, sedma godina, adolescencija kao novo rođenje i

uvertira u društveni život)d) četvrto načelo: rad odgajatelja i aktivnost djeteta moraju biti usmjereni prema djetetovim potrebama i

njegovom razvoju. nije potencirala značaj kreativnih sposobnosti djeteta, već je naglašavala da dijete prvenstveno treba da uči, uloga odgajatelja je u indirektnoj intervenciji: da stvori povoljnu sredinu i indirektno interveniše potpomažući

djetetov «samoodgoj» kritika: pretjerani metodizam i komplicirani instrumenti i postupci, koji ograničavaju dječju slobodu, doprinos:

- razvijanje motoričkih i čulnih funkcija putem stalnog vježbanja i aktivnosti; - potreba organiziranog vođenja djeteta u ovom periodu.

OSNOVE SAVREMENE KONCEPCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA

razvoj naučnih dostignuća uslovio izmjene u sadržaju, metodu, ciljevima i zadacima i potrebu institucionalnog i organizacionog mijenjanja i osavremenjavanja:1) značaj ranog djetinjstva u čovjekovom tjelesnom i psihičkom razvoju2) napušta se shvatanje da je osnova odgoja u ovom periodu sticanje navika i socijalno prilagođavanje

(doprinos Pijaže-a i Vogotskog)3) uticaj sredinskih faktora (tradicija, običaji, vrijednosti, uvjerenja, kultura), 4) uticaj porodice, kao posrednika između društvene zajednice i djeteta5) nejednakosti u mentalnim sposobnostima6) Svjetska organizacija za predškolski odgoj – OMEP (Organisation pour l´ education prescolaire),

osnovana uz podršku UNESCO-a 1948. godine

po definicij: nauka o osnovnoj, primarnoj socijalizaciji djeteta od rođenja (od prve godine) života.- porodični predškolski odgoj,- pedagogija u predškolskim odgojnim ustanovama

zadaci predškolske pedagogije:

1) intenzivnija interdisciplinarna istraživanja- korištenje savremenih saznanja: pedagogije, psihologije, biologije, fiziologije, medicine i dr- bez integriranja multidisciplinarnih teorijskih saznanja predškolska pedagogija ne može predstavljati

koherentan sistem niti kompletnu naučnu teoriju predškolskog odgoja.

2) proučavanje prakse predškolskog odgoja- uočavanje, identifikovanje i proučavanje problema koje nameće praksa

3) primjena savremene metodologije u ovim istraživanjima

- do pred kraj 18. vijeka teorijska promišljanja nisu bila rezultat istraživanja, već spekulativnog individualnog mišljenja pojedinca,

- Tideman (Tiedemann): prva studija djeteta,- S.Hol (S. Hall), pedologija – pokret za proučavanje djeteta- A. Bine (A. Binet, Dž. Votson (J.Watson), Frojd (S.Freud)-posljedice odbijanja djece od dojenja

a) Deskriptivno-analitička metoda b) Eksperimentalna metoda

PLATON:

ODGOJ DJETETA DO ŠESTE GODINE

Novorođenče, odmah nakon rađanja, pušta glas i viče. Pripadnici ljudskog roda, osim vike, imaju prednost i da plaču kada im nešto treba. Majka ili dojilja probat će mu udovoljiti, pogađajućži što dijete traži, sve dok ono ne prestane plakati. Na taj način će se odvijati komunikacija slijedeće tri godine. Stoga, kroz ove tri godine treba nastojati i primjenjivati sva moguća sredstva, kako bi

15

dijete osjetilo što je moguće manje bola, straha, žalosti. Cilj je odgajanja vedrog i veselog djeteta, ali ne i razmaženog.

Uživanju i potpunom izbjegavanju boli ne smije težiti niko, a pogotovo to ne smijemo dozvoliti onome ko je tek došao na svijet. Jer je zapravo ovo period u kojem se izgrađuje karakter, koji će kasnije doći do izražaja, a uvjetovan je navikama. Čak bi i trudnica trebala paziti da se ne preda mnogobrojnim uživanjima, niti bolovima, nego vrijeme trudnoće provesti u vedrom, ugodnom i spokojnom raspoloženju.

Za duševni razvoj djeteta od 3, 4, 5, 6 godina potrebna je igra. Sva djeca od 3. do 6. godine skupljaju se pod nadzorom odgojiteljica na dječjim igralištima, pred hramovima. Tu se djeci pripovjedaju pripovjetke, a osobito bajke, ali ne one u kojima se bogovi prikazuju u lošem svjetlu, što im ruši autoritet; iz glazbe je potrebno odstraniti tužne i nježne melodije.

U ovom periodu polako se prestaje maziti djecu, a počinje ih se kažnjavati. Kazna ne smije kod djeteta izazvati bijes, ali ne smije biti ni preblaga da dijete ne postane razuzdano.

Sa navršenih sedam godina dječaci i djevojčice odvojeno odlaze u državne škole s programom atenske škole.

Odgojem se treba izgraditi i duša i tijelo, da budu što bolji i ljepši. Za tjelesni i duševni razvoj sasvim male djece potrebna je neprestana njega i kretanje u što većoj

mjeri. Dijete bi trebalo živjeti kao na nekoj neprestanoj plovidbi. To kretanje može biti samo od sebe na nekoj ljuljašci, moru, konju, ili da ga na neki drugi način nosi neko drugo tijelo. Kretanje tijela olakšava probavljanje hrane i pića, te pruža zdravlje, ljepotu i snagu.

Uznemirenost djeteta najčešće se manifestira kroz nesanicu ili nervozu, a uvjetovana je nemirom duše. Da bi se duša oslobodila nemira, treba mu suprostaviti potres izvana. Stoga svaka majka svoje uznemireno dijete treba uzeti u naručje, lagano ga ljuljati i pjevušiti mu. Taj potres izvana stišat će snažno lupanje srca, te dovesti do spokojstva duše, a dijete će se umiriti ili zaspati.

ARISTOTEL:

NJEGOVANJE DOJENČADI

Kod novorođenčadi treba, prije svega, imati u vidu da je kakvoća hrane od ogromnog značaja za razvitak njihovih fizičkih snaga. Pažljivo promatranje života ostalih živih bića, kao i onih plemena koja su sebi postavila za glavni cilj stjecanje ratnih odlika, pokazuje da obilna mlječna hrana najviše koristi mlječnom zdravlju.

Zatim, dijete treba da se kreće, onoliko koliko se samo u to nježno doba može uopće kretati. A da se nježni udovi dojenčadi ne bi povrjeđivali i iskrivili, ima plemena koja još i danas upotrebljavaju neke mehaničke sprave koje tijela mališana štite od povreda i iskrivljenja. Korisno je, dalje, još od malena navikavati djecu na hladnoću, to je odlično sredstvo i za jačanje zdravlja i za razvijanje ratne sposobnosti.

Uopće, bolje je da se dijete, na sve ono na što se samo može navići, navikava još od prvih dana i to postepeno. A dječji organizam od prirode ima veću toplotu, nego organizam odraslih ljudi i to im olakšava da se naviknu na hladnoću. Korisno je, dakle, da se već i odgoju dojenčadi posveti takva i slična briga.

16

ARISTOTEL:

ODGOJ DJECE DO PET GODINA

U doba koje dolazi poslije ovoga, sve do pete godine – u kome dijete, razumije se, još ne treba ništa da uči, niti da vrši neki ozbiljan rad, da to ne bi sprečavalo njegovo rastenje – dijete mora da se kreće onoliko koliko je potrebno, da tromost tijela ne uzme maha. A da bi se to postiglo,, pored drugih zabava koje odgovaraju dječjem uzrastu, odlično sredstvo je igra. Ali igra mora biti dostojna slobodnog čovjeka. Ona ne smije biti ni suviše zamorna, ni suviše laka.

Činovnici postavljeni za odgoj, takozvani pedonomi, moraju dobro paziti na govore i priče, koje djeca u to doba mogu slušati, odstranjujući od njihovih ušiju sve što je nepristojno. Jer, sve te zabave treba da budu priprema za njihov budući poziv. Većina igara, dakle, treba da bude po mogućnosti, podražavanje one djelatnosti, koju će dijete, docnije kad odraste, ozbiljno obavljati.

Djeca ovog uzrasta, pa sve do sedme godine, treba da se odgajaju u roditeljskoj kući.

PROTIV PREKOMJERNO TEŠKIH GIMNASTIČKIH VJEŽBI

Pošto po prirodi stvari, najprije odgajamo navikavanjem i tek poslije učenjem, i pošto isto tako najprije formiramo tijelo i tek onda duh, očevidno je da odgoj treba početi gimnastikom i vještinom borenja. Prva daje tijelu lijepo držanje, a druga umješnost.

Da je gimnastički odgoj potreban, ali da se u odgoju fizičkih snaga ne smije pretjerivati, u tome se svi slažu. Do doba puberteta djeca smiju da vrše samo lakše gimnastičke vježbe, a forsiranu hranu i svaki nasilan rad moramo isključiti iz odgoja, ako hoćemo da ne nastupi zastoj u njihovom fizičkom razvitku. Međutim, ne smijemo u isto vrijeme suviše jako naprezati i tijelo i duh, jer svako od njih ima da vrši drugi posao: naprezanje tijela sprječava razvitak psihičkih snaga, a naprezanje duha sprječava razvitak fizičkih snaga.

Tema 10: SPECIJALNA PEDAGOGIJA KAO PEDAGOŠKA NAUKA (TEORIJSKO – HISTORIJSKI ASPEKTI)

OSNOVE SPECIJALNOG ODGOJA

Neslaganja u određivanju osnove specijalnog odgoja obzirom na odnos pedagoških i medicinskih aspekata u izboru problema:

I – stanovište: (pedagoško-medicinski pristup) osnovu specijalnog odgoja čine:

a) pedagoški aspekti (odgoj, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje invalidne i razvojno ometene djece) i

b) medicinski aspekti (etiologija, simptomatologija i dijagnostika ovih stanja)

17

II – stanovište: (pedagoški pristup) – u osnove specijalnog odgoja ne unositi elemente koji imaju medicinska obilježja

Savremena nauka o specijalnom odgoju posvećuje potrebnu pažnju i medicinkim problemima, proučava ih i razrađuje, ali ih ne tretira kao osnovne probleme specijalnog odgoja, odnosno kao probleme koji treba da uđu u osnove njenog sistema.

NAUKA O SPECIJALNOM ODGOJU

U prvom periodu naučnog zanimanja za ove probleme pažnja istraživača je bila usmjerena na proučavanje medicinskih činjenica koje uvjetuju neko invalidno stanje.

Nauka o specijalnom odgoju promjenila je u toku svoga razvoja nekoliko naziva:a) «pedagogija liječenja» ili «zdravstvena pedagogija» - u vrijeme kad je bila pod dominacijom medicine

(Francuzi je i danas označavaju terminima »othopedagogie», «pedagogigie curative», Njemci je stalno nazivaju «Heilpedagogik»

b) «korektivna pedagogija» - i kod nas nakon napuštanja naziva «pedagogija liječenja»c) «defektologija» - kod nas i u ruskoj stručnoj literaturi (invalidna stanja ili razvojnu ometenost označava kao

defekt – po analogiji u oblasti tehnike)

Danas se za nauku o specijalnom odgoju sve više upotrebljava termin „specijalna pedagogija“, ali se u skorije vrijeme zamjenjuje nazivima „inkluzivna pedagogija“ i „integrativna pedagogija“

PREDMET SPECIJALNE PEDAGOGIJE

- općenito: problemi koji se javljaju u stanjima razvojne ometenosti kod djece:a) odgoj, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje retardirane, invalidne i razvojno ometene

djece,b) etiologija, simptomatologija i sanacija razvojnih smetnji koje se javljaju kod takve djece.

- svi ovi problemi se svode na dva osnovna procesa, koji se odvijaju u specijalnom odgoju:

a) proces habilitacije: proces kojim se utiče na stvaranje sposobnosti, odnosno funkcija, koje nisu imale normalnu organsku osnovu za razvoj (oligofrenija, neki oblici senzornih oštećenja, logopatija, nekih formi tjelesne invalidnosti), proces koji se primjenjuje kod onih stanja koja su

- uzrokovana jednim od primarnih faktora,- data rođenjem ili- nastala u vrlo ranom periodu razvoja

- Prva faza: kod ovih stanja ne postoji normalna datost određenih dispozicija, pa ih je potrebno prethodno snažiti i razvijati, da bi se na njima mogle izgrađivati adekvatne sposobnosti, odnosno funkcije – to je proces usmjeren na stvaranje nečeg što ranije nije postojalo ili je bilo veoma slabo razvijeno.

- Druga faza: proces je usmjeren na izgrađivanje i razvoj odgovarajućih sposobnosti , odnosno funkcija, na osnovama koje su stvorene u prvoj fazi.

b) proces rehabilitacije: primjenjuje se kod onih stanja koja su uzrokovana nekim sekundarnim faktorom, odnosno, koja su nastala u toku kasnijeg razvoja.

- postojale su normalno razvijene dispozicije i na njima izgrađene odgovarajuće sposobnosti, odnosno, funkcije, ali su u toku razvoja te sposobnosti znatno smanjene ili potpuno izgubljene (djelovanjem naknadnih faktora),

- smanjene ili izgubljene sposobnosti ili funkcije treba ponovo razviti ili stvoriti, treba ih iznova uspostaviti, dakle, rehabilitirati (fizioterapeutske mjere kod većine tjelesnih invalidnih stanja, psihoterapijske mjere i dr.)

Proučavanje ovih dvaju procesa predstavlja glavni predmet specijalne pedagogije.

ZADACI SPECIJALNE PEDAGOGIJE

Kao posebna pedagoška nauka, u svom istraživačkom radu, specijalna pedagogija treba da:

18

- proučava i naučno analizira sve pojave u području specijalnog odgoja,- otkriva i utvrđuje specifične pedagoške zakonitosti koje se javljaju u ovim pojavama,- određuje odgovarajuće norme i pravila (na temelju tako proučenih pojava u području specijalnog odgoja i

osnovnih načela pedagoške nauke),- izgrađuje sistem svojih vlastitih pedagoških učenja,- ugrađuje u sistem svojih učenja i određene naučne činjenice s područja odgovarajućih medicinskih

disciplina,- unapređuje i usavršava praksu specijalnog odgoja (u pogledu sanacionog i odgojno-obrazovnog rada)

CILJEVI SPECIJALNOG ODGOJA

Dvije osnovne grupe ciljeve:a) osnovni ciljevi - odnose se na opće obrazovanje i osposobljavanje invalidnog, odnosno, razvojno

ometenog djeteta, na njegovu socijalnu izgradnju i na svestrano oblikovanje njegove ličnosti, a ostvaruje se kroz:

- osiguranje optimalnog tjelesnog razvoja (osiguranjem osnovnih zdravstveno-higijenskih uvjeta i promjenom odgovarajućih sredstava i mjera)

- razvijanje zdravih psihičkih i tjelesnih dispozicija invalidnog, odnosno, razvojno ometenog djeteta (na temelju kojih bi ono učestvovalo u sanaciji svog invalidnog stanja)

- usvajanje određenih znanja, vještina i navika (da bi se invalidno, odnosno, razvojno ometeno dijete moglo profesionalno osposobiti i lakše prilagoditi svojoj socijalnoj sredini)

- socijalno izgrađivanje (razvijanje pozitivnih i subijanje negativnih osobina volje i karaktera, usvajanje ispravnih oblika socijalnog ponašanja)

b) posebni ciljevi: odnose se na sanaciju njegovog invalidnog stanja, na otklanjanje, odnosno, ublažavanje njegove invalidne smetnje, a realizuju se kroz.

- habilitaciju smanjenih psihičkih sposobnosti i izgrađivanje njihovih adekvatnih funkcija, kod mentalno nerazvijene djece,

- savladavanje određenih supstituiranih funkcija kod senzorno oštećene djece (oralni govor kod gluhe djece, taktilne i kinestetičke sposobnosti kod slijepe djece),

- korekciju govornih mana kod logopatske djece,

- rehabilitaciju i odgovarajuće profesionalno osposobljavanje kod tjelesno invalidne djece,

- rekonstrukciju ličnosti kod težih oblika sociopatske djece.

PODJELA SPECIJALNE PEDAGOGIJE

U okviru specijalne pedagogije razvilo se nekoliko posebnih disciplina ili grana, koje se bave problemima odgoja, obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja, posebnih grupa invalidnosti ili razvojne ometenosti.

- tiflopedagogija: odgoj, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje slijepe i slabovidne djece,- surdopedagogija: odgoj, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje gluhe i nagluhe djece,- logopedija: odgoj, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje djece sa govornim manama,

poremećajima govora i metode njihovog otklanjanja,- oligofrenopedagogija: odgoj, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje umno nerazvijene

djece,- pedagogija sociopatske djece: (poznata i pod nazivom forenzična pedagogija) – bavi se

proučavanjem metoda pomoću kojih se saniraju sociopatska stanja,- medicinska pedagogija: bavi se proučavanjem problema odgoja i obrazovanja hospitalizirane

djece.

Povezanost sa drugim naukama:- pedagogija (opšta pedagogija, didaktika)- psihologija (razvojna psihologija, psihopatologija)- sociologija,- kriminalistika,- lingvistika,- medicina (genetika, anatomija, fiziologija, neurologija sa psihijatrijom, otorinolaringologija,

oftalmologija, ortopedija)

19

RAZVOJ SPECIJALNE PEDAGOGIJE KAO NAUKE

- relativno mlada nauka

- uzima se za početak prva dekada 17. stoljeća (J.J.Bonet – 1620. godine: prva metodika rada sa gluhonijemom djecom),

- pravi razvoj pada u razdoblje od kraja 18. do kraja 19. stoljeća, u kojem se mogu uočiti dva razvojna perioda:

a) predominacija medicinskog uticaja (zbog činjenice da su se ovim problemima prvo počeli baviti liječnici, a posebno psihijatri):

- I.M.Itard i E.Seguin: francuski psihijatri ( smatraju se osnivačima nauke o spec. odgoju; autori čuvene fiziološke metode – izravno djelovanje na razvijanje čula i pokreta u cilju njihovog funkcionalnog usavršavanja),

- J.Gugenbühl: švicarski liječnik (princip manuelnog rada i primjena očiglednih sredstava u habilitaciji imbecila i idiota),

- K.Aman, K.LIncke, Urbantschitsch, H.Gutzmann, E.Fröschels: doprinos razvoju surdopedagoške discipline,

- V.Haüy, C.Zeune, J.Klein, P.Vileille zasluge za razvoj tiflopedagogije (najveći doprinos dao je J.Braille – izumitelj pisma za slijepe)

c) prerastanje u pedagošku disciplinu: specijalna pedagogija se osamostaljuje i potpuno prerasta u pedagošku disciplinu:

- A.Binet, E.Claparede, H.Hanselmann, H.Asperger, T.Heller – na početku prošlog stoljeća posebno doprinjeli razvoju spec. pedagogije kao pedagoške nauke,

- doprinos psihoanalize i individualne psihologije (S.Freud).

DRUŠTVENO-HISTORIJSKA UVJETOVANOSTSPECIJALNOG ODGOJA

- specijalni odgoj je društveno uvjetovana pojava

- proistekao je iz društvene situacije koja ga je, na određenom stupnju razvoja društveno-moralne svijesti, nametnula kao socijalno-etičku potrebu i funkciju

- od najstarijih vremena, pa sve do kraja 18. vijeka, na invalidnu ili razvojno ometenu osobu gledalo se kao na neljudsko biće , kao na monstruma kome se osporavalo pravo na život dostojan čovjeka,

- mogu se, uvjetno, razlikovati četiri faze ili perioda u razvoju tog odnosa društva prema invalidnom, odnosno, razvojno ometenom djetetu:

Prva faza:- prvobitna zajednica: invalidno, odnosno, razvojno ometeno dijete, ukoliko nije ubijeno prepuštalo se

svojoj sudbini, da strada i da propadne, da ne bi kao neproduktivan član zajednice pao na teret zajednici ili ozlovoljio bogove,

- robovlasničko društvo : takvo dijete je bilo bačeno u vodu, u brdske provalije, ubijano, izloženo nepogodama ili divljim zvjerima (jus exponendi), prodano u ropstvo (jus vendendi). Platon i Aristotel, u duhu svoga vremena, nisu imali humaniji odnos prema ovakvom djetetu i smatrali su da je beskorisno voditi bilo kakvu brigu o njemu

a) izuzeci:- kod starih Egipćana se nije dopuštalo pogubljenje ovakve djece,

- stari Izraelci su rađanje takve djece smatrali kao znak božje kazne za grijehe njihovih roditelja i ostavljali su ih u životu kao primjer za zastrašivanje

20

b) pojave naučnog interesovanja:- Herodot govori o jednom mucavom dječaku Battosu (battaridzein = mucati) i objašnjava to

kao posljedicu duševnih patnji njegove majke u vrijeme trudnoće,

- rimski liječnik Cornelius Celsus govori čak o nekim metodama (operativni zahvati na korjenu jezika) u odstranjivanju govornih poremećaja (u našoj tradiciji: napiti se iz zvona, ili zmijesiti mu kruh čekalom iz mlina),

- kod starih Inda prema ovoj djeci pokazivana je visoka tolerancija, puno razimijevanje, suosjećanje i vjerovanje u mogućnost njihovog razvoja (čak su razradili i metode njihove sanacije u starim djelima: «Pančatantra» i «Hitopadeza», za koje i danas vlada veliko interesovanje i susreće se njihova primjena)

Druga faza:

- obuhvata uglavnom epohu feudalnog društvenog poretka i period prijelaza iz srednjeg u novi vijek,

- nešto veća tolerancija prema invalidnom, odnosno, razvojno ometenom djetetu i pružanje stanovite pomoći,

- uticaj etičkih shvatanja kršćanstva: propovjedanje ljubavi prema „bjednima i siromašnim duhom“,

- osnivanje prvih ustanova za invalidna lica, tzv. „azila“, prvo za slijepe i gluhonijeme, a kasnije i za druge kategorije invalidnosti,

- osnovno obilježje ovih ustanova bila je izolacija, a nije se radilo na habilitaciji i rehabilitaciji, niti na njihovom uključenju u ljudsku zajednicu,

- na njih se gledalo (u skladu sa kršćanskim demonološkim učenjem) kao na plod vještica i đavola,

- da bi se prisilili da priznaju svoje veze sa demonima, poznati su slučajevi nemilosrdnog postupanja prema njima: spaljivanje na lomači, okivanje u lance (egzorcizam),

- odnos prema razvojno ometenom djetetu zavisio je od staleškog porijekla (klasni karakter),

Treća faza:

- preokret u odnosu prema invalidnom, odnosno, razvojno ometenom djetetu pod uticajem prosvjetiteljstva, a posebno francuske buržoaske revolucije (pred kraj 18. stoljeća i traje do kraja 19. stoljeća),

- uticaj ideja o jednakosti među ljudima i spoznaja o mogućnostima razvoja invalidnog, odnosno, razvojno ometenog djeteta,

- saznanje i uvjerenje da se takvom djetetu treba dati odgovarajuće obrazovanje i osposobiti za za život,

- osnivanje i organizaciono uređenje ustanova za ovakvu djecu (zasluge pripadaju raznim karitativnim društvima, pojedinim crkvenim redovima i bogatim pojedincima - udio države malen),

- zanemarena briga o uključivanju takve djece u produktivni rad i u zajednicu normalnih ljudi – još uvijek socijalno neravnopravni građani.

Četvrta faza:

- ne samo veća humanost, nego i odgovornije staranje za djetetov razvoj i osposobljavanje (naročito poslije II svjetskog rata)

- prevladalo je shvatanje da ovim licima treba pružiti sve mogućnosti za njihovu kompletnu habilitaciju i rehabilitaciju i osposobiti ih za nezavisan dostojan život u društvenoj zajednici

NORMATIVNI OKVIR ODGOJA I OBRAZOVANJADJECE SA POSEBNIM POTREBAMA

21

Međunarodni dokumenti:- Opća deklaracija o ljudskim pravima (OUN – 1948.)- Deklaracija o pravima djeteta (OUN – 1958.)- Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju (OUN – 1960.)

Bosna i Hercegovina:

- Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju – 2003. godine, kao opći ciljevi obrazovanja: „...osiguranje optimalnog razvoja za svaku osobu, uključujući i one sa posebnim potrebama, u skladu sa njihovim uzrastom, mogućnostima i mentalnim fizičkim sposobnostima.“

Federacija Bosne i Hercegovine:

- Koncepcija devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja: „...Uključivanje djece sa posebnim potrebama u obrazovni sistem kroz prilagođavanje sistema obrazovanja individualnim potrebama svakog djeteta.“

Unsko-sanski kanton:

- Zakon o osnovnom i općem srednjem odgoju i obrazovanju – 2004. godine:»Kada u toku školovanja u razvoju učenika/ce sa posebnim potrebama nastupe promjene, koje zahtijevaju prelazak iz odjeljenja za učenike/ce sa posebnim potrebama u redovno ili iz redovnog u odjeljenje za učenike/ce sa posebnim potrebama, škola će uputiti učenika/cu na Komisiju iz člana 83. stav 1. ovog zakona, radi davanja nalaza i mišljenja» (član 84.)

Tema 11: ODGOJ U DOMOVIMA

- odgoj koji se ostvaruje u društvenim institucijama za smještaj i odgajanje djece i mladih- još u antičko doba osnivani su domovi za smještaj učenika iz pojedine filozofske škole- u srednjem vijeku uz crkvene škole su postojali domovi i internati- škole-internati sa eksternim odjeljenjima pojedinih crkvenih redova (benediktinci, dominikanci, franjevci,

jezuiti i dr.)- humanisti: prva humanistička škola-internat u Mantovi „casa giocosa“ – kuća radosti, Vitorini de Feltre- u 17. i 18. stoljeću domovi, zavodi pojedinih pedagoških pravaca:

pijetisti - sljedbenici učenja J.A. Komenskog, odgoj za svu djecu (u Haleu, A.H. Francke) filantropisti – pod uticajem J.J. Rousseau-a osnivaju odgojne zavode (filantropine) za odgoj mladih u

skladu sa čovjekovom prirodom odgojni zavodi za siromašnu djecu – J.H. Pestalozzi

- pokret odgojnih domova u prirodi – krajem 19. i početkom 20. vijeka, organizirani kao velike obitelji, kao životne zajednice odgajanika i odgajatelja

- nakon oktobarske revolucije domovi-internati u Sovjetskom savezu, pod uticajem učenja A.S. Makarenka

1.DOM KAO ODGOJNA INSTITUCIJA- domovi su i odgojne i socijalne institucije- po unutrašnjoj organizaciji domovi su zajednice odgajanika i odgajatelja- kompletan život i rad odgajanika u domu organiziran je i podređen ostvarivanju odgojnih zadataka- u domu mora postojati povoljna psihološka klima (uzajamno povjerenje, razumijevanje, uvažavanje,

poštovanje, saradnja)- u domove se smještaju:

djeca i mladi bez roditelja, iz nepotpunih, rastavljenih ili zapuštenih obitelji učenici i studenti koji nastavljaju školovanje izvan mjesta stalnog boravka maloljetnici koji su narušili norme društvenog života djeca i mladi kojima je zbog smetnji u somato-psihičko-socijalnom razvoju potreban specijalni

tretman domskog karaktera- svrha odgoja u domovima je da djeci i mladima

nadoknadi nedostatak obiteljskog doma pruži toplinu, ljubav i sigurnost pruži povoljne uvjete za njihov psihički i fizički, moralni i društveni razvitak

- opći zadaci odgoja u domovima: tjelesni razvoj i briga o zdravlju, intelektualni razvoj, moralni razvoj, radni odgoj i formiranje radnih navika, razvoj smisla za lijepo

2. VRSTE DOMOVA- domovi se osnivaju sa različitom namjenom:

22

za odgajanike različite dobi i spola, imaju različite kapacitete, u niima odgajanici borave duže ili kraće vrijeme, više su ili manje otvoreni prema društvenoj sredini

- vrste domova prema namjeni: đački i studentski domovi (za mlade koji su, zbog nastavka školovanja, privremeno lišeni

roditeljskog nadzora) dječji domovi i odgojni domovi (za djecu koja su trajno ili privremeno lišena obiteljske brige i

odgajanja) specijalni domovi i odgojno-popravni domovi (za mlade sa teškoćama u razvoju ili sa delinkventnim

ponašanjem)

- vrste domova prema dobi odgajanika: dječji domovi za djecu predškolske i/ili šklske dobi đački domovi studentski domovi

- vrste domova prema spolu odgajanika: domovi za žensku djecu i mlade domovi za mušku djecu i mlade mješoviti domovi za djecu i mlade (organizacijske i pedagoške teškoće)

- vrste domova prema njihovom kapacitetu: veliki (za više stotina odgajanika) srednji (100 do 200 odgajanika) mali (15 do 100 odgajanika) – pedagoški opravdaniji

- vrste domova prema trajanju boravka odgajanika: domovi za kraći boravak odgajanika (zbog zdravstvenih razloga, organiziranog korištenja

slobodnog vremena, rekreacije i sl. – domovi za oporavak i liječenje, ljetovališta, zimovališta, domovi za opservaciju)

domovi za trajni boravak (odgajanici borave duže vrijeme: đački, odgojni, odgojno-popravni, specijalni domovi)

- vrste domova prema stupnju njihove otvorenosti: otvoreni

- omogućuju svakodnevne kontakte odgajanika sa društvenom sredinom- smještaj u dom i njegovo napuštanje je u skladu sa željom odgajanika ili njihovih

roditelja poluotvoreni

- omogućuju kontakte odgajanika sa okolinom vezane za radno osposobljavanje, organiziranje kulturnih i javnih djelatnosti i sl.

- u nekim oblicim života i rada su zatvoreni prema okolini (neki odgojni, odgojno-popravni i specijalni domovi)

zatvoreni - postoje pravna ograničenja u odnosu na smještaj i kontakte odgajanika prema životu

izvan doma- cjelokupni život i rad obavlja se u domu prema propisanim pravilima (odgojno-

popravni domovi – teže prema djelimičnom otvaranju)- karakteristični tipovi domova u praksi:

- dječji domovi (pitanje hospitalizma)- đački domovi- odgojni domovi (odlukom suda i rješenjem organa socijalne skrbi upućuju se

maloljetnici dobi 10-18 godina skloni skitnji, prestupništvu i dr.)- odgojno-popravni domovi (maloljetnici koji se upućuju sudskom odlukom na 1-5

godina zbog izvršenja težih djela)- specijalni domovi (upućuju se djeca i mladi sa smetnjama u razvoju, koja ne mogu biti

obuhvaćena inkluzivnim odgojem i obrazovanjem, ili zbog aziliranja)

3.SADRŽAJ I PODRUČJA ODGOJNOG RADA U DOMOVIMAa) Zdravstveno-higijensko i i rekreativno odgojno područjeb) Učenjec) Rad i druge obavezed) Slobodne aktivnosti

23

e) Društveno-zabavni životf) Društveno-politički životg) Učešće odgajanika u upravljanjuh) Slobodno vrijeme odgajanikai) Povezanost s roditeljskim domom, društvenom i radnom sredinom

4. NAČELA I ODGOJNI POSTUPCI Načelo aktivnosti: program odgojnog rada mora predvidjeti takvu organizaciju aktivnosti da dođe do

izražaja inicijativa svakog odgajanika Načelo postavljanja zahtjeva i poštovanja ličnosti odgajanika: u zahtjevima se moraju poštovati norme i

pravila ljudskog ponašanja Načelo socijalizacije: odgojna grupa mora konstruktivno ljudski djelovati i razvijati ljudske odnose u

vrijednosnom značenju Načelo individualizacije: odgajatelj mora dobro poznavati svoje odgajanike, njihove interese, sposobnosti,

sklonosti Načelo posrednog pristupanja odgajaniku: odgajatelj se stavlja u ulogu savjetnika, pomagača i suradnika Načelo minimalne segregacije: dom mora biti stalno otvoren prema sredini u kojoj se nalazi Načelo jedinstva odgojnih utjecaja: jedinstvo djelovanja i suradnja doma, obitelji, škole i drugih odgojnih

faktora

Odgojni postupci: Razgovor Poučavanje uvjeravanje Navikavanje Sprečavanje

5. INTERNATSKA PEDAGOGIJA - Pedagoška nauka koja proučava i unapređuje odgojni rad u domovima kao društvenim institucijama za

zbrinjavanje i odgoj djece i mladih- Cilj: da primjenom naučne metodologije prati, proučava i itražuje specifičnosti odgojnog procesa u

uvjetima domskog života- Zadaci:

a) da proučava odgojni rad u specifičnim uvjetima domskog života i da obogaćuje pedagošku spoznaju na tom području odgojnog rada

b) da na temelju tih spoznaja razrađuje zadatke, organizacijske oblike, sadržaje, faktore, metode, načela, sredstva i postupke odgoja u domovima

c) da znanstveno-kritički vrednuje napredak i postignuća domskog odgoja i internatske pedagogije

Tema 12: TJELESNI ODGOJ

1. Tjelesni odgoj u pedagoškoj teoriji i praksiU - antičko doba (gimnastika, kalokagatija, Platon: „teže je izabrati trenera za tijelo, nego učitelja

intelektualnih predmeta)- srednjevjekovno feudalno društvo (sedam slobodnih vještina –plemstvo, nasuprot asketizmu)- period humanizma i renesanse- Herbart- tjelesni odgoj nije potreban za postizanje odgojnih zadataka (idealističko-intelektualističko

shvaćanje odgoja)- Klasici i tjelesni odgoj (Pestalozzi, Lok, Ruso, Komenski ... )

2. Tjelesni odgoj kao sastavni dio cjelokupnog pedagoškog procesa - tjelesni odgoj je pedagoška djelatnost sveukupnog odgojnog procesa,- izvori teorije tjelesnog odgoja:

opća pedagogija i njene pomoćne nauke historijska baština (razvoj društvenih pokreta sporta i fizičke kulture) praksa tjelesnog odgoja

24

3. Zadaci tjelesnog odgoja

a) higijenski zadatak - tjelesni odgoj je najuže povezan sa zdravstvenim odgojem- stjecanje higijenskih znanja i navika,- korištenje prirodnih faktora (sunce, zrak, voda)

b) biološki zadatak - unapređivanje, omogućavanje i pomaganje glavnih bioloških procesa: tjelesni rast i razvoj- poboljšanje opšte funkcionalne sposobnosti organizma (kretanje, disanje, krvotok, nervni sistem,

imunološki sistem)

c) obrazovni zadatak - stjecanje sistema znanja o značaju razvijanja pokretljivosti, motoričkih sposobnosti, koordinacije i

ekonomičnosti pokreta, brzine, snage, izdržljivosti- stjecanje zanja o značaju tjelesnog razvoja i aktivnosti za zdrav život

d) estetski zadatak - manifestira se u

razvijanju smisla za lijepo i skladno putem tjelesnih pokreta, doživljavanju, uočavanju i stvaranju estetskih kvaliteta

- ovaj zadatak se realizira razvijanjem, ritmičnosti, skladnosti, gracioznosti, rirodnosti i elastičnosti pokreta, razvijanjem smisla za harmoničan razvoj tijela izražavanjem muzičkih sadržaja pokretom, stvaranje smisla za sklad boja i formacija razvijanjem smisla za ljepotu prirodnog

e) rekreativni zadatak - tjelesni odgoj je polazište za stvaranje navika aktivnog života i zdrave razonode,- uticaj na emocionalni razvoj i stabilnost – stvaranje dobrog raspoloženja- naročito važan u vremenu intenzivnog i napornog tempa rada i življenja

f) moralni zadatak - formiranje društveno i moralno pozitivnog lika čovjeka- prihvatanje poraza- bolji zavrjeđuje divljenje i čestitke- humanizacija odnosa među ljudima (moralne vrijednosti olimpijskih načela)

4. Faktori, oblici i sredstva tjelesnog odgoja - faktori: porodica, predškolske ustanove, škole, sportska udruženja, klubovi, mas-mediji- individualne i grupne aktivnosti, kao oblici- značaj poticanja, nagrade, samoaktualizacije, primjera kao sredstava

Tema 13: INTELEKTUALNI ODGOJ

- značaj u formiranju svestrano razvijene ličnosti- intelektualna djelatnost čovjeka organski je dio njegove sveukupne radne i stvaralačke aktivnosti- neopravdanost odvajanja intelektualnog i radnog odgoja, ili favorizovanje jednog na račun drugog- opasnosti i zablude: poistovjećivanje sa obrazovanjem i /ili učenjem- u politehničkom obrazovanju ostvaruje se integracija intelektualnog i radnog odgoja,- politehničko obrazovanje ima

sociološki značaj – primjenjivost stečenih znanja u funkciji progresivnog razvoja, tehnološki značaj – tehnička dostignuća su pokretačka snaga sveukupnog razvoja pedagoško-psihološki značaj – rad i ljudsko stvaralaštvo su osnovni smisao postojanja i

afirmacije ljudske ličnosti

1. SMISAO, SVRHA I ZADACI INTELEKTUALNOG ODGOJA

25

- smisao – razvijanje čovjekovih intelektualnih potencijala, njegove spoznajne moći, da bi ovladao zakonitostima prirodnog i društvenog kretanja i ovladao tim kretanjima

- svrha – stalno obogaćivanje intelektualnih snaga, jačanje intelektualnih kapaciteta, razvijanje i usavršavanje čovjeka kao razumnog i plemenitog ljudskog bića

- osnovni zadaci: usvajanje sistema znanja, formiranje vještina i navika, razvijanje intelektualnih snaga i sposobnosti, ovladavanje kulturom intelektualnog rada i oblikovanje pozitivnih osobina ličnosti

a) Usvajanje sistema znanja- znanje, kao uopćeno iskustvo ranijih naraštaja, pozitivna tekovina čovječanstva, predstavlja osnovu i

pretpostavku intelektualnog djelovanja- znanja moraju biti shvaćena i usvojena na način i u mjeri da mogu koristiti u životu- uloga znanja nije samo u spoznavanju svijeta, nego i u djelovanju na njega u njegovom mijenjanju i

podvrgavanju čovjekovim potrebama

b) Formiranje vještina i navika- vještina ili umijeće: vježbanjem stečena sposobnost svjesnog primjenjivanja znanja; formira se u procesu

vježbanja i označava stečenu psihomotornu sposobnost, koja omogućuje tačnije, brže i lakše obavljanje neke radnje,

- navika: daljim vježbanjem automatizirana vještina

c) Razvijanje intelektualnih snaga i sposobnosti- intelektualnim snagama i sposobnostima određeni su intelektualni potencijali pojedinca- razlozi za razvijanje intelektualnih sposobnosti:

u klasičnoj, ali i današnjoj školi, više se traži da učenici pamte gotove činjenice, nego da razvijaju i njeguju vlastitu misao,

samo pojedinac sa razvijenim vlastitim intelektualnim snagama može se uklopiti u tokove savremenog naučno-tehnološkog razvoja

- intelektualni odgoj treba formirati povoljne uvjete za dalje jačanje i razvijanje intelektualnih snaga i sposobnosti

-d) Ovladavanje kulturom intelektualnog rada- ovladavanje kulturom intelektualnog rada podrazumijeva da se ovlada znanjima i vještinama kao se uči,

radi i istražuje- osposobljavanje za samoobrazovanje je jedan od primarnih zadataka savremene škole

e) Oblikovanje pozitivnih osobina ličnosti- emocionalna komponenta- ljubav prema istini i traganje za istinom- voljno-djelatna komponenta: djelovanje u skladu sa spoznajom i doživljavanjem vrijednosti istine

2. SADRŽAJNA PODRUČJA a) Odnos općeg i stručnog obrazovanja b) Novi sadržaji i vrednote c) Nesporazum između humanističkih i tehničkih sadržaja d) Opća klasifikacija sadžaja

3. PUTEVI REALIZACIJE

a) Glavni činitelji (porodica, predškolska ustanova, škola, kulturna institucija)b) Temeljni zahtjevi

- aktivnost- interes- postupnost- sistematičnost- primjerenost- ekonomičnost

c) Različiti pristupi ostvarivanju - stara škola / nova škola- pokret za radnu školu- inovativni modeli nastave (egzemplarna nastava, interaktivna nastava, konfluentno

obrazovanje)

Tema 14: ESTETSKI ODGOJ

26

1. ESTETSKI ODGOJ KAO TEMELJNO ODGOJNO PODRUČJE - povijesna zasnovanost

ukrašavanje, nakit, plesovi, obredi čovjeka u prvobitnoj zajednici u antičko doba bitan dio odgojne djelatnosti (kalokagatija); Platon pisao o značaju estetskog

odgoja u razvoju ličnosti; Aristotelovo učenje o lijepom u umjetnosti srednji vijek: muzičke i likovne aktivnosti u crkvenim školama humanizam i renesansa neohumanisti i predstavnici klasicizma krajem 18. vijeka:

- Humbolt: reorganizacija gimnazija- Šiler: Pisma o estetskom odgoju- Komte: umjetnost je najkompletniji izraz jedinstva ljudskog duha

Industrijalizacija i zapostavljanje estetske komponente Nakon drugog svjetskog rata raste interes za estetskim

- potrebe, mogućnosti i dužnost individualna i društvena potreba za estetskim odgojem i estetskim vrijednostima u svakom čovjeku postoje mogućnosti za razvoj estetskog smisla i sposobnosti obzirom da čovjek ove vrijednosti ne donosi rođenjem, dužnost je razvijati ih i formirati putem

odgoja i obrazovanja- sastavni dio skladnog odgoja ličnosti

neodvojiva povezanost sa ostalim odgojnim područjima

2. TEMELJNA SVRHA I ZADACI ESTETSKOG ODGOJA - temeljna svrha: doprinos cjelovitom razvitku ličnosti:- zadaci:

razvijanje sposobnosti uočavanja lijepog formiranje sposobnosti estetskog doživljavanja izgrađivanje stvaralačkih estetskih sposobnosti njegovanje sposobnosti estetskog vrednovanja

3. SADRŽAJNA PODRUČJA I MOGUĆNOSTI OSTVARIVANJA - sadržajna područja:

priroda život i međuljudski odnosi produkti čovjekovog rada umjetnost

- mogućnosti ostvarivanja ostvarivanje u nastavi ostvarivanje u slobodnim aktivnostima ostvarivanje u širem školskom životu

4. METODIČKE PRETPOSTAVKE REALIZACIJE - osnovni činitelji: porodica, škola, sredstva informiranja, kulturne institucije- glavni zahtjevi:

kvalitetnost sadržaja i sredstava odgojna vrijednost sadržaja i sredstava pristupačnost sadržaja i sredstava interes očiglednost aktivnost postupnost sistematičnost mnogostranost individualizacija

- metodski postupci promatranje slobodno izražavanje estetska analiza

27

Tema 15: MORALNI ODGOJ

- svrha: formiranje čovjeka kao ljudskog bića je primarni, fundamentalni društveni zadatak- moral

- jedna od primarnih životnih potreba, a manifestira se u aktivnom oblikovanju, usmjeravanju i vrednovanju ljudskih postupaka (kao dobrih ili loših)

- definicija: skup pojmova o dobru i zlu, kao sistem društvenih normi, pravila, običaja, načela, smjernica, ideala, kategorija koji je nastao tokom historijskog razvoja čovječanstva, a odnosi se na reguliranje međuljudskih odnosa (individulanih i grupnih) na ponašanje čovjeka u društvu u određenoj društvenoj zajednici

- moral je oblik životne stvarnosti- etika – filozofska disciplina i teorija morala- moral regulira odnose među ljudima, a etika ga proučava i unapređuje

- moralni odgoj je proces:- moralnog formiranja- moralnog oblikovanja ličnosti- formiranja pojedinca u društvenu ličnost

- teorija moralnog odgoja proučava:- zakonitosti moralnog odgoja- cilj- zadatke- proces- sadržaj- faktore- principe- metode- sredstva

1. SMISAO I ETAPE PROCESA MORALNOG ODGOJA a) Formiranje moralne spoznajeb) Formiranje moralnih uvjerenjac) Formiranje moralnog ponašanja i djelovanja

2. SVRHA I ZADACI MORALNOG ODGOJA a) Upoznavanje morala i njegove teorijeb) Usvajanje moralnih stavova i formiranje moralnih uvjerenjac) Formiranje navika moralnog ponašanja i djelovanjad) odgajanje pozitivnih osobina volje i karakterae) njegovanje smisla za etičke vrednote

3. SADRŽAJ MORALNOG ODGOJA a) Odgoj u duhu humanizmab) Pripremanje za obiteljski životc) pripremanje za društveni životd) Odgoj u duhu patriotizmae) Odgoj u duhu solidarnosti i bratstva među njudimaf) Formiranje pozitivnog odnosa prema radug) Formiranje pozitivnog odnosa prema materijalnim i duhovnim vrednotama

4. ELEMENTI METODIKE OSTVARIVANJA a) Važni činioci - obitelj, odgojne institucije, sredstva informiranja,izdavačka djelatnost, kulturne institucije, preduzeća,

društvene organizacije- slobodno vrijeme

b) Glavni zahtjevi- svrsishodnost- usmjerenost- pozitivna orijentacija- socijalizacija- jedinstvenost uticaja- dosljednost- primjerenost

c) Metodski postupci

28

- poučavanje- uvjeravanje- navikavanje- sprečavanje

Tema 16: RADNI ODGOJ

RADNI ODGOJ KAO TEMELJNO ODGOJNO PORDUČJE- čovjek kao stvaralačko biće- Pestalozi: skladan harmonijski razvitak ličnosti podrazumijeva razvitak uma, srca i ruke (intelektualni,

moralni i radni odgoj)- Rad, aktivnost, djelatnost i stvaralaštvo su bitna čovjekova određenja- Osnovni zadaci odgoja: materijalni, funkcionalni i odgojni- Osnovne komponente odgoja: racionalna, emocionalna i voljno-djelatna- Aspekti rada i radnog odgoja:

Filozofski Etički Sociološki Psihološki Pedagoški

- radno obrazovanje i radni odgoj

ZADACI RADNOG ODGOJA- osnovni smisao i svrha: omogućiti svakom čovjeku da, pored tjelesne, intelektualne, morale i estetske

kulture, ovlada i kulturom rada, radno-tehničkom i proizvodnom kulturom

- odgojni zadatak: rad je dužnost i obaveza čovjeka kao člana zajednice odnos prema radu je jedno od najvjerodostojnijih mjerila čovjekove moralnosti mogućnosti odgojnog djelovanja u radnom odgoju:

- razvijanje pozitivnih stavova prema radu- formiranje pozitivnih ličnosti i karaktera- realan odnos prema manuelnom i intelektualnom radu- razvijanje emocija koje treba da prate rad (radno oduševljenje, zanos, samopouzdanje,

osjećaj povjerenja u vlastite snage)- razvijanje radnog morala

- obrazovni zadatak: usvajanje određenog sistema znanja usvajanje znanja o naučnim osnovama tehnike i proizvodnje usvajanje znanja o glavnim proizvodnim granama realizuje se kroz:

- formiranje odgovarajućih umijeća i navika- ravijanje odgovarajućih sposobnosti:- promatranja- tehničkog mišljenja- konstruiranja- pravilnog organiziranja radnog vremena

- rekreativni zadatak značaj aktivnog odmora i rekreacije odgoj za slobodno vrijeme

- radno-profesionalni zadatak - stručno obrazovanje podrazumijeva radni i tehnički odgoj

SADRŽAJNE KOMPONENTE I MOGUĆNOSTI OSTVARIVANJA- osnovno tehničko obrazovanje- poznavanje suvremene proizvodnje- osnove ekonomskih znanja- tehničko crtanje- ovladavanje radnim umijećima i navikama

a) ostvarivanje u nastavi b) ostvarivanje u slobodnim aktivnostima

29

c) ostvarivanje u učeničkom produktivnom radu

VAŽNIJI ČINITELJI I OSNOVNI ZAHTJEVI- porodica, predškolske organizacije, škola, sredstva informiranja, društvene organizacije, proizvodne

organizacije- osnovni zahtjevi:

praktična svrsishodnost tehnička mnogostranost ili politehničnost pristupačnost, racionalnost jedinstvo teorije i prakse

Tema 17: EKOLOŠKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

Ecological education Nature protection education Erziehung naturschützende Ausbildung

Def.: ekologija je nauka o odnosu organizma prema okolini, o njegovom smještaju i pojavljivanju u prostoru (grčki: oikos = kuća + logos = riječ, govor, zakon)

Šire značenje: ekologija se odnosi na zaštitu prirodne okoline od pretjeranog uništavanja, odnosno, bilo kakvog nepravilnog odnosa čovjeka prema živoj i neživoj prirodi

ZADACI: - sticanje savremenih znanja, vještina i stavova o ekološkim osobenostima, procesima i

zakonitostima u životnoj sredini,- upoznavanje o djelovanju čovjeka na životnu sredinu u različitim formama i dimenzijama,- razumijevanje savremenih težnji i mogućnosti savremene nauke, društvenih nauka i umjetnosti

za cjelovitu zaštitu i unapređenje životne sredine,- navikavanje učenika na održavanje lične higijene, higijene i estetskog uređenja školske sredine- navikavanje na ispravan odnos prema objektima u prirodi, prema kulturnim vrijednostima i

posebno prema sveukupnim međuljudskim odnosima

Kako se realizuju zadaci?:- u nastavi ekologije,- u vanškolskoj ekologiji,- u akcionim programima,- u projektima razvitka zajednice

Uzroci ozbiljnog poremećaja okoline:- nagli porast industrijalizacije,- pojave novih tehnologija,- porast upotrebe kemikalija,- enormno povećanje potrošnje energije,- porast potrošnje raznih materijalnih dobara,- povećanje količine industrijskog i komunalnog otpada,- porast saobraćaja,- brža industrijalizacija i nekontrolisano trošenje prirodnih resursa.

Internacionalizacija problema:- problemi okoliša prelaze granice jedne zemlje,- potrebna je aktivna suradnja između zemalja i internacionalna suradnja,- UN 1992., Rio de Žaneiro: Konferencija o zaštiti okoline (konsenzus: socio-ekonomski rast i

eko-sistem moraju biti u harmoniji i međusobno se podržavati)

Historijski osvrt- ljudi su od pamtivijeka pridavali značaj očuvanju okoline,- Žan Žak Ruso: predlaže Emilu (glavni lik njegovog pedagoškog djela: „Emil ili o odgoju“) da što

više uči iz prirode poput Robinzona,- Jan Amos Komensky u „Velikoj didaktici“: „Tačan red u školi treba pozajmiti od prirode i to

takav da ga ne mogu zaustavitinikakve smetnje“

30

- reformska pedagogija daje naglasak na sticanju znanja neposrednim iskustvom u prirodi

Utemeljenost i cilj ekološkog odgoja i obrazovanja:- odgoj je očovječenje čovjeka,- J.A. Komensky: vidljivi svijet je stvoren da služi za rađanje, odhranjivanje i odgajanje ljudskog

roda,- čovjek je dio savršene kosmičke harmonije i treba, ne samo da spozna i shvati, već i da mijenja

svoje okruženje,,- čovjek je podčinio mnoge prirodne procese i zakone svom blagostanju, ali je nekontrolisanim

postupcima narušio okolinski sistem i doveo u pitanje svoju egzistenciju na planeti,- odgoj i obrazovanje pružaju mogućnost da se mijenja svijest o okruženju- CILJ: sticanje znanja o međuzavisnosti biljnog i životinjskog svijeta i materijalnog okruženja, te

na osnovu te spoznaje, razvoj uvjerenja o čuvanju i zaštiti okoline od nepravilnog korištenja i uništavanja (koliko znaju djeca o prirodi: ko daje mlijeko, „zašto crna koka nema crno jaje“)

Sadržaj ekološkog odgoja:- globalna uzurpiranja (oštešenje ozonskog omotača, promjena klime),- urbani razvoj (kontrola, planiranje, razvoj),- zaštita voda (voda za piće, površinske vode, podzemne, morske),- odlaganje smeća u urbanim i ruralnim sredinama,- mikrobiološka i kemijska ispravnost hrane - uticaj na okolinu i zdravlje raznih energetskih izvora,- saobraćaj i njegov uticaj na okolinu (gasovi, buka),- nekontrolisana upotreba pesticida i drugih kemikalija,- genetski bioinženjering (biotehnologija i genetski modificirani organizmi),- kvalitet zraka (oksidi, sumpor, nitrogen, prašina, prljava kiša),- radioaktivni i drugi perzistentni otpad,- buka

Didaktička rješenja:

a) izleti i ekskurzije- odgojno-obrazovni ciljevi: spoznajni, motivacioni, rekreativni- sticanje znanja o realitetu i zauzimanje stavova- spoznaja i afektivni odnos se mora pretočiti u aktivno djelovanje

b) škola u prirodi- duga istorija ovog oblika rada- Vitorino de Feltre (početak 15. stoljeća) organizira nastavu u prirodi- posebno težište je na zdravstvenom odgoju (učenici se bave raznim fizičkim aktivnostima)- različiti modeli ovih škola: internatski tip (djeca stalno borave u prirodi), odvoženje djece do prikladnih

terena, povremeni boravci u prirodi, logorovanja

c) proizvodni i društveno korisni rad- učenici u Waldorfskoj školi sami proizvode i uče razne zanate- rad je i danas značajno odgojno sredstvo- rad u školskom vrtu, uočavanje lijepog u prirodi, aktivnosti na uređenju okoliša

OSNOVNA NASTAVNA PITANJA U REALIZACIJI EKOLOŠKOG ODGOJA

a) Zaštita voda- značaj vode za život (odnos kopno – voda na planeti)- voda za piće će biti najveći problem opstanka ljudi i životinja (1999. godine 17% ljudske

populacije je imalo ogromne probleme u snabdjevanju vodom- kod obrade vode u nastavnim predmetima (kemija, fizika) potrebno isticati ekološke aspekte- voda kao tema u umjetnosti (književnost, slikarstvo)- praktični rad (čišćenje vodotoka)

b) Zaštita zraka- zagađivači zraka: sumpordioksid, nitrogenoksidi, suspendirane čestice, volativne i semivolativne

organske komponente,hlorofluorovodonici, duhanski dim, neorganske prašine- od 1900 do 1965. godine globalna emisija sumpordioksida porasla je šest puta- najveća opasnost je oštećenje ozonskog omotača (zaštita organizama od UV-zračenja,

globalno zatopljenje)

31

- duhanski dim, pasivni pušači, kancerozna oboljenja- organizovanje akcija na nivou škola, korištenje medija

c) Odlaganje otpada i zagađenje zemljišta- najopasniji otpadi potiču iz hemijske industrije- prikupljanje sekundarnih sirovina kao mogućnost smanjenja zagađenja

Tema 18: UVOD U METODOLOGIJU PEDAGOGIJE

POJAM - cilj naučne spoznaje nije samo upoznavanje nego i mijenjanje stvarnosti:

upoznavanje efikasnosti pojedinih odgojnih postupaka – upoznavanje stvarnosti, sa ciljem primjene onih postupaka koji daju najbolje rezultate u ostvarivanju odgojnih zadataka – mijenjanje stvarnosti.

- Pedagoška spoznaja se ostvaruje naučno-istraživačkim radom- Izvori pedagoške nauke (Schmidt):

pedagoška spoznaja društvena stvarnost odgojni proces metodološka spoznaja

- etimologija: methodos (gr.) = um, postupak, razrada; logos (gr.) = riječ, razmatranje- Def .:

a) Onaj dio pedagogije koji proučava puteve naučne spoznaje u području odgoja i obrazovanja

b) Primjena i adaptiranje općih principa i postupaka naučnog istraživanja na specifično područje odgojno-obrazovnih problema (Abelson)

KARAKTERISTIKE PEDAGOŠKE SPOZNAJE

1. OBJEKTIVNOST- u pedagoškoj spoznaji se polazi od činjenica koje predstavljaju „odraz pojave nastale u određenom

odsječku vremena i utvrđenim uslovima“ (Zankov)- društvena angažiranost i odgovornost istraživača: odgoj i obrazovanje je jedan od najosjetljivijih

aspekata društvene prakse

2. ASIMPTOTIČNOST- nikad se ne može doći do potpune i apsolutne pedagoške spoznaje- svakoj etapi prethode ranije, manje savršene spoznaje, a slijedit će joj buduće, savršenije- „instatia negativa“ – neočekivan suprotan slučaj: među pojavama na kojima se vrši generalizacija uvijek

postoji određen stupanj vjerojatnosti drukčijih ishoda (značaj izbora uzorka)

3. SINTEZA INDUKCIJE I DEDUKCIJE- indukcija: na osnovu velikog broja istovrsnih pojava, pronalazimo zakonitost koja općenito vrijedi

(primjer: empirijska istraživanja) nepotpuna: na osnovu svakog desetog slučaja, zaključujemo uopće potpuna: obuhvatamo sve slučajeve da bismo generalno zaključili

- dedukcija: na temelju poznavanja opće-društvenog kretanja proučava se i određuje pravac kretanja društvene prakse na posebnom području.

Istraživanja iz područja filozofije odgoja Logička i lingvistička analiza fenomena (Šta je odgoj? Šta je obrazovanje? Šta je znanje?)

4. SINTEZA KVALITATIVNOG I KVANTITATIVNOG IZRAZA- svaka pojava ima svoje kvalitativne i kvantitativne aspekte- kvantitativna obrada podataka ne smije da bude nezavisna od kvalitativne analize- teškoće kvantifikacije (dječja igra, agresivnost, nedisciplina – konstrukcija mjernih instrumenata)

5. PEDAGOŠKA PRAKSA KAO KRITERIJ ISTINITOSTI- naučno utvrđenim podatkom iz pedagoške stvarnosti može se smatrati samo ono što je dokazano

praksom, iskustvom (Mužić)

OSOBINE LIČNOSTI ISTRAŽIVAČA

32

1. INTELEKTUALNE OSOBINEa) Širok intelektualni horizont (sposobnost kritičkog i stvaralačkog mišljenja, poznavanje stranih

jezika i savremenih komunikacijskih tehnologija, radoznalost)b) Opća pedagoška kultura i specijalno poznavanje onog područja koje istražujec) Metodološka spremad) Sposobnost organizacije vlastitog rada i rada drugih

2. KARAKTERNE OSOBINEa) Upornost i ustrajnostb) Hrabrostc) Emocionalan stav prema svom radud) Stav prema suradnicima (timski rad – interdisciplinarni pristup u istraživanju)

VRSTE PEDAGOŠKOG ISTRAŽIVANJA

Različiti kriteriji klasifikacije:a) Dob osoba na koje je upravljen odgojno-obrazovni procesb) Prema okolini, odnosno institucijamac) Prema specijalnim kategorijama odgajanikad) Prema sadržajima odgojae) Prema elementima regulacionog kruga odgojnog procesa (društvo, odgajatelj, odgajanik

Klasifikacija vezana za metodološku problematiku:a) Fundamentalna i operativna istraživanjab) Transverzalni i longitudinalni pristup istraživanjuc) Istraživanja prema njihovoj vremenskoj usmjerenosti

FUNDAMENTALNA I OPERATIVNA ISTRAŽIVANJA Fundamentalna: pronalaze se osnovne zakonitosti u pojavama, prirodi i društvu Operativna (primijenjena, razvojna): pronalaze se putevi da se usavrše postupci čovjeka oko

mijenjanja pojava u prirodi i društvu

TRANSVERZALNI I LONGITUDINALNI PRISTUP U ISTRAŽIVANJU Transverzalni pristup: pojava se istražuje u isto vrijeme, ali na raznim mjestima i u raznim

uslovima (maloljetnička delikvencija) Longitudinalni pristup: pojava se prati u vremenu (uzroci delikvencije iz godine u godinu)

VREMENSKA USMJERENOST ISTRAŽIVANJA- da li se istražuje prošlost, sadašnjost ili budućnost odgoja i obrazovanja- svako istraživanje treba imati svoj historijski uvod i refleksije za kretanja u budućnosti- historičnost i historicizam- historijsko-pedagoška istraživanja mogu biti organizirana

horizontalno (hronološki) verikalno (po problemima)

VRSTE ISTRAŽIVANJA (ISTRAŽIVAČKI NACRTI) prema Vizek-Vidović V.:1. Deskriptivna istraživanja

a) Pregledna ili anketna istraživanja- opisuje se zatečeno stanje,- ne objašnjavaju se odnosi među varijablama niti uzročno-posljedične veze

b) Korelacijska istraživanja- utvrđuje se veza među promatranim varijablama- pozitivna i negativna korelacija, nepostojanje korelacije- doznaje se o povezanosti varijabli, ali se ne otkriva uzročnost

c) Komparativna istraživanja- slična korelacijskim: ispituju se odnosi među varijablama kroz uspoređivanje rezultata kod

različitih skupina (npr. razlike među učenicima koji pokazuju visok i nizak strah od ispitivanja

2. Kauzalna - eksperimentalna istraživanja - namjerno mijenjanje jedne varijable da bi se provjerilo kako to djeluje na drugu varijablu

(zavisna i nezavisna varijabla- eksperiment:a) faktorijalni: kako prisutnost ili odsutbost nezavisne djeluje na zavisnu varijablu

33

b) funkcionalni: kako različit nivo nezavisne varijable djeluje na zavisnu- eksperimentalna, kontrolna, usporedna grupa (usporedna grupa dobija neki drugi tretman

u odnosu na eksperimentalnu)

3. Razvojna istraživanja a) longitudinalna: isti ispitanici se prate u određenom vremenskom razdobljub) transverzalna: različiti ispitanici u istom vremenskom trenutku

ETAPE PEDAGOŠKOG ISTRAŽIVANJA

- etape u realizaciji puta spoznaje:a) izbor problema istraživanjab) izrada projekta istraživanja i stvaranje uslova za njegovo izvršavanjec) sakupljanje podataka o pojavi koju istražujemod) obrada sakupljenih podatakae) interpretacija rezultataf) objavljivanje izvještaja o istraživanjug) praktična primjena novih spoznaja (do kojih se došlo istraživanjem)

Izbor problema istraživanja

Faktori koji utiču na izbor problema istraživanja:1. Potrebe prakse

a) Subjektivni kriterij: mišljenje samog istraživačab) Objektivni kriterij:

- mišljenje rukovodilaca i ustanova- aktualna pedagoška zbivanja u štampi i javnosti- ispitivanje mišljenja reprezentativnog uzorka

2. Interes nauke- naučni projekti, inicijative

3. Lični afiniteti istraživača- profesionalna znatiželja i orijentiranost (istraživač koji ima afinitete prema

istraživanju dječjeg umjetničkog izraza, osjećaće se frustriran ako treba istraživati usvajanje tablice množenja kod učenika)

4. Kadrovske mogućnosti- multidisciplinarni tim profesionalno osposobljenih i metodološki educiranih stručnjaka

5. Metodološke mogućnosti- pojedini problemi su nejednako dostupni različitim postupcima istraživanjima

6. Materijalne mogućnosti- pri izboru problema mora se voditi računa čime raspolažemo u materijalnom i

finansijskom pogledu (oprema, potrebna finansijska sredstva)

Tema 19: PROJEKAT ISTRAŽIVANJA

Važnost projektaRazlozi neophodnosti izrade projekta:

- Projekat omogućuje pregled i organizaciju vlastitih misli- Omogućuje uočavanje slabosti u iznešenim mislima i uočavanje poteškoća koje se

mogu pojaviti- Nudi pregled aktivnosti koje prethode samom istraživanju- Služi kao dokumentaciona osnova

Sadržaj projekta:a) Tačno definiran naučni problem (predmet i problem istraživanja)b) Opći opis metoda pristupanjac) Detaljan opis instrumentata, postupaka i tehnika istraživanja

34

d) Podaci iz kojih se vidi opravdanost generalizacija na osnovu dobijenih rezultatae) Tehnike obrade podatakaf) Satav tima i podjela zadatakag) Kalendar istraživanjah) Predračun predvidivih troškovai) Način objavljivanja rezultataj) Predvidive koristi za pedagošku praksu

METODE U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU

Kriteriji pri određivanju sistema metoda istraživanja1. S. Pataki:

- promatranje,- eksperiment,- razgovor,- proučavanje pedagoške i školske dokumentacije- proučavanje pedagoškog iskustva nastavnika i škole

2. Schmidt:- historijska,- deskriptivna- eksperimentalna

3. Ničković:- metoda promatranja,- metoda eksperimenta,- metoda teorijske analize,- metoda pedagoške statistike

4. Prodanović:- metoda analize pedagoške teorije,- deskriptivna metoda,- eksperimentalna metoda

9. Buvse:Grupe pedagoškog istraživanja: Postupci pedagoškog istraživanja:1. deskriptivno istraživanje 1. historijski postupak2. komparativno istraživanje 2. Genetički postupak3. Kauzalno istraživanje 3. Statistički postupak4. prognostičko istraživanje 4. eksperimentalni postupak

5. analitički postupakPraktična klasifikacija:

Ako se kao osnovni kriterij uzme: da li se ispituju ili ne kauzalne veze među pojavama:- deskriptivna metoda- kauzalna metoda

Po kriteriju vremenske usmjerenosti:- historijska istraživanja- istraživanja odgojno-obrazovne sadašnjosti- istraživanja budućnosti (prognostička)

Prema aspektu proučavanja pedagoških pojava:- longitudinalni aspekt- transverzalni aspekt

DESKRIPTIVNA METODA

- bit metode je u opisivanju pedagoških pojava- na deskripciju pedagoških situacija nailazimo i tamo gdje se ne radi o naučno-istraživačkom radu- karakteristike naučne primjene deskripcije:

35

usmjerenost prema iskorištavanju rezultata za naučnu spoznaju rad se ne zaustavlja na opisivanju onog što jest, već obuhvata: uspoređivanje, suprostavljanje,

evaluaciju, interpretaciju- mogućnosti obrade nekih pedagoških problema uz primjenu deskriptivne metode:

snimanje nivoa obrazovanosti učenika opis nastavne prakse u školama prikupljanje mišljenja o sadržaju i formama rada

SPECIFIČNOSTI PROJEKTA DESKRIPCIJE PEDAGOŠKIH POJAVA- šta će se opisivati (npr., znanje učenika iz područja estetskog odgoja: kojih učenika, koje znanje)- kada će se opisivati (vrijeme kada se vrši deskripcija – kritično vrijeme, vrijeme na koje se deskripcija

odnosi – kritično razdoblje)- kako će se opisivati (postupci koji se namjeravaju primjenjivati, instrumenti: zapisnici, protokoli, anketni

listovi, upitnici)

KAUZALNA METODAKARAKTERISTIKE

- metoda usmjerena ka pronalaženju deskriptivnih veza- J.S. Mill („Sistem deduktivne i induktivne logike“) – pravila na osnovu kojih se ustanovljuje uzročno-

posljedična povezanost: Pravilo slaganja : kada dva ili više slučajeva iste pojave imaju jednu jedinu zajedničku okolnost,

onda je ta okolnost uzrok (odnosno posljedica) te pojave Pravilo diferencijacije : ako su okolnosti u kojima se istraživana pojava pojavljuje, kao i okolnosti

u kojima se ne pojavljuje, u svemu jednake osim u jednoj okolnosti, ta okolnost (u kojoj se ta dva slučaja jedino razlikuju), jest posljedica ili uzrok te pojave (dva paralelna odjeljenja – primjena različitih postupaka)

Pravilo ostataka : ako se od jedne pojave oduzme onaj dio koji je utvrđen kao posljedica određenih uslova, onda je ostatak pojave posljedica ostalih uslova

Pravilo usporednih promjena : svaka pojava koja se mijenja, kad god se neka druga pojava na određen način mijenja, uzrok je, odnosno posljedica, te pojave (ili je bilo kako s njom kauzalno povezana

NEEKSPERIMENTALNA PRIMJENA KAUZALNE METODE- Eksperiment je moguće primjenjivati u sadašnjosti (namjernim izazivanjem pojave)- U historijskim istraživanjima tragamo za uzročno-posljedičnim vezama (za kauzalnim odnosima)- Servey-metoda: direktno dobijanje podataka na osnovu kojih se zaključuje o kauzalnoj povezanosti

EKSPERIMENT U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU

Načini unošenja i praćenja djelovanja eksperimentalnog faktora:

1. Eksperiment jednostavne sukcesije (eksperiment sa jednom grupom) Inicijalno stanje – djelovanje faktora – finalno stanje Doznajemo koliko je neki postupak efikasan, ali ne i odgovor na pitanje: koji je od dva postupka

efikasniji (korištenje dva ciklusa sa istom grupom): C1: Inic. stanje – EF1 - Finalno stanje C2 : Inic. stanje – EF2 – Finalno stanje Nedostaci – ograničenja -teškoće:

- Djelovanje faktora se mora upoređivati na različitom gradivu (koliko je djelovala različitost gradiva, a koliko različiti postupci?)

- Nejednaka težina gradiva u pojedinim ciklusima- Teškoće usporedbe rezultata („težina“ testa)- Uticaj razvoja sposobnosti (nakon prvog ciklusa) – transfer učenja

2. Eksperiment sa paralelnim grupama (E-grupa; K-grupa)- poteškoće postizanja ekvivalentnosti grupa- prednosti:

nema opasnosti djelovanja jednog faktora na drugi nema opasnosti djelovanja razlika u nastavnoj građi nema opasnosti djelovanja razlika u mjernim instrumentima (u inicijalnom, kao i u finalnom

mjerenju koriste se isti instrumenti u obje grupe)

36

- nedostaci: velik je broj varijabli koje u inicijalnom stanju treba ujednačiti i kontrolirati ostvarivanje ekvivalentnosti otežava mogućnosti formiranja grupa (smanjuje se broj ispitanika) u toku samog eksperimenta može se narušiti ekvivalentnost (teškoće kontrole svih varijabli)

3. Eksperiment sa rotacijom faktora- Prvi ciklus:

Grupa A: Inicijalno stanje – F1 – finalno stanjeGrupa B: Inicijalno stanje – F2 – finalno stanje

- Drugi ciklus:Grupa A: Inicijalno stanje – F2 – finalno stanjeGrupa B: Inicijalno stanje – F1 – finalno stanje

- Prednost: neutrališe se djelovanje neujednačenosti grupa- Nedostatak: organizacione teškoće u primjeni

4. Ex-post facto postupak (eksperimentalni faktor je već ranije unesen)

Varijable u eksperimentalnom istraživanju: Nezavisna (radno iskustvo nastavnika) Zavisna (stavovi o vrijednostima menadžmenta) Posredujuća (stručna sprema) Kriterijska (spol)

Tema 20: POSTUPCI I INSTRUMENTI PRIKUPLJANJA PODATAKA

- pod istraživačkim postupkom se podrazumijevaju oblici i specifičnosti samog istraživačkog rada, a instrumenti su alt koji se u tom radu upotrebljava

- jedna vrsta instrumenata može se primjenjivati u više postupaka

PRISTUPI KLASIFIKACIJI

a) POSTUPCI:1. rad na dokumentaciji2. sistematsko promatranje3. intervjuiranje4. anketiranje5. testiranje6. postupci procjenjivanja i prosuđivanja

b) INSTRUMENTI:1. evidencioni list pri analizi sadržaja pedagoške dokumentacije2. aparati za snimanje pedagoških pojava3. protokoli pismenog snimanja pojava4. protokoli intervjua5. anketni listovi6. testovi7. skale sudova

- paralelne forme instrumentata (ako se primjeni isti instrument u inicijalnom i finalnom istraživanju, negativno će utjecati prisjećanje na odgovore)

- baterije instrumenata: više instrumenata iste vrste ili različitih vrsta

KARAKTERISTIKE INSTRUMENATA- metrijske, mjerne, karakteristike instrumenta:

1. VALJANOST (sinonimi: validnost, simptomatična vrijednost, adekvatnost)- koliko taj instrument mjeri upravo ono što se njime želi mjeriti

1. POUZDANOST (sinonimi: relijabilnost, dosljednost, postojanost)- da li se i u kojoj mjeri možemo osloniti na rezultat koji smo tim mjerenjem dobili (drvena motka je

pouzdaniji mjerni instrument za duljinu, nego metalna šipka, zbog manjeg koeficijenta širenja na toploti)

37

- utvrđuje se slaganjem između dviju primjena istog instrumenta

3. OBJEKTIVNOST- rezultat ne zavisi od ispitivača

4. OSJETLJIVOST- ako se njime mogu ustanoviti i male razlike u veličini onoga što se mjeri (ako su zadaci lagani neće se

moći razlikovati bolji od slabijih učenika, jer će svi biti skoro jednako uspješni, ili ako su zadaci preteški ...)

- povećava se brojem zadataka ili zahtjeva u zadacima, brojem mogućih osvojenih bodova (ako je moguće osvojiti 10 bodova može se razlikovati 11 kategorija ispitanika, a ako je moguće osvojiti 100 bodova ...)

5. DISKRIMINACIONA VRIJEDNOST ZADATAKA U INSTRUMENTU- ako je instrument u cjelini validan (ili relijabilan) onda je validan i svaki njegov elemenat (zadatak, ajtem

– item)- pojedini elemenat je to validniji što se uspjeh ispitanika na njemu više slaže sa uspjehom na cijelom

instrumentu

6. BAŽDARENOST (sinonimi: standardiziranost, graduiranost, normiranost)- svako mjerenje zahtijeva neku mjernu jedinicu ili skalu (ekvidistantnost – poželjno je da razmaci među

tim jedinicama budu jednaki)- u direktnim fizičkim mjerenjima uvijek postoji arbitrarna skala za uporedbu (u pedagoškim mjerenjima ne

možemo imati arbitrarnu skalu)

a) baždarenje na bazi norme dobi i norme razredab) baždarenje na osnovu postotka ispitanika koji postižu neki rezultat (decili i centili)c) baždarenje na bazi standardiziranog odstupanjad) baždarenje na bazi transformacije na osnovu normalne distribucije

7. PRAKTIČNOST I EKONOMIČNOSTKod svih karakteristika mjernih instrumenata se podrazumijeva: jednostavnost primjene i kontrole rezultata, upotrebljivost rezultata, uštede u vremenu i finansijskim izdacima

RAD NA PEDAGOŠKOJ DOKUMENTACIJI

POJAM DOKUMENTACIJE- skup sačuvanih podataka koji su u vezi sa problemima odgoja i obrazovanja- nema pedagoškog istraživanja u kojem se ne javlja analiza pedagoških dokumenata (i u eksperimentu i

u neposrednom promatranju se analiziraju određeni pisani materijali)- dokumentacija kao sam izvor istraživačeve spoznaje- indirektno proučavanje pojava preko dokumenata koji su o njoj nastali- podaci se mogu uzimati iz dokumentacije kod koje je izvršena kontrola vjerodostojnosti i istinitosti

VRSTE PEDAGOŠKIH DOKUMENATA- većinu predstavljau pisani dokumenti- trodimenzionalni materijali i audio-vizuelni materijali kao pedagoški dokumenti- tri aspekta pedagoškog dokumenta: sadržaj, ustanova ili ličnost od koje dokument potiče i svrha kojoj

služi- vrste:

propisi organa vlasti, spisi prosvjetnih vlasti i njihovih organa dokumenti društvenih organizacija, dokumentacija škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova, radovi odgajanika, lična dokumentacija prosvjetnih radnika, pedagoška literatura, beletristika pedagoškog sadržaja (beletristička pedagogija, pedagoška beletristika,

beletristika odgojnog sadržaja), udžbenici, skripta i dr.

VJERODOSTOJNOST PEDAGOŠKIH DOKUMENATA

Izvornost kao kriterij vjerodostojnosti:

38

- primarna vrela (originalni dokumenti)- sekundarna (preuzeta iz primarnih izvora), tercijarna, kvartarna i dr. vrela

Načini utvrđivanja vjerodostojnosti dokumenta: eksterna kritička analiza (autorstvo, vrijeme, mjesto, svrha i okolnosti nastanka; papir,

jezik, pismo, materijal kojim je pisan i dr.) interna kritička analiza (istinitost sadržaja)

BILJEŠKE O IZVORIMA- navođenje bibliografskih podataka o literaturi i zvorima:

poziv na članak u časopisu: POKONJAK, N. „O problemu ocjenjivanja“, Savremena škola, Beograd, 13; 5-21; br. 1-2, 1958.

Poziv na knjigu: TROJ, F. Prilog pitanju provjeravanja i ocjenjivanja znanja u našim školama, Beograd, Nolit, 1957., str. 201.

ANALIZA SADRŽAJA DOKUMENATA

- Kvalitativna: istraživač pronalazi opći i osnovni smisao poruke, odnosno informacije, koju dokument prenosi

- Kvantitativna: istraživač pronalazi u izvorima (ili u pojavama koje proučava u tim izvorima) elemente koji se mogu brojiti ili mjeriti

- Sinteza kvalitativnog i kvantitativnog aspekta analize sadržaja

SISTEMATSKO PROMATRANJE

- direktan put upoznavanja pojava na području odgoja i obrazovanja- razlike sistematskog u odnosu na svakodnevno promatranje:

služi usvajanju novih naučnih spoznaja važno mjesto u projektu istraživanja vrši se prema unaprijed postavljenom planu usmjereno prema određenom objektu promatranja snimanje se vrši simultano snimak mora biti pristupačan kvantitativnoj obradi promatrač je stručno osposobljen profesionalac pouzdanost, objektivnost i valjanost mjerenja mogu se egzaktno kontrolirati može se kao postupak koristiti i u deskriptivnoj i kauzalnoj metodi

NEPRIMJETNO PROMATRANJE- etičke dimenzije- u pedagoškim istraživanjima prevladava javno promatranje (nasuprot tajnom)- diskontinuirano i kontinuirano promatranje

OBJEKT PROMATRANJA- osobe i aktivnosti- uzorak promatranja (ne možemo obuhvatiti sve osobe ili aktivnosti kod svih osoba)

uzorak osoba uzorak aktivnosti uzorak vremena (promatramo u dovoljno reprezentativnom intervalu vremena)

PISMENO SNIMANJE PRI PROMATRANJU- najčešća i najpristupačnija tehnika sistematskog promatranja (bez tehničkih pomagala)- protokol promatranja

VARIJANTE SISTEMATSKOG PROMATRANJA

a) primjena dramatizacijeb) sudjelujuće promatranjec) tehnika kritičkog slučajad) introspekcija (samopromatranje)

INTERVJU(sinonimi: usmena eksploracija, razgovor)

39

- postupak u pedagoškom istraživanju koji služi planskom izazivanju verbalnih manifestacija ličnosti kojom razgovaramo, da bismo time došli do novih spoznaja u pedagogiji

- uvijek predstavlja izazivanje pojave (neki ga smatraju i jednom vrstom eksperimenta)- ima cilj da se dođe do novih naučnih spoznaja i da se uoči zakonitost u pedagoškim pojavama

otkrivanjem njihovih kauzalnih veza- istraživački intervju treba razlikovati od:

razgovora kao nastavne metode razgovora koji se obavlja sa odgajanikom razgovora sa ciljem dijagnoze odgojnih ili obrazovnih teškoća učenika

VRSTE INTERVJUAa) obzirom na sadržaj i tok intervjua:

vezani (standardizirani): slobodni (nestandardizirani):

b) obzirom na osobe koje se intervjuiraju: direktni indirektni

c) obzirom na broj ispitanika sa kojima se simultano razgovara: individualni kolektivni

PRIPREME ZA INTERVJU

a) Organizacione pripremeb) Pripreme vezane za ispitanikac) Pripreme vezane za sadržaj

TOK INTERVJUA1. Stvaranje atmosfere i početnog kontakta

a) Intervju, skoro uvijek predstavlja stresnu situaciju za ispitanikab) Postupci za razvijanje pozitivnog stava ispitanika prema razgovoru:c) Značaj ličnosti ispitivača

2. Način intervjuisanja s obzirom na tok i sadržaj intervjua Neke bitne upute:

- Održati temu i nit razgovora- Ulaziti u diskusiju ili polemiku samo kada je to neminovno- Ispitivač ne treba reagirati neugodnom iznenađenošću, neslaganjem ili prijekorom- Ako su odgovori škrti, nepotpuni, pokušati provocirati potpuniji odgovor- Važnost pitanja (sugestibilna pitanja, provokativna pitanja, trivijalna ili beznačajna pitanja ...)- Važnost neverbalnih znakova u komunikaciji

PROTOKOL (ZAPISNIK) INTERVJUAZaglavlje protokola – podaci o:

- Ispitaniku i ispitivaču- Mjesto i vrijeme intervjua- Oznaka projekta za koji se obavlja intervju (tema, predmet intervjua)

Sadržaj protokola:- Kod vezanog istervjua – doslovno ispisana pitanja- Kod nevezanog intervju - bolja atmosfera ako nema pred sobom ni zapisnik ni podsjetnik („scripta

manent“ – podsvjesni strah uprkos obećanoj anonimnosti- „dešifriranje“ signiranih oznaka

ANKETAPOJAM ANKETE

Postupak kojim se ispitanicima postavljaju pitanja u vezi sa:- činjenicama od naučnog interesa za pedagogiju (koje su poznate ispitanicima) ili- mišljenjima ispitanika

Klasifikacijaa) Prema vrsti podataka

- traženje činjeničnih podataka

40

- podaci o stavovima i mišljenjimab) Prema tipu anketnog pitanja

- otvoreni tip- zatvoreni tip- kombinirani tip

c) Prema nivou diskrecije prema ličnosti ispitanika- anonimna- javna

TIPOVI PITANJA Pitanja otvorenog tipa Pitanja zatvorenog tipa Kombinirani tip

PITANJE ANONIMNOSTI ANKETE Anketa ne može biti anonimna u slijedećim slučajevima:

- kad je cilj ankete usmjeren na individualnu pomoć ispitanicima- kad anketa treba da služi proučavanju specifičnih razlika između pojedinih grupa anketiranih- u situacijama kada se pouzdano može pretpostaviti da će anonimnost smanjiti razinu

savjesnosti- ako su pitanja u anketi takva da stimuliraju anketiranog na davanje neistinitih odgovora

uprkos anonimnosti, odgovori mogu biti neiskreni:- kada među ispitanicima vlada jak duh kolektivnosti- kad su odgovori podložni oštrom kriteriju vrednovanja (niko neće potvrditi da ima rasističke

stavove)- kad ispitanici uoče da rezultat ankete može imati posljedice po njih same- kad ispitanik vjeruje da postoje mogućnosti da se prepozna ko je dao odgovore (datum

rođenja, rukopis)

DULJINA ANKETNOG LISTA

Kratkoća je preduvjet uspjeha anketeKratkoća ne ovisi samo o broju pitanjaOptimalno je trajanje od desetak minuta ispitanikovog odgovaranja, a ne bi trebala da zahtijeva više od 20-25 minuta

Kratkoća anketnog lista se postiže- ne pitati ono što se može dobiti iz drugih izvora- pitati samo ono što nam je za dato istraživanje neophodno- ne treba postavljati pitanja za koje odgovore unaprijed znamo- pitanja moraju biti jednostavna (bolje dva ili tri jednostavna, nego jedno složeno pitanje)- način odgovaranja treba ubrzati pitanjima zatvorenog tipa

STILIZACIJA I RASPORED PITANJA- Uvijek se pita onaj ko zna odgovor - Neophodna je potpuna jasnost pitanja („Kada je Vaša škola počela sa radom?“)- Ne smiju se davati sugestivna pitanja (umjesto: Da li ste zadovoljni radom nastavnika Vaše

djece, bolje je Čime niste zadovoljni u radu nastavnika Vaše djece?)- Ako se u pitanju ne mogu izbjeći stručni izrazi, treba ih pojasniti i protumačiti- Odabrati onu stilizaciju pitanja koja daje najtačnije odgovore- Iz stilizacije pitanja treba da jasno proizlazi da li tražimo da ispitanik iznese stvarno stanje, ili

svoje mišljenje- Važnost redosljeda pitanja (sistematičnost i postupnost – ne s brda i s dola)

NAČIN PROVOĐENJA ANKETE

Kontrola kvalitete putem sondažne primjene na poduzorkuSlanje anketnog lista poštom i popunjavanje anketnog lista na licu mjesta u prisustvu ispitivača

Prednosti popunjavanja anketnog lista na licu mjesta:- osigurani odgovori svih koji se namjeravaju anketirati- direktan kontakt motivira tačno i savjesno odgovaranje- ispitivač, pored tehničkih uputa, daje i pomoć u tumačenju pojedinih pitanja- odgovori ispitanika su originalno njegovi (nije se konsultirao sa svojom okolinom)

41

- otpada gubitak vremena i troškova slanja anketnog lista

Pitanje anonimnosti kod slanja anketnog lista poštom (ispitanik pretpostavlja da će biti prepoznat, da je list označen i sl.)

TESTIRANJE

POJAM TESTA- određivanje odgojno-obrazovnog nivoa odgajanika = centralni problem deskriptivnog pedagoškog

istraživanja- određivanje učinka našeg uticaja na taj nivo = centralni problem eksperimentalnog pedagoškog

istraživanja

Definiranje i određenje pojma testa:- latinski: testor, -ari = posvjedočiti, dokazati- u engleskom jeziku njeno značenje obuhvata pojmove pokusa, ogleda, ispitivanja u najširem smislu- testom se naziva ispitivanje kvaliteta i karakteristika nekog novog stroja, materijala, vozila i sl.- testom se naziva i ispitivanje razornog djelovanja nekog novog oružja („atomski testovi“)- u medicini: tuberkulin-test i dr.- u statistici: njime se ispituje vjerojatnost da li se neka činjenica, koju smo upčili na uzorku, može

generalizirati i na osnovni skup (t-test; F-test; Hi-kvadrat-test i dr.)- Međunarodno udruženje za primijenjenu psihologiju: test je određeni pokus koji sadrži zadatak koji treba

izvršiti, koji je jednak za sve ispitanike, sa preciznom tehnikom kojom se određuje uspjeh ili neuspjeh, ili kojom se brojčano izražava uspjeh (Pieron, 1980.)

- prema N.Rotu i Ž.Vasiću: testovi predstavljaju vrstu eksperimenta koji se sastoji od zadataka jednakih za sve ispitanike, a za koje je utvrđen način ispitivanja i preciziran način ocjenjivanja rezultata ispitivanja

- Z.Bujas (1959.): standardizirani postupak, pomoću kojeg se izaziva određena aktivnost, a onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat uporedi sa rezultatima koji su dobijeni kod drugih individua u jednakoj situaciji (rezultat pojedinca se upoređuje sa rezultatom neke skupine kao osnovicom za to mjerenje i vrednovanje)

PRIMJENA U PEDAGOŠKOM ISTRAŽIVANJU- mora se voditi računa o metrijskim karakteristikama testa (isoitivanje profesionalnih interesovanja i

profesionalne orijentacije)- testiranje je relativno krut postupak (dobija se samo podatak o rezultatu; Black: automobilska instrument-

tabla)- dddobija se samo podatak o rezultatu rada, a ne i o načinu rada koim se došlo do tog rezultata

VRSTE TESTOVA PREMA OSOBINAMA ISPITANIKA1. Testovi znanja

- u kojoj mjeri je ispitanik usvojio određena znanja, vještine ili navike- određuje se obrazovni nivo određene grupe ispitanika

Vrste:- testovi znanja u užem smislu (poznavanje samih činjenica)- testovi sposobnosti primjene znanja (nivo uspješnosti primjene stečenih znanja)

2. Testovi sposobnosti- određivanje i mjerenje osobina koje su preduvjet za uspjeh na određenom području aktivnosti- opće i posebne sposobnosti

3. Testovi ličnosti- relativno lako motiviranje ispitanika za testove znanja i testove sposobnosti- kod testova ličnosti, umjesto učinka, u prvi plan dolazi iskrenost ispitanika- projektivni testovi (K-D-O-test; Baum-test; Nagy-test: strukturiranje porodične skulpture)

VRSTE TESTOVA PREMA NAČINU RJEŠAVANJA ZADATAKA

1. „Papir-olovka“-testovi- ispitanik piše svoja rješenja- prednost: kolektivna primjena (ekonomičnost)- nedostatak: sumnja u diskreciju i zloupotrebu rezultata

42

2. Testovi kod kojih ispitanik usmeno rješava zadatke- tip ekstremno, strogo vezanog intervjua (problem evidentiranja odgovora)

3. Testovi čina - sposobnost stvarne primjene (ne verbalnog opisa) nekog znanja iz raznih područja ljudske aktivnosti

TESTOVI NIVOA I TESTOVI BRZINE- da li je interes usmjeren na postignuti nivo ili na brzinu rješavanja zadatka- kod testova nivoa: bitna je tačnost radnje, a tek zatim, brzina njenog izvođenja- kod testova brzine: rješavanje je vremenski strogo ograničeno (na bazi ranije izvršenog mjerenja)

KONSTRUKCIJA TESTA – PREGLED ETAPAa) Određivanje strukture i granica područja koje treba testom obuhvatitib) Prva eliminacija zadataka(na osnovu subjektivne impresije)c) Izrada prvog sondažnog oblika testad) Analiza rezultata dobijenih sondažnom primjenome) Primjena konačnog oblika na reprezentativnom uzorku

TIPOVI ZADATAKA a) Dosjećanjab) Nadopunjavanjac) Dvočlanog izborad) Višestrukog izborae) Uspoređivanja ili sparivanjaf) Sređivanja

ANALIZA REZULTATA- kvantitativna analiza ukupnog rezultata - ajtem-analiza- statistička obrada (diskrimanaciona vrijednost zadatka, skalna vrijednost stavke, sintetski indeks)

POSTUPCI I INSTRUMENTI PROCJENJIVANJA I PROSUĐIVANJA

SKALA SUDOVA (SKALER) - POJAM I ZNAČENJE- skala sudova – njome se određuje postojanje ili nepostojanje, odnosno stupanj postojanja pojave koja se

procjenjuje- sličnesu anketnim listovima

VRSTE SKALA SUDOVAa) Deskriptivne

- sastoji se od niza predloženih tvrdnji- procjenjivač označava onu tvrdnju koja po njegovoj procjeni najbolje odgovara stvarnosti

b) Grafičke- procjenjivač odabire mjesto na liniji između dva krajnja pola izraženosti neke pojave- prednosti: ne utiču ponuđeni odgovori- slabosti: teškoće obrade

c) Numeričke- procjenjivač odabire brojnu vrijednost između dvije krajnje vrijednosti- prednosti: mogućnost kvantitativne obrade- slabosti: malen broj ponuđenih odgovora smanjuje osjetljivost

d) Skale kategorija- procjenjivač bira jedan od ponuđenih odgovora, a ne tvrdnju, kao kod deskriptivne skale- u praksi česta upotreba petostepene skale kategorija Likertovog tipa

43

IZVORI POGREŠAKA U SKALAMA SUDOVAa) Djelovanje „lične jednadžbe“ procjenjivača: prevelika strogost ili blagostb) Razlike među procjenjivačima u disperziji njihovih sudova: krutost („učenik ili zna ili ne zna – sredine nema)c) „Pogreška kontrasta“: pri prosuđivanju drugih polazimo od sebed) „Halo-efekt“ ili efekt jeke: dojam koji se dobije o jednoj osobi utiče na procjenjivača u procjenjivanju i drugih

osobina kod te osobee) „Pogreška blizine“: raspored pitanja djeluje na procjenjivača (korištenje inverznih pitanja)f) „Logička pogreška“: preduvjerenja o funkcionalnoj povezanosti nekih karakteristika

Mogućnosti neutralisanja pogrešaka:a) U procjenjivanju jedne osobine koristiti više procjenjivača

- određivanje reprezentativnog uzorka procjenjivača

b) Davanje preciznih uvodnih uputa:- ukazivanje na savjesnost i poštenje u procjenjivanju- garantirati apsolutnu anonimnost procjenjivača- ukazivanje da odgovori (bilo pozitivni ili negativni) nemaju nikakve posljedice za osobu koja se

procjenjuje- odrediti šta se smatra pod pojmom koji se procjenjuje (pojam discipline u školi ne mora za svakog imati

isto značenje)

c) Sama konstrukcija skale:- pitanja ili tvrdnje moraju biti jasno i jednoznačno naznačene (podesnija je tvrdnja: „Kada naiđe na

poteškoće, za koje uviđa da ih ne može sam savladati, učenik se ipak ne obraća za pomoć drugima“, nego: „Učenik je zatvoren u sebe“

- u procjenjivanje unositi samo one osobine koje se mogu tačno definirati i utvrditi (npr., sposobnost uživljavanja, moralni osjećaj, hrabrost, ustrajnost – nedovoljno određene osobine)

- da se postigne veća savjesnost i pažljivost procjenjivača, koristi se izmjena smjera u procjenjivanju (ista kategorija označava nekad manju, a nekad veću izraženost osobine)

- lična jednadžba češće je usmjerena prema boljim nego prema slabijim procjenama- mijenjanje rasporeda tvrdnji (kada je više procjenjivača iste osobe)

VARIJANTE SKALA SUDOVA

a) Skala alternativnih sudova- varijanta deskriptivne skale u kojoj se susreću samo dvije mogućnosti procjene: afirmativna i negativna- često se koristi za procjenu i kontrolu rada ili nekog postupka

b) „Odredi ko“ skala- ispitanik navodi ime jedne ili više osoba na koje bi se navedena karakteristika mogla odnositi (kod

uobičajenih skala je obrnuto: ispitanik procjenjuje karakteristike predložene osobe, pojave i sl.)

c) Skala rangova- procjenjivač ranguje (određuje redosljed od maksimalne do minimalne izraženosti) karakteristike

pojedinca ili pojave- koristi se kod onih varijabli kod kojih je teško provesti unutrašnju kategorizaciju

d) Postupak pomoću upoređivanja parova- upoređivanje dvije po dvije osobe ili pojave (npr.: Procijeni ko je marljiviji i njegovo ime podcrtaj)- broj parova: Nx(N-1)/2 (ako je pet učenika, broj parova je 10)- može se koristiti u procjeni kvaliteta učeničkih radova

e) Postupak upoređivanja s prethodno određenim rangom- kombinacija skale rangova i skale sudova- služi boljem uvidu u polazni kriterij od kojeg ispitanik polazi prilikom davanja svojih sudova- postupak primjene: odredi pet osoba za prvi do peti stupanj marljivosti, a zatim ostale osobe smješta

ispred kojih i iza kojih bi došle

f) Skalogram- naziva se i Gutmanovom skalom- proizišla iz potrebe za jednodimenzionalnošću skale (svaka viša kategorija treba da obuhvata prethodnu

– kumulativnost)- primjer primjene: Sa učenikom koji je ... narodnosti prihvatio bih: nude se odgovori silaznom padu

bliskosti – od pohađanja iste škole do stanovanja u istoj sobi

g) Q-postupak

44

- sortiranje karakteristika po različitim kriterijima- primjer primjene: ponudi se lista karakteristika ličnosti, a zatim se od procjenjivača traži da sortira,

klasifikuje ili izdvoji osobine, npr.: koje bi želio da posjeduje one za koje smatra okolina da ih posjeduje ta osoba one koje bi želio da ih okolina njemu pripisuje i sl.

h) Sociogram- sociometrijska tehnika – Jakob Moreno- ispitivanje položaja pojedinca u grupi i interpersonalnih odnosa u grupi- kriterij izbora može biti prihvatanje ili odbijanje- mogućnost realne samoprocjene vlastitog statusa u grupi- obrada i prikazivanje rezultata (indeksi, sociogram – tpovi veza u sociogramu)

********************************

PITANJA ZA UTVRĐIVANJE I PROVJERAVANJE ZNANJA

1. Obrazložite naziv i predmet proučavanja pedagogije2. U čemu se očituje odgoj?3. Koji se sve kvaliteti u formiranju čovjeka kao ljudskog bića ostvaruju odgojem?4. Nabrojte i kratko obrazložite temeljne karakteristike odgoja5. Obrazložite društvenu uvjetovanost odgoja6. Šta obuhvata odgoj u širem, a šta odgoj u užem smislu?7. Šta obuhvata svestrani razvitak ličnosti kao cilj odgoja?8. Prema koja četiri kriterija se najčešće vrši podjela odgojne djelatnosti?9. Prema koja četiri kriterija se može izvršiti podjela sistema pedagoških nauka?10. Navedite barem pet nauka iz sistema pedagoških nauka i obrazložite predmete njihovog pručavanja11. Koje su osnovne oblasti proučavanja obiteljske pedagogije?12. Navedite i kratko obrazložite osnovne discipline specijalne pedagogije13. Koji se nazivi danas koriste kao adekvatniji umjesto naziva „specijalna“ pedagogija?14. Navedite barem pet nauka sa kojima je pedagogija povezana i kratko obrazložite tu povezanost15. Navedite osnovna obilježja odgoja u prvobitnoj zajednici16. Kako se zove djelo antičkog mislioca Ksenofonta i o čemu autor govori u ovom djelu?17. Ko su bili rapsodi i u čemu je njihov doprinos pedagogiji?18. Ko su bili sofisti i u čemu je njihov doprinos pedagogiji?19. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije Sokratovog učenja20. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije Platonovog učenja21. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije Aristotelovog učenja22. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije Protagorinog učenja23. Navedi pet poznatih mislilac iz perioda humanizma i renesanse koji su zaslužni za razvoj pedagoške misli24. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije učenja Jana Amosa Komenskog25. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije učenja Džona Loka26. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije učenja Žan Žak Rusoa27. Navedi i obrazloži osnovne zasluge za razvoj pedagogije učenja Johana Hajnriha Pestalocija 28. Navedite puno ime autora knjige „Kako Gertruda uči svoju djecu“ i koja je odgojna područja teorijski posebno

obogatio ovaj autor29. Navedite i obrazložite osnove tumačenja, uporište, prigovore i posljedice nativističkog učenja o odgoju i

razvoju ličnosti30. Navedite i obrazložite osnove tumačenja, uporište, prigovore i posljedice empirističkog učenja o odgoju i

razvoju ličnosti31. Navedite i pojasnite osnove teorije konvergencije u objašnjenju faktora odgoja i razvoja ličnosti32. Objasnite odnos predispozicija i sposobnosti prema teoriji konvergencije33. Šta je „eksplozija znanja“ i kako se ovaj problem odražava na suvremeno obrazovanje?34. Nabrojte kakav bi nastavnik trebao, a kakav ne bi trebao biti, da bi uspješno ostvario svoju funkciju u

suvremenom obrazovanju35. Šta su načela odgojnog rada i čime su uvjetovana?36. Nabrojte osnovna opća načela odgojnog rada37. Obrazložite načelo svrsishodnosti odgojnog rada38. Obrazložite načelo aktivnosti odgojnog rada39. Obrazložite načelo pozitivne orijentacije odgojnog rada40. Obrazložite načelo mnogostranosti odgojnog rada41. Obrazložite načelo primjerenosti odgojnog rada

45

42. Obrazložite načelo individualizacije odgojnog rada43. Obrazložite načelo socijalizacije odgojnog rada44. Obrazložite načelo jedinstvenosti odgojnog rada45. Obrazložite načelo dosljednosti odgojnog rada46. Nabrojte četiri osnovne metode koje se koriste u odgojnom radu47. Navedite tri osnovne grupe odgojnih sredstava48. Navedite i kratko obrazložite tri osnovna tipa ili stupnja kroz koje je prošla porodica u periodu prvobitne

zajednice49. Koji su društveno-istorijski razlozi doveli do nastanka patrijarhata i koje su njegove osnovne karakteristike?50. Navedite neka ključna obilježja braka i položaja žene u periodu robovlasništva51. Šta je bio odlučujući faktor za sklapanje braka u periodu feudalizma?52. Šta označava termin „ius primae noctis“?53. Koja se četiri elementa izdvajaju kao posebno značajni u obiteljskom odgoju?54. Koja su četiri osnovna stila roditeljstva identificirali Maccoby i Martin i na osnovu kojih dimenzija roditeljstva?55. Koja su dva osnovan vida suradnje porodice i škole i koje oblike suradnje oni obuhvataju?56. Koja su tri osnovna pitanja ili problema od kojih zavisi sudbina čovječanstva u budućnosti po J.Gabor-u?57. Navedite i kratko obrazložite klasifikaciju aktivnosti u slobodnom vremenu prema kriteriju svrhe koja im se

pridaje58. Koja osnovna pitanja obuhvata sadržaj pedagogije slobodnog vremena kao pedagoške nauke?59. Nabrojte i kratko obrazložite osnovne grupe faktora provođenja i organizovanja slobodnog vremena60. Koje su dvije etape u predškolskom odgoju po Aristotelu?61. Navedite osnovna polazišta, značaj i doprinos Roberta Owen-a razvoju preškolske pedagogije 62. Navedite osnovna polazišta, značaj i doprinos koji je Friedrich Fröbel dao razvoju preškolske pedagogije 63. Šta je habilitacija, a šta rehabilitacija u specijalnom odgoju?64. Nabrojte i kratko obrazložite četiri faze ili perioda u razvoju odnosa društva prema invalidnom ili razvojno

ometenom djetetu65. Koje se četiri osnovne grupe djece ili mladih obuhvataju smještajem u domove?66. Nabrojte kriterije prema kojima možemo izvršiti podjelu ili klasifikaciju domova za djecu i mlade67. Koje su vrste domova obzirom na trajanje boravka odgajanika u njima?68. Koje su vrste domova obzirom na stupanj njihove otvorenosti?69. Koji su karakteristični tipovi domova u praksi?70. Navedite sadržaje ili područja odgojnog rada u domovima71. Nabrojte i kratko pojasnite sedam osnovnih odgojnih načela u domovima72. Koja su tri osnovna izvora teorije tjelesnog odgoja?73. Navedite šest osnovnih zadataka tjelesnog odgoja74. Šta je smisao, a šta svrha intelektualnog odgoja?75. Navedite i kratko obrazložite pet osnovnih zadataka intelektualnog odgoja76. Navedite i kratko pojasnite odnos društva prema estetici i lijepom u pojedinim istorijskim razdobljima77. Navedite i kratko pojasnite četiri osnovna zadatka estetskog odgoja78. Koja su osnovna sadržajna područja estetkog odgoja?79. Nabrojte glavne zahtjeve ili načela kao metodičke pretpostavke u realizaciji zadataka estetkog odgoja80. Šta je moral?81. Koje su tri osnovne etape procesa moralnog odgoja?82. Nabrojte osnovne zadatke moralnog odgoja83. Nabrojte i kratko pojasnite četiri osnovna zadatka radnog odgoja84. Nabrojte i kratko pojasnite osnovne zadatke ekološkog odgoja85. Nabrojte osnovne grupe uzroka poremećaja okoline86. Šta je osnovni cilj ekološkog odgoja?87. Koja su osnovna sadržajna područja ekološkog odgoja?88. Koja su tri osnovna oblika didaktičkog rješenja u realizaciji zadataka ekološkog odgoja?89. Koja su tri osnovna nastavna pitanja u realizaciji zadataka ekološkog odgoja?90. Koja su četiri izvora pedagoške nauke po Schmidt-u?91. Kako Abelson definira metodologiju pedagogije?92. Nabrojte i kratko obrazložite pet osnovnih karakteristika pedagoške spoznaje93. Koje su intelektualne osobine ličnosti neophodne za istraživača u pedagogoškom istraživanju94. Koje su karakterne osobine neophodne za istraživača u pedagogoškom istraživanju95. Koje su osnovne karakteristike fundamentalnih pedagoških istraživanja?96. Koje su osnovne karakteristike operativnih pedagoških istraživanja?97. Koje su osnovne karakteristike transverzalnog pristupa u pedagoškim istraživanjima?98. Koje su osnovne karakteristike longitudinalnog pristupa u pedagoškim istraživanjima?99. Koje su tri osnovne grupe ili vrste istraživanja u odgoju i obrazovanju prema Vizek-Vidović V.?100. Nabrojte i kratko obrazložite osnovne vrste deskriptivnih istraživanja u odgoju i obrazovanju101. Koja je osnovna karakteristika kauzalnih ili eksperimentalnih istraživanja?102. Navedite i obrazložite dvije osnovne vrste eksperimenta u pedagoškom istraživanju103. Navedite i obrazložite osnovne etape pedagoškog istraživanja104. Nabrojte i kratko obrazložite osnovne faktore koji utiču na izbor problema u pedagoškom istraživanju105. Navedite i obrazložite osnovne elemente sadržaja projekta istraživanja

46

106. Navedite i obrazložite osnovne metode koje se koriste u pedagoškom istraživanju107. Navedite i kratko obrazložite pravila na osnovu kojih se ustanovljuje uzročno-posljedična povezanost

prema J.S. Mill-u108. Nabrojte četiri vrste ili tipa eksperimenta u pedagoškom istraživanju obzirom na način unošenja i praćenja

djelovanja eksperimentalnog faktora109. Koja je osnovna teškoća ili problem u primjeni eksperimenta sa paralelnim grupama?110. Koji se osnovni postupci koriste u pedagoškom istraživanju?111. Koje su osnovne vrste instrumenata koji se koriste u pedagoškom istraživanju?112. Koje su osnovne metrijske karakteristike instrumenata u pedagoškom istraživanju?113. Šta obuhvata kvantitativna, a šta kvalitativna analiza u istraživanju pedagoške dokumentacije114. Koje su osnovne varijante sistematskog promatranja?115. Navedite i obrazložite vrste intervjua, kao postupka u pedagoškom istraživanju116. Šta obuhvataju pripreme za intervju u pedagoškom istraživanju?117. Navedite osnovne pojedinosti koje su značajne za stvaranje atmosfere i početnog kontakta u pedagoškom

intervjuu118. Prema kojim kriterijima se može izvršiti klasifikacija ankete kao postupka u pedagoškom istraživanju?119. Obrazložite i komentirajte prednosti, nedostatke i ograničenja anonimnosti ankete120. Navedite i komentirajte prednosti i nedostatke načina provođenja ankete u pedagoškom istraživanju121. Navedite i pojasnite osnovne pojedinosti koje su značajne za stilizaciju i raspored anketnih pitanja122. Navedite i kratko pojasnite vrste testova obzirom na osobine ispitanika123. Navedite i kratko pojasnite vrste testova obzirom na način rješavanja zadataka124. Objasnite osnovne razlike između testova nivoa i testova brzine125. Navedite i komentirajte prednosti i nedostatke osnovnih vrsta skala sudova, kao instrumenata prosuđivanja i

procjenjivanja u pedagoškom istraživanju126. Nabrojte i pojasnite osnovne izvore pogrešaka u skalama sudova127. Koje su tri osnovne grupe mogućnosti za neutralizaciju pogrešaka u skalama sudova?128. Nabrojte osnovne varijante skala sudova129. Šta se istražuje primjenom sociometrijskog postupka u pedagoškom istraživanju?130. Šta je sociogram?

47